Jedan naranèasti, nostalgièni i pun života u prošlosti... (nakon kojeg slijedi jedan napaljeni)

Nevjerovatno kako ljudi od muhe znaju stvoriti slona!
Pluæa i sinusi su se napokon malo smirili, pa sam prikupila malo snage i odluèila potegnuti do najbližeg DM-a na obnavljanje zalihe proizvoda za samotamnjenje.
Zato jer mi je solarij strogo zabranjen (za sada... ), a i zato jer trenutaèno nemam novaca za skupe proizvode za samotamnjenje koji daju nevjerovatno dobre rezultate. Pa moram ten nabavljati jeftino u DM-u, i to njihov private label.
Mada nisu zapravo toliko loše te njihove Sundance stvari. Imam nekakvu hidratantnu kremu za lice i losion. Ne farbaju odjeæu, ne ostavljaju uzorke divljih životinja na tijelu, a i ne moram se znojiti pod kvarc-lampom ili roštiljati na +40 masna od ulja i smrdljiva po kokosu.
Doduše, boja mi je malo neprirodno naranèasta. Ali odavno sam se pomirila s èinjenicom da niti jedno sredstvo iz boèice ne može dati onaj predivni genuine ljetni ten a' la Gisele Bundchen (osim možda Diorovog moussea za samotamnjenje, ali ne znam èak ni ima li ga još na tržištu, ili one britanske pjene koju mi je Rodica Krava jednom donijela).

Ali barem mi se nije dogodilo ništa slièno prošlogodišnjoj svibanjskoj katastrofi. Kad sam danima dežurala u kvartovskoj ljekarni dok napokon nisu dobili taj famozni izreklamirani Vichijev ten u tubi, i kad sam odmah kupila dvije, sigurna da æe rezultat biti apsolutno savršen i da æu ga sigurno svakodnevno koristiti... Pa se doma dobro izribala, oljuštila epitel agresivnim peelingom (da sve bude ravnomjerno, mislim...), namazala losionom od glave do pete, oprala ruke da mi ne ostanu tragovi po dlanovima i izmeðu prstiju, prièekala... I – voila' – u rekordnom roku se pretvorila u nimfu s Copacabane!
Tj. u prijepodnevnom polumraku stana na Vrbanima moj ten je bio predivan. Duboko bronèan i sjajan, ma jednostavno nevjerovatan! Toliko da sam odmah morala odjenuti kratku haljinu bez naramenica, a bogami i bez jakne, da svi vide moj predivan ten!!!
Dok nisam izašla s psom u kvart i ugledala svoj odraz u susjednom haustoru...
Ne, nisam bila tropski preplanula.
Ono što je u prijepodnevnom polumraku stana na Vrbanima izgledalo kao predivan bronèani ten, na danjem svjetlu je zapravo bila žarkonaranèasta katastrofa! Naranèasta. Totalno naranèasta. Naranèasta kao... kao naranèa! Kao mandarina! Kao dres nizozemske reprezentacije!
Na kraju ne samo da sam TJEDNIMA bila èudnovate boje, jer je u meðuvremenu žarkonaranèasta boja moje kože postala nekakva grozna smeðe-naranèasta, nego mi je losion koji se navodno odmah upio obojio novu bež lanenu jaknicu (koju sam trèala odjenuti nakon što sam se suoèila sa svojim odrazom na danjem svjetlu), žutu majcu koju sam obukla ispod, sive hlaèe kojima sam zamijenila haljinu, èarape koje sam obukla na tenisice (jer mi je koža na nožnim prstima postala tamnonaranèasta), a da ne spominjem na što mi je lièila jadna haljina (svijetloplava), bež samostojeæi grudnjak (nikad više ga obukla) i gaæice...
Nego sam u oèajnièkom pokušaju da bezobrazno postojanu boju barem dijelom uklonim sa sebe ostrugala tijelo tako da sam se tjednima ljuštila na fleke. I imala ne baš privlaèan, prljavoizgledajuæi uzorak žirafe po cijelom tijelu.

Ali zapravo nisam imala namjeru prièati o svom tenu (mada sam morala poduzeti nešto. Jer ove subote je pola moje ekipe otvorilo sezonu kupanja tj. sunèanja jer još nije baš najtoplije u moru, druga polovica je veæ stekla lijep ten u solariju ili na kavama po gradu, a ja sam još uvijek boje posnog sira sa zelenkastom natruhom plijesni).

Nego o blesavim ljudima sa kojima se družim.

Naime, veæ par dana nisam oprala kosu. Ok, oprala sam je u nedjelju. U ponedjeljak je izgledala super, u utorak me sašila temperatura, pa sam se srijedu i èetvrtak znojila ko prase, a juèer i danas sam se oribala sva – osim kose. Zbog glave. Tj. sinusa. Jer je bolje ne zazivati vraga. Tako da mi je kosa apsolutno užasna. Slijepljena od znoja i ležanja, a usput i strši na sve strane.
Pa sam problem grozne kose riješila tako što sam je omotala velikom pamuènom maramom odgovarajuæe boje.

Mislim, nije da sam napravila nešto što inaèe ne èinim veæ godinama. Imala sam fazu u životu kad sam mjesecima nosila kosu omotanu turbanima od marama. Ljeti je èesto umatam, kad je frizura katastrofalna od vlage, znojenja ili kad mi se ne da oprati je i isfrizirati nakon plaže. Na plaži je omatam turbanom od parea èim izaðem iz mora, da se ne ošteti od sunca. Zimi ponekad omotam glavu maramom ili velikim šalom umjesto da na nju nabijem kapu. U svakom sluèaju, glava omotana u tkaninom nije nešto neobièno na meni. Osim što to nisam radila nekih godinu dana jer imam kratku kosu.

Ali jutros sam se zaturbanila lijepom pamuènom maramom sive boje s koje vise šljokice i mini dukatiæi, u skladu sa sivom viskoznom haljinom, crnim tajcama i crnim lakiranim balerinkama. Našminkala se. Uskladila naušnice s narukvicama. I baš sam si bila sva slatka. I sve je bilo tralala.
Dok nisam putem srela sestru moje AA u društvu zajednièke poznanice s kojom smo ove zime èesto išle na kavu i van. Izmijenile smo par rijeèi, pozdravile se i otišle svaka svojim putem, ja još uvijek dobro raspoložena...

Nakon par sati prvo me nazvala AA, koju nisam vidjela ni èula otkako me posjetila u bolnici prije više od dva tjedna.
AA je zvuèala jako zabrinuto, jer nije znala da sam veæ krenula na kemoterapiju...
KemoŠTO???!!!???
Jer njena sestra me je srela i rekla da izgledam upravo strašno. Koža mi je neke èudne boje, i nosim glavu omotanu maramom jer jadna sigurno veæ nemam više kose na njoj, a i izgledam nekako iscrpljeno, s podoènjcima, i jedva se vuèem, i stalno nešto pijem iz neke boce (nosila sam boèicu vode za psa!!!), i misli da je jako neodgovorno od mene što izlazim u takvom stanju, pa makar do 300-tinjak metara udaljenog kvartovskog DM-a...

