Još jedan. Opet. Zašto?

Tužna sam, ljuta i razoèarana.
Uzrujana.

Ok, i zaposlena.

I sasvim lijepo zaokrugljena. Ko prokleti prašèiæ.

Naime, skužila sam da su ona èudesa od dodataka prehrani kojima me Mama šopala, a ja ih poslušno gutala posljednjih mjeseci, nekakavi opaki preparati krcati raznoraznim vitaminima B grupe…
A morala sam posumnjati èim sam primjetila da mi apetit divlja.
Naime, još otkako sam ko klinka prvi put uzimala b kompleks, i onda svaki iduæi put, debljala sam se ko svinja. Samo što sam tad izgledala ko dražesno odojèe, rumena i okruglasta u licu, a sad sebi izgledam ko gadna rasplodna krmaèa.
I ne samo b kompleks; na mene jednako loše djeluje konzumacija bilo kakvih vitaminskih i multivitaminskih preparata, kao i najbezazlenijeg beta karotena kojeg sam godinama pobožno gutala od poèetka ožujka do kraja travnja da pripremim kožu za sezonu kupanja u svibnju… a da ne spominjem glad i debljanje koje su mi izazivali i oralni preparati za dohranu kose, kože i noktiju!
Ovaj put me Mama uvjerila da su tablete kojima me fila prirodne, bezopasne, što ti ja znam što veæ sve nisu, da æe mi proèistiti organizam na staniènoj razini, bla! Èak je pribjegla taktici presipanja kapsula iz originalne u nekakvu anonimnu bijelu ambalažu, sve ne bi li me natjerala da gutam to neko novo superotkriæe suvremene farmacije…
U svakom sluèaju, ja sam posljednjih mjeseci bila previše sjebana da bih uopæe primjetila da se ujutro budim ne zato jer je svanulo sunce ili zvonila budilica, nego zato jer sam gladna. Da cijeli dan udovoljavam abnormalnoj potrebi da nešto jedem. Da liježem gladna. Da se kroz moje snove provlaèe razni bureci, kifle, pizze, kolaèi, peèenja i peciva. Da jedem èak i hranu koju inaèe mrzim iz dna duše, poput kiselotg kupusa zapeèenog u pivu s kobasicama (kupus. Ne i kobasice. Toliko daleko još nisam dospjela u svom oèaju)ili krumpira lešo.

U svakom sluèaju stanje je alarmantno.
Zbog novog posla povadila sam svoju kolekciju udobnih crnih/sivih hlaèa i sukanja iz ormara, popeglala dosadne košulje, provjerila stanje s crnim grilonkama, navukla moje najdraže tri godine stare udobne H&M sive hlaèe na crtu s kojima sam èak i u najdebljim danima nosila remen… Zakopèala ih. Povukla zatvaraè. Pokušala izdahnuti.
I ispustila oèajnièki bolni krik ranjene divlje zvijeri koji se prolomio sobom kao jezivi predznak totalne katastrofe…
Jer su mi sa strana struka hlaèa poispadali Michelin šlaufiæi, dražesne male kobase, ljupki èvarèiæi, barokni ures mog inaèe umjereno renesansnog struka…

Nebitno.
Odmah sam zakazala krizni sastanak s Mamom, i pod ozbiljnom prijetnjom najgoreg moguæeg nedoliènog i nedamskog ponašanja na javnom mjestu prisilila je da mi oda deklaraciju preparata kojim me uporno šopa posljednjih mjeseci.
Dobila na uvid originalnu ambalažu.
Prouèila sastav.
Smrzla se od užasa.
Pala u oèaj.
Zatražila objašnjenje od Mame.
Koja je priznala da je, doduše, znala da æe se moj apetit raspištoljit, da æe se mast nakupit na mom tijelu da æu se pretvorit u lipidnog monstruma… Ali, zaboga, moj imunitet je bio tako slab, a ruku na srce, veæ je odavno digla ruke od mene jer sam ionako nedisciplinirana, veæ sama po sebi sva groteskno predebela prema svim prihvatljivim estetskim mjerilima zapadne civilizacije, da s 33 godine (laž! Laž i obmana! Ja imam 32 godine i 7 mjeseci!) za mene ionako više nema ni nade ni šanse da naðem muškarca koji bi me oženio i zbrinuo kao svaku poštenu ženu… Pa je pomislila kako mi bar može zdravlje spasiti…

Zloèinka!
Pokvareni sadist!
Pa ona sama je, kao cijenjeni zdravstveno – znanstveni djelatnik, uvijek zastupala teoriju da je elegantna linija u životu žene uvijek na prvom mjestu. Naravno, uz dolièno ponašanje, prikladnu garderobu i adekvatnog životnog suputnika. I da nema te žrtve koju žena ne bi morala podnijeti da bi bila mršava! Zdravlje? O tome treba brinuti jedino ako neki organ rikne. Uostalom, nije da žene danas lome rebra korzetima, truju tijelo živinim bijelilom za lice, ili nešto slièno tome…
A sad je pogazila svoj kredo upravo na meni!
Na meni koju cijeli život maltretira zbog oble graðe koju sam naslijedila od egzotiène pretkinje S NJENE strane obitelji, zbog gluteusa i kvadricepsa koji su ostali imuni na sve moguæe oblike niskoproteinske prehrane i koje sam dodatno razvila 18-godišnjim bavljenjem sportom… Zbog cica koje su narasle veæ u šestom osnovne, i koje su èak i u mojim najpothranjenijim fazama u životu bile solidna tvrda C košarica na granici s D…

Ali u jednome je ipak bila u pravu.
Moje je vrijeme prošlo.

Sve ostale 32godišnjakinje na svijetu u ovome trenutku imaju muža (ili barem bivšeg muža) i bar jedno dijete. Sve one imaju muškarca koji ih uzdržava, ako veæ nemaju i neku svoju dobro plaæenu karijeru, ali u svakom sluèaju imaju muškarca koji zaraðuje dovoljno da im omoguæi 100-tinjak životnih kvadrata na Mejama ili potezu Žnjan-Zenta-Baèvice, dobar auto svake dvije-tri godine, vikendicu na boljem otoku, skijanje, putovanje u inozemstvo s ostalim pristojno udanim frendicama jednom godišnje i sezonske shoppinge bar u Sloveniji, ako veæ ne može negdje bolje…
Èak se i moja rodica Besperspektivna Krmaèa udala do 28-e, za lokalnog poduzetnika s dva i po razreda srednje i golemom kuæom pokrivenom braèkim kamenom u Kaštelima, i sad joj je eto baš kupio novog BMW-a X5 jer je rodila treæeg sina… (to što joj mužiæ ima curku s kojom javno izlazi po gradu i kojoj je kupio stan na Pazdigradu dok ona doma raða djecu svake dvije godine i muku muèi sa svojih 120 kila koje nikako da spadnu nakon zadnje trudnoæe, to je ok. Jer ona IMA MUŽA!!! I ona je RODILA! I to TRI PUTA!).

Mah.
Bla.
Nije me zapravo briga.
Briga me samo za jedno.
Moj šef Šarmantni Gad me odjednom više ne voli.

I ja sam oèajna!

Sve one slatke porukice, zivkanja 100 puta dnevno, milijun sitnih darova, milijun sitnih pažnjica, zaljubljeno gugutanje, gledanje u oèi, nazivanje njegovim anðelèiæem i ostalim slatkim imenima…
Sve je to posljednja tri-èetiri dana odjednom nestalo!
Danas i juèer i prekjuèer nakon završetka radnog vremena me cijeli dan nije nazvao ni poslao poruku!
Niti jednu jedinu!

Ok, zaposlio me kao svoju desnu ruku.
Ali to ni u kojem sluèaju više ne podrazumijeva ulogu sliènu onoj Desanke Šakiæ, o neeeeeeee….
Sad sam tek…. Tajnica. Najobiènija mala tajnica.
Nula.
Niko i ništa.
Mali sivi miš iz ureda. Jedna od 22 ljudi ispod njega. Jedna od dvije žene iz splitske podružnice.

Ali nema veze.
Ono, stvarno nema veze.
Like I care…
Dobila sam posao. Skroz dobar posao u trenutku kad ljudi strepe za svoja radna mjesta, u vrijeme dok moje prijateljice masovno ostaju bez posla i ne mogu pronaæi drugi. A ja sam dobila posao, i to sasvim pristojno plaæen obzirom na stanje na tržištu rada i prosjeène plaæe u toj branši.

Dobro ga odraðujem.
Skupo sam ga platila doduše.
Osjeæam se prljavo, kao da sam stvarno doslovno dala šefu zauzvrat.
I ne samo tijelo (mada je, priznajem, seks bio odlièan). Kao zadnja neiskusna glupaèica ja sam mu onako naivno pod noge bacila i srce. Dopustila da me zavede ljigavim i napasnim znakovima pažnje, petparaèkom romantikom i svim ostalim prateæim taktikama i tehnikama koje veæ takvi serijski ženskari koriste…

Ali bar sam se odmah super skompala s ekipom na poslu.
A jedina kolegica je genijalna. Jedna od onih bijesnih spliæanki stasalih u osamdesetima, koja pod štreberski isfeniranom bob frizurom boje mahagonija krije mozak uliènog bandita opsjednutog brzim motorima i heavy metalom, zna popraviti svaki auto, savršeno hendla 20-ricu muškaraca tako da joj jedu iz ruke, i sve to na stiletto peti od 12 centi.
Odmah prvi dan smo otkrile da dijelimo istu strast prema peglanju (s naglaskom na štirkanje), peèenju kolaèa i All Blacksima, a ne podnosimo ribanje gljivica koje se kote na utorima za klizne stijenke tuš kade, usisavanje izrazito èupavih tepiha i Ivu Šulentiæ u Plesu Sa Zvijezdama.

Ali oduševljenje kolegicom mi nimalo nije ublažilo oèaj zbog šefa.
Nekad sam malo manje oèajna, nekad malo više, ovisi o dobu dana, televizijskom programu, meteorološkim uvjetima i kolièini èokolade u frižideru.

