Predbožićno očajavanje

Još 20 dana do Božića. Tj. 19 do Badnjaka, što je ista stvar, jer trgovine ionako zatvaraju već na badnjak popodne, a tv program je jednako loš oba dana.

Iskreno, blagdani krajem godine me ispunjavaju jezom.
Prvi jezivi razlog jeze je shopping pressing i biranje darova.
Mali budžet kojim raspolažem za darivanje najdražih i najbližih kao i obično moram kompenzirati maštovitošću. Što znači da ću fulat u izboru 37-38% darova, 60% će ih bit pogođeno, od tih 60% će ih 5% bit nezasluženo (jer suma koju sam na njih utrošila neće biti recipročna onoj koja će bit utrošena na dar za mene), 10% će izazvat oduševljenje, ali će samo 4% od toga biti nagrađeno jednako dobro pogođenim darom, a 17% će bit uspješno reciklirano od darova koje sam dobila prošle godine ili shopping promašaja koji mi se stoljećima vuku po sobi... Od svih darova će otprilike 2 do 3% nenamjerno završiti u rukama osoba koje su mi tu istu stvar darovale za prošle blagdane, što će ispast poprilična bruka... Ali kvragu, neće bit namjerno, jer teško pamtim što sam dobila od koga...
Npr. znam da nekome moram uvaliti ono grozno Dior Kiss sjajilo u boji Sorbet Meringue, ali ne znam više kome. To ukleto sjajilo, uredno zapakirano u originalnu kutijicu i netrošeno, već dvije sezone kruži u raznim prigodama, a istu sudbinu će doživjeti i ovog Božića. Naime, grozno je. Između sedefastobijelog i prozirnog, prekrcano srebrnim shimmerom, i mada predivno miriše na limun i vaniliju i još 100 yummi stvari, na usnama izgleda stravično loše. Tj. cijelo lice i ten obasja katastrofom. Otprilike kao da je neko sitno izmrvio aluminijsku foliju na usne utopljenika koji je tri dana plutao poplavljenom Neretvom...
Problem je što se ne mogu sjetiti od koga sam ga dobila, sjećam se samo da mi je uvaljeno u rođendanskom paketiću u kojem je bila nova Dior Show Blackout maskara (nekorištena) i O.P.I. Mad As Hatter lak za nokte (navodno novi, ali vjerovatno isproban, jer grlo bočice nije bilo dobro očišćeno od prijašnje upotrebe). Sumnjam na par kroničnih cicija i reciklatora među curama s kojima se družim, i koje će kao i obično dobiti reciklirane darove, ali kvragu, ne želim biti baš tolika koza da uvalim reciklažu curi od koje sam je i dobila...
Ili one stravične pozlaćene spiralne naušnice iz onog španjolskog kataloga s bižuterijom, koje sam viđala na ušima rodice J otprilike 6 mjeseci prije nego što mi ih je uvalila za pretprošli Božić.
A moram se riješiti i neotpakiranih samostojećih smeđih čarapa s zastrašujućim čipkastim uzorkom, koje čak nisu ni moja veličina, a znam da ih je V dobila prošle jeseni na tulumu povodom unaprijeđenja na poslu...
I krajnje neukusne Avonove večernje torbice (mislim, ono, daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaj... Avon!)...

Kad sam već kod rodice J, nedavno je uskrsnula iz svoje kronične jesenje ljubavne kome i vratila se među ljude. J naime svake godine pred ljeto nađe novu ljubav svog života, obično neki propali slučaj neshvaćenog umjetnika čijim žilama kola thc u srazu s rakijom, provodi ekstatično ljeto na nekom od artističkih mrijestilišta kao što je Vis ili unutrašnjost Istre, a na jesen joj se otvore oči (otprilike u isto vrijeme kad shvati da joj tekući, žiro i kreditne plaču jer je mjesecima isključivo ona sponzorirala romansu). Malo nakon toga J obavezno dobije nogu zbog nekakve artističke koke s crvenim ružem, dlakavim međunožjem i nenjegovanom kosom čijim žilama kola thc u srazu s rakijom. A koja, za razliku od J, plače od ganuća na uglazbljene stihove PJ Harvey, Nicka Cavea, Lou Reeda, Iana Curtisa, Jacquesa Brela ili koga već trenutačni umjetnik duboko cijeni a J ne može smislit.
I onda J dođe voljenim prijateljima, od kojih su neki na žalost usto još i bliska rodbina, na višemjesečni tretman tješenja...

Ove sezone J nam se vratila profeministički nastrojenija nego ikad prije. Pritom još odjevena u vintage Vivienne Westwood od glave do gležnjeva (uključujući i čarape). Od stopala do gležnjeva je ovaj put navukla ni manje ni više nego Martensice... Žena koja je oduvijek voljela lijepu i modernu cipelu kupila je svoje prve adolescentske bakandže u životu.
I grozno joj stoje...
Ali to još nije ni približno sve.
O neeeeee...
J se na brzinu ponovo zaljubila!
U ocvalog sveučilišnog profesora, multiplo razvedenog, s odraslom djecom, koji bi joj skoro mogao biti tata!
A njena nova veza je kod mene izazvala probavne tegobe i natjerala me da prekršim strogu dijetu na koju sam se po ne znam koji put u posljednjih par godina prisilila.
I taman mi je bilo dobro krenulo s juhom od kupusa, kruljenjem želuca i raštikom bez priloga i dodataka skuhanom na 100 načina, kad je J uletila u Teak omotana nekim jezivim hibridom ponča i vreće za spavanje, s golemim paketom delicija iz one nove fensišmensi slastičarnice kraj kina Karaman u jednoj i kutijom cigareta u drugoj ruci, i s nogu pobjedonosno izjavila: JA SAM DIKOLORES!!!
Od šoka sam skoro progutala upaljenu cigaretu!
Od višestrukog šoka, dapače.
Prvo zato jer nikad u životu J nije nosila tako groznu odjeću, pogotovo ne tako... tako... to... to nešto... to... tako... nedefinirano asimetrično pokrivalo za tijelo! Ok, nije da ne volim lijepu vintage odjeću kupljenu u londonskim second hand shopovima, i nije da me ime Vivienne Westwood ostavlja ravnodušnom, ali njen novi... hm, nazovimo ga kaputom... je nešto najstravičnije što sam uživo vidjela na ženi! Osim toga, izgleda da je ta dva tjedna koliko je provela u Londonu (a da nitko nije imao pojma gdje je nestala) na nju višestruko loše utjecalo. Jer ne samo da joj odjeća izgleda inspirirana filmovima Tima Burtona, nego se njena kronično minirana frizura opasno približila granici da iz loše održavanog Marylin Monroe looka prijeđe u totalnu Helenu Bonham Carter! Poblajhanu verziju iste!
Drugi šok je uslijedio kad je iz kutije izvadila cigaretu, nonšalantno je pripalila i popušila, a za njom još jednu, i nakon te još jednu, ko da je iskusni višegodišnji ovisnik o nikotinu. Moja rodica J, koja se cijeli život gnušala nas pušača!!! Ona PUŠI!!!
Propušila je, izgleda, ovo ljeto. Uz sezonskog nadriumjetnika.
Što me nekako dovodi na rub odluke da bi možda bilo krajnje vrijeme da se odreknem najslađeg poroka. Jer ako je J propušila... Kvragu, to baca loše svjetlo na nas iskrene pušače.

A kad je na brzinu objasnila ko joj je novi dečko, koliko su skupa, kako su se upoznali (na Heathrowu) i kako je zaljubljenija nego ikad, te kako zna da je ovaj put to prava stvar, od muke sam strpala cijeli mini quiche u usta i progutala ga skoro bez žvakanja. Nakon njega sam progutala jedan macron bež boje. Pa onda jedan macron boje bijele kave. Nakon njega košaricu od čokolade s voćnom pjenicom. I nastavila trpati u sebe slastičarske perverzije jednu za drugom...
Jer NE, ona i njen novi... hm... dečko... ni najmanje nisu Dikolores. Dikan i Lambaša su relativno skupo održavani, ona izgleda fantastično a on doduše kao dupe porno glumca nakon depilacije i anal bleachinga... ali svakako nekako pašu jedno drugom. Dok za J i njenu najnoviju akademsku ljubavnu akviziciju ne nalazim bolje usporedbe od Mira Ungara i njegove stramale ženice (kako li se ono zove... morat ću pročačkat po starim Glorijama).
O blagi bože...
Ali ok – ako je ona sretna i ja sam sretna zbog nje.
Samo što nekako slutim da im je rok trajanja unaprijed određen. I da nije dulji od onog Lushove kozmetike. Jer stari prdonja je certificirani womanizer. Mada mi nije jasno ko uopće može past na njega. A padaju. Žene koje bi mu mogle bit unuke...

Kako bilo, usrdno se nadam da su do Božića gotovi. I kunem se da bih radije opet trpila njene depresije i samoinicijativno joj svaki dan brisala suze, hranila je i dežurala na mobitelu, MSN-u, Skypeu i fiksnom telefonu 24 sata 7 dana u tjednu, nego je gledala sretnu u ovoj vezi. Mislim, to me ionako čeka, a čekalo bi me i da nije na ljubavnom rehabu u inozemstvu upoznala djedicu. Ali u svakom slučaju ću ovih dana svratit do Quelleovog outleta na Dobriju u potrazi za nekim basic komadom za sitne novce, pa mogu proć i preko Gospe od Zdravlja upalit naramak jako dugačkih i debelih svijeća, iskesat bogati milodar i uplatit misu da djedicu pogodi takva impotencija da mu ni medikamenti ne mogu pomoć...

U međuvremenu, i to u jako kratkom roku, mojim curama je krenulo u ljubavi.
NŽP se spetljala s kolegom s drugog odjela. Ljubav je planula tijekom jednog od zajedničkih dežurstava na hitnoj. I frajer je stvarno divan. Markantan, seksi, zreo u glavi, šarmantan, duhovit, zabavan, pažljiv, potentan, neoskrvnut razvedenim brakom. I da, stvaran je, kvragu! A ja se pitam jesam li ipak morala poslušat Mamu i studirat medicinu...
AA je započela vezu s likom koji vozi predobar auto i zarađuje više od nje, dapače i troši na nju, a pola tjedna je na terenu u inozemstvu, tako da ima taman onoliko vremena za sebe koliko joj je potrebno.
Komad je prohodala s kolegom s kojim je gajila međusobne simpatije i s kojim mjesecima nije mogla na zelenu granu. Napili se prije par tjedana na izboru za neku od pustih missica nečega, i izlajali jedno drugom što osjećaju. Nakon čega su blaženi zajedno. Čak su se i seksali u uredskom wc-u nakon radnog vremena...
Crvenokosa stažistica, frendica od NŽP koja se posljednjih mjeseci druži s nama, je nakon godina suše upoznala lijepog i pristojnog dugokosog bikera, baš kakvog je oduvijek priželjkivala.
Seksi Susjeda sam spanđala s razvedenom kolegicom od Komada, vrhunskim MILFom čiji sin ide u srednju školu s njegovim sinom. Poznavali su se tek iz viđenja s roditeljskih sastanaka, i bili su ugodno iznenađeni koga su našli s druge strane stola na blind dateu koji smo im složili. Seksi Susjed se sad seksa i sretan je.

A u mome životu se pojavio A.
Ok, odmah u startu ima jednu manu: još uvijek nije službeno razveden. Ali stvar je u tijeku. Provjereno i nepovratno. I ima dijete, što mi oduzima tri radna dana u tjednu s njim. Ali ostavlja vikende.
I da, normalan je.
Ne komplicira.
Zove.
I teksta mi smsove.
I misli na mene.
I pažljiv je.
I ne istrčava se velikim riječima i gestama bez pokrića.
I fizički je upravo tip na kakve padam. Jaaaaaaaaaaaako mišićav. I krupan. Imam ga bogme za što i primit (sram vas bilo, mislila sam OKO, ne ISPOD struka).
Čak je i nešto malo mlađi od mene.
A usput je i poduzetnik, što mene nekako baš raduje. Ali mi nije najbitnije u životu.

Što je još jedan od razloga zašto se grozim blagdana.
Jer nekako me je baš lijepo krenulo, i lijepo nam je skupa, i blagdani su upravo idealno vrijeme za bliskost i jačanje veze... Tj. bili bi, da mu (uskoro) bivša supruga nije utrapila malu cijeli blagdanski tjedan!
A još uvijek nismo u fazi upoznavanja djeteta s tatinom prijateljicom. Tj. ja se protivim tome. A ne može ni jadno dijete uvaliti svaki dan po cijeli dan svojim roditeljima. Uostalom, to ne bi ni bilo u redu.
Tako da se bojim da ću božić odvisit uz mobitel, a Novu Godinu dočekat kao jedini nespareni privjesak u društvu, također uz mobitel...

p.s. Što pokloniti za Božić čovjeku koji ima sve što mu treba i što želi (osim Ferrarija ko što je Kerumov, što mu sigurno neću nikad moć priuštit)?
Parfem? Jeftino. Uostalom, koristi Creed i ima punu novu bočicu u ormaru kad potroši ovu.
Odjeću? Jadno.
Čarape, šal, kapu?
Što!?!?
Što pokloniti nekome čiji ukus još uvijek ne poznaješ dovoljno dobro, a ono što ti je poznato nadmašuje tvoje trenutne financijske mogućnosti?
Vino? Preopćenito i neosobno.
Hranu? A plače da bi i on na dijetu...
Sebe? U negližeu, strateških mjesta na tijelu prekrivenih mašnicama? Nemaštovito.
Spa vikend? Ne voli.
Članstvo u onom novom superskupom fitnessu u Radissonu? Mogao bi krivo shvatit...
Što, zaboga, što???
(eto, još jedan razlog zašto me podilazi jeza od nadolazećih blagdana...)


05.12.2010. u 22:28 sati | 16 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ožujak 2015 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Prosinac 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (6)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (8)
Prosinac 2009 (7)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (7)
Ožujak 2009 (8)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (14)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga

Službeni web dnevnik kaotične, hiperaktivne, lijene, zbunjene, infantilne, poročne, ćudljive tridesetineštogodišnjakinje, izgubljene u svijetu dateinga, veza, shoppinga, poništenih kreditnih kartica, poslova koje ne voli, ambicija koje joj se ne da ostvarivati, frajera koji su uvijek pogrešan izbor ali zapne za njih ko pijan za plot... (jel se to tako kaže?)



Spamove, prljave seksi forwarduše, Viagra-mailove i lance sreće šaljite na:

elle.woods.blog@gmail.com

Na Fejsbuku me najdete pod imenom

Elle Woods Gone Brunette

Čitam & komentiram...

Koji
Missilusion

Perez Hilton

Londra
Dijanin vodič...
Shimi
Brineta - Još jedna
Sebastian Wright



I još... korisni blogovi za bonkulovićku kakva san ja

Kolači par exellance...
Kuketa :)