Molim???
Da li je ona ikada u životu vidjela osobu koja je trenutno na ili je netom završila s kemoterapijom???
I odakle joj to za kosu??? Mislim, ispod marame je ispalo dovoljno pramenova na vrat i oko ušiju da bude oèito da je sva kosa još uvijek tu. A imam i obrve, i to poprilièno guste, i trepavice, poprilièno jako namazane... I opæenito... Ok, možda izgledam malo iscrpljeno, jer i jesam malo iscrpljena, ali ne baš toliko iscrpljeno, a ni boja kože mi nije baš tako neobièna...
Ili možda ipak je?
Prokl...

Ali uopæe nije važno kakve mi je boje koža!
Važno je to da je AA, prije nego je nazvala mene, prvo nazvala još nekoliko zajednièkih prijatelja i priopæila im da sam na kemu i da sam veæ æelava i da izgledam strašno, i da su ti isti ljudi to proširili dalje, i da me još najmanje šestoro komada ekipe nazvalo nakon nje i pitalo za zdravlje...

Mislim, ono...
Zar ne bi bilo logièno da, ako sam veæ na kemoterapiji, ne budem u subotu ujutro u DM-u nego na onkologiji, sa strogo kontroliranim posjetama?!?!

Kvragu i masna kosa!
A kvragu i ljudi koji izvlaèe napreèac zakljuèke i šire glupe prièe naokolo...

A što se samih daljnjih terapija tièe, u ponedjeljak sam kod doktora na èitanju nalaza s biopsije jajnika i crijeva, pa æemo znati što i kako dalje.

U meðuvremenu stalno mi se Nezakoniti mota po glavi.
Nije se više javljao.
Ok, poslao mi je na FB-u mali p.s. neèemu što je usputno spomenuo u telefonskom razgovoru, pa sam spremno prihvatila konverzaciju, ali se on vrlo brzo povukao usred prièe. Pretpostavljam da ako nije odgovorio na zadnje, da ni ne želi razgovarati. A ja neæu navaljivati.
Na žalost, ne mogu mu uhoditi profil jer nismo FB frendovi otkako smo prekinuli, a profil mu je zatvoren.
Osim osnovnih podataka, jednog albuma u kojem su manje više fotke vezane uz posao i nešto zadovoljstva, i nekoliko slika koje su postali drugi.
Još uvijek ima onu istu sliku na profilu koju je prvu stavio, tamo još poèetkom 2007-e, kad smo oboje otvorili profile i kad još nisu baš svi bili zaluðeni imanjem profila na Facebooku. Samo što je izrezao mene s nje. Ali ne sasvim. Fotografija je stara, proljeæe 2005-e, dok sam još imala dugu plavu kosu, i na sadašnjoj se vidi dobar komad duge plave njegovane kose... moje kose... Duge plave svijetle kose koju je obožavao. A koju veæ odavno nemam.
Ja sam sve zajednièke fotografije veæ odavno poskidala iz FB albuma.

A u onome albumu s fotkama vezanima uz posao i nešto zadovoljstva je i slika broda koji je bio tema razgovora na dan kad smo se upoznali. I to iz vremena dok smo još bili sretni zajedno. A to znam jer je na toj slici, toènije na sjedeæoj garnituri na krmi, moj šešir a'la Jlo kupljen u Accessorizeu u Ilici, moj bijeli Benetton ruènik i bijele Hawaianas japanke, njegove ružne plave Speedo kupaæe gaæice (nikako ga nisam uspjevala odviknuti od ružnih kupaæih mudanata u korist seksi kupaæih bermuda, ili bar bokserica, i to mi je išlo na živce!!!), dvije najlonske kese pune spize iz hvarskog Konzuma. I dio stopala moje Seke s neukusnim prstenom na nepedikiranom nožnom prstu i komadom mortadele na ristu.
Sjeæam se tog godišnjeg kao da je bio juèer. Moja Seka je zaglavila s nekim društvom na Hvaru. Nakon što su u tri dana potrošili sve novce predviðene za dva tjedna nije imala koga drugog zvati upomoæ osim mene, pa smo umjesto da chillamo po Elafitima promijenili rutu, pokupili nju i njenu Cimericu i zadržali ih još par dana s nama. Dok nismo bili prisiljeni odluèili dati im neke novce i riješiti ih se u Komiži gdje su sreæom imale neke prijatelje koji su ih htjeli primiti na tjedan dana.
Ja i Nezakoniti smo na brodu bili s još dva para, prijateljima iz inozemstva u tridesetim godinama. Koji su zapravo htjeli relativno miran odmor, pa nisu baš bili oduševljeni prisustvom dvije neuredne, stalno pijane i napušene, a povrh svega i neodgovorne i problematiène dvadesetjijednogodišnjakinje željne divljanja.
Prvu veèer su napravile rusvaj u Carpe Diemu, a zatim smo ih do jutra tražili po Hvaru, da bi na kraju došle tek u podne. I to iz Starigrada, gdje su završile s nekim talijanima. Tu veèer je Seka izgubila torbicu s dokumentima i mobitelom, a kako je Cimerica svoj mobitel izgubila par dana ranije, nismo im mogli nikako uæi u trag. Sreæom, torbicu s dokumentima smo pronašli kasnije u Carpeu (novaca u njoj ionako nije imala), ali mobitel nismo. Kad smo išli za Lastovo Cimerica je pijana pala s prove u otvoreno more, u Ublima se Seka skompala s nekakvim deèkima i potukla s curom jednog od njih jer je mala mislila da ga Seka namjerava preoteti (što je vjerovatno bila istina), i pritom su napravile takav nered u kafiæu da nam ju je dovela policija. Koristile su svaèije ruènike za plažu, japanke i kozmetiku za sunèanje kako bi im se prohtjelo. Ostavljale prljavo posuðe, nepojedene sendvièe, prazne plastiène boce, Cimerièine poispadale ekstenzije i polomljene akrilne nokte, odjeæu, rublje i ostale užase po brodu na sve strane. Nekoliko puta poplavile kupatilo u mojoj kabini. Skoro utopile hidrofobiènog pinèa od nizozemskog para koji je bio s nama jer su odluèile nauèiti ga plivati. A kako su spavale u prostoru za dnevni boravak i krmile do 2-3 sata popodne, tako mi nismo mogli koristiti isti nego visiti u kabinama ili se pržiti vani dok se gospodiène ne izvole ustati.
U svakom sluèaju, priuštile su nam nekoliko jezivo napornih dana, i do dan danas se èudim strpljenju koje je Nezakoniti pokazao, i toleranciji koja je bila veæa od moje (do trenutka kad je eksplodirao i rekao da æemo in dat para koliko god budu zatražile i izbacit ih u prvon portu u koji stanemo pa neka se dalje misle same, mada bi ih najraðe ostavija na Jabuci ili bacija priko prove sa sidron oko vrata). Èak je i novi mobitel kupio Seki, i to ne baš jeftini, da se moji starci ne bi brinuli gdje je (naravno da ga je izgubila u Komiži nakon par dana).

Inaèe, brod je kupio od prijatelja kad je tražio novi, malo veæi. Jer je brod za nas imao posebnu emotivnu vrijednost. Jer je upravo taj brod bio razlog zbog kojeg smo se uopæe upoznali.
I to na današnji datum. Upravo danas je godišnjica našeg upoznavanja. Uvijek smo obilježavali datum kad smo se prvi put vidjeli kao datum kada je sve zapoèelo.
Da smo ostali zajedno proslavili bismo ovaj 30. svibnja malom privatnom fešticom samo za nas dvoje. I bila bi to naša osma godišnjica.
Ali nije.