Baš sinoæ sam bila izrazito oèajna pa sam otišla vani s AA.
AA je simpatièno plavokoso stvorenje koje sam nedavno upoznala preko zajednièke frendice. Ima problema sa slovom r jer je kao pravo dijete roditelja iz svog kraja roðena i školovana tijekom njihovog gastarbajta u zemlji èiji žitelji imaju ozbiljnih problema sa slovom r. A osim što još uvijek razmišlja na stranom jeziku, organ zvan jezik joj je i brži od pameti, tako da èesto ispadne da lupeta gluposti, petlja, slaže reèenice koje veze nemaju sa zdravim razumom, i opæenito je urnebesno zabavna.
Osim što je zabavna, AA je i nevjerovatno bistro i sposobno stvorenje. Kad se razvela od supruga stranca iz zemlje u kojoj ljudi imaju ozbiljnih problema sa slovom r i doselila u Hrvatsku, pokrenula je uspješan mali biznis u izrazito muževnoj branši.
Kako je frajeru kojeg je zaposlila prepustila komunikaciju sa macho balkancima, a ona za sebe zadržala poziciju mozga iz pozadine, i kako ima taj simpatièni blesavi problem s jezikom, a usto je još sva plava, slatka, mladolika i ružièasta, tako je zapravo muškarci ne doživljavaju baš pretjerano bistrom… Ali, bože moj, da je ljupka, privlaèna, a usto još i ima para, to im ne promièe pažnji.
Tako je AA u rekordnom roku oko sebe sakupila zavidnu kolièinu lokalnih poduzetnika, ugostitelja, kriminalaca i ostalih muževnih bisera.
I uživa u vræenju tikvana oko malog prsta.
Sinoæ nam je priuštila radost druženja u Hedonistu, Tropicu i Vanilli sa 7-8 primjeraka takve vrste.
Ona je uživala u društvu jer joj je to zabavno.
Ja sam uživala iz drugih razloga.
A obje smo uživale i nakon izlaska.
Jer smo nakon klupskog pocupkivanja otišle po bureke iz Mate, kupile litru vina na benzinskoj, pa onda mastile bijele kožne siceve njenog kupea burekom traèajuæi dotiènu gospodu do zore. I onda još sjele na kavicu u F-Caffea... Razbabinjale se ko najgore kokoške do 8 ujutro, isplakale sav puder i maskaru, kovale planove osvete cjelokupnom muškom rodu, odustajale od osvete jer ih ipak tako volimo i ne možemo bez njih…

E, da – razlog zbog kojeg sam ja uživala?
Gnjavio me tip sinoæ s kojim smo bile u društvu. Uporno. Cijelu noæ.
Tražio je broj. Nisam mu htjela dat broj. Dapaèe, bila sam zvjerski drska prema njemu. A što sam ja bila drskija, to je on bio uporniji.
Nakon par sati pilanja, negdje na izlasku iz Vanille, zaskoèio me i rekao da me ne pušta dok mu ne dam broj.
Rekla sam da nema šanse, da što on sebi umišlja.
On je rekao da ne umišlja on sebi ništa, ali da isto tako ne odustaje, i da ako mu neæu dat svoj broj zna on kako æe doæ do njega… I nazvao me mojim pravim imenom.
Na što sam se ja malo naježila. Jer otkud on zna moje ime??? Naime, kad je s frendovima uletio u Hedonistu meni i AA, i tražio da se upoznamo, meni je onako pripitoj bilo baš fora da se predstavim krivim imenom. Pa sam rekla da se zovem Marina, a AA je rekla da se zove Antonija. I on mi se cijelo vrijeme obraæao kao Marini…
Kad sam veæ mislila da je meni ili AA ili nekome od ljudi s kojima smo komunicirale izletilo moje ime, i kad sam se veæ zapitala koji mi je vrag bio da kao neka mulica od 16 godina èovjeku kažem krivo ime, on je rekao i ja sam ostala paf…
A rekao je da me vidio par puta prošli i ovaj tjedan. Jednom u Egoistu i dvaput u Pimpinelli, od èega dva puta u društvu svog kuma, a jednom je bio i The Big Boss s nama… I onda sam se sjetila da je meni i Šarmantnom Gadu kad smo ruèali u Pimpinelli bio prišao neki visoki tip u seljaèkoj majci s golemim natpisom Versace, i kako su nešto prièali, i onda je taj Versace otišao za svoj stol a Šarmantni Gad je rekao kako je to XY koji ima lanac XW duæana i neke locale, a usto je i njegov kum (mada ne znam po èemu, jer nije ni vjenèani ni kršteni ni krizmani ni ništa od onoga po èemu su ljudi obièno kumovi. Ali valjda su u njihovom kraju svi kumovi, ili takvo nešto. Ja naime ne poznajem njihove lokalne užance…).
Versace je još rekao kako osim mog imena zna i da sam ja tajnica njegovog kuma, i da nisam udana, da sam radila tu, tu, tu i tamo, da poznaje I mog Nezakonitog s kojim sam živila, da mi nikad ne bi dao 32 godine, da se osjeæa uvrijeðeno što ga nisam ni primjetila ni prepoznala, i da, buduæi da on ne odustaje, saæe on lipo pitat u svoga kuma moj broj, i tako mu Divice Marije æe on veæ mene natirat na lipe da ja njega ubuduæe pripoznajen i da mi bude drago kad ga vidin…

I tako…
Ajme meni…
U što sam se ovo uvalila???

Ajme meni!

Ajme meni....

U što sam se ovo uvalila, jadna li sam...

Direktor i Tajnica. Kakav kliše!....

Priznajem da sam se navukla na frajera. Što uopæe nije bio problem. Dapaèe.
A priznajem i da sam upala u najnevjerovatniju i najriskantniju moguæu kombinaciju ikad.
Ovaj vikend sam napokon fizièki podlegla fizièkim èarima Šarmantnog Gada.
U nedjelju me, onako nonšalantno, dok smo se friško probuðeni i lijeno postkoitalni valjali meðu plahtama visokokategornika na krajnjem jugu Dalmacije, upitao želim li raditi kod njega ko voditelj ureda. Odmah od sutra.
Trebali bi raspisat natjeèaj ovih dana jer je žena dala otkaz, a prije otkaza mora iskoristiti godišnji. Curka je, naime, na radnom mjestu upecala dobro potkoženog klijenta firme, hercegovaèkog mlaðahnog poduzetnika, i ekspresno se udaje.

Prvo sam ostala malo zbunj, a onda sam pitala u kakvom bi nas dvoje bili odnosu na poslu. Rekao je da ne baš totalno prisnom, jer za njega brine njegova tajnica, a ja bi brinula za sve ostale momke u firmi plus više komunicirala s centralama u Zgb i inozemstvu nego s njim.
Pitala sam ga boji li se da æe neko na poslu saznat za nas. Rekao je da u mene ima povjerenja, a i da ga baš briga, mada se dovoljno dugo poznajemo da mogu bit sigurna da on ne želi ugrozit sebe lajanjem i glupim muškim hvalisanjem…
Pitala sam ga zašto baš tako ekspresno moram poèet. Rekao je zato jer je The Big Boss i u ovim kriznim vremenima superdarežljiv prema svojim ljudima, buduæi da je njihova djelatnost nužna i u krizi, a i rade iskljuèivo s glavonjama, pa želi da što prije poènem tako da mogu dobit onu najmanju božiænicu od 1500 kuna za najkraæe zaposlene. A i zato jer je The Big Boss u ponedjeljak u Splitu, pa bi bilo zgodno da me odmah predstavi kao curu s dobrim preporukama…
Pitala sam ga kolika je plaæa. Rekao je cifru. Došlo mi je blago zlo od radosti. Otprilike koliko nude i ova druga dvojica. Bez auta doduše, ali kome treba auto?
Onda, pristajem li?
Naravno da sam pristala! U sebi sam pristala odmah! Službeno sam se još malo neækala i malo kalkulirala…

U ponedjeljak sam se ujutro pojavila u firmi s CV-jem u ruci, u svom najèednijem/najslužbenijem moguæem izdanju ikad, i otišla s Šarmantnim gadom i The Big Bossom na ruèak.
The Big Boss je bio oduševljen našim teènim razgovorom na engleskom, a još oduševljeniji još teènijom konverzacijom na talijanskom, pa je predložio Šarmantnom Gadu da unaprijedi svoju tajnicu u voditeljicu ureda. Žena veæ ionako dugo žuga da joj je naporno toliko putovat s Gadom jer ima dvoje male djece… I da ja zauzmem njeno mjesto, buduæi da Gad stalno leprša naokolo poslom i èesto je u inozemstvu, od èega najèešæe u Italiji, a od jezika se služi teèno tek hercegovaèkim, dok hrvatski poznaje u osnovama.
Gad je rekao da je sa mnom razgovarao o ovom drugom poslu, na kojem je plaæa oko 800 kuna veæa od posla njegove osobne tajnice, našto je The Big Boss rekao da nema problema, nek mi da plaæu koju mi je obeæao. A i svidio mu se moj CV. Rekao je da u njemu vidi potencijal za neko drugo, malo bolje mjesto kroz nešto vremena. Ako se pokažem dobrom, naravno.

I tako sam danas odradila svoj prvi dan kao tajnica svog ljubavnika.

A ako stvari meðu nama krenu neoèekivanim nedobrim tokom, još uvijek imam dvije ponude u rezervi.

Buduæi da sad sjedim s njim u njegovom uredu, cijeli dan nam je bilo nekako smiješno. Pred svima se persiramo mrtvi ozbiljni, a onda se nasamo klebesimo.

Ali nije baš da me tetoši.
Doduše, njega veæinu vremena neæe biti u uredu, ali ja zato moram stajat atinto na mobitelu i telefonu. I bit spremna dignut sidro i trèat do njega gdjegod je potrebno. Što ne znaèi da auto od firme imam na korištenje i van radnog vremena. Veæ prekosutra ga pratim na prvi službeni putiæ, jer se moram službeno upoznat i s ekipom u zagrebaèkoj centrali. Tako da sam nam rezervirala Antunoviæ, ispunila putne, i baš se nekako radujem onima dvama dnevnicama u kešu, tek da mi pokrpe rupice u bijednom budžetu.

