Predbožiæno oèajavanje

Još 20 dana do Božiæa. Tj. 19 do Badnjaka, što je ista stvar, jer trgovine ionako zatvaraju veæ na badnjak popodne, a tv program je jednako loš oba dana.

Iskreno, blagdani krajem godine me ispunjavaju jezom.
Prvi jezivi razlog jeze je shopping pressing i biranje darova.
Mali budžet kojim raspolažem za darivanje najdražih i najbližih kao i obièno moram kompenzirati maštovitošæu. Što znaèi da æu fulat u izboru 37-38% darova, 60% æe ih bit pogoðeno, od tih 60% æe ih 5% bit nezasluženo (jer suma koju sam na njih utrošila neæe biti reciproèna onoj koja æe bit utrošena na dar za mene), 10% æe izazvat oduševljenje, ali æe samo 4% od toga biti nagraðeno jednako dobro pogoðenim darom, a 17% æe bit uspješno reciklirano od darova koje sam dobila prošle godine ili shopping promašaja koji mi se stoljeæima vuku po sobi... Od svih darova æe otprilike 2 do 3% nenamjerno završiti u rukama osoba koje su mi tu istu stvar darovale za prošle blagdane, što æe ispast poprilièna bruka... Ali kvragu, neæe bit namjerno, jer teško pamtim što sam dobila od koga...
Npr. znam da nekome moram uvaliti ono grozno Dior Kiss sjajilo u boji Sorbet Meringue, ali ne znam više kome. To ukleto sjajilo, uredno zapakirano u originalnu kutijicu i netrošeno, veæ dvije sezone kruži u raznim prigodama, a istu sudbinu æe doživjeti i ovog Božiæa. Naime, grozno je. Izmeðu sedefastobijelog i prozirnog, prekrcano srebrnim shimmerom, i mada predivno miriše na limun i vaniliju i još 100 yummi stvari, na usnama izgleda stravièno loše. Tj. cijelo lice i ten obasja katastrofom. Otprilike kao da je neko sitno izmrvio aluminijsku foliju na usne utopljenika koji je tri dana plutao poplavljenom Neretvom...
Problem je što se ne mogu sjetiti od koga sam ga dobila, sjeæam se samo da mi je uvaljeno u roðendanskom paketiæu u kojem je bila nova Dior Show Blackout maskara (nekorištena) i O.P.I. Mad As Hatter lak za nokte (navodno novi, ali vjerovatno isproban, jer grlo boèice nije bilo dobro oèišæeno od prijašnje upotrebe). Sumnjam na par kroniènih cicija i reciklatora meðu curama s kojima se družim, i koje æe kao i obièno dobiti reciklirane darove, ali kvragu, ne želim biti baš tolika koza da uvalim reciklažu curi od koje sam je i dobila...
Ili one straviène pozlaæene spiralne naušnice iz onog španjolskog kataloga s bižuterijom, koje sam viðala na ušima rodice J otprilike 6 mjeseci prije nego što mi ih je uvalila za pretprošli Božiæ.
A moram se riješiti i neotpakiranih samostojeæih smeðih èarapa s zastrašujuæim èipkastim uzorkom, koje èak nisu ni moja velièina, a znam da ih je V dobila prošle jeseni na tulumu povodom unaprijeðenja na poslu...
I krajnje neukusne Avonove veèernje torbice (mislim, ono, daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaj... Avon!)...

Kad sam veæ kod rodice J, nedavno je uskrsnula iz svoje kroniène jesenje ljubavne kome i vratila se meðu ljude. J naime svake godine pred ljeto naðe novu ljubav svog života, obièno neki propali sluèaj neshvaæenog umjetnika èijim žilama kola thc u srazu s rakijom, provodi ekstatièno ljeto na nekom od artistièkih mrijestilišta kao što je Vis ili unutrašnjost Istre, a na jesen joj se otvore oèi (otprilike u isto vrijeme kad shvati da joj tekuæi, žiro i kreditne plaèu jer je mjesecima iskljuèivo ona sponzorirala romansu). Malo nakon toga J obavezno dobije nogu zbog nekakve artistièke koke s crvenim ružem, dlakavim meðunožjem i nenjegovanom kosom èijim žilama kola thc u srazu s rakijom. A koja, za razliku od J, plaèe od ganuæa na uglazbljene stihove PJ Harvey, Nicka Cavea, Lou Reeda, Iana Curtisa, Jacquesa Brela ili koga veæ trenutaèni umjetnik duboko cijeni a J ne može smislit.
I onda J doðe voljenim prijateljima, od kojih su neki na žalost usto još i bliska rodbina, na višemjeseèni tretman tješenja...

