Jesen u mom kraju...

Jesen je stigla. Eto, baš danas sam se switchala iz ljetnog modea u jesenji. Puše šiloko, mračno je i oblačno, sutra će kažu kiša... čini mi se da bi i večeras mogla... Kako jadno...

Ništa mi ne može popraviti raspoloženje.
Ni čokolada.
Ni novi tamnosivi kardiganić iz Manga, koji je, osim što je upravo idealne debljine, duljine i apsolutno savršene boje kakvu sam dugo tražila, usput još bio i bezobrazno jeftin (195 kuna. I ko ga onda ne bi kupio???).
Ni posao koji sam dobila (doduše još ne znam kad počinjem radit – možda za dva tjedna, možda ću morat čekat do 15.10... Ali imam predugovor u ladici, ovaj put sam se osigurala od neugodnih iznenađenja).
Ni nova četiri lijepa lakića za nokte iz Avona, svaki po 29 kuna, čime sam svoju zbirku povećala na 64 komada bočica u bojama koje su mi stvarno neophodne da bih se osjećala lijepo....
Ni predivni lagani vuneno-kašmirski štof boje devine dlake kojeg sam za malu lovu upecala u dućanu s restlovima i od kojeg planiram sašit apsolutno savršeni zimski kaput u boji koja je totalni imperativ za zimu 2010/11.
Ni predivne svijetloplave Miss Sixty peep-toe salonke iz kojih ne izlazim, a koje sam osvojila na posljednjoj zamjeni robe koju smo organizirale kod frendičine frendice (na kojoj sam utopila dvije preružne klutch torbice koje sam kupila u nekom bolesnom naletu trošenja još prije par godina i koje nikad nisam nosila, jedne bolesno neudobne zlatne sandale i tijesnu žutu jaknu, a dobila savršene nenošene salonke, nešto kandelir-naušnica, fenomenalne perle i veliku bocu L'Occitane gela za tuširanje od breskve čiji miris prethodnoj vlasnici smeta).
Ni činjenica da mi kosa raste ko luda.
Jednostavno ništa ne pomaže.

Osim toga, i omiljene serije se polako bliže kraju i zamijenit će ih neke nove.
A nije da mi se sviđa kako će završit.

Npr. Dona Barbara.
Cijelo sam vrijeme navijala da ostane sa Santosom, a ispalo je da je Santos tek još jedan glupi latinoamerički slabić. I pedofil pritom. Mislim, ono, koliko bi ona Maricela trebala imat godina, 18? I još joj je Barbara mater!
Ili ona s Palomom i Emilijanom... Bojim se da će ipak na kraju završit s njim, a koliko joj je bolji onaj njen zgodni učitelj slikanja...
A što tek da mislim o onoj Estrelli u podne i po? Mislim, ono... Doduše, ona baš i nema neki izbor između sladunjavog pisca s masnim kovrčicama do ramena i košuljicama u stilu Hulija Iglesijasa, i psihijatra s pigmalionskim kompleksom, a i sama je nekako bezvezna. Uostalom, u toj seriji ima nenormalno puno silovanja, i svako od tih silovanja završi trudnoćom i šizofrenijom kod silovane, i onda se ta šizofrenija čudesno izliječi ležanjem u skupoj bolnici koju je platio silovatelj koji je razvio duboke osjećaje prema svom nepoznatom djetetu... Mislim, ono, haloooo, Delia Fiallo, znala si ti napisat i bolji scenarij, ovo je ipak malo previše!
Što se to zaboga događa s tim sapunicama?!?!

Srećom, na Universal Chanellu imam reprize Real Housewives iz Orange Countyja.
A na Zone Romantici daju dobru staru Robinju Isauru. Da, da, onu iz 80-ih...

I, naravno, na E! pratim realityje Kendre i Kardashiansica. Bez Kim. Nego Kourtney i Khloe u Miamiju.
Bože, kako mi ide na živce onaj Scott, pojma nemam koji... koju bananu radi ona Korutney s tim debilom.
I kako se jadno osjećam kad vidim kako sam lako iz kategorije Kim prešla u kategoriju Khloe. Samo što ona svoju golemu guzicu dobro pokrije dizajnerskom robom, a ima i onog svog zgodnog crnog muža sportaša (košarkaša mislim...). Dok ja svoju nemam čime pokrit a da izgleda dobro.

Pa onda upalim kompjuter i gledam Glee do besvjesti. Ili Hairspray. Nije mi mrsko ni kad vikendom popodne naletim na onu debilanu od High School Musicala na HBO-u. Volim kad brdo ljudi pjeva i pleše, to me opušta, i priznajem da nemam nekih pretjeranih kriterija što se musicala tiče. Svejedno bili oni dobri ili totalna kuruza, glavno da je mozak disneyevski opran...