Za dva tjedna nas oèekuje putovanjce preko granice.
I dnevnice u eurima, i H&M za mene…

Ali nije da je baš milostiv prema meni, taj moj Šarmantni Gad. U startu me zatrpao poslom ko kobilu. Mada mi to nije nekakav problem.

Veæi problem mi predstavlja to što, kad je u uredu, mislim na samo i iskljuèivo jednu stvar. Koja nema veze s poslom.
A glupo sam se osjeæala kad me danas nazvala njegova Zakonita da ga pitam može li on vodit popodne malu kod zubara jer da je njoj nešto naglo iskrslo. Naime, bio je u teretani, pa je prispojio pozive na mene…

E sad… Normalno bi bilo da izjavim da mi je neugodno. Jer em sam posao dobila doslovno preko kreveta, em se ševim sa šefom. Kao prava tajnica.
Em još sjedim s njim u istom prostoru…
Ali nije mi neugodno ni najmanje.
Ono, jok.
Ma kakvi.

A i zabavno je.
Nikad još nisam imala aferu na radnom mjestu.
I nikad još nisam bila neèija tajnica.

Više me mori što osjeæam da se, kao prava tajnica, pomalo zaljubljujem u svog šefa.

Uopæe nije stvar u tome da sam stvarno zaljubljena , da ga, ono, volim, ili nešto slièno tome. Dapaèe, srce mi još krvari za GMOP-om. I to gadno.
Ali GMOP je postao prošlost i prije nego što je imao priliku biti sadašnjost.
A potrebno mi je nešto intenzivno da anestezira slomljeno srce, a Šarmantni Gad je upravo dovoljno poseban da mi intenzivno okupira misli.
Dapaèe, mori me malo što sam danas, prvi dan na novom radnom mjestu, osim s Gadovom Zakonitom, razgovarala s famoznom sestrom od GMOP-a. Jer GMOP-ova sestra je ipak relativno neizbježna osoba u ovome gradu u sluèaju da žena/ja radi bar u 7 od 10 kljuènih splitskih industrija i prateæih djelatnosti.

A priznajem da mi zapravo i odgovara što nisam tajnica ureda nego njegova osobna. Jer Šarmantni Gad, kao pravi šef, ima ispade urlanja na svoje momke, i pritom ne zvuèi nimalo milo, ugodno i seksi.
Ok, zvuèi seksi, onako testosteronsko-šefovski, ali isto ne želim biti tamo dok urla i psuje. Mada na kolegicu nije nikad povisio ton.

Danas me nakon posla (a prije djeèjeg zubara) odveo na groblje. I èekao pola sata.
Dok se ja i B pošteno naprièamo.
Ovih dana moj je najdraži B morao napuniti 35 godina.
Trebali smo iznajmiti odreðenu veliku kuæu na jednome od otoka i napraviti golemi party za najbližu ekipu, nešto klijenata i suradnika. Druga opcija je bila uzeti na jednu veèer Vanillu ili Hemingway. Ali kuæa nam je bila napetija zbog zatvorenog bazena i velikih prostora za tulumarenje. Veeeeeliki trijumfalni party nakon 5 odraðenih kljuènih projekata. Kostimirani party. Tema: anðeli i vragovi. Još u lipnju sam bila kupila dugu bijelu kinesku haljinu, kojoj sam planirala otvoriti naprijed šlic na lijevoj nozi doslovno do gaæica, obuæi je na bijele èarape s halterima i srebrne sandale, staviti crnu bob periku s šiškama, aureolu od bijelo-srebrnog perja, i mala pernata krilca na leða. Baš sam se radovala što æu bit kineski anðeo. Moja luda rodica J je, naravno, odmah rekla da æe kopirat ideju, samo što je ona trebala bit kineski vrag, koji bi išao u kompletu sa mnom. U crvenoj kineskoj bluzici, crvenim gaæicama mrežastim crnim èarapama i crvenim salonkama. S rogovima i trozubom. B je namjeravao na sebi imati samo srebrne metalizirane uske kupaæe bokserice (tako talijanski. I tako gay…), krila, kovrèavu kratku blond periku, i cijeli se namazati srebrnom bojom i posuti sedefastim gliterima. T i M su planirali pojaviti se kao par demonèiæa. A (ženska) T je izjavila da ona neæe bit ništa seksi nego da æe bit ona mala iz Egzorcista. Mjesecima unaprijed smo planirali taj roðendanski party i radovali mu se…

Strašno mi fali moj B.
Ne mogu vjerovati da su prošla tek 3 mjeseca otkako ga nema.
Ponekad imam osjeæaj kao da je prošla cijela vjeènost.
A onda opet, èini mi se kao da je još tu, kao da je tek privremeno odsutan, negdje u inozemstvu, kao u vrijeme dok je bio baziran u Italiji. U vrijeme prije mobitela i brzog interneta, kad smo bili na mentalnoj vezi. Uhvatim se kako oèekujem njegov poziv ili mail, koji æe sigurno doæi èim uhvati malo vremena izmeðu fittinga, snimanja, trèanja po castinzima, noænih konobarenja i ostalih nimalo glamuroznih poslova kojima modeli popunjavaju svoj ne baš toliko glamurozan budžet, i dokopa se prvog telefona ili kompjutera s internetskom vezom u matiènoj agenciji.
I tada mi je strašno falio ali bilo je to drugaèije. Nismo se još poznavali toliko dugo. Nismo još bili u tolikoj mjeri intimno povezani. Ali znala sam da misli na mene, i znala sam da on zna da ja svaki dan mislim na njega i pomolim se da ne upadne u nekakve problem u tom svom svijetu u kojem na mlade, dobre i naivne ljude poput njega vreba svašta nešto nedobro.

Strašno mi fali, više od bilo koga i bilo èega na svijetu.
Imala sam faza u životu kad mi nije bilo bajno, ni financijski, ni psihièki, ni emotivno. Imala sam faza u životu kad sam jedva krpala kraj s krajem, kad sam bila preplašena, usamljena, izgubljena, i kad sam imala samo njega.
Imao je i on faze kad u je bilo koma, kad mi nije bilo žao dignuti zadnju lovu s raèuna i poslati mu 50 maraka na raèun, jer on je bio sam, stranac u velikom svijetu, a ja sam se uvijek mogla ogrebati negdje za kavu, cigaretu, ruèak.

Zajedno smo proživljavali sve naše uspone i padove, emotivne krize, radosti, euforièno-deliriène trenutke i bolna otriježnjenja koja su dolazila iza njih.

Ne mogu vjerovati koliko mi fali.
U duši mi zjapi ogromna studena rupa, neopisiva praznina, pustinja, bezdan. I pola srca mi fali otkako njega više nema.
I svi ostali literarni klišeji kojima se inaèe opisuju ovakva stanja duha ne bi bili dovoljni da opišu bol koja me obuzela ovih posljednjih mjeseci.

Nego, što je s prvim poslom koji sam dobila i s kojima sam zapoèela?
Zadržavam ga honorarno za sada.

Ako nije omrèilo, nema poslin zašto ni svanit!

Neobièno je kako nam ponekad u životu, kad smo fokusirani na neke stvari, ljude i probleme, Svemir život izokrene upravo tako da nam sve ono za èime žudimo bježi van dohvata ruke.
I ne samo da nam stvari, ljudi i rješenja problema bježe pred nosom, nego je upravo nevjerovatno i to da, kad smo najzadovoljnije sobom i kad same sebi izgledamo najsavršenije i najbolje ikad, frajeri ko da ne primjeæuju naše postojanje.

Kao šlag na vrhu svega, razbolimo se od trenutaèno popularne i trendovske gripe, od koje doduše ne završimo na pluænom ili zaraznom odjelu KBC-a, ali nam toliko oslabi organizam, toliko sprèka imunitet, i toliko uneredi imunološki sustav, da jednostavno nemamo kada ni pomisliti na ljude, stvari i probleme koji nas more, a kamoli biti fokusirani na njih...
A možda bi bilo bolje da sam završila u bolnici. Jer bi onda bila hranjena onom groznom bezukusnom hranom i unosila dnevno jedva 200-tinjak kalorija u škembu i dupe, što bi rezultiralo kako-tako oèuvanom linijom.

Ovako sam odležala boleštinu na Otoku. I na Tatinoj kuhinji.

Moj Tata je vrhunski chef. Umirovljen doduše, no zato ništa manje majstor svog zanata.
A kako sam ja jako patila od slabosti u kostima i mišiæima i straviènih glavobolja od mamutske ubergnojne upale sinusa (imam onaj prokleti zlatni stafilokok u njima koji podivlja s vremena na vrijeme i zagorèi mi život do krajnjih granica izdržljivosti), i kako sam ja Tatina mala princeza, tako moj Tata nije mogao podnijeti pogled na mene jadnu i uopæe pomisao na to da njegova princeza pati. Pa se trudio da svojoj maloj princezi uljepša život i ublaži patnje na sve moguæe naèine.
Kupio mi je divnu blijedoprljavoružièastu George Gina & Lucy torbu (u free shopu na Frankfurtskom aerodromu doduše, pa ga je koštala tek nešto manje od 150 eura, ali kvragu potrudio se. Bar je boju pogodio ako ne i model). Naruèio mi od svog frenda koji se vraæa s business tripa u USA iPhone (koji tamo košta oko 100-tinjak dolara, ako ne i manje. Još ga moram dekodirati pa æu napokon i ja – sa zakašnjenjem - imati taj must have gadget. Nadam se da æe funkcionirati na prepaid karticu...). I potrudio se da mi svakodnevno skraæuje muke toveæi me svim mojim omiljenim jelima i slasticama...
Zbog èega sam mu neizmjerno zahvalna. Volim mog Tatu i Tata voli mene, ali nekako sumnjam u njegove dobre namjere.
Naime, svi znaju da Tate ne žele da se njihove princeze prtljaju s nekakvim tamo muškarcima, i da žele biti centrala muška figura u njihovim ružièastim plavokosim životima.
Pa se tako moj Tata potrudio da u tri tjedna svoju Princezu utovi dobrih 5 do 6 kila, u nadi da æe je uèiniti neprivlaènom muškom rodu...

