Još jedan. Opet. Zašto?

Tužna sam, ljuta i razoèarana.
Uzrujana.

Ok, i zaposlena.

I sasvim lijepo zaokrugljena. Ko prokleti prašèiæ.

Naime, skužila sam da su ona èudesa od dodataka prehrani kojima me Mama šopala, a ja ih poslušno gutala posljednjih mjeseci, nekakavi opaki preparati krcati raznoraznim vitaminima B grupe…
A morala sam posumnjati èim sam primjetila da mi apetit divlja.
Naime, još otkako sam ko klinka prvi put uzimala b kompleks, i onda svaki iduæi put, debljala sam se ko svinja. Samo što sam tad izgledala ko dražesno odojèe, rumena i okruglasta u licu, a sad sebi izgledam ko gadna rasplodna krmaèa.
I ne samo b kompleks; na mene jednako loše djeluje konzumacija bilo kakvih vitaminskih i multivitaminskih preparata, kao i najbezazlenijeg beta karotena kojeg sam godinama pobožno gutala od poèetka ožujka do kraja travnja da pripremim kožu za sezonu kupanja u svibnju… a da ne spominjem glad i debljanje koje su mi izazivali i oralni preparati za dohranu kose, kože i noktiju!
Ovaj put me Mama uvjerila da su tablete kojima me fila prirodne, bezopasne, što ti ja znam što veæ sve nisu, da æe mi proèistiti organizam na staniènoj razini, bla! Èak je pribjegla taktici presipanja kapsula iz originalne u nekakvu anonimnu bijelu ambalažu, sve ne bi li me natjerala da gutam to neko novo superotkriæe suvremene farmacije…
U svakom sluèaju, ja sam posljednjih mjeseci bila previše sjebana da bih uopæe primjetila da se ujutro budim ne zato jer je svanulo sunce ili zvonila budilica, nego zato jer sam gladna. Da cijeli dan udovoljavam abnormalnoj potrebi da nešto jedem. Da liježem gladna. Da se kroz moje snove provlaèe razni bureci, kifle, pizze, kolaèi, peèenja i peciva. Da jedem èak i hranu koju inaèe mrzim iz dna duše, poput kiselotg kupusa zapeèenog u pivu s kobasicama (kupus. Ne i kobasice. Toliko daleko još nisam dospjela u svom oèaju)ili krumpira lešo.

U svakom sluèaju stanje je alarmantno.
Zbog novog posla povadila sam svoju kolekciju udobnih crnih/sivih hlaèa i sukanja iz ormara, popeglala dosadne košulje, provjerila stanje s crnim grilonkama, navukla moje najdraže tri godine stare udobne H&M sive hlaèe na crtu s kojima sam èak i u najdebljim danima nosila remen… Zakopèala ih. Povukla zatvaraè. Pokušala izdahnuti.
I ispustila oèajnièki bolni krik ranjene divlje zvijeri koji se prolomio sobom kao jezivi predznak totalne katastrofe…
Jer su mi sa strana struka hlaèa poispadali Michelin šlaufiæi, dražesne male kobase, ljupki èvarèiæi, barokni ures mog inaèe umjereno renesansnog struka…

Nebitno.
Odmah sam zakazala krizni sastanak s Mamom, i pod ozbiljnom prijetnjom najgoreg moguæeg nedoliènog i nedamskog ponašanja na javnom mjestu prisilila je da mi oda deklaraciju preparata kojim me uporno šopa posljednjih mjeseci.
Dobila na uvid originalnu ambalažu.
Prouèila sastav.
Smrzla se od užasa.
Pala u oèaj.
Zatražila objašnjenje od Mame.
Koja je priznala da je, doduše, znala da æe se moj apetit raspištoljit, da æe se mast nakupit na mom tijelu da æu se pretvorit u lipidnog monstruma… Ali, zaboga, moj imunitet je bio tako slab, a ruku na srce, veæ je odavno digla ruke od mene jer sam ionako nedisciplinirana, veæ sama po sebi sva groteskno predebela prema svim prihvatljivim estetskim mjerilima zapadne civilizacije, da s 33 godine (laž! Laž i obmana! Ja imam 32 godine i 7 mjeseci!) za mene ionako više nema ni nade ni šanse da naðem muškarca koji bi me oženio i zbrinuo kao svaku poštenu ženu… Pa je pomislila kako mi bar može zdravlje spasiti…

