Novi posao. I nova ja.

Subotnji izlazak u groznog Kvazimoda možda na kraju ipak nije bio baš takva katastrofa.
Naime, izmeðu ostalih nezanimljivih pijanih poznanika srela sam i jednog relativno trijeznog – muža moje frendice i bivše radne kolegice, koji je slavio nekakvu momaèku i smrtno se dosaðivao. Na pitanje što ima novo sa mnom, odgovorila sam mu da ništa jerbo da ne radim i da sam zbog toga totalno u komi.
U ponedjeljak ujutro me nazvao moj nekadašnji šef, frajer iz firme u kojoj sam radila zajedno s kolegicom èijeg muža sam srela.
Kaže, èuo je da sam u gradu i da sam bez posla, pa je pitao da li bih možda željela ponovo raditi kod njega...
I to ne svoj stari posao, onaj koji sam radila prije nekih 5 godina, i koji sam napustila zbog boljeg posla u Velikoj Firmi.
Mada ni protiv tog posla u ovoj situaciji ne bih imala ništa protiv
Ponudio mi je voditeljski posao. Onaj koji mi je bio ponuðen i prije 5 godina, a koji sam odbila radi promjene poslodavca.
Naime, kolegica èijeg sam muža srela u Kvazimodu, a koja je u to vrijeme dobila unaprijeðenje koje sam ja odbila, odlazi u drugu firmu. .

Naravno da sam prihvatila.
A poèela sam odmah danas.

Dakle nisam više nezaposlena.

Dobra strana novog posla je što mi je još uvijek sve u glavi, kao da sam juèer radila istu stvar i danas samo nastavila.
Još jedna dobra strana je to što sam u uredu zatekla 11 cura (ok, i 3 deèka...) od njih 18 s kojima sam radila prije pet godina. Jedanaestoro ljudi koje obožavam i s kojima sam se super slagala. Kojima je bilo jednako drago što me vide, kao što je i meni bilo drago što ih vidim. I nekim èudom, èini mi se da nikome uopæe ne smeta što sam ovaj put došla nekima od njih budem šefica.
Ok, da ne ispadne sve savršeno, upozorena sam na dotiènu gospoðicu koja je u firmu došla nakon mene, a koja je raèunala doæi na mjesto kolegice koja odlazi. Kojoj sam valjda pomrsila planove. I koja mi je iskazala otvorenu antipatiju odmah pri prvom kontaktu.
A da mi dotièna gospoðica ne bi bila jedino zrno papra u sladoledu, firma je u meðuvremenu promijenila lokaciju. I sada je ni manje više nego u poslovnoj zgradi u kojoj su uredi firme u kojoj radi prokleti GMOP!

Naravno da su curke zadržale dobri stari obièaj izlaziti na pauzu u 12.00, i naravno da su za pauzu izabrale kafiæ u koji na pauzu takoðer zalaze i najbolji komadi iz zgrade...
Naravno da su najbolji komadi iz zgrade prilagodili svoje vrijeme izlaska na pauzu èoporu ženskinja od kojih veæina izgleda jaaaaaako dobro, i da su u meðuvremenu uspostavili nekakve friendly kontakte. Pa se druže i komuniciraju.
Tako da sam danas sluèajno imala i prvi u nizu buduæih a neželjenih susreta s GMOPom.

I ne, nije prošao dramatièno ni filmski.
Prošao je odvratno.
Majmunu je bilo užasno neugodno, pa je odvukao dva frenda na stranu, dok su ostala dvojica sjela s nama kokoškama.
Meni nije bilo neugodno.
Ali nije mi bilo ni drago.
Tako sam lijepo bila zaboravila na èinjenicu da uopæe postoji i da se moj život u bilo kojem trenutku ukrstio s njegovim. I uopæe mi se ne sviða moguænost da ga ubuduæe viðam svaki dan. I to u vrijeme rezervirano za predah od posla!

Osim toga, na odlasku s posla sam bacila pogled na ploèe s imenima tvrtki koje su se takoðer smjestile u zgradi.
I otkrila da je meðu njima i jedna od onih koje pripadaju Nezakonitom.
Ok, još u vrijeme dok smo bili zajedno planirao je ovu prebaciti u veæi i adekvatniji prostor, bilo je i za pretpostaviti da je to veæ napravio, ali, zaboga, ne ovdje! Ovdje sada i ja radim!
Ali ako tih par problemèiæa maknem na stranu, zapravo sam baš zadovoljna i presretna što ponovo radim. I to meðu ljudima koje otprije poznajem i volim. I posao koji dobro poznajem.

U meðuvremenu, èaèkala sam malo oko Boya...
I dobila raznorazne kontradiktorne informacije o njegovom trenutaènom statusu.
Po nekima je single, ali ima dijete. Po drugima živi s majkom svog djeteta. Po treæima živi s tom nekakvom curom koja ima dijete, ali dijete nije njegovo. Po èetvrtima ima dijete ali ne živi s majkom svog djeteta. Po petima ima dijete s nekom curom, ali živi s nekom skroz drugom. A po šestima nema uopæe dijete i živi sam. Tj. živio je s nekim ali više ne živi. Tj. sam je. Ali opet, možda i nije sam...

O, bože...

Ne znam što da mislim o tome.
Niti kome da vjerujem.
Možda je najbolje da jednostavno odustanem u startu.
Unatoè tome što smo baš poèeli lijepo komunicirati preko FB chata. Skoro svakodnevno.
O glupostima manje više.
Glazbi. I filmovima.
I traèevima o zajednièkim poznanicima.
Dakle, dižem ruke.

Staru ja ne bi bilo briga.
Stara ja bi se sva puna samopouzdanja bacila na frajera, bez obzira na moguæe postojanje žene i/ili djeteta u njegovom životu.
Nova ja ne želi više dovoditi sebe u takve situacije.
Novoj ja je to sve bezveze.

Uostalom, ponovo imam posao, i to sasvim dobar posao, i to bi mi trebalo bit dovoljno za sada.

23.03.2010. u 23:23 sati | 27 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.