30.05.2010. u 12:09 sati | 20 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

NUTCASE pt.2

Inaèe, nutcase sam u cijeloj ovoj prièi ja. Ona koja itekako zna u kakvom joj je stanju organizam, ali visi po kavama nedovoljno dobro odjevena, preznoji se pa izloži propuhu, vlažne kose puši cigaretu na balkonu, i to dok hriplje ko tuberkulozna Kovaèiæeva heroina a iz sinusa joj cure litre neèeg ogavnog fluorescentne žutozelene boje...

I onda završi s upalom sinusa i upalom pluæa.

Dakle, malo me iznenadio nepoznati broj, ali èim sam èula glas jednostavno nisam ni na trenutak mogla posumnjati ko je s druge strane linije.
Samo jedan muškarac kojeg poznajem ima upravo takav vibrantni bas kombiniran s tako odrješitim i dominantnim dalmatinski-macho-yy-zaštitnièi-mužjak stilom telefonske konverzacije.
Moj jedan i jedini Nezakoniti.

Prvo sam ostala bez rijeèi. Nesposobna uopæe išta smisleno progovoriti.
A onda me preplavilo... nešto.
Ok, priznajem, rastopila sam se.
I još nešto više od toga.
Rasplakala sam se.
Ali ne odmah. I ne lijepo i ženstveno nego grozno.

Prvo me pitao kako sam.
Onda me napao, što je totalno u njegovom stilu. Kad je zaista zabrinut ili uplašen, moj Nezakoniti reagira napadaèki.
Naime, izgleda da cijelo ovo dvoipolgodišnje vrijeme naša zajednièka frendica D igra ulogu dvostrukog agenta. Buduæi da sam je upoznala kao najbolju frendicu njegovog najboljeg frenda, ona još uvijek ima pristup u njegov život. Pa me povremeno izvještava o tome što se tamo dogaða. Ali izgleda da jednako tako, dapaèe, još iscrpnije i redovitije, izvještava njega o tome što se dogaða u mom životu.

Kao rezultat te dvostruke špijunaže, Nezakoniti je sada ljut što njega nisam ni na koji naèin izvijestila o tome što mi se dogaða sa zdravljem.

Još gore, otkrila sam da je ON bio taj koji je, kad je obaviješten o mom trenutaènom statusu nezaposlene, zamolio i mog bivšeg šefa (onog koji mi je dao otkaz), kao i zajednièkog frenda (onog s charter agencijom) da mi ponude posao!
Nisam znala da se on i moj (dvostruko) bivši šef poznaju relativno odnedavno, otkako imaju poslovne prostore u istoj zgradi, jer nisu se poznavali dok sam ja radila za (dvostruko) bivšeg šefa a živjela s Nezakonitim, i da je moj (dvostruko) bivši šef spomenuo da je èuo od kolegice koja je èula od muža da sam ostala bez posla, na što je upravo Nezakoniti predložio da me pozove umjesto da raspisuje natjeèaj kad za to doðe vrijeme.
Na što sam totalno poludila!
Odakle mu pravo da se na takav naèin miješa?
Kao da sam nesposobna za samostalan život! Kao da sam, ne znam, neko glupo, razmaženo i hirovito dijete koje je zbrisalo iz roditeljskog doma, i na koje Tatica treba paziti iz ilegale i upravljati mu životom jer ono samo nije sposobno za to!
Još gore, rekao je da je nekidan, kad je saznao da sam zbog bolesti dobila otkaz, nazvao mog (dvostruko) bivšeg šefa i izribao ga. Prvo zato jer mi je u ovakvoj situaciji dao otkaz, a onda zato jer nije prvo obavijestio njega... Pa sam saznala ne samo da je on upoznao mog (dvostruko) bivšeg šefa zato jer imaju prostore u istoj zgradi, nego i da moj (dvostruko) bivši šef iznajmljuje poslovni prostor od kuma od Nezakonitog, i da mu je Nezakoniti pomogao da kum cijenom izaðe u susret u malo stisnutoj situaciji, pa je moje zapošljavanje bilo nekako logièan slijed vraæanja male usluge...
A najgore od svega, Nezakoniti je izjavio da bi, da je znao da mi moj (dvostruko) bivši šef namjerava dati otkaz, uredio tako da mi nekako zamrzne posao... Da me zadrži kao zaposlenicu koja èak nije ni na bolovanju, a da mu Nezakoniti zapravo daje novac za moju plaæu i doprinose! Na kraju je totalno pošizio kad je saznao da mi moj (dvostruko) bivši šef nije èak predložio da otvorim bolovanje zadnjeg radnog dana, pa da barem dobivam nekakvu naknadu za bolovanje... Što je opcija za èije postojanje èak ni ja nisam znala.

U svakom sluèaju, Nezakoniti je ljut. Ljut je na mog (dvostruko) bivšeg šefa jer mi je dao otkaz i jer nije njega obavijestio o tome.
Ljut je i na mene jer mu nisam na bilo koji naèin dala do znanja u kakvoj se situaciji nalazim.

Ljut je i jer ne želim prihvatiti njegovu pomoæ, a uporno mi želi na bilo kakav naèin pomoæi.
Ponudio mi je prvo da uselim u onaj mali stan u Stobreèu koji je pod firmom i kojeg ima za potrebe stranih partnera kad borave poslom u Splitu. Jer ne želi da u ovim godinama i nakon svega živim sa nekakvom rodbinom, kao da (njegove rijeèi) nemam nikoga na ovom svijetu da se brine za mene! Ha-a-aaaaaaaaaaa-loooooooo??? Kako nemam?!?! Pa imam upravo tu rodbinu, uz svoju vlastitu obitelj! Jer La Famiglia je kao Borg, i ma koliko otrovna i komplicirana i konzervativna bila, tvrdo zbija redove i mobilizira sve snage kad je netko od èlanova ugrožen. Resistance is futile. A suživot s dobroæudnom i mrvicu ekscentriènom Teticom i njenom obitelji je moj vlastiti izbor, ne prisila zbog okolnosti!
Nezakoniti tvrdi da nakon svega što je meðu nama bilo, zbog obitelji koja smo bili, i zbog toga što sam svoj zaraðeni novac ulagala u zajednièki dom, imam pravo na nekretninu, i da smo to mogli i prije rješiti kao ljudi da nisam bila tako prokleto tvrdoglava kad sam otišla.
Ali ne, hvala! Svoju nekretninu æu, ako bude trebalo, kad je budem sebi mogla i odluèila priuštiti, te kad ja to budem htjela, priuštiti sebi sama!
Ljut je i jer sam odbila novac!
Naravno da sam odbila!
Ma koliko voljela novac i ma koliko mi bio potreban, ne želim da mi netko daruje novac tek tako! Pogotovo ne osoba koja... koju... koja... osoba... Ma ne želim njegov novac, i toèka!
(Ok, zapravo želim novac... Bilo èiji novac, dapaèe, njegov novac pogotovo mi uopæe ne bi škodio... Za koju ljetnu krpu i bjuti tretmaniæ, neke fine cipelice, kvragu, ne radim, nisam luda da ne želim novac... Ali ne na ovakav naèin. Red je da prvo nekoliko puta odbijem, pa se malo neækam... pa onda teška srca prihvatim... i tako...).