Ove sezone J nam se vratila profeministièki nastrojenija nego ikad prije. Pritom još odjevena u vintage Vivienne Westwood od glave do gležnjeva (ukljuèujuæi i èarape). Od stopala do gležnjeva je ovaj put navukla ni manje ni više nego Martensice... Žena koja je oduvijek voljela lijepu i modernu cipelu kupila je svoje prve adolescentske bakandže u životu.
I grozno joj stoje...
Ali to još nije ni približno sve.
O neeeeee...
J se na brzinu ponovo zaljubila!
U ocvalog sveuèilišnog profesora, multiplo razvedenog, s odraslom djecom, koji bi joj skoro mogao biti tata!
A njena nova veza je kod mene izazvala probavne tegobe i natjerala me da prekršim strogu dijetu na koju sam se po ne znam koji put u posljednjih par godina prisilila.
I taman mi je bilo dobro krenulo s juhom od kupusa, kruljenjem želuca i raštikom bez priloga i dodataka skuhanom na 100 naèina, kad je J uletila u Teak omotana nekim jezivim hibridom ponèa i vreæe za spavanje, s golemim paketom delicija iz one nove fensišmensi slastièarnice kraj kina Karaman u jednoj i kutijom cigareta u drugoj ruci, i s nogu pobjedonosno izjavila: JA SAM DIKOLORES!!!
Od šoka sam skoro progutala upaljenu cigaretu!
Od višestrukog šoka, dapaèe.
Prvo zato jer nikad u životu J nije nosila tako groznu odjeæu, pogotovo ne tako... tako... to... to nešto... to... tako... nedefinirano asimetrièno pokrivalo za tijelo! Ok, nije da ne volim lijepu vintage odjeæu kupljenu u londonskim second hand shopovima, i nije da me ime Vivienne Westwood ostavlja ravnodušnom, ali njen novi... hm, nazovimo ga kaputom... je nešto najstraviènije što sam uživo vidjela na ženi! Osim toga, izgleda da je ta dva tjedna koliko je provela u Londonu (a da nitko nije imao pojma gdje je nestala) na nju višestruko loše utjecalo. Jer ne samo da joj odjeæa izgleda inspirirana filmovima Tima Burtona, nego se njena kronièno minirana frizura opasno približila granici da iz loše održavanog Marylin Monroe looka prijeðe u totalnu Helenu Bonham Carter! Poblajhanu verziju iste!
Drugi šok je uslijedio kad je iz kutije izvadila cigaretu, nonšalantno je pripalila i popušila, a za njom još jednu, i nakon te još jednu, ko da je iskusni višegodišnji ovisnik o nikotinu. Moja rodica J, koja se cijeli život gnušala nas pušaèa!!! Ona PUŠI!!!
Propušila je, izgleda, ovo ljeto. Uz sezonskog nadriumjetnika.
Što me nekako dovodi na rub odluke da bi možda bilo krajnje vrijeme da se odreknem najslaðeg poroka. Jer ako je J propušila... Kvragu, to baca loše svjetlo na nas iskrene pušaèe.

A kad je na brzinu objasnila ko joj je novi deèko, koliko su skupa, kako su se upoznali (na Heathrowu) i kako je zaljubljenija nego ikad, te kako zna da je ovaj put to prava stvar, od muke sam strpala cijeli mini quiche u usta i progutala ga skoro bez žvakanja. Nakon njega sam progutala jedan macron bež boje. Pa onda jedan macron boje bijele kave. Nakon njega košaricu od èokolade s voænom pjenicom. I nastavila trpati u sebe slastièarske perverzije jednu za drugom...
Jer NE, ona i njen novi... hm... deèko... ni najmanje nisu Dikolores. Dikan i Lambaša su relativno skupo održavani, ona izgleda fantastièno a on doduše kao dupe porno glumca nakon depilacije i anal bleachinga... ali svakako nekako pašu jedno drugom. Dok za J i njenu najnoviju akademsku ljubavnu akviziciju ne nalazim bolje usporedbe od Mira Ungara i njegove stramale ženice (kako li se ono zove... morat æu proèaèkat po starim Glorijama).
O blagi bože...
Ali ok – ako je ona sretna i ja sam sretna zbog nje.
Samo što nekako slutim da im je rok trajanja unaprijed odreðen. I da nije dulji od onog Lushove kozmetike. Jer stari prdonja je certificirani womanizer. Mada mi nije jasno ko uopæe može past na njega. A padaju. Žene koje bi mu mogle bit unuke...

Kako bilo, usrdno se nadam da su do Božiæa gotovi. I kunem se da bih radije opet trpila njene depresije i samoinicijativno joj svaki dan brisala suze, hranila je i dežurala na mobitelu, MSN-u, Skypeu i fiksnom telefonu 24 sata 7 dana u tjednu, nego je gledala sretnu u ovoj vezi. Mislim, to me ionako èeka, a èekalo bi me i da nije na ljubavnom rehabu u inozemstvu upoznala djedicu. Ali u svakom sluèaju æu ovih dana svratit do Quelleovog outleta na Dobriju u potrazi za nekim basic komadom za sitne novce, pa mogu proæ i preko Gospe od Zdravlja upalit naramak jako dugaèkih i debelih svijeæa, iskesat bogati milodar i uplatit misu da djedicu pogodi takva impotencija da mu ni medikamenti ne mogu pomoæ...