Zloèinka!
Pokvareni sadist!
Pa ona sama je, kao cijenjeni zdravstveno – znanstveni djelatnik, uvijek zastupala teoriju da je elegantna linija u životu žene uvijek na prvom mjestu. Naravno, uz dolièno ponašanje, prikladnu garderobu i adekvatnog životnog suputnika. I da nema te žrtve koju žena ne bi morala podnijeti da bi bila mršava! Zdravlje? O tome treba brinuti jedino ako neki organ rikne. Uostalom, nije da žene danas lome rebra korzetima, truju tijelo živinim bijelilom za lice, ili nešto slièno tome…
A sad je pogazila svoj kredo upravo na meni!
Na meni koju cijeli život maltretira zbog oble graðe koju sam naslijedila od egzotiène pretkinje S NJENE strane obitelji, zbog gluteusa i kvadricepsa koji su ostali imuni na sve moguæe oblike niskoproteinske prehrane i koje sam dodatno razvila 18-godišnjim bavljenjem sportom… Zbog cica koje su narasle veæ u šestom osnovne, i koje su èak i u mojim najpothranjenijim fazama u životu bile solidna tvrda C košarica na granici s D…

Ali u jednome je ipak bila u pravu.
Moje je vrijeme prošlo.

Sve ostale 32godišnjakinje na svijetu u ovome trenutku imaju muža (ili barem bivšeg muža) i bar jedno dijete. Sve one imaju muškarca koji ih uzdržava, ako veæ nemaju i neku svoju dobro plaæenu karijeru, ali u svakom sluèaju imaju muškarca koji zaraðuje dovoljno da im omoguæi 100-tinjak životnih kvadrata na Mejama ili potezu Žnjan-Zenta-Baèvice, dobar auto svake dvije-tri godine, vikendicu na boljem otoku, skijanje, putovanje u inozemstvo s ostalim pristojno udanim frendicama jednom godišnje i sezonske shoppinge bar u Sloveniji, ako veæ ne može negdje bolje…
Èak se i moja rodica Besperspektivna Krmaèa udala do 28-e, za lokalnog poduzetnika s dva i po razreda srednje i golemom kuæom pokrivenom braèkim kamenom u Kaštelima, i sad joj je eto baš kupio novog BMW-a X5 jer je rodila treæeg sina… (to što joj mužiæ ima curku s kojom javno izlazi po gradu i kojoj je kupio stan na Pazdigradu dok ona doma raða djecu svake dvije godine i muku muèi sa svojih 120 kila koje nikako da spadnu nakon zadnje trudnoæe, to je ok. Jer ona IMA MUŽA!!! I ona je RODILA! I to TRI PUTA!).

Mah.
Bla.
Nije me zapravo briga.
Briga me samo za jedno.
Moj šef Šarmantni Gad me odjednom više ne voli.

I ja sam oèajna!

Sve one slatke porukice, zivkanja 100 puta dnevno, milijun sitnih darova, milijun sitnih pažnjica, zaljubljeno gugutanje, gledanje u oèi, nazivanje njegovim anðelèiæem i ostalim slatkim imenima…
Sve je to posljednja tri-èetiri dana odjednom nestalo!
Danas i juèer i prekjuèer nakon završetka radnog vremena me cijeli dan nije nazvao ni poslao poruku!
Niti jednu jedinu!