Ja sam ljuta na njega jednako koliko i on na mene!

Jer odakle mu pravo imati toliko intimne informacije o meni! O MOM životu!
Kojeg on veæ dugo nije dio!
Ok, barem ne fizièki prisutan èimbenik. Mada æe uvijek biti ONAJ Nezakoniti, najveæa dosadašnja i jedina prava ljubav mog života, èovjek na kojeg mi bar jednom tjedno odlutaju misli prije spavanja, i bla... Ali ja sam veæ jednom odluèila, i to je odluka koje sam se odluèila držati, ma kako sam je teško donijela.
I dobro, ja sam tako odluèila, i stoput zažalila, jer odluka je bila donešena možda ishitreno, u stanju koje je bilo malo èudno i patološko (ipak je to bilo par mjeseci nakon što sam izgubila naše dijete), ali veæ smo ionako previše toga napravili jedno drugome zbog èega više nije moglo funkcionirati, nije se moglo popraviti...
On je onaj od kojeg sam pobjegla, i kojeg pokušavam cijelo ovo vrijeme potpuno eliminirati iz života, i zaboga, zašto ne može poštovati moju odluku do kraja?!?! I držati se dogovorenog?!?! Jer ja se dogovorenog pokušavam držati veæ dvije i pol godine, i sam Bog zna koliko je to teško, i zašto mi onda otežava???!!!???

I, na kraju krajeva, on je bio taj koji je navodno bio u totalnoj komi, a onda se nabrzinu OŽENIO nakon samo par mjeseci, èim je sredio razvod od prve supruge!!! Onaj razvod koji skoro pet godina nije htio/mogao dobiti dok je živio sa mnom??? Doduše, taj brak je trajao otprilike koliko i brakovi Britney Spears, ali to su veæ detalji koje možemo zanemariti u opæem kontekstu... Jer kojeg vraga se ženio, i to u crkvi, dok je navodno bio ruševina od èovjeka, pola onog èovjeka koji je nekad bio, tijelo bez duše, duša bez srca, uništen, razoèaran u žene i život, i sve one ostale pi... gluposti koje mi je nalaprdao na telefon u mjesecima nakon mog odlaska????!!!???

Bijesna sam i jer odakle mu pravo da u sijeènju u pijanom stanju fizièki napadne Šarmantnog Gada na parkiralištu ispred jedne diskoteke, toliko da su morali intervenirati redari, i da mu zaprijeti da me se okani jer je oženjen??? Mislim, zar i on sam nije još uvijek bio službeno u braku kad smo zapoèeli zajednièki život??? I zašto mi nitko to nije rekao? A bili su prisutni i zajednièki poznanici, i oni su ih razdvajali... I zašto mi ni Šarmantni gad nije ništa rekao o tome? Doduše, tad sam veæ bila dala otkaz i prekinula besperspektivan odnos s Šarmantnim gadom, ali... Zašto ja nisam ništa znala o tome???
I odakle mu, uostalom, pravo da se miješa u moje veze???
Miješam li se ja u njegove???

I strašno me ljuti taj njegov odnos prema meni kao da sam ja nekakav mali Downiæ koji nije sposoban brinuti se za sebe i živjeti vlastiti život, niti hendlati vlastitu karmu i ono što mu život donosi! A on moj socijalni radnik koji iz sjene kontrolira kako se snalazim u stambenoj zajednici, dok ja cijelo vrijeme imam iluzije o vlastitoj zrelosti i samostalnosti???
Ja nisam neka glupa maæuhica!
Ja sam... Ja sam... ma ja sam ja, valjda znam što sam i tko sam i što mogu a što ne mogu!!!

A najviše od svega sam luda od bijesa jer...
Pa, jer me zapravo strašno ganuo njegov poziv. I njegova briga. I neke stvari koje mi je rekao, a koje su previše intimne da bi ih èak ja, inaèe javnom izlaganju intime na blogu sklona, mogla ovdje napisati.
I jer zapravo želim da i dalje brine za mene, i da to nikada ne prestane.
I jer sam osjetila neki vrag u njegovom glasu, ono nešto poznato, domaæe, samo moje, blisko...
I jer znam kojim je poslom u ovo doba godine tamo gdje veæ je, i znam koliko je to za njega stresno, i znam da neæe uspjeti odmorit se kad se vrati u Hrvatsku jer je jedna od djelatnosti kojima se bavi i turizam a sezona poèinje, i znam koliko mu je nekada znaèilo da ga u ovo doba godine naveèer nazovem kad je tamo i tješim i prièam mu lijepe stvari... Znam da æe ga, kad se vrati, muèiti kièma i neke stare ozlijede iz gadne nesreæe u kojoj je jedva izvukao živu glavu , da se tamo gdje je sada hrani smeæem jer mu ne paše lokalna hrana i da æe mu od toga u kombinaciji s vruæinom podivljati kolesterol i helicobacter i moriti ga visoki tlak... Kao i da je vjerovatno neispavan jer kad se dovuèe u apartman pola noæi odvisi na Playstationu.
I ljuta sam na samu sebe jer mi je stalo, jer brinem o njemu tako tipièno neodgovornom prema samom sebi, a nemam više nikakvo pravo na to. Sama sebi sam ga oduzela, i toj istoj sebi se zaklela da neæu više nikada dozvoliti...
Ljuta sam i jer sam u jednom trenutku skužila da plaèem dok mi on telefonski èita bukvicu, i da je on skužio da plaèem, i jer se ljutio jer mu nisam htjela reæi zašto plaèem i jeli to zbog toga jer me nešto boli...

I još više ljuta jer sam ga napala što me nije vidio prije dva tjedna kad je prozujao kraj mene, a on ostao iskreno iznenaðen. Jer me stvarno nije vidio.
Pa sada vjerovatno misli da ga špijuniram. Što uopæe nije tako!!!

A naj, naj, najviše i povrh svega ovoga ljuta sam jer duboko u sebi znam da je istina ono što mi je B ponavljao i ponavljao, od trenutka kad mi je pomogao spakovati stvari u J-in auto pa do malo prije smrti kad smo telefonski razgovarali (ono kad me uvjeravao da je sve prošlo super i da æe uskoro biti na nogama, èim obavi par preventivnih zraèenja, dok je zapravo brojao zadnje trenutke). A ponavljao je da on jednostavno zna da naša prièa još nije gotova. Da ja i Nezakoniti nismo imali pravi kraj. I da æe nam se u nekom trenutku ponovo spojiti životi, pa makar samo da sjednemo i da istinski raskrstimo jedno s drugim. Mada se on nada onoj drugoj opciji, koju mi ja nisam dozvoljavala niti izreæi (iz straha da mi se sama ideja ne bi previše svidjela...). I znam da je bio u pravu.

I, za kraj, zapravo sam ljuta na samu sebe jer uopæe nije istina da sam ljuta.
Nego da mi je baš nekako drago.
A ne bi smjelo biti.
Jer sam uhvatila samu sebe kako se nadam neèemu, ni sama ne znam èemu, i kako veæ smišljam u glavi scenarije iz meksièke dramske produkcije, jedan sve nevjerovatniji od drugog, a znam da se zavaravam.
Jer kako god da okrenem, i ma što god B mislio i vjerovao, ja i Nezakoniti smo gotovi.
Nepopravljivo smo porušili sve što smo nekad imali, zauvijek izgubili povjerenje jedno u drugo, kao i moguænost da ga ponovo uspostavimo, i promijenili se.
I ne želim se nadati da je moguæe da još jednom ponovo, i da ovaj put bude happily ever after, jer nije moguæe.