U meðuvremenu, i to u jako kratkom roku, mojim curama je krenulo u ljubavi.
NŽP se spetljala s kolegom s drugog odjela. Ljubav je planula tijekom jednog od zajednièkih dežurstava na hitnoj. I frajer je stvarno divan. Markantan, seksi, zreo u glavi, šarmantan, duhovit, zabavan, pažljiv, potentan, neoskrvnut razvedenim brakom. I da, stvaran je, kvragu! A ja se pitam jesam li ipak morala poslušat Mamu i studirat medicinu...
AA je zapoèela vezu s likom koji vozi predobar auto i zaraðuje više od nje, dapaèe i troši na nju, a pola tjedna je na terenu u inozemstvu, tako da ima taman onoliko vremena za sebe koliko joj je potrebno.
Komad je prohodala s kolegom s kojim je gajila meðusobne simpatije i s kojim mjesecima nije mogla na zelenu granu. Napili se prije par tjedana na izboru za neku od pustih missica neèega, i izlajali jedno drugom što osjeæaju. Nakon èega su blaženi zajedno. Èak su se i seksali u uredskom wc-u nakon radnog vremena...
Crvenokosa stažistica, frendica od NŽP koja se posljednjih mjeseci druži s nama, je nakon godina suše upoznala lijepog i pristojnog dugokosog bikera, baš kakvog je oduvijek priželjkivala.
Seksi Susjeda sam spanðala s razvedenom kolegicom od Komada, vrhunskim MILFom èiji sin ide u srednju školu s njegovim sinom. Poznavali su se tek iz viðenja s roditeljskih sastanaka, i bili su ugodno iznenaðeni koga su našli s druge strane stola na blind dateu koji smo im složili. Seksi Susjed se sad seksa i sretan je.

A u mome životu se pojavio A.
Ok, odmah u startu ima jednu manu: još uvijek nije službeno razveden. Ali stvar je u tijeku. Provjereno i nepovratno. I ima dijete, što mi oduzima tri radna dana u tjednu s njim. Ali ostavlja vikende.
I da, normalan je.
Ne komplicira.
Zove.
I teksta mi smsove.
I misli na mene.
I pažljiv je.
I ne istrèava se velikim rijeèima i gestama bez pokriæa.
I fizièki je upravo tip na kakve padam. Jaaaaaaaaaaaako mišiæav. I krupan. Imam ga bogme za što i primit (sram vas bilo, mislila sam OKO, ne ISPOD struka).
Èak je i nešto malo mlaði od mene.
A usput je i poduzetnik, što mene nekako baš raduje. Ali mi nije najbitnije u životu.

Što je još jedan od razloga zašto se grozim blagdana.
Jer nekako me je baš lijepo krenulo, i lijepo nam je skupa, i blagdani su upravo idealno vrijeme za bliskost i jaèanje veze... Tj. bili bi, da mu (uskoro) bivša supruga nije utrapila malu cijeli blagdanski tjedan!
A još uvijek nismo u fazi upoznavanja djeteta s tatinom prijateljicom. Tj. ja se protivim tome. A ne može ni jadno dijete uvaliti svaki dan po cijeli dan svojim roditeljima. Uostalom, to ne bi ni bilo u redu.
Tako da se bojim da æu božiæ odvisit uz mobitel, a Novu Godinu doèekat kao jedini nespareni privjesak u društvu, takoðer uz mobitel...

p.s. Što pokloniti za Božiæ èovjeku koji ima sve što mu treba i što želi (osim Ferrarija ko što je Kerumov, što mu sigurno neæu nikad moæ priuštit)?
Parfem? Jeftino. Uostalom, koristi Creed i ima punu novu boèicu u ormaru kad potroši ovu.
Odjeæu? Jadno.
Èarape, šal, kapu?
Što!?!?
Što pokloniti nekome èiji ukus još uvijek ne poznaješ dovoljno dobro, a ono što ti je poznato nadmašuje tvoje trenutne financijske moguænosti?
Vino? Preopæenito i neosobno.
Hranu? A plaèe da bi i on na dijetu...
Sebe? U negližeu, strateških mjesta na tijelu prekrivenih mašnicama? Nemaštovito.
Spa vikend? Ne voli.
Èlanstvo u onom novom superskupom fitnessu u Radissonu? Mogao bi krivo shvatit...
Što, zaboga, što???
(eto, još jedan razlog zašto me podilazi jeza od nadolazeæih blagdana...)

05.12.2010. u 22:28 sati | 16 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.