Ok, zaposlio me kao svoju desnu ruku.
Ali to ni u kojem sluèaju više ne podrazumijeva ulogu sliènu onoj Desanke Šakiæ, o neeeeeeee….
Sad sam tek…. Tajnica. Najobiènija mala tajnica.
Nula.
Niko i ništa.
Mali sivi miš iz ureda. Jedna od 22 ljudi ispod njega. Jedna od dvije žene iz splitske podružnice.

Ali nema veze.
Ono, stvarno nema veze.
Like I care…
Dobila sam posao. Skroz dobar posao u trenutku kad ljudi strepe za svoja radna mjesta, u vrijeme dok moje prijateljice masovno ostaju bez posla i ne mogu pronaæi drugi. A ja sam dobila posao, i to sasvim pristojno plaæen obzirom na stanje na tržištu rada i prosjeène plaæe u toj branši.

Dobro ga odraðujem.
Skupo sam ga platila doduše.
Osjeæam se prljavo, kao da sam stvarno doslovno dala šefu zauzvrat.
I ne samo tijelo (mada je, priznajem, seks bio odlièan). Kao zadnja neiskusna glupaèica ja sam mu onako naivno pod noge bacila i srce. Dopustila da me zavede ljigavim i napasnim znakovima pažnje, petparaèkom romantikom i svim ostalim prateæim taktikama i tehnikama koje veæ takvi serijski ženskari koriste…

Ali bar sam se odmah super skompala s ekipom na poslu.
A jedina kolegica je genijalna. Jedna od onih bijesnih spliæanki stasalih u osamdesetima, koja pod štreberski isfeniranom bob frizurom boje mahagonija krije mozak uliènog bandita opsjednutog brzim motorima i heavy metalom, zna popraviti svaki auto, savršeno hendla 20-ricu muškaraca tako da joj jedu iz ruke, i sve to na stiletto peti od 12 centi.
Odmah prvi dan smo otkrile da dijelimo istu strast prema peglanju (s naglaskom na štirkanje), peèenju kolaèa i All Blacksima, a ne podnosimo ribanje gljivica koje se kote na utorima za klizne stijenke tuš kade, usisavanje izrazito èupavih tepiha i Ivu Šulentiæ u Plesu Sa Zvijezdama.

Ali oduševljenje kolegicom mi nimalo nije ublažilo oèaj zbog šefa.
Nekad sam malo manje oèajna, nekad malo više, ovisi o dobu dana, televizijskom programu, meteorološkim uvjetima i kolièini èokolade u frižideru.

Baš sinoæ sam bila izrazito oèajna pa sam otišla vani s AA.
AA je simpatièno plavokoso stvorenje koje sam nedavno upoznala preko zajednièke frendice. Ima problema sa slovom r jer je kao pravo dijete roditelja iz svog kraja roðena i školovana tijekom njihovog gastarbajta u zemlji èiji žitelji imaju ozbiljnih problema sa slovom r. A osim što još uvijek razmišlja na stranom jeziku, organ zvan jezik joj je i brži od pameti, tako da èesto ispadne da lupeta gluposti, petlja, slaže reèenice koje veze nemaju sa zdravim razumom, i opæenito je urnebesno zabavna.
Osim što je zabavna, AA je i nevjerovatno bistro i sposobno stvorenje. Kad se razvela od supruga stranca iz zemlje u kojoj ljudi imaju ozbiljnih problema sa slovom r i doselila u Hrvatsku, pokrenula je uspješan mali biznis u izrazito muževnoj branši.
Kako je frajeru kojeg je zaposlila prepustila komunikaciju sa macho balkancima, a ona za sebe zadržala poziciju mozga iz pozadine, i kako ima taj simpatièni blesavi problem s jezikom, a usto je još sva plava, slatka, mladolika i ružièasta, tako je zapravo muškarci ne doživljavaju baš pretjerano bistrom… Ali, bože moj, da je ljupka, privlaèna, a usto još i ima para, to im ne promièe pažnji.
Tako je AA u rekordnom roku oko sebe sakupila zavidnu kolièinu lokalnih poduzetnika, ugostitelja, kriminalaca i ostalih muževnih bisera.
I uživa u vræenju tikvana oko malog prsta.
Sinoæ nam je priuštila radost druženja u Hedonistu, Tropicu i Vanilli sa 7-8 primjeraka takve vrste.
Ona je uživala u društvu jer joj je to zabavno.
Ja sam uživala iz drugih razloga.
A obje smo uživale i nakon izlaska.
Jer smo nakon klupskog pocupkivanja otišle po bureke iz Mate, kupile litru vina na benzinskoj, pa onda mastile bijele kožne siceve njenog kupea burekom traèajuæi dotiènu gospodu do zore. I onda još sjele na kavicu u F-Caffea... Razbabinjale se ko najgore kokoške do 8 ujutro, isplakale sav puder i maskaru, kovale planove osvete cjelokupnom muškom rodu, odustajale od osvete jer ih ipak tako volimo i ne možemo bez njih…

E, da – razlog zbog kojeg sam ja uživala?
Gnjavio me tip sinoæ s kojim smo bile u društvu. Uporno. Cijelu noæ.
Tražio je broj. Nisam mu htjela dat broj. Dapaèe, bila sam zvjerski drska prema njemu. A što sam ja bila drskija, to je on bio uporniji.
Nakon par sati pilanja, negdje na izlasku iz Vanille, zaskoèio me i rekao da me ne pušta dok mu ne dam broj.
Rekla sam da nema šanse, da što on sebi umišlja.
On je rekao da ne umišlja on sebi ništa, ali da isto tako ne odustaje, i da ako mu neæu dat svoj broj zna on kako æe doæ do njega… I nazvao me mojim pravim imenom.
Na što sam se ja malo naježila. Jer otkud on zna moje ime??? Naime, kad je s frendovima uletio u Hedonistu meni i AA, i tražio da se upoznamo, meni je onako pripitoj bilo baš fora da se predstavim krivim imenom. Pa sam rekla da se zovem Marina, a AA je rekla da se zove Antonija. I on mi se cijelo vrijeme obraæao kao Marini…
Kad sam veæ mislila da je meni ili AA ili nekome od ljudi s kojima smo komunicirale izletilo moje ime, i kad sam se veæ zapitala koji mi je vrag bio da kao neka mulica od 16 godina èovjeku kažem krivo ime, on je rekao i ja sam ostala paf…
A rekao je da me vidio par puta prošli i ovaj tjedan. Jednom u Egoistu i dvaput u Pimpinelli, od èega dva puta u društvu svog kuma, a jednom je bio i The Big Boss s nama… I onda sam se sjetila da je meni i Šarmantnom Gadu kad smo ruèali u Pimpinelli bio prišao neki visoki tip u seljaèkoj majci s golemim natpisom Versace, i kako su nešto prièali, i onda je taj Versace otišao za svoj stol a Šarmantni Gad je rekao kako je to XY koji ima lanac XW duæana i neke locale, a usto je i njegov kum (mada ne znam po èemu, jer nije ni vjenèani ni kršteni ni krizmani ni ništa od onoga po èemu su ljudi obièno kumovi. Ali valjda su u njihovom kraju svi kumovi, ili takvo nešto. Ja naime ne poznajem njihove lokalne užance…).
Versace je još rekao kako osim mog imena zna i da sam ja tajnica njegovog kuma, i da nisam udana, da sam radila tu, tu, tu i tamo, da poznaje I mog Nezakonitog s kojim sam živila, da mi nikad ne bi dao 32 godine, da se osjeæa uvrijeðeno što ga nisam ni primjetila ni prepoznala, i da, buduæi da on ne odustaje, saæe on lipo pitat u svoga kuma moj broj, i tako mu Divice Marije æe on veæ mene natirat na lipe da ja njega ubuduæe pripoznajen i da mi bude drago kad ga vidin…

I tako…
Ajme meni…
U što sam se ovo uvalila???

29.11.2009. u 20:17 sati | 29 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.