A ja ni sama više ne znam što želim ni u što vjerujem.
Srce bi, naravno, htjelo jedno, razum govori drugo.
Samo što baš nisam najsigurnija što mi to uopšæe govori srce, a što razum...


p.s. Njegov brat (od Nezakonitog, ne od B) mi je nakon ovog razgovora donio doma pravu džunglu žutih i ljubièastih ruža u najružnijoj košari na svijetu. Od Nezakonitog. Grozne su. Ali su me ganule. Mislim da je brat krivo shvatio, jer Nezakoniti zna da ja volim žute i naranèaste, ne žute i ljubièaste ruže (mada zapravo najviše volim orhideje. Ali previše bi bilo oèekivati od muškarca njegovog tipa da zapravo zapamti koje cvijeæe volim. Uvijek se držao žutih i naranèastih ruža, provjereno). Ali važna je gesta.

p.p.s. Nazvala sam Šarmantnog Gada da provjerim prièu o skoro pa tuèi na parkingu. Potvrdio je. Ali mi nije htio ništa reæi jer sam ga tada bila otkantala. Provjerila sam i kod zajednièke frendice, njoj je njen najbolji frend (koji je istovremeno i najbolji frend od Nezakonitog) odmah sutra ujutro (ok, u podne) isprièao sve o svaði na parkingu, jer on je ogavna gradska kronièna traèibaba. Znaèi, i ONA je znala!!! I ko zna ko je još znao! A meni niko ništa nije smatrao za shodno reæi!!! Pa kakvi su to ljudi oko mene???!!!???

p.p.p.s. Naravno da mi je sad ego velik ko kuæa! Mislim, bio bi još veæi da sam saznala o toj svaði i skoro pa tuèi u vrijeme kad se actually dogodila! Mislim, ono... Dva se frajera skoro potukla zbog MENE! Ha! Prvi put doduše, i to na pragu moje 33-e, u skoro pa ocvaloj dobi, ali bolje ikad nego nikad... Zbog mene razdebljale, kratko ošišane i ni sjene onom nekadašnjem komadu!!! Nisu važni razlozi, jer nije baš da su se svaðali oko toga s kime bih ja trebala biti, niti od neke strašne žudnje. Jedan je napao, drugi se samo branio, ali ej! Bitan je èin, bez dubinskog ulaženja u problematiku...

p.p.p.p.s. Ej, ljudi! Oni su se skoro tukli ZBOG MENE! Zbog MENE su se dva mužjaka skoro pa POTUKLA! U trenutku kad sam najružnija, najbezveznija i najneprivlaènija ikad! Wow! Volim to!
Ja sam prokleto poželjna seks boginja i najmrak komad na svijetu!
Jes, jes, jes!

28.05.2010. u 18:07 sati | 24 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

NUTCASE pt.1

Nisam baš nešto meganadahnuta posljednjih dana. Boli me. Neudobno mi je ležati. Dosadno mi je. Ok, ustanem, prošvrrljam po stanu, spustim se do kafiæa ispred zgrade... Prvi dan kad sam puštena iz bolnice zbrisala sam do najbližeg Tommyja kupiti èetkicu za zube (kod mene èetkice za zube ne traju dugo. Uvijek ih uspijem nekako ubaciti u wc školjku dok ih uzimam ili vraæam u ormariæ iznad umivaonika. Otprilike trošim 2 do 4 mjeseèno. A kako koristim Signalove Fresh Breath hard èetkice, a svi znamo da je hard èetkice najteže naæi, onda se podrazumijeva da nisam uspjela naæi odgovarajuæu èetkicu u samoposluzi u ulazu, a moji mi uvijek kupe krivu èetkicu, i tako...). A za mnom bijesna Mama... Uf, kako ponižavajuæe! Oprala mi je uši usred supermarketa!

Inaèe, Mama takoðer ima problema. Nakon 60-ak godina anorektiènog, pušaèkog, uberstresnog i hipernezdravog naèina života riknuli joj štitnjaèa i kosti. Odjednom, bez upozorenja. Galopirajuæa hipotireoza i reumatoidni artritis plus osteoporoza i još nekakvi problemi s kièmom. U nepuna tri mjeseca dobila je više od 15 kila, ne može držati volan u rukama niti mijenjati brzine, kièma joj se savija... Ok, mislim da je to s kièmom poèelo i malo ranije.
A i naglo je skoro potpuno posijedila posljednjih mjeseci. Prirodna markantna crvenokosa s nešto sijedih pramenova zakamufliranih riðim preljevom (njena prirodna kosa nije hvatala umjetne farbe, nego samo sijedi pramenovi, pa je imala velièanstvenu prirodnoizgledajuæu plamenu grivu) se pretvorila u èudnovatu obješenu stariju gospoðu sa smiješnom èupavom frizurom jezive naranèastocrvene boje. Hibrid mrkve i rajèice. Opada joj kosa. I da, ne može više ni navuæi cipele s potpeticama. Ne može obuæi ništa od odjeæe. Ne osjeæa se dobro. Umorna je. Otièe joj vrat. Sve joj otièe. Mlijeènobijeli, zbotoksirani, nafilani i popeglani ten joj je posivio i ogrubio, kapci izgledaju prezategnuto i nateèeno oko oèiju koje teže izletjeti iz oènih duplji... Mislim da ju je dokusurio stres oko moje dijagnoze plus Tatina nedavna ugradnja bypassa i nadomještanje izlizanog srèanog zaliska, te Sekine nedavne tegobe s napuknuæem kvadricepsa ili tako nekako...

Jedino se Tata super oporavlja nakon operacije.
Nedavno je obavio nekakav sistematski na Mamin nagovor. Naime, prije dvije godine je zbog nekakvog napadaja èira završio na hitnoj, i nakon što je to uspješno sanirano izbjegavao je kontrole panièno, ko da ga u ordinaciji èeka u najmanju ruku Dr. Mengele a ne njegov gastroneštolog. Na kraju je ispalo da Tata ima gadnih srèanih problema. Dapaèe, ono što je prije dvije godine izgledalo kao napad èira, zapravo je bio ni manje ni više srèani udar. Infarkt. Ali ga na hitnoj dva kardiologa nisu skužila!!! Jer je istovremeno srèani provocirao èir, a on je veæ odavno potvrðeni èiraš operiranog želuca, pa su se dijagnoze preklopile... A kako Tata od doktora bježi ko Vrag od tamjana (dosta mu je i ova koju ima doma i na koju je zakonski osuðen), tako je sve to skupa zapustio... Držeæi se one da ako negira postojanje zdravstvenih tegoba, onda zapravo i nema ama baš nikakvih zdravstvenih tegoba, ne?
Tata je inaèe vitalni 70-i-nešto-godišnjak koji izgleda kao da mu je maksimalno 60. Dotjeran, zgodan i u formi, aktivan, sportski rekreativac, i ta ga je njegova sklonost svakodnevnim šetnjama s ekipom, igranju malog baluna i balota nekoliko puta tjedno, jedrenju ljeti i smuèkanju po Kupresu zimi, spasila. Jer kaže njegov kardiolog da su nekakve periferne žile preuzele funkciju ove jedne u srcu koja je izgleda veæ dugo proširena i mogla mu je raditi ozbiljne probleme, a i ovih koje su se pozaštopale... Tata naime ima kolesterol do neba. I, naravno, genetski visok šeæer èije postojanje veæ desetljeæima uporno negira i pièi lifestyle superzdravog tridesetogodišnjaka.

