Tužna sam, ljuta i razočarana.
Uzrujana.
Ok, i zaposlena.
I sasvim lijepo zaokrugljena. Ko prokleti praščić.
Naime, skužila sam da su ona čudesa od dodataka prehrani kojima me Mama šopala, a ja ih poslušno gutala posljednjih mjeseci, nekakavi opaki preparati krcati raznoraznim vitaminima B grupe…
A morala sam posumnjati čim sam primjetila da mi apetit divlja.
Naime, još otkako sam ko klinka prvi put uzimala b kompleks, i onda svaki idući put, debljala sam se ko svinja. Samo što sam tad izgledala ko dražesno odojče, rumena i okruglasta u licu, a sad sebi izgledam ko gadna rasplodna krmača.
I ne samo b kompleks; na mene jednako loše djeluje konzumacija bilo kakvih vitaminskih i multivitaminskih preparata, kao i najbezazlenijeg beta karotena kojeg sam godinama pobožno gutala od početka ožujka do kraja travnja da pripremim kožu za sezonu kupanja u svibnju… a da ne spominjem glad i debljanje koje su mi izazivali i oralni preparati za dohranu kose, kože i noktiju!
Ovaj put me Mama uvjerila da su tablete kojima me fila prirodne, bezopasne, što ti ja znam što već sve nisu, da će mi pročistiti organizam na staničnoj razini, bla! Čak je pribjegla taktici presipanja kapsula iz originalne u nekakvu anonimnu bijelu ambalažu, sve ne bi li me natjerala da gutam to neko novo superotkriće suvremene farmacije…
U svakom slučaju, ja sam posljednjih mjeseci bila previše sjebana da bih uopće primjetila da se ujutro budim ne zato jer je svanulo sunce ili zvonila budilica, nego zato jer sam gladna. Da cijeli dan udovoljavam abnormalnoj potrebi da nešto jedem. Da liježem gladna. Da se kroz moje snove provlače razni bureci, kifle, pizze, kolači, pečenja i peciva. Da jedem čak i hranu koju inače mrzim iz dna duše, poput kiselotg kupusa zapečenog u pivu s kobasicama (kupus. Ne i kobasice. Toliko daleko još nisam dospjela u svom očaju)ili krumpira lešo.
U svakom slučaju stanje je alarmantno.
Zbog novog posla povadila sam svoju kolekciju udobnih crnih/sivih hlača i sukanja iz ormara, popeglala dosadne košulje, provjerila stanje s crnim grilonkama, navukla moje najdraže tri godine stare udobne H&M sive hlače na crtu s kojima sam čak i u najdebljim danima nosila remen… Zakopčala ih. Povukla zatvarač. Pokušala izdahnuti.
I ispustila očajnički bolni krik ranjene divlje zvijeri koji se prolomio sobom kao jezivi predznak totalne katastrofe…
Jer su mi sa strana struka hlača poispadali Michelin šlaufići, dražesne male kobase, ljupki čvarčići, barokni ures mog inače umjereno renesansnog struka…
Nebitno.
Odmah sam zakazala krizni sastanak s Mamom, i pod ozbiljnom prijetnjom najgoreg mogućeg nedoličnog i nedamskog ponašanja na javnom mjestu prisilila je da mi oda deklaraciju preparata kojim me uporno šopa posljednjih mjeseci.
Dobila na uvid originalnu ambalažu.
Proučila sastav.
Smrzla se od užasa.
Pala u očaj.
Zatražila objašnjenje od Mame.
Koja je priznala da je, doduše, znala da će se moj apetit raspištoljit, da će se mast nakupit na mom tijelu da ću se pretvorit u lipidnog monstruma… Ali, zaboga, moj imunitet je bio tako slab, a ruku na srce, već je odavno digla ruke od mene jer sam ionako nedisciplinirana, već sama po sebi sva groteskno predebela prema svim prihvatljivim estetskim mjerilima zapadne civilizacije, da s 33 godine (laž! Laž i obmana! Ja imam 32 godine i 7 mjeseci!) za mene ionako više nema ni nade ni šanse da nađem muškarca koji bi me oženio i zbrinuo kao svaku poštenu ženu… Pa je pomislila kako mi bar može zdravlje spasiti…
Zločinka!
Pokvareni sadist!
Pa ona sama je, kao cijenjeni zdravstveno – znanstveni djelatnik, uvijek zastupala teoriju da je elegantna linija u životu žene uvijek na prvom mjestu. Naravno, uz dolično ponašanje, prikladnu garderobu i adekvatnog životnog suputnika. I da nema te žrtve koju žena ne bi morala podnijeti da bi bila mršava! Zdravlje? O tome treba brinuti jedino ako neki organ rikne. Uostalom, nije da žene danas lome rebra korzetima, truju tijelo živinim bijelilom za lice, ili nešto slično tome…
A sad je pogazila svoj kredo upravo na meni!