A nema što mi nije kuhao moj Tata. Od domaæih tortellina punjenih blitvom i domaæih njoka, a sve to na gorgonzoli, preko fettuccina na pršutu, raznoraznih èudesnih hruskavih pizza peèenih u peæi na drva (s kvintalima sireva i home made dijaboliènim šalšama od poma), preko najperverznije musake ikad, pa sve do ljekovitih mesnih štruca (èiji osnovni recept za meso ljubomorno èuva). O palaèinkama s bananom, èokoladom i lješnjacima, voænim crostatama i mojoj najomiljenijoj torte tatin neæu ni prièati (Tata za èas sam pripremi lisnato s puno maslaca)...
U tri tjedna sam nabotila ko buhtla, a salo mi se poèelo prelijevati preko traperica...
Horror...

Prije toèno tjedan dana morala sam se vratiti navrat-nanos u Split jer me frendica zvala da hitno doðem na razgovor za posao.
I dobila sam posao, odmah, na prvom razgovoru.
I zapoèela odmah sutra ujutro...
Dakle, veæ tjedan dana radim.
Posao je, doduše, na pola radnog vremena, i plaæa je tek 3000 kuna, ali sam uredno prijavljena. Imam grupu ljudi koje moram obuèiti, voditi i nadgledati, a kroz par mjeseci bi se to moralo pretvoriti u puno radno vrijeme s normalnom plaæom i puno bolju poziciju od ove trenutaène.
Što je najbolje, ako naðem neki normalni posao, ovaj mogu zadržati kao honorarni!

U meðuvremenu mi se prvo javio jedan frend, s ponudom da od sijeènja radim za njega.Strani partneri šire posao, i treba osobu kojoj je sve veæ poznato i koja sa strancima komunicira, ono, tralala. Tek od sijeènja, doduše, ali poèetna plaæa je soma eura, plus auto, INAina kartica za benzin, neogranièen mobitel i zgodni bonusiæi...
A juèer se javio još jedan frend. Ha! I on mi nudi posao! Za našeg zajednièkog frenda. Posao je terenski, trebala bih voditi cijelu regiju od Dubrovnika do Šibenika, takoðer dobivam auto i sve ostale gluposti, što se podrazumijeva... Doduše, nudi mi za poèetak nekih tisuæu kuna manje, ali ja bih bila šefica 60-orici zaposlenih, što moj ego baš nekako voli, a moguænosti za napredak i, sukladno tome, poveæanje plaæe, su jako dobre...

Ovaj prvi posao je u fensišmensi industriji luksuza i luksuznih usluga, što znaèi da bih minglala meðu lovašima. A i poprilièno je ležeran. Što znaèi da bi moja glavna uloga bila da izgledam lijepo i profesionalno, ugodno se smješkam, komuniciram, i hendlam ljude koji moraju ispuniti želje i potrebe klijenata.
Mana mu je to što bih negdje od lipnja do kraja rujna radila punom parom, 20-ak sati dnevno, 7 dana u tjednu, ko konj.
A prednost što bih studeni i prosinac provodila u inozemstvu, kod ostalih tvrtki èlanova grupe, usavršavala se, a sve to u cool zemljama kao što su UK, karipske amerièke savezne države, i, što me je odmah bacilo u ekstazu, mojim ljubljenim Emiratima i obožavanom Dubaiju. I što bih peglala po meðunarodnim sajmovima, što mi strašno fali zadnjih godinu dana...

Ovaj drugi posao je obièniji i dosadniji, daleko ispod svega što sam do sada postigla, ali intelektualno i profesionalno puno izazovniji.
Mana mu je to što ne bih mrdala iz Hrvatske, barem ne u poslovnim aranžmanima, dok se ne izborim za neki upper level. I što bih 4 dana tjedno bila na terenu. Što ne bih imala neki fiksni ured, nego bih koristila urede tvrtke po gradovima ili radila od doma. I što bih se vozala, i vozala, i vozala... sa vozaèem, doduše. I stenjala od posla.
Prednost mu je što bih imala stvarno visoku razinu odgovornosti, sukladno tome i visoku razinu samostalnosti, a ja sam prije svega odlièan organizator i operativac... Mozak bi mi radio punom parom 24/7, kolièina stresa bi bila upravo ona savršena na koju sam navikla i koja mi fali veæ dugo vremena...
A i fenomenalno bi izgledao u CV-ju.

A oba posla imaju dvije veeeeelike zajednièke mane.

Prva je to što bih s ovim prvim mogla poèeti tek u veljaèi, a s drugim poèetkom sijeènja.
A ko æe èekat toliko???

Druga mana je to što... hm...
Ovaj prvi šef je, osim što je dugogodišnji prijatelj, sasvim sluèajno i dugogodišnji pretendent na moje meðunožje... Još otkako smo kao studenti oboje radili u jednoj splitskoj diskoteci. To je ostao i nakon što je oženio moju rodicu s kojom sam ga ja upoznala i napravio joj troje djece, a nastavio biti i nakon ga je moja rodica nogirala zbog partnera koji vodi posao na Maldivima i odvela djecu sa sobom...
Ovaj drugi šef doduše nikad nije pokazivao zanimanje za mene, ali je zato prijatelj koji mi želi uvaliti taj posao u istoj kategoriji kao i ovaj prvi. I nekako imam osjeæaj da bi oèekivao protuuslugu u naturi...
Što, obzirom na to da izgleda ko avion i da je vrlo šarmantan ne bi bio problem. Osim što me kod njega veæ 10-ak godina odbija upravo to što izgleda ko avion i što je vrlo šarmantan. Jer njegov šarm spada u kategoriju šarmantnog gada, kronièni je womanizer koji je polomio desetak srca žena koje poznajem i s kojima se družim, a i iskreno, totalni je debil ko osoba. Jedan od onih koji na sva zvona po gradu objave koga su povalili, sa svim prateæim detaljima i iscrpnim opisima.

Osim toga, u sluèaju prvog posla morala bih usko suraðivati sa tvrtkom u kojoj je izvršna direktorica sestra prokletog GMOP-a!
A zlo mi doðe od same pomisli da bih na bilo koji naèin mogla komunicirati s osobom koja izgleda kao verzija GMOP-a s dugom kosom i sisama!

Da, nazvala sam ga. Još prošli tjedan. Na oba broja, službeni i privatni. Nazvala sam jednom, zatim još jednom, ali se nije javio. Pa sam pokušala i sutradan. Niti jednom se nije javio. Jednostavno nije odgovorio na poziv, niti je uzvratio kad je vidio da sam zvala.
I to je to. Ja sam sa svoje strane poduzela i više nego što obièno poduzimam. Jer ja nisam žena koja zivka. Ja sam žena koju drugi zivkaju, nazivaju i pozivaju.
A ako nema ni toliko pristojnosti da uzvrati na poziv, onda definitivno ne zavrijeðuje da se uzrujavam njime.
Kreten.

Obrisala sam sve njegove poruke iz mobitela. Sve one šarmantne idiotarije, izjave o opèaranosti sa mnom, prièe o obožavanju i planove o tome što æemo sve lijepo i zabavno raditi kad se vratim s Otoka...
Moja mala privatna istraga je pokazala da je i on kronièni ženskar, jedan od onih koji iz èista mira prekinu svaki kontakt nakon izjava o ljubavi do groba.
I sad se osjeæam ko totalna budala!
Mislim, ono!
Bar sam ja uvijek bila ponosna na to da prepoznajem njegov soj, i da instiktivno nanjušim emocionalniu katastrofu i prva dižem sidro, ostavljajuæi gada na suhom. I, hm, ovaj... da ne odgovaram na pozive i poruke, niti ih uzvraæam kad vidim propušteni poziv.

Mislim, poznajem ja dobro svoju vrstu, i nanjušim ih na kilometar. Bilo da nose dva X-a, ili Y kromosom...

Ali bar na tom podruèju nisam ostala na suhom.
Zapravo, otkako sam ostala bez posla, opet nabila desetak kila, upala u dugove i postala slika i prilika jada, nikad u životu nisam bila privlaènija muškom rodu!
Ok, nisam nezaposlena veæ tjedan dana, ali to se ni ne broji, jer radim pola radnog vremena za kikiriki. A ni prva plaæa još nije sjela, niti æu dugo moæi raspolagati svojom zaradom. Prve 4 plaæe æe mi odmah pojesti banka da pokrpim minus na tekuæem, a onda se moram pobrinuti za American, Diners i Go Mastercard, da ne bih dugove odraðivala u Požegi...

Ali valjda ima nešto erotièno u dami koja upadne u nevolje.
Jer dejtam sve u šesnaest.
Aktivnosti nisam prekinula ni kad je GMOP bio u ðiru, samo sam ih malo ublažila. Uostalom, ne radim ništa loše. Samo izlazim na kavice i veèerice, a to je valjda ok...
A totalno mi nije jasno što njih petoro uopæe vidi u meni!
Nikad u životu nisam bila deblja! Ni sama sebi ružnija!
Izgledam apsolutno bezveze. Sva odjeæa na meni je prošlosezonska osim dva para traperica, a i traperice nisu uske seksi ženske, nego komotni muški modeli koji vise na sve strane (naletjela sam prije mjesec dana na nekakvu akciju u Jegerstaru, em su J&Company traperice snizili u pola cijene, em su se za to pola cijene mogla kupiti dva para, pa sam za 800 kuna dobila dva super para hlaèa iz kojih mi ne ispada gorni dio dupeta a bedra ne vape da im vratim nazad njihovu cirkulaciju). Nakit, cipele, sve je na meni pretpotopno. Ne izlazim iz kožne jakne koju sam kupila na proljeæe. Kosa mi je izrasla u glupi bob i puštam je jer nemam novaca da je redovno sreðujem u frizeraju. Osim torbe koju mi je kupio Tata i Hermesove marame koju mi je poslala Najbolja (jer blijedoljubièasta boja i print na marami ne idu na njen ten) nemam apsolutno ništa novo.
Nemam èak ni manikuru! Veæ tri mjeseca imam svoje nokte! Prvi put nakon 9 godina umjesto lijepog dugog frencha ja imam kratke obiène PRIRODNE nokte!
Doduše, u odliènom su stanju. Frendica mi je dala nekakav Alessandrov nail hardener (ostalo joj pola boèice), pa sam par tjedana premazivala nokte njime, ne vjerujuæi u nekakve konkretne rezultate, ali èudo se dogodilo, i sada imam stvarno èvrste nokte koji se ne listaju. Investirala sam tek u Diorov Rouge Noir lak, jer ipak je to najsavršenija boja koja odgovara uz moj ten... ali ne više samo za nokte na nogama, nego ga sada koristim i na rukama. I ekstatièno sam sretna. A poslušala sam i Mamin savjet, i nokte sreðujem onako kako ih je ona sreðivala davno, davno, kad još nije bilo normalnih civiliziranih preparata za njegu. Namoèim ih u toplu vodu s limunom, da se izbijele mrlje i žutilo od cigarete, potisnem kožicu i zanoktice, ispoliram krpicom za èišæenje naoèala, bijelom olovkom za oèi napravim natural french ispod nokta i premažem nekakvim prozirnim lakom za njegu. A na kraju na zanoktice stavim bademovo ulje. I zapravo izgledaju sasvim ok.
Samo što ih ja ne volim ovako natural.
Nepraktièni su.
Osjetljiviji su od gela. Ne mogu ni kuhinju oribati s njima bez rukavica. A umjetni nokti su tako genijalni kad treba èistiti po stanu...