A jadna Mama skoro da i sama nije doživila infarkt kad je saznala da joj ga je muž prehodao (od Matejuške do Zente, zelen u licu i jedva dišuæi od bolova u abdominalnom predjelu, s nekoliko kila voæa i povræa u rukama, po podnevnom zvizdanu usred srpnja...).
Onda je morala trèati s njim po pregledima jer bi u protivnom on umjesto u specijalistièku ambulantu vjerovatno produžio do Rive, pa ga je morala kontrolirati da ne zbriše u šetnjicu nakon što su mu napravili prvi zahvat na srcu nekakvom sondom kroz zapešæe, pa sam onda ja imala konizaciju, pa je nakon toga tati raðen bypass i stavljeno to nešto u srce, pa sam nakon toga ja završila ponovo u bolnici, a Seka je u meðuvremenu sje... sredila nogu na rolanju, i to sve nakon što je Bratov brod dobio rutu taman preko podruèja operiranja somalskih gusara...
Ma jezivo!
Nije u èudu što je jadna sva otišla kvragu.

Boli me kad je vidim takvu svu nikakvu i u gadnom fizièkom stanju.
I što odgaða svoju operaciju, tj. vaðenje onog preostalog komada štitnjaèe koji joj je ostavljen prije nekoliko godina kad je uklonjen tumor, dok joj se familja ne pokrpa.

A najviše mi je žao njene prekrasne kose.
Na Maminu kosu sam bila ponosna na jednako kao i ona sama. Žaleæi što i sama nisam naslijedila istu. Ogromnu lavlju grivu crvene kose. Dugaèku. Bujnu. Divlju. Neukrotivu. Kosu kojoj nije trebalo puno njege ni održavanja, koja je oduvijek bila predivna sama od sebe.
Izgubila je više od pola kose. I posijedila.
Bez te kose Mama više nije ona ista MOJA Mama.
Znam da je kosu izgubila kao posljedicu gubitka zdravlja, ali nekako imam osjeæaj da je zapravo zdravlje izgubila zato jer je izgubila kosu. Da je nekim èudom njena kosa ostala netaknuta, ili da je bar manje oslabila, da ju je samo èetvrtinu manje ispalo, da bar nije izgubila boju... Imam osjeæaj da bi i Mama manje podlegla tegobama, da bi se njen organizam lakše odupro svemu što ju je napalo.

Zato sam odluèila ponovo pustiti svoju. Dugu, dugu...
Naravno, prvo moram malo zarasti, zatim prièekati još koji dan da stignu nalazi biopsije ono viška iznutrica koje su mi povadili, pa da saznam hoæe li me i kako æe me pržiti/zraèiti/kemijski tretirati, èisto da znam sebi postaviti nekakav poèetni datum... Ono, od tog i tog dana kreæem s puštanjem.
Moje kose.
Prirodne.
One iste duge crne sitno kovrèave koja moju mamu fascinira jednako kao što je i mene fascinirala njena plamenocrvena griva, a koju sam godinama sustavno uništavala farbanjem i peglanjem.


U meðuvremenu, jednnog od ovih dana sam imala strašno... neoèekivan telefonski poziv.
S nepoznatog broja koji je imao strani predbroj.
Nazvao me Nezakoniti.
Nije mi bilo ni na kraj pameti da još uvijek ima sve moje brojeve telefona.
Doduše, privatnu T-comovu pretplatu sam otkazala još davno, ali ovu istu Vipme karticu imam veæ godinama i ranije sam je koristila povremeno kao dodatni broj. Otkako sam socijalni sluèaj, ovo mi je jedini broj koji koristim.

22.05.2010. u 22:50 sati | 21 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Post o tome kako mi je bio povrijeðen ego i oskrvnut teritorij

Nap: ovo je post o prošloj suboti, napisan prošli tjedan dok sam se dosaðivala s laptopom na krilu u bolnici. Dakle, PROŠLA subota prije hospitalizacije, veæ sam prošli utorak izrezuckana i sad sam veæ opet u komadu... :)


I eto, tako, potrefi se jedan od onih dana kad sve kao krene loše pa odjednom okrene na idealno. I taman kad žena pomisli da æe taj, jeli, ipak na kraju savršeni dan biti okrunjen velièanstvenom završnicom u vidu nekakvog chillingastog izlaska uz èašu vina - ono æorak.
A subota je bila stvarno divan dan. Megadivan.
Poèela s kišom i prolomom oblaka, nastavila se iznenadnim nestankom nevere i golemim kolièinama sunca, i otklizila u prekrasno kasno popodne i predveèerje ispunjeno svježim poslijekišnim prijeljetnim mirisima u zraku...
A provela sam je s Frendom koji je taman dobauljao s poslovnog odsustva i bio sav jadan jer je propustio Sudamju (fjeru o' Svetoga Duje, za one koji ne znaju, koja mene frustrira jednako kao i maškare i ostale masovne gradske puèke veselice, tako da sam nakon prikupljanja posljednjih nalaza dan provela doma i šetala psa iskljuèivo po kvartu). Pa je dan odluèio provesti s izgleda još jedinom osobom u gradu koja je propustila juèerašnji grozomorni šušur.

Otišli smo u Knin na janjetinu u Tri Lovca - što je bila njegova želja.
Nakon èega smo vrludali po Mercatoru - na moj zahtjev.
Pa sam se, buduæi da sam imala one kupone iz Glorije za 30% popusta, pokušala grebati za Alessandrov Nail Hardener, freakin' savršenu stvar za uèvršèivanje noktiju u kategoriji onih ispod 100 kuna.
Ali kako ga u Irisu nije više bilo (izgleda da nisam jedina u gradu došla u Mercatorov Iris s kuponom iz Glorije i u namjeri da kupim Alessandrov Nail Hardener), tako sam pala u oèaj, zbog èega sam ipak dobila nešto, tek da nam ne propadne kupon - prekrasni blijedoroza baršunasti Givenchyjev ruž za usne...
A kako sam još uvijek bila oèajna, jer time nisam riješila problem moranja imanja pod hitno sredstva za jaèanje noktiju koji su sezonski malo oslabili i (u skladu s godišnjim dobom) blago prolistali, tako sam na kraju uvjerila Frenda da mi je potrebno posjetiti nail bar bar da vidim što O.P.I. nudi. I završila s Nail Envyjem, ovim najnovijim koji je još bolji od onog standardnog, a nije proziran nego ima neku breskvasto-mlijeènu a prozirnu i gustu konzistenciju, zbog èega prekriva nesavršenosti na noktima i daje efekt pokrivenosti nokta tankim transparentnim slojem akrilnog gela. Što je baš cool.
A dobila sam i ono superefikasno a perverzno skupo“nail-to-go“ uljeu tubici za zanoktice, jer je cura koja tamo radi uvjerila frenda da su mi zanoktice stvarno u katastrofalnom stanju, i da je bolje pljunut 190 kuna na ulje nego puno više novaca na najlonke koje bih suhim zanokticama poderala.
Doduše, malo mi je digla živce jer me pokušala uvjeriti da su suhoæa, žuækasta boja i listanje noktiju znak katastrofalnog stanja željeza u mom organizmu. A ne konstantnim silovanjem nokta debelim premazima laka intenzivnih boja, bez sloja podlaka. Što je ipak malo puno bliže istini. Pa valjda je dan ranije anesteziolog pregledao moje krvne nalaze i usput mi objasnio sve što me je zanimalo, a tamo, molim lijepo, stoji da mi je razina željeza u krvi upravo idealna!!!
Zatim smo ostatak kupona s popustom (tj. samo još jedan) potrošili u Modiani gdje smo kupovali Tommy Hilfiger majce i košulje za njega i bijelu Guess siledžijku s printom za mene, nakon èega smo pokušali naæi nešto zgodno u Guliveru za njegovu mamu, i na kraju navalili na pizzu...