Na meni koju cijeli život maltretira zbog oble građe koju sam naslijedila od egzotične pretkinje S NJENE strane obitelji, zbog gluteusa i kvadricepsa koji su ostali imuni na sve moguće oblike niskoproteinske prehrane i koje sam dodatno razvila 18-godišnjim bavljenjem sportom… Zbog cica koje su narasle već u šestom osnovne, i koje su čak i u mojim najpothranjenijim fazama u životu bile solidna tvrda C košarica na granici s D…
Ali u jednome je ipak bila u pravu.
Moje je vrijeme prošlo.
Sve ostale 32godišnjakinje na svijetu u ovome trenutku imaju muža (ili barem bivšeg muža) i bar jedno dijete. Sve one imaju muškarca koji ih uzdržava, ako već nemaju i neku svoju dobro plaćenu karijeru, ali u svakom slučaju imaju muškarca koji zarađuje dovoljno da im omogući 100-tinjak životnih kvadrata na Mejama ili potezu Žnjan-Zenta-Bačvice, dobar auto svake dvije-tri godine, vikendicu na boljem otoku, skijanje, putovanje u inozemstvo s ostalim pristojno udanim frendicama jednom godišnje i sezonske shoppinge bar u Sloveniji, ako već ne može negdje bolje…
Čak se i moja rodica Besperspektivna Krmača udala do 28-e, za lokalnog poduzetnika s dva i po razreda srednje i golemom kućom pokrivenom bračkim kamenom u Kaštelima, i sad joj je eto baš kupio novog BMW-a X5 jer je rodila trećeg sina… (to što joj mužić ima curku s kojom javno izlazi po gradu i kojoj je kupio stan na Pazdigradu dok ona doma rađa djecu svake dvije godine i muku muči sa svojih 120 kila koje nikako da spadnu nakon zadnje trudnoće, to je ok. Jer ona IMA MUŽA!!! I ona je RODILA! I to TRI PUTA!).
Mah.
Bla.
Nije me zapravo briga.
Briga me samo za jedno.
Moj šef Šarmantni Gad me odjednom više ne voli.
I ja sam očajna!
Sve one slatke porukice, zivkanja 100 puta dnevno, milijun sitnih darova, milijun sitnih pažnjica, zaljubljeno gugutanje, gledanje u oči, nazivanje njegovim anđelčićem i ostalim slatkim imenima…
Sve je to posljednja tri-četiri dana odjednom nestalo!
Danas i jučer i prekjučer nakon završetka radnog vremena me cijeli dan nije nazvao ni poslao poruku!
Niti jednu jedinu!
Ok, zaposlio me kao svoju desnu ruku.
Ali to ni u kojem slučaju više ne podrazumijeva ulogu sličnu onoj Desanke Šakić, o neeeeeeee….
Sad sam tek…. Tajnica. Najobičnija mala tajnica.
Nula.
Niko i ništa.
Mali sivi miš iz ureda. Jedna od 22 ljudi ispod njega. Jedna od dvije žene iz splitske podružnice.
Ali nema veze.
Ono, stvarno nema veze.
Like I care…
Dobila sam posao. Skroz dobar posao u trenutku kad ljudi strepe za svoja radna mjesta, u vrijeme dok moje prijateljice masovno ostaju bez posla i ne mogu pronaći drugi. A ja sam dobila posao, i to sasvim pristojno plaćen obzirom na stanje na tržištu rada i prosječne plaće u toj branši.
Dobro ga odrađujem.
Skupo sam ga platila doduše.
Osjećam se prljavo, kao da sam stvarno doslovno dala šefu zauzvrat.
I ne samo tijelo (mada je, priznajem, seks bio odličan). Kao zadnja neiskusna glupačica ja sam mu onako naivno pod noge bacila i srce. Dopustila da me zavede ljigavim i napasnim znakovima pažnje, petparačkom romantikom i svim ostalim pratećim taktikama i tehnikama koje već takvi serijski ženskari koriste…
Ali bar sam se odmah super skompala s ekipom na poslu.
A jedina kolegica je genijalna. Jedna od onih bijesnih splićanki stasalih u osamdesetima, koja pod štreberski isfeniranom bob frizurom boje mahagonija krije mozak uličnog bandita opsjednutog brzim motorima i heavy metalom, zna popraviti svaki auto, savršeno hendla 20-ricu muškaraca tako da joj jedu iz ruke, i sve to na stiletto peti od 12 centi.
Odmah prvi dan smo otkrile da dijelimo istu strast prema peglanju (s naglaskom na štirkanje), pečenju kolača i All Blacksima, a ne podnosimo ribanje gljivica koje se kote na utorima za klizne stijenke tuš kade, usisavanje izrazito čupavih tepiha i Ivu Šulentić u Plesu Sa Zvijezdama.
Ali oduševljenje kolegicom mi nimalo nije ublažilo očaj zbog šefa.
Nekad sam malo manje očajna, nekad malo više, ovisi o dobu dana, televizijskom programu, meteorološkim uvjetima i količini čokolade u frižideru.
Baš sinoć sam bila izrazito očajna pa sam otišla vani s AA.