I nije stvar samo u izgledu.
Možda jesam malo snob, ali mislim da bi me èinjenica da frajer nema posao u startu ohladila od njega.
Mislim, kojeg æe mi vraga nezaposleno muško koje bi ja morala hraniti i davati mu za kavu i kladionicu?
Pa sam nekako cijelo vrijeme živjela u uvjerenju da æu ako izgubim posao, zaglavim u dugovima, i od fine, uredne, zaposlene, sreðene i perspektivne cure postanem tridesetdvogodišnja besposlièarka, automatski postati neprivlaèna. Tj. da æu upasti u kategoriju poj.../odj... žena. Onu u kojoj su zaglavile neke moje drage prijateljice, sve redom rastavljene, superzgodne, pametne, uspješne, veæina njih s djecom, stambeno sreðene, normalne po svim kriterijima, ili cure s djetetom, raznorazne samohrane majke, pa zatim curke i žene koje su tridesetu prevalile neudane... Dakle, u kategoriju koju veæina mojih zloèestih frendova smatra dobrima samo za jednu stvar.
Ali jok!
Izgleda da ima nešto strašno privlaèno u ženi koja ostane nezbrinuta, nezaštiæena i bez prihoda.
Odjednom bi se svi brinuli za nju. Štitili je. Pomagali, radili usluge, tražili joj posao. Ženili je.
Istu stvar su primjetile i prijateljice/kolegice iz jedne moje stare firme, koja je upravo u debelom bedu i na rubu propasti. To što cijela Hrvatska u udarnom terminu Dnevnika zna u kakvom su glibu i koliko veæ nisu primile plaæe, nije nimalo narušilo njihovu privlaènost.
Dapaèe, moju A je zaprosio tip koji joj je dvije godine zagorèavao život dok je ona ganjala karijeru.

A ja sam spojila ugodno s korisnim. Kako nemam novaca za kavu – dejtam. A buduæi da moji doma u zadnje vrijeme zahtijevaju kaloriènu hranu, liniju održavam tako da izlazim na veèerice i biram samo light povræe i piletinu.
Izmeðu pet ozbiljnih kandidata izdvojila sam dva kojima sam posebno sklona.

Jedan je zlatni spltski deèko, par godina mlaði od mene, poduzetnièko dijete koje nema vremena za ženskarenja i gluposti jer radi kod staroga ko konj. On bi se baš nekako rado ženio i radio djecu, da i to napokon više obavi, pa da bude miran. Zgodno je, pouzdano, stabilno i milo stvorenje.
Sviða mu se to što nisam baš pretjerano normalna u glavi, i misli da sam super jer:
1. Za razliku od èopora praznoglavih utegnutih komada za udaju koji se motaju oko njega i njegovih frendova sa mnom ima o èemu prièati;
2. Jer naši izlasci završavaju na blesavim mjestima, satima se vozamo i slušamo naglas glazbu koju smo obožavali dok smo bili balavi, netaknuti poslom i obavezama i smucali se po gradu po cijele dane i noæi;
3. Jer obožava moje kuhanje;
4. Jer misli da sam savršeno dovoljno luda da budem idealna protuteža njegovoj ozbiljnosti.

Drugi kandidat je... pa, takoðer zlatno splitsko dijete potkoženih roditelja. Profesionalni sportaš. Otprilike mojih godina. Ne baš pretjerano duhovit i pametan, ali pouzdan, stabilan, dobar, drag, potpuno predan onome što radi, i oh tako solidno situiran. Tretira me kao princezu. Ispunjava sve moje želje. Mazi i pazi. Udovoljava.
A misli da sam super jer:
• Vidjeti svih pet gore navedenih razloga.

Što je sve dobro, odlièno, za pet...
Ali i taaaaaaaaaaaaaaaako DOSADNO!!!

Najzabavniji od svih njih je onaj peti. Ultimativni Šarmantni Gad nad gadovima.
Na njega sam se opako navukla.
Ne zato jer mislim da je idealan kao GMOP (dok se nije pokazalo da je GMOP zapravo obièni æorak).

Šarmantni gad je oženjen i beskrupulozan. I nije muškarac za kojeg osjeæam da bih mogla planirati buduænost i provesti život s njim.
Ali je zabavan i uzbudljiv.
I usto imam osjeæaj kao da dejtam svoju mušku polovicu.
Na neki naèin smo prokleto previše slièni. On sa mnom pokušava zalijeèiti slomlje o srce, ja pokušavam svoje zalijeèiti s njim.

I sve u svemu, èini mi se da je napokon došlo vrijeme da se iskobeljam iz osobne emotivne i financijske krize.
Jer život je uspješan i uzbudljiv onoliko koliko se same potrudimo da ga uèinimo takvim.
Naravno, uz pomoæ dobrih prijatelja, osobnog šarma, truda i posveæenosti svojoj dobrobiti... i uzbudljivih muškaraca.

Nema seksa. Nema napeto. Nema ljubiæ.

Nema više GMOP-a. Tj. nema nastavka prièe o GMOP-u.
Jednostavno nema smisla prièati o neèemu što ne postoji, èega nema, što sam ja sebi valjda samo u svojoj glupoj glavi umislila.

Danas je 14-i dan otkako smo se zadnji put vidjeli i otkako se uopæe nije javio. Ni na koji naèin.

Što se mene tièe, ne mora me više ni na ulici pozdraviti.

Dovoljno sam odrasla da znam što je to. Dovoljno veæ imam takvih gluposti pretumbanih preko grbaèe da znam da se više ni neæe javit, osim ako mu se eventualno ne priševi... Ali i to je sporno. Jer ako u toliko puta nije dobio ništa osim žene s raznoraznim menstruacijama, tegobama mokraænih puteva i sliènim boljeticama, vjerovatno sad neæe htjeti riskirati još jedno druženje sa mnom izvaljenom na kauèu dok on tetoši, peèe pizze, èeška da zaspim, mijenja filmove u dvd-u, tješi kad cmizdrim (imala sam upalu mjehura. I piškila sam žilete), a sve to da ne dobije ništa zauzvrat, onda sigurno neæe riskirat opet.
A lijepo sam ga upozoravala na svoju neupotrebljivost, ali ne, gospodin je želio moje društvo.
I dobio je moje društvo.
I uèinio sve da me zateleba u sebe.
Bio je divan.
Vrijeme provedeno s njim je bilo zabavno.
I ja sam pala ko zadnja glupaèa...

I to kakva glupaèa!

Ali nema više glupaèe... O neeeee...
Ova glupaèa ga je prekrižila sa svoje liste prijatelja, poznanika i ljubavnika.
Ova glupaèa je jednostavno toliko ljuta i bijesna da joj se èini da je izgubila apetit od ljutnje i bijesa.

Što uopæe nije loša stvar, dapaèe.
Jer dok sam ovih dana ležala bolesna i krepavala od gripe, žderala sam bez pardona.
Mislim, kad se razbole ljudi obièno izgube apetit. Ja ne. Ja kad se razbolim podivljam. Ok, ne ja. Nego moj apetit.
A jedno brzinsko gubljenje apetita mi je bilo neophodno.

Nego, bolesna sam i zato sam užasno živèana.
Zaradila sam gripu. Ne svinjsku nego onu obiènu, ali ko kaže da je ta bolja od svinjske ili lakša?
Jednostavno sam se razbolila ko konj (temperaturu sam dobila ujutro nakon što sam otchatala cijelu noæ s Annabelle - hvala joj!). Samo dva dana temperature od 39-zarez-nešto, ni prbližno onom užasu od australske gripe koji je harao oko Nove godine 2000-te, kad sam imala temperaturu do 40tke 9 dana u komadu i završila na pluænom, ali još uvijek dovoljno neugodno i ružno.
Problem je zapravo u tome što mi je cijeli organizam riknuo, i što se veæ nekih tjedan dana nikako ne oporavljam.
Slaba sam, upala sinusa nikako da zacijeli, nemam snage, nemam volje...
Odgegala sam se par puta vani na neke kave, ali to mi nije to. Ne mogu izbjeæi I, ipak smo uvijek isti èopor baba u istom kafiæu, a nekako nisam u fazi da se družim s I. Èudno se osjeæam i ne znam što bi joj rekla, što bi uopæe prièala s njom...

Ali nekako se ne ljutim na nju. I zapravo mi ne smeta što sam saznala da je Pinocchio.

Jer unatoè tome što ima svoje ispade, i što je izgleda sklona Munchausenu, I uopæe nije loša osoba.
Dapaèe, uvijek je bila tu kad sam je trebala. I unatoè tome što smo imale nekih malih èarki i razmirica, što smo imale neke faze kad po par mjeseci nismo prièale, uvijek je bila tu kad sam trebala prijatelja.
Ne samo kao rame za plakanje, nego i kao konkretna pomoæ u poslu, prijevozu, novcu, podršci svake vrste...
I volim provodit vrijeme s njom. Zabavna je, topla, duhovita, malo neurotièna i dramatièna doduše, ali nikad zla, nikad pakosna, nikad podla...
Uostalom, nije ona ništa rekla onom mom malom prijatelju. Nego je njemu nešto bilo kao neugodno... Ma, prièali smo juèer na kavi. Duga prièa.