Tj. on je navalio na pizzu. Ja sam svoju samo promuljala po tanjuru.
Posljednjih tjedana uopæe nemam teka i jedem tek povremeno, reda radi, kad me slabost podsjeti da odavno nisam ništa bacila u kljun.
Ne znam koji vrag me spopao.
Da je situacija iole drugaèija bila bih presretna zbog toga jer su èetiri kile otišle same od sebe. Mislim, stvarno sam užasno debela, i red bi bio da smršavim, i želim smršaviti, a gubitak apetita je nešto što se inaèe ne dogaða obiènim smrtnicima baš tako èesto a da je usput i u idealnom trenutku.
Ali situacija je takva kakva je, i gubitak želje za bilo kakvom hranom me samo dodatno brine.

Možda jer se bojim?
Jer prvo se nisam baš tako bojala.
Prvo je sve bilo kao light, zahvat bez rezanja i šivanja, dijagnoza koja ne zahtjeva dodatne terapije. Meðutim, ovo sada više nije light, zahvat bez rezanja i šivanja, niti dijagnoza koja...
Ovaj put u cijelu prièu su umiješani i nekakvi dodatni onkolozi osim onih ginekoloških.
Grrrrr....
Brrrrr....


Kako bilo, nije to ono što me mori.

More me dva nepotrebna susreta koja su se zbila u subotu, na kraju predivnog dana, koji je jednostavno morao biti neèim pokvaren...

Prvo sam sjela sama ispred odreðenog kafiæa tamo negdje kraj KBC Firule, taman u vrlo blizoj blizini jednog od poslovnih prostora iz kojih djeluje moj Nezakoniti.
Obièno izbjegavam taj kafiæ, upravo iz gore navedenog razloga, ali kako je bila subota popodne tako sam vjerovala da sam sigurna, jer subotom popodne nikoga nema u uredima. Ono, mislim, bar koliko ja znam i kako je bilo skoro pet godina koliko sam itekako dobro znala sve o njegovom poslovanju i radnom vremenu tvrtki. A znam da ni u jednoj nema nikoga subotom popodne...
Uostalom, kafiæ je najbliži moguæi izlazu iz KBC Firule, a morala sam prièekati svoju novu ŽNP koja je tukla dežurstvo i planirala zbrisati na kavicu i briefing o petku naveèer.
Ali, vidi vraga – ovu subotu popodne je nekoga bilo u uredima!
A taj netko je bio ni manje više nego – on! Nezakoniti, glavom i bradom!
Kvragu!

Ok, priznajem sama sebi – nisam ravnodušna. Èak niti malo, samo malo, ma ni sasvim mrvicu ravnodušna.
Prošle su dvije i pol godine otkako sam ga ostavila i otišla iz zajednièkog doma. I više od sedam godina otkako smo se uopæe upoznali. I još uvijek osjeæam iste leptiriæe u trbuhu kad ga vidim, kao i prvog dana kad smo bacili oko jedno na drugo.

I ne, nije se dogodilo ništa spektakularno. Nikakav telenovelasti susret, nikakvi znaèajni pogledi koji traju pola sekunde a sadržavaju u sebi cijelu vjeènost, nikakvo ispuštanje šalice s kavom, osvrtanje u slow motionu, nikakvi smrznuti kadrovi, zbunjenost, zamuckivanje i gutanje rijeèi... On je izjurio psujuæi nekome mater na mobitel, zastao tek da se osvrne i zaurla na momka koji je izlazio za njim da ukljuèi alarm i zakljuèa vrata, i prošišao preda mnom niti ne primjetivši me. A meni je trebalo par sekundi da shvatim da je to uopæe on... I leptiriæi su me spopali kad je veæ bio dovoljno daleko.
I da, kvragu, priznajem da ga nisam u prvi mah prepoznala.
Srela sam ga prije koji mjesec, ali tada je bio zakrabuljen u icu i nekakvu kapetinu na glavi.
Sada je bio u nekakvim laganim hlaèama i košuljici, i priznajem... Hm... I dalje je gromada od èovjeka, brdo mišiæa nastalih kao kombinacija fizièkog rada i plaženja po teretani, ali je izgubio šlaufiæ oko strukiæa. I izgleda... Pas mater, izgleda prokleto dobro!!!
Mislim, meni je uvijek izgledao prokleto dobro, jer sam ga uvijek gledala zaljubljenim oèima. Veæini mojih cura nije izgledao dobro. Prije opasno ili surovo. Pogotovo jer je furao onaj grozni æelavi immage. Dok sada ima kratku frizuricu, na koju sam ga ja nagovorila, pa izgleda dražesno i ozbiljno. Èak i kultivirano.

Ok. Kad sam se napokon pribrala od leptiriæa, i kad je NŽP napokon dovukla košèato dupe (s 45 minuta zakašnjenja), prilijepio nam se i nekakav njen grozomorni kolega s kirurgije kojemu se ja navodno sviðam (a on je meni bljuv). Pa je ležerna kavica postala polusatno prženje u paklu dosade s narcisoidnim likom... Za vrijeme kojeg je NŽP plahutala u svojim mislila o sjeckanju tjelesa (vjerujte mi, ako u stvarnom životu postoji osoba opsjednuta operacijama kao ona korejka iz Grey's Anatomy, to je onda upravo moja NŽP), a ja premetala po glavi pojavu Nezakonitog i svoje èudne i nepoželjne emocije prema njemu koje me još uvijek more.

Nakon toga mi se ponovo pridružio Frend, pa smo se preselili malo južnije, do Egiæa.
Naruèili još kave.
Uzeli svako svoje novine.
Èitali novine.
Igrali se s psom.
Još èitali novine.
Onda mi se pripiškilo.
Pa sam ustala i prije odlaska prema kondutu onako usput prešla pogledom preko štekata, èisto da provjerim ko je u meðuvremenu sve došao, i tak...
A kad tamo – horror!