AA je simpatično plavokoso stvorenje koje sam nedavno upoznala preko zajedničke frendice. Ima problema sa slovom r jer je kao pravo dijete roditelja iz svog kraja rođena i školovana tijekom njihovog gastarbajta u zemlji čiji žitelji imaju ozbiljnih problema sa slovom r. A osim što još uvijek razmišlja na stranom jeziku, organ zvan jezik joj je i brži od pameti, tako da često ispadne da lupeta gluposti, petlja, slaže rečenice koje veze nemaju sa zdravim razumom, i općenito je urnebesno zabavna.
Osim što je zabavna, AA je i nevjerovatno bistro i sposobno stvorenje. Kad se razvela od supruga stranca iz zemlje u kojoj ljudi imaju ozbiljnih problema sa slovom r i doselila u Hrvatsku, pokrenula je uspješan mali biznis u izrazito muževnoj branši.
Kako je frajeru kojeg je zaposlila prepustila komunikaciju sa macho balkancima, a ona za sebe zadržala poziciju mozga iz pozadine, i kako ima taj simpatični blesavi problem s jezikom, a usto je još sva plava, slatka, mladolika i ružičasta, tako je zapravo muškarci ne doživljavaju baš pretjerano bistrom… Ali, bože moj, da je ljupka, privlačna, a usto još i ima para, to im ne promiče pažnji.
Tako je AA u rekordnom roku oko sebe sakupila zavidnu količinu lokalnih poduzetnika, ugostitelja, kriminalaca i ostalih muževnih bisera.
I uživa u vrćenju tikvana oko malog prsta.
Sinoć nam je priuštila radost druženja u Hedonistu, Tropicu i Vanilli sa 7-8 primjeraka takve vrste.
Ona je uživala u društvu jer joj je to zabavno.
Ja sam uživala iz drugih razloga.
A obje smo uživale i nakon izlaska.
Jer smo nakon klupskog pocupkivanja otišle po bureke iz Mate, kupile litru vina na benzinskoj, pa onda mastile bijele kožne siceve njenog kupea burekom tračajući dotičnu gospodu do zore. I onda još sjele na kavicu u F-Caffea... Razbabinjale se ko najgore kokoške do 8 ujutro, isplakale sav puder i maskaru, kovale planove osvete cjelokupnom muškom rodu, odustajale od osvete jer ih ipak tako volimo i ne možemo bez njih…
E, da – razlog zbog kojeg sam ja uživala?
Gnjavio me tip sinoć s kojim smo bile u društvu. Uporno. Cijelu noć.
Tražio je broj. Nisam mu htjela dat broj. Dapače, bila sam zvjerski drska prema njemu. A što sam ja bila drskija, to je on bio uporniji.
Nakon par sati pilanja, negdje na izlasku iz Vanille, zaskočio me i rekao da me ne pušta dok mu ne dam broj.
Rekla sam da nema šanse, da što on sebi umišlja.
On je rekao da ne umišlja on sebi ništa, ali da isto tako ne odustaje, i da ako mu neću dat svoj broj zna on kako će doć do njega… I nazvao me mojim pravim imenom.
Na što sam se ja malo naježila. Jer otkud on zna moje ime??? Naime, kad je s frendovima uletio u Hedonistu meni i AA, i tražio da se upoznamo, meni je onako pripitoj bilo baš fora da se predstavim krivim imenom. Pa sam rekla da se zovem Marina, a AA je rekla da se zove Antonija. I on mi se cijelo vrijeme obraćao kao Marini…
Kad sam već mislila da je meni ili AA ili nekome od ljudi s kojima smo komunicirale izletilo moje ime, i kad sam se već zapitala koji mi je vrag bio da kao neka mulica od 16 godina čovjeku kažem krivo ime, on je rekao i ja sam ostala paf…
A rekao je da me vidio par puta prošli i ovaj tjedan. Jednom u Egoistu i dvaput u Pimpinelli, od čega dva puta u društvu svog kuma, a jednom je bio i The Big Boss s nama… I onda sam se sjetila da je meni i Šarmantnom Gadu kad smo ručali u Pimpinelli bio prišao neki visoki tip u seljačkoj majci s golemim natpisom Versace, i kako su nešto pričali, i onda je taj Versace otišao za svoj stol a Šarmantni Gad je rekao kako je to XY koji ima lanac XW dućana i neke locale, a usto je i njegov kum (mada ne znam po čemu, jer nije ni vjenčani ni kršteni ni krizmani ni ništa od onoga po čemu su ljudi obično kumovi. Ali valjda su u njihovom kraju svi kumovi, ili takvo nešto. Ja naime ne poznajem njihove lokalne užance…).
Versace je još rekao kako osim mog imena zna i da sam ja tajnica njegovog kuma, i da nisam udana, da sam radila tu, tu, tu i tamo, da poznaje I mog Nezakonitog s kojim sam živila, da mi nikad ne bi dao 32 godine, da se osjeća uvrijeđeno što ga nisam ni primjetila ni prepoznala, i da, budući da on ne odustaje, saće on lipo pitat u svoga kuma moj broj, i tako mu Divice Marije će on već mene natirat na lipe da ja njega ubuduće pripoznajen i da mi bude drago kad ga vidin…
I tako…
Ajme meni…
U što sam se ovo uvalila???
Post je objavljen 29.11.2009. u 20:17 sati.