A ako sam stvarno toliko jadna da æu odbaciti osobu koja mi se pokazala prijateljicom radi jednog najobiènijeg phallusa kakvih ima unaokolo na stotine, onda stvarno ne zaslužujem da se u slijedeæem životu rodim kao išta bolje od higijenskog uloška.

A GMOP svejedno ne zove.
Ne javlja se.
Èak ga nema online na skypeu i msn-u od petka.
Gad, prasac, kreten.
Debil, idijot, moronèina.
Troglodit.
Neandertalac.
Muško!

Mah. Nema šanse da ikad sazna da sam zbog njega u bilo kojem trenutku života bila u komi. Naravno da æu držat jezik za zubima i prste daleko od mobitela. Nikad nisam bila jedna od onih koje gnjave i traže razloge i objašnjenje zašto. Imam taj issue s ponosom, priznajem. Uvijek dama, taman se raspadala iznutra od jada.

I ne, nismo se poseksali.
Prvu veèer smo bili toliko pijani da smo padali s kauèa i posrtali po stanu, a miniGMOPu se nije baš dizalo.
Drugi put smo se posvaðali, nabio mi je na nos nešto iz moje prošlosti za što sluèajno on zna a nije baš laskavo za mene, pa sam mu rekla da se neæu ševit s tipom koji je bez kondoma spavao s curom koja je imala HPV koji još nije bio zalijeèen (da, radilo se o I... Duga prièa). Uhvatila ga bila panika pa smo gledali tv i spremali ga psihièki za urologa...
Treæi put je ispalo da je doduše s njegovim miniGMOPom sve ok, ali da nije ok sa mnom - navukla sam upalu mjehura, pa smo opet gledali filmove. Dozvolio je da ga izguram na kraj kauèa, da ga maltretiram Sumrakom i èak su mu Mean Girls bile zabavne, pa se htio sa mnom družiti i...
...Èetvrti put, kad nas je uz straviène bolove mokraænog sustava omela još i preuranjena menstruacija... I kad me ostavio kod sebe doma da se naspavam, i kasnije pobjegao s posla da me vozi doma i na trajekt.
Natrabunjao je nešto o tome kako sam super i zabavna i bla...
Kako ne može vjerovat da mu je toliko super sa mnom, èak i bez seksa, i bla...
zakleo se da æe me nazvat, pomislila sam jea rajt...

I to je bilo to.

Ne tražim razloge, ne tražim opravdanja, ne izmišljam teorije.

Muškarcu stalo - muškarac zove.
Muškarcu nije stalo - muškarac ne zove.

I gotovo.

Nema seksa.
Nema napeto.
Nema ljubiæ.

Kreten.
Debil.
Gmaz.
Mrzim ga!

GMOP: Gospodin Možebitni Onaj Pravi, dio drugi

Mislim da smo tu veèer kod brata moje frendice oboje otkrili, nakon 15 godina poznanstva, da smo zapravo i jedno i drugo sasvim ok i pažnje vrijedno društvo.

Tj. da sam ja skužila da to što netko u odreðenom trenutku života ima tri razreda srednje, nosi bezveznu odjeæu i ne vonja po muškoj Romi (sjeæam se da je u toj fazi bila jako in meðu deèkima s kojima sam izlazila) ne znaèi nužno da nije duhovito, zabavno, pametno, rjeèito i nadasve pažnje vrijedno muško stvorenje. A usto još i jako privlaèno, ne samo zbog komada dobrog tijela ili izrazito testosteronskog grubo isklesanog lica, nego... ono... jer ima taj neki mojo koji ne obara baš i doslovno na prvu nego ga treba otkrit...

I da je on skužio... pa, ne znam što je on mogao skužit.
Da, kad se sa mene skinu skupe štrace, obriše 20 deka šminke, kad mi se odreže nekih pola metra što prirodne kose što ekstenzija, kad me se obloži s 10-ak kila viška i kad mi životne okolnosti oduzmu status i obore nos, i kad se još povrh svega spustim sa oblaka na kojeg sam se uspentrala i odbijala poviriti preko ruba dolje na ostatak smrtnika, da zapravo onda ni ja možda nisam tako loša cura?

(Napokon, nije baš kompliment kad ti frajer prizna da su te deèki iz njegovog društva interno zvali Zvjezdana, i ne, pri tom nisu mislili kako sam divna kao zvijezda, ili Pxxxa Od Zlata, i komentirali kako... ah, svašta komentirali.)

Ali... Avaj!
Kako nisam smjela smetnuti s uma da sam ja ipak cura s misijom, tako sam se trudila da to ni ne smetnem, pa sam izmamila poziv na piæe za sutradan naveèer, a sve s planom da ga odvuèem u krevet. Ili bar dovoljno blizu kreveta.
Onako, èisto iz dišpeta. I osvete. Da napakostim.
(Mada još nikad nisam nekoj curi, a pogotovo prijateljici, uopæe htjela napakostiti na takav naèin.)
A i zato jer mi je i bez mojih mraènih namjera bio prokleto privlaèan.
I tako smo ja i GMOP poèeli dejtati.

Prvu veèer smo imali dogovor za piæe, ali kako je vani bilo bezobrazno hladno, tako me iznenadio pozivom na piæe kod sebe doma. Naime, htio se pohvaliti svojom vještinom miješanja koktela. I odlièno mu je išlo.
Toliko dobro, da smo izgubili jedno 3-4 sata u nalijevanju alkoholom, gledanju tv-a, prièanju gluposti i prisjeæanju na... hm... ovaj... pa, mladost. Na mjesta na koja smo izlazili, ljude koje smo poznavali, glazbu i filmove, i svašta nešto. U standardnim prièama kako je prije sve bilo bolje, zabavnije, pametnije, zanimljivije, a mi smo bili jako mladi i vrlo gladni života, i u svemu uživali punim pluæima.
Èak sam mu priznala da sam i ja, ovako sva-oh-tako-savršena, imala i problema sa zakonom, i osudu na prekršajnom sudu, i kleptomanske faze, i svašta nešto...

A osim toga sam se još izlanula, onako pijana, i o I. O tome kako ne samo da je poznajem, nego mi je dapaèe i frendica...
Na što je on ostao totalno u upitniku...
Nimalo prestravljen kao što bi neèiji skoro-pa-deèko uhvaæen pijan i u kvaru trebao biti. Ono, jest mu bilo malo neugodno, ali ne onako kako sam oèekivala da bi trebalo biti.
Naime, ono što je o njihovom odnosu I naprièala nama curama je bilo poprilièno... hm... moglo bi se nazvati... ne znam. Kao da su, unatoè tome što joj je on eksplicitno rekao da mu je simpatièna i da æe se rado tu i tamo ševit s njom, ali da vezu neæe, ipak poprilièno povezani.
Samo što on, izgleda, to nije baš shvatio na isti naèin kao i I.
Pa je krenulo s pijanim ispovijedima...

Da je situacija bila drugaèija, priznajem da bih istog trena ustala s kauèa po kojem smo se valjali, pokupila svoje stvari i odbila na bilo koji naèin slušati sweet traèing o osobi s kojom sam bliska. Pogotovo ako se radi o mojoj frendici, i o tipu s kojim je moja frendica bila ili možda još uvijek jest. Ali vrag mi nikako nije dao mira, i popustila sam najnižem od najnižih poriva...
I saznala svašta.
O osobi za koju sam mislila da je savršeno dobro poznajem.

Dakle, njihova romansa/neromansa je poèela standardno, bezveznim tipkanjem na Iskrici, pa prebacivanjem na Facebook, gdje su jedno drugome pregledali slike, zatim nalaženjem u stvarnost, zajednièkim vikendom, njenim zakljuèkom kako je baš to materijal za udat se, i njegovim kako nisu baš kompatibilni...
Ona je njemu rekla (to znam. To je i nama curama rekla da mu je rekla, a mi smo je iskritizirale zbog krivih koraka) da je on njoj fenomenalan u svemu i da bi, ako treba, isti èas potpisala da želi ostat s njim do kraja života.
On je njoj rekao (i to sam veæ znala, jer nam je rekla da joj je to rekao) kako je ona divna cura, ali kako nije za njega, i kako joj može ponuditi samo prijateljsko druženje i povremeni seks, i kako on nipošto nije tražio online curu nego materijal za obostrano ugodno provoðenje vremena.
S èime se ona složila, ali je usput prešutila (njemu. Ne i nama curama) kako æe veæ ona njega sredit putem...

Meðutim, dok je nama curama lagala i mazala da ga ona nikad ne zivka, da se uopæe ne viða s njim tako èesto, da je on lud za njom i da je skoro na rubu prosidbe, ili da vikend provodi kuæi na otoku, I je opalila po svojoj uobièajenoj taktici: davljenju i opsjedanju muškarca dok ovaj ne izgubi i posljednji traèak želje i volje da uopæe ikad pomisli da bi je htio oženit.

Npr. zašto je tako panièno odbijala prije mjesec dana da svratim do nje na povratku iz grada i pokupim moju peglu za kosu prije izlaska, mada je rekla da je doma, i zašto me je otkantavala za viðanje cijeli taj vikend, i slièno...? Zato što nije bila doma, tj. u sestrinom stanu, eto zašto! Ili, razni ljudi su mi znali reæi da su je sreli po gradu usred tjedna, i prièali s njom, a kad bi je nakon toga ja i curke nazvale zašto nam se nije javila nonšalantno bi slagala da nema pojma o èemu prièamo jer je doma na otoku i s mamom gleda dokumentarac o mumijama na Discoveryju...
Niti u jednom od tih sluèajeva I nije bila doma. Ni kod sestre doma. Bila je kod NJEGA doma.
Naime, rekao mi je da ga je par puta tijekom posljednja mjeseca nazvala može li ostati kod njega na dan-dva ili preko vikenda, jer da mora obaviti neke pretrage (???) u Splitu a posvaðala se sa sestrom pa je sestra ne želi primiti u stan, kod roðaka je gužva, frendice su u gužvi, i tako... I on je svaki put pristao. Pametna taktika! Doèekivala ga je s posla u rublju, s ruèkom i pospremljenim stanom, uselila neke svoje stvari (kao zaboravila šampon za kosu, losion za tijelo, nešto rublja i sl). I to mu je u poèetku godilo, dok nije poèela zahtijevati od njega da kad je ona tu vrijeme provodi iskljuèivo s njom, ne viða se s društvom, ne mrda nigdje, jer je njegova dužnost da mora to malo vremena dok je ona tu posvetiti iskljuèivo njoj.

A kad nije mogla izvuæi da ostane preko vikenda kod njega, molila ga je da je da je izvodi vani sa svojim društvom, jer njoj se eto baš tako jako ide vani, ali nikome od njenih (milijun!) prijatelja (koji su je sasvim sluèajno više puta tijekom dana nazivali da se dogovore za neko eventualno druženje) se ne ide vani, pa ako eto može njoj bi to puno znaèilo (dok je nama govorila da je obeæala njemu da ide vani s njim jer on to želi više od bilo èega na svijetu)...
Priznao mi je da ju je tri puta izveo vani, i da mu je sva tri puta priredila pravi I-doživljaj.
Zbog èega mu je bilo neugodno pred društvom i nekako ga poprilièno ohladilo prema njoj.
Što mu apsolutno vjerujem.

Naime, izlazak s I je uvijek zabavan i intenzivan za ljude koji je oznaju. Ok, nekad i malo naporan, jer o njoj se treba brinuti cijelo vrijeme buduæi je sklona upadanju u probleme i privlaèenju opæe pažnje na sve moguæe konvencionalne i nekonvencionalne naèine. Drama Queen je jednostavno preblaga umanjenica za taj sveopæi kaos.
Zamislite da ste stan napustili s križancem Gabrielle Solis (petite graða, seksi haljinice, upadljive boje, clutch torbice i goooooooleme pete) i Blair Waldorf (pomodni šifon, rajfiæ u prepy frizurici, smjerno držanje), ali da taj križanac ima kapacitet za alkohol veæi nego Superhik i Vladimir Šeks zajedno.
I zamislite da se to pametno i seksi stvorenje nakon 4-5 opakih koktela (svaki zblendan od najmanje 4 do 5 razlièitih vrsta alkohola, plus nikad se ne naruèuju dva ista tijekom veèeri), zaèinjenih s otprilike dvije medice, jednim gin tonikom i duplom votkom s Red Bullom (a veèer je tek poèela) pred vašim oèima pretvara u pakleni križanac Lindsey Lohan, Amy Winehouse, Tare Reid i Britney Spears (u pred rehab fazi) koji se drpa s frajerima na podiju, urla i plaèe na ostatak društva kad joj nešto nije po volji, hvata konobare za dupe, pada muškarcima u krilo, pokušava mahati grudnjakom (samo pokušava, uvijek joj ga istrgnemo iz ruku na vrijeme), ostavlja gaæice u kantama za smeæe wc-a u diskotekama (jer je obièno prepijana da bi ih skinula kad ide piškiti), i obièno završi skaèuæi po haubi neèijeg auta s štiklama u jednoj i èašom ili bocom maznutom iz lokala u drugoj ruci, falšajuæi megamiks od hitova Miše Kovaèa, Ksenije Pajèin, SekeCeceKarleuše i tamburaških o garavušama, bljujuæi u torbicu i... mah, nebitno.
I je krvoloèna, rušilaèki nastrojena, metar i pol visoka i 40 kila teška Godzilla.
Ne zna se kontrolirati. I, što je najgore, ne želi se ni pokušati kontrolirati. Što je takoðer jedan od razloga zašto svi ti njeni frajeri prvo budu fascinirani njom tako slatkom, pametnom i seksi i dotjeranom, a onda naglo izgube interes nakon par izlazaka...

A GMOP mi se požalio da je stalno dovlaèila razne neke poznate i polupoznate ljude da ih upozna sa svojim deèkom (mada su se dogovorili da nisu to i da æe pred njegovim društvom bit diskretni i samozatajni), glasno se rasplakala svaki put kad je ostatak ekipe zakljuèio da žele iæi na neko drugo mjesto a ne ono na koje ona želi, više puta natjerala njegove frendove i njihove cure i žene da se crvene od neugode, pokušavala mu javno uvaliti jezik u usta, uho, oko, potezala se s muškima po podiju da ga napravi ljubomornim, i napokon uspjela ono što joj godinama nije pošlo za rukom ( jer smo je mi cure uvijek budno pazile) - upala u more ispred Hemingwaya!!!
I naravno da ni u jednom trenutku nisam posumnjala u njegovu prièu, kad je zapravo opisao standardni naèin na koji I provodi petak i subotu naveèer u gradu i na selu...
I na kraju svega mi priznao da mu je bila poèela èak biti i draga onako mušièava, ali da su ga ta zadnja samopozivanja na par dana kod njega, kao i tri ekscesna izlaska natjerala da se pita jeli s tom curom sve ok. I ohladila ga skroz.

U tom trenutku mi je bilo stvarno žao moje I, jer nije ugodno èuti kako neki muškarac prièa tako o bilo kojoj ženi (a ja sam, naravno, ovdje sve ublažila za javnost).
Mislim, I je uvijek I, ali jedno je kad izlazi s nama, starim društvom, i kad je mi pazimo da se ne ponaša previše ekscesno, i kad je ljudi nekako percipiraju kao onaj blesavi privjesak u grupi finih scooliranih cura. A drugo kad se potrudi dati najgore od sebe pred èovjekom kojeg želi fascinirati i grupom nepoznatih ljudi.

Pa sam je zato malo branila, kao, nije ona loša cura, samo je imala stresno razdoblje zbog posla...

Na što je on rekao da zna, da mu je prièala sve o tome kako je na poslu imala groznu situaciju, trpila strašan mobbing i jednostavno zbog vlastitog zdravlja nije mogla više ostati u toj sredini pa je nakon dugog premišljanja dala otkaz...
???
!!!???!!!
KOJI K...????

Koliko ja i svekoliko traèa željno puèanstvo našeg otoèkog Mista znamo, I je dobila izvanredni otkaz. Nakon dvije godine klanja s kolegicama, traèeva, podmetanja, a usput i nezanemarive nesposobnosti (njene), konstantnog griješenja i neispravljanja grešaka ma koliko joj se ukazivalo na to, problema s knjigama, nemoguænosti civiliziranog komuniciranja s kolegicama, te upornim upozoravanjem na neprimjereno odijevanje na poslu (minjaci, dekoltei, preuske traperice i mazohistièke potpetice) i odbijanjem da se odjeæom prilagodi poslu, I se kao šeæer za kraj do krvi zakaèila sa sestrom lokalnog ubermoænika...
Što, naravno, nije spomenula GMOP-u.
Ali je zato smislila tako dirljivu prièu o žrtvi ljubomornih babuskara koje su je zlostavljale zbog toga što je bila ljepša, pametnija, bolja i sposobnija od njih, i koje su joj namjerno podmetale, i odbijale joj pomoæi s tim taaaaaaaaaako strašnim Excellom koji je nemoguæe savladati u osnovama u tako kratkom vremenskom razdoblju od dvije godine... Usput je svoje administratorski posao pretvorila u maltene managersku poziciju, malo si napumpala plaæu i opis radnog mjesta, cijelu prièu zaèinila s malo mog, malo M-inog i malo S1-inog iskustva s mobbingom, i eto ti prièe da ti izmami suze nad njenom sudbinom.
Ostala sam bez rijeèi od šoka.
Ali sam je onda i dalje nastavila braniti.

Na što je on spomenuo kako je I jadna imala sreæu što poznaje tako utjecajne ljude, pa je odmah našla drugi posao...
Naime, ono par politièara s našeg otoka su joj redom svi najbliži rod (!?!?!?!?!?!), a super je bliska frendica sa Suprugom Nogometaša, Poduzetnicom i TV Voditeljicom s kojima se družila u gimnaziji (?????????????).
Dapaèe, i on zna onako površno Poduzetnicu jer je ona sasvim sluèajno klijent firme u kojoj radi, ali nikad nije bio toliko blizak s njom da joj vidi kuæu, mada je I rekla da obavezno mora doæ kod nje, jer je Poduzetnica savršeno riješila predsoblje, upravo onako kako on otprilike misli napraviti, ali naravno na puno više kvadrata nego što on raspolaže...
Molim?
Ok, I je zaista s tri dotiène javne osobe išla u školu, ali nikad se nije družila s njima. Dapaèe, bila sam prisutna kad se javila Poduzetnici (o èijoj kuæi zna sve iz Glorije) u disku, ali kad je ovoj trebalo skoro 5 minuta da se sjeti ko je I, i kad je TV Voditeljica prošla kraj I ko da je nikad u životu nije upoznala (a ne 4 godine dijelila razred s njom).

Na ovo zadnje zaista nisam znala što bi odgovorila, pa sam samo srkala svoj alkohol i klimala glavom, nalijevala i njemu još iz vrèa, i opijala nas da mi ne bi bilo neugodno od srama zbog druženja s osobom za koju sam mislila da je toliko dobro znam da me ništa što èujem o njoj ne bi moglo iznenaditi.
Jer kako žena može pasti toliko nisko da izmišlja prièe o svom životu i prijateljima da bi fascinirala nekog frajera? Pogotovo kad se radi o jednostavnom liku kojem su takve stvari nebitne a ljudi koji nju fasciniraju totalno marginalni?

Ali pokazalo se da je to s pijenjem alkohola baš i nije bila najsretnija ideja...

GMOP: Gospodin Možebitni Onaj Pravi, dio prvi

Nije baš najjednostavnija stvar na svijetu biti žena teška 32 i pol godine i zaljubljena.
Onako polubalavo, postpubertetski zatelebana... Umijeæe koje sam izgubila negdje s posljednjim danima svog studija...

Upoznala sam GMOP-a.
Ok, nije baš da sam 100% sigurna da je on baš totalno GMOP. Ali voljna sam pokušati.

Pitanje je samo da li je i on voljan pokušati?

Pitanje... Ah, ta pitanja koja mi se premeæu po glavi dok ležim na kauèu umotana u dekice, s laptopom na trbuhu i èajem pri ruci, dok gledam prokleto seksi Eminema u Eight Miles na Novoj umjesto da negdje tulumarim s otoèkom ekipom na Noæ vještica, i razbijam glavu gdje li je moj GMOP veèeras, što li radi i krati li s nekim vrijeme...
Trebala bih biti previše bolesna za takva pitanja.
Temperatura koja me vozila juèer cijeli dan i danas dobar dio dana je napokon pala, i trebala bih se osjeæati predivno i fenomenalno. Ali ne, ja se osjeæam ultrašugavo. I ultrajadno. Jer ne znam gdje je GMOP.

GMOP i ja zapravo nismo u vezi. Ono, VEZI vezi. Nismo ni nekakvi ševci. Ni dvoje ljudi koji se tek viðaju... Zapravo, viðamo se, to sigurno, ali nekako nikako da konzumiramo to naše viðanje...

A kako sam ja našla tog mog GMOP-a?
Uh... Duga prièa.
U kojoj sam ja ispala nelojalna prijateljica mojoj I. Ali, da I nije bila nelojalna prema meni, možda nikad ne bih došla u napast da i ja budem nelojalna prema njoj.

Naime, I užasno želi i treba vezu. Ma, I želi potencijalnog muža. I to odmah i sad, ako je moguæe. Toliko treba muškarca, da ne preza ni pred èime. Od motanja oko tuðih akvizicija do potrage na Iskrici.
Za njeno iskrièarenje znam od prvog dana, i nije baš da je podržavam u tome. Mislim, ok je tu i tamo prosmucati se po online men shopovima ako nemaš neke ozbiljne namjere, ali ako se svakog lika kojeg upoznaš uživo uhvatiš ko pijan plota i zaspeš ga željom da ste stalno skupa, e to mi je malo veæ... ono, previše. A ona se svakog od njih uhvati ko pijavica, i onda dobije nogu u ekspresnom roku.
Ok, poznajem neke ljude koji su stvarno našli par na takav naèin, ali zapravo je Iskrica krcata frajerima koji bi nešto poševili bez obaveza a preškrti su da bi plaæali èlanstvo na Smokvi i Rotkvi, kao i tužnih ženskica u potrazi za ljubavlju svog života koje uvijek nasjednu.
A moja frendica I uvijek naleti na gore opisane muškarce.

Na stranu kamuflirani ševci s Iskrice, moja I je nedavno poèinila groznu izdaju.
Naime, prekršila ono nepisano pravilo unutar našeg malog društva da se ne smije dirati u tuðe muške.

Imala sam dražesnog malog frenda, preslatko stvorenje 11 godina mlaðe od mene, tek propupalo, vrlo potentno i tada vrlo zatelebano u mene. Konzumirali smo te naše simpatije, ali u totalnoj tajnosti, jer ipak je on imao curu, a i razlika u godinama je bila malo prevelika... I dogovorili smo se da o tom našem dražesnom malom prijateljstvu neæemo nikome ni zucnuti.
Naravno, kao svaka glupa baba, ja sam požurila povjeriti se prijateljici. Samo jednoj. Jednoj jedinoj. Onoj u koju sam imala povjerenja i koja je poznavala i malog.

Ne znam što se toèno izdogaðalo nakon toga, ali znam da je nešto kao zabrijala s njime nakon godinu dana, što mi je i priznala. I pitala me da li se ljutim i da li mi to smeta. Na što sam ja, naravno, rekla da ma kakvi, ma zašto bi to meni smetalo, ma nek radi što je volja, dok sam u sebi, razumljivo, kipila od ljutnje i bijesa. Ne bi mi èak ni toliko smetalo što je to napravila koliko me naljutilo što sam primjetila da se ponašanje mog slatkog malog tajnog prijatelja prema meni poprilièno promijenilo. Na neugodno.
Nisam malog pitala što se dogodilo.
Ne želim istjerivati pravdu, ni vraga, ni mak na konac. To mi je malo ispod mog nivoa.
I ne želim mu zamjeriti što se ponaša kao da me ne vidi i ne poznaje (mali, ne I mislim). Ipak je mlaðahan... A i ko zna što je izreèeno meni iza leða da nemam pojma i što to drago malo stvorenje misli sada.
I, napokon, uopæe nije stvar u malome.
Stvar je u PRINCIPU!!!

I zato sam se odluèila... ha, pa na osvetu.
Zapravo, priznajem da mi osveta ne bi ni pala na pamet da sasvim sluèajno nisam skužila da je I zatelebana u još jednog od svojih iskrièara koji ne želi vezu s njom, i da je taj njen iskrièar zapravo stvorenje koje ja poznajem veæ 15 godina.
Naravno da joj ni na koji naèin nisam dala naslutiti da ga poznajem. Provjerila sam kvart, godine, ime, èak uspjela saznati i koji auto vozi, i da - to je bio on. Zatim sam još jednom provjerila i preko Facebooka... i da, radilo se upravo o tom dotiènom komadu.

Doduše, prošlo je par godina otkako ga nisam vidjela, ali pametna žena za èas razradi plan.
Dovoljno je bilo da se javim staroj prijateljici preko koje sam ga zapravo i upoznala, a oni su bili bestiæi u kvartu, i da nekako izaranžiram da odem s njom posjetiti njenog brata blizanca koji je nakon ženidbe ostao živjeti u istome kvartu, i to na dan kad se tradicionalno sastajalo dobro staro kvartovsko društvo kod njega u stanu, i eto savršene prilike za obnavljanjem prijateljstva s dotiènim iskrièarem... tj. mojim GMOP-om.

I moram priznati da sam ostala poprilièno zateèena kad sam ga ponovo vidjela nakon... Ups, nakon puno godina!Mislim, oduvijek je on bio visok i žilav od aktivnog bavljenja sportom, i drag curama, ali u sjeæanju mi je ostao baš nekako ne pretjerano privlaèan... Ok, osim onih seksi plavih oèiju, široke vilice, plave kose (tada je imao kosu. Sad više nema ni frizuru. Brije glavu) i zaraznog osmjeha, nisam nalazila baš puno zanimljivog na njemu.
Uostalom, bio je prvo deèko iz obrtnièke škole, zatim deèko koji radi fizièki posao, smuca se po kvartu, vozi nekakvo starije a divljaèki nabrijano auto, provaljuje, ima problema s policijom, nosi bezvezne traperice, majce i tenisice, razvaljuje se po podiju na partijima i skaèe na koncertima ispred bine, dok sam ja u toj fazi bila komad iz separea, ložica i ostalih povlaštenih ograðenih mjesta oko dj-a koja bi njemu i zajednièkim frendovima sredila ponekad upad, ili curka koja sluša svirku sa stagea a zatim tulumari s bendom (i po moguænosti, ako ima priliku, ševi basista - u jednoj su mi fazi basirti bili fetiš), koja studira i radi fine poslove, vozi šminkerski motorèiæ, ispija kavice na in spotovima, putuje, nosi odjeæu iz Londona, Milana i Berlina... Ali družili smo se po tulumima, moja frendica vrlo popularna gradska cura je bila njegova najbolja frendica iz kvarta i škole, imali smo zajednièko društvo, bio je u vojsci s nekim mojih bliskim prijateljima, i tako... poznavali smo se. Ali nismo si bili privlaèni, niti seksualno niti socijalno.
Ok, priznao mi je ovih dana da me želio poševiti jednu veèer na Hvaru, kad smo tulumarili u kuæi tadašnjeg deèka naše zajednièke frendice, i kad sam plesala u gornjem dijelu bikinija iz kojeg mi je a da nisam imala pojma bila ispala cica, ali ja sam tada imala deèka koji nikome nije ni dao blizu mene. A i bilo je samo zbog te cice kojom sam zaflešala prisutne i kojom sam lamatala okolo bar 15 minuta dok me cure nisu obukle u majcu...
I da smo se zadnjiih godina više puta zatekli na istim mjestima za izlaske, ali da ga nisam prepoznala jednom kad mi se javio i da sam uvijek glumatala s èoporom utegnutih žena ili ušminkanim debelim lovašima po ograðenim zonama (valjda je mislio na Nezakonitog i njegovo društvo) pa me jednostavno više nije primjeæivao...
A ja priznajem mi je par puta privukao pažnju na plažama sadržajem svoji speedo kupaæih koje su obeæavale obilje i u promrzlom mokrom stanju, ali - zaboga!!! - sama èinjenica da frajer nosi speedo kupaæe dok svi oko njega nose bokserice i bermude me instant hladila!!!
Ali, uostalom, nikad nisam bila njegov tip, kao ni on moj.

A i kako sam ga mogla prepoznati kad se tako promijenio i kad je jednostavno... ono, promijenio lièni opis?

Jer na prvom susretu nakon toliko vremena nisam mogla vjerovati da je to onaj žilavi bezvezni mulac otprije nekih 8 godina!!!

Doduše, visina je ostala ista. I oèi, i osmijeh... Ali mulac se pretvorio u krupno mišiæavo muško stvorenje, æelave glave doduše (vjerovatno su se plavi uvojci prorijedili, a muškarac je tašto božje stvorenje), ali zato skockan u dizajnerske traperice i urednu košulju... A da ne spominjem manire, vještinu komunikacije, majstorsko igranje pogledima i prokleto napaljujuæ raspon osmjeha...
A što smo više zaglavljivali u razgovoru, to sam ja sve više padala na koljena, razoružana èinjenicom da je deèko u meðuvremenu napravio i neke znaèajne pomake u ambicijama i karijeri, položio èetvrti stupanj i upisao (tj. završio) fakultet (ne višu školu, nego èetverogodišnji studij!!!), našao predobar posao, kupio pristojan auto (i nije ga tunirao), skuæio se u komfornom stanu, prekinuo osmogodišnju vezu s curom koju poznajem iz poslovnih krugova kao superpametnu i uberuspješnu, i pretvorio se u zeta iz snova svake majke.

Da, pretvorio se u apsolutno poželjni objekt udajbenih snova moje I.
Napokon sam shvatila što je vidjela u njemu.
A mislim da sam to isto vidjela i ja...