Odmah sam prepoznala TA leða u TOJ svijetložutoj košulji koju sam ja izabrala, TAJ vrat i TU glavu na njemu, s na milimetriæ ošišanom plavom kosom i TIM sunèanim naoèalama nabivenima na vrh iste! A da budem 100% sigurna da se radi upravo o TOJ osobi na koju mislim potvrdile su mi i dobro poznate tetovaže koje su virile ispod oba rukava...
Kvragu!
Što li je zaboga Šarmantni Gad radio ispred MOG kafiæa, onog istog u koji nikada ne dolazi van svog radnog vremena, i to u vrijeme kad JA obavezno dolazim tamo?
Naravno da je vidio da sam tu, i naravno da je zbog toga sjeo okrenut mi leðima (jer on nikada ne sjedi leðima okrenut ulazu...)!
Zašto nije pokupio ta svoja dva glupa frenda kad me vidio i otišao, ne znam, negdje gdje inaèe ide s društvom, u Pascuccija, ili do Tenisa, ili na neko glupo mjesto gdje veæ uvijek ide???
I zašto sam morala izgledat krajnje bezveze, u onoj glupoj plavoj lanenoj haljini koja se izgužva od sjedenja , tajcama u kojima mi noge poprimaju oblik i dimenziju dorskih stupova, izgaženim balerinkama i s ne baš najsvježijom frizurom????
Odakle mu obraz da se pojavi na MOM teritoriju, i to nekoliko sati nakon što sam mu sms-om èestitala roðendan a on se nije udostojao ni pristojno odgovoriti? A ja èak nisam izgledala ni apsolutno velièanstveno, ono, da mu zastane dah i opere ga èežnja, ni najmanje onako kako bi žena morala izgledati u ovakvoj situaciji?
Obavila sam to piškenje najbrže što sam mogla, djelomièno spasila frizuru i pojavu, šmugla do Frenda i natjerala ga da isti sekund pokupimo prnje i odmaglimo odatle. Jer kvragu, opet su me, drugi put u istom danu, oprali glupi leptiriæi. A nisam bila raspoložena za glupe situacije.

Plan je bio da šmugnemo preko štekata od Tempere, tj da jednostavno dostojanstveno nestanem s poprišta za po mene moguæeg katastrofalnog susreta.
Ali malo sutra.
Èim sam spustila psa s krila na pod mala je odskakutala prema Hedonistu, tako da nije bilo šanse da ga izbjegnem.
A nisam mogla prošišati ni praveæi se da ga nisam vidila. Jer je ovaj njegov frend kojeg i ja poznajem prvo grunuo Šarmantnog Gada Laktom u rebra, pa mi se naklebesio, pa se javio i Gad... I onda smo obavili kurtoazno izmjenjivanje pozdrava i debilnih „kako si šta ima“ fraza, dok je Gad crvenio u licu a ja plela jezikom...
Dok mi Frend nije prebacio ruku preko ramena, onako glumljeno posjednièki, i rekao da „sori ekipa ali nan je priša“ i „ajmo æa jube“...

Grrrrrrrrrrrrrr.......
Normalno da sam onda bijesnila na Frenda!
On je, buduæi upoznat sa situacijom, bio siguran da je napravio dobro djelo, i da æe tako uostalom postiæi i to da se Šarmantni Gad zauvijek odstrani iz mog života, jer æe sad biti uvjeren da imam novog deèka...
Ali ne! Jer to što sam ja Frendu rekla da je prièa sa Šarmantnim Gadom gotova i da ne želim više imat posla s njim zapravo i nije 100% istina! Nego nešto što se prijateljima mora govoriti u situacijama kad žena okonèa besperspektivnu vezu s oženjenim muškarcem koji je još uvijek prokleto privlaèi! Dok je istina u stvari to da ja ne želim da on više nema posla sa mnom, a pogotovo da misli da ja imam deèka!
Ili bar ne deèka koji izgleda simpatièno i dražesno ali ne dovoljno Y i frajerski, kao što Frend izgleda.
Tj. ok bi bilo da misli da imam deèka, ali da taj lik bude neka, ono, stvarno mrak faca za past na dupe, neki milijun puta bolji frajer od Gada... Bogat, lijep, pametan, elokventan, vješt u borilaèkim vještinama, tajni agent superšpijun, uspješan u raznim sportovima, maneken u slobodno vrijeme, nogometni sudac iz hobija, dobitnik Zlatne Kune i, naravno, zavodnik na glasu...
A zapravo ne želim da Šarmantni Gad pomisli da sam toliko jadna da skaèem iz kreveta u krevet i mijenjam muškarce ko tekuæinu u kutijici za leæe!

Promijenili smo kafiæ, ali ne i moje raspoloženje...
Trebao je biti fenomenalan dan.
A pokvarila su ga dva susreta s dva lika iz prošlosti. I oba susreta su me uzrujala.

Ok, ne bi smjela.
Obje veze sam ja prekinula.
Prvu još davno, i mnogo je otpadnih voda oteklo u Braèki kanal otada, tako da bi mi moralo biti svejedno, ali nije. Jer – znam da zvuèi patetièno – Nezakoniti je bio ljubav mog života.
A Šarmantni Gad je još relativno frišak...

I ok, priznajem, nije da se on i ja nismo od prekida viðali koji put tu i tamo na ponekoj kavi.
Ali jedno je kad sam spremna za dogovoreni susret, i kad se divim sama sebi kako sam cool kad mogu kontrolirati emocije, ponašanje i nagone, i bla, a drugo je kad se dotièni nenajavljeno pojavi na MOM teritoriju, nenajavljen, a ja nepripremljena...
I, uostalom, nije mi ni odgovorio na sms taj dan, a ja sam bila tako dobra i pažljiva da sam mu se sjetila roðendana!
A što je još gore, koji sat prije neautoriziranog upada Šarmantnog Gada na moj teritorij, èovjek koji mi je bio sve i kojem sam ja navodno bila sve je prošišao pola metra od mene a da me uopæe nije primjetio!!! Ono, ni uhvatio krajem oka!!!

Grozno!
Osjeæam se...
Osjeæam se povrijeðeno. Izbaèeno iz takta. Osjeæam se neprimjetno i neprivlaèno, a usput još i nepoštovano. Moj kafiæ, moja oaza, moja privatnost, moje utoèište je oskrvnuto!

A uza sve to, zarobljena sam na odjelu u ružnoj spavaæici, smrtno mi je dosadno i još me sutra oèekuje i glupa operacija...

17.05.2010. u 18:17 sati | 26 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Kratki hello plus leksikon...

Znate kako se ono kaže, kad ti život uvali limun ti - napravi limunadu...
U mom sluèaju dobila sam nenadano cijelu plantažu limuna, ko da sam brazilska nasljednica. Od cijeðenja limuna me veæ bole obje ruke. A sva ova pusta limunada koju se trudim gutati s osmjehom na licu i brdom raznoraznih zaslaðivaèa sigurno æe na kraju rezultirati podivljalim helicobacterom u želucu.

Na trenutke se pitam što li sam pobogu to tako gadno napravila u prošlom životu da me ganja ovako gadna karma.
A onda povirim ponovo u nalaze, sjetim se razgovora s lijeènicima, i pomislim da mora da sam zapravo bila jako dobra kada je sve što imam otkriveno upravo u idealnom trenutku da se sanira bez težih posljedica.

A posao?
Pa, doæi æe drugi, nakon što poobavljam sve što veæ moram obaviti, povadim sve unutrašnje organe koji se trenutaèno moraju povaditi, odradim sve terapije koje me èekaju nakon toga, i tak