Međutim, ni to više ne pomaže.
Jer je vani šiloko, a ja u posljednje vrijeme previše gledam reprize New Statesmena, koji me nekako podsjeća na domaće političare (samo što je B'stard puno zgodniji od npr. Šukera ili Polančeca) pa mi zlo dođe.
A kad je vani šiloko to znači da je vrijeme da izvadim nešto provjereno tipa Fear and Loathing in Las Vegas i izgubim se.

Jesen je dosadna i ide mi na živce.
Bez obzira što obožavam rujan i što me bezvezno stanje spopadne inače tek krajem listopada.
Ove godine mi je jesen počela ranije ići na živce jer je sve oko mene tako depresivno i besperspektivno. Siromašno i preplašeno. Agresivno i žučljivo.
I onda i sama postanem takva. Mračna.
A ne volim biti takva jer, kao i svi ostali normalni ljudi na svijetu, volim misliti za sebe da sam divna, savršena, nepogriješiva, pravedna i izvor blažene radosti i pozitive za cijeli svijet, bla...
A znam da nisam.
A opet, ne želim bit onakva kakva nisam nego onakva kakva mislim da jesam.
A to je vrlo kontradiktorno.
A kontradikcije su izvor frustracija.
Misliti je drek znati.
I onda opet sve u krug...

Jesen znači da je tromjesečna ljetna pauza gotova.
Da nema više sandalica i haljinica, brončane epiderme i šljokičavog make-upa, slanih uvojaka, beskrajnih kavica na +36, idealno rashlađenog noćnog vina uz kreketanje cvrčaka (nije mi jasno ako se već prska protiv komaraca zašto se ne bi i protiv cvrčaka prskalo? Mislim, cvrčci su 100 puta gori daveži od komaraca,pa još kad žena pati od nesanice...) i svjetlucanje zvjezdica, izležavanja na suncu, znojenja od kojeg je koža s kozmetičkog gledišta manje zahtjevna nego ostatak godine i ljetnih repriza na tv-u.
Druženja se vraćaju na staru rutinu, kućni poslovi tj. neobavljanje istih se više ne može opravdavati nepodnošljivom vrućinom, dani su kraći i noći polako postaju dulje... A oko mene sve više ekipe s radnom knjižicom u džepu.
Neki od njih su ih dobili još prije koji mjesec, ali kako kupaći kostimi u pravilu nemaju džepove tako ih modra knjižica nije imala prilike žuljati u istima.

Ja sam imala sreće.
Prednost bogatog društvenog života je, između ostalog, i u tome što žena poznaje jako puno različitih ljudi, od kojih neki opet poznaju neke druge ljude, koji sasvim slučajno ispadnu nekakvi poduzetnici koji trebaju nekoga za nešto, i tako kroz priču uz čašu vina dođe i posao.
A opet, nije da me i to previše raduje.
Posao je komercijalnog tipa (ne, nije posao komercijalista, ali nije ni previše daleko od toga), što znači da će trebati održavati određeni protok love ako želim da splitska poslovna jedinica, a s njom i moje radno mjesto, ostanu na životu.
Obzirom na situaciju u zemlji... nije baš da ću 'ladit jajca po cijele dane.
Kako god da okrenem, ova jesen je koma...

A sad slijedi promidžbeni program: kafić u koji posljednjih mjeseci sjednem s laptopom i pišem tekstiće za honorarčić i postove se zove Versi, i očekujem besplatnu kavu kad dođem idući put :)!!!


17.09.2010. u 17:24 sati | 32 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Ožujak 2015 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Prosinac 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (6)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (8)
Prosinac 2009 (7)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (7)
Ožujak 2009 (8)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (14)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga

Službeni web dnevnik kaotične, hiperaktivne, lijene, zbunjene, infantilne, poročne, ćudljive tridesetineštogodišnjakinje, izgubljene u svijetu dateinga, veza, shoppinga, poništenih kreditnih kartica, poslova koje ne voli, ambicija koje joj se ne da ostvarivati, frajera koji su uvijek pogrešan izbor ali zapne za njih ko pijan za plot... (jel se to tako kaže?)



Spamove, prljave seksi forwarduše, Viagra-mailove i lance sreće šaljite na:

elle.woods.blog@gmail.com

Na Fejsbuku me najdete pod imenom

Elle Woods Gone Brunette

Čitam & komentiram...

Koji
Missilusion

Perez Hilton

Londra
Dijanin vodič...
Shimi
Brineta - Još jedna
Sebastian Wright



I još... korisni blogovi za bonkulovićku kakva san ja

Kolači par exellance...
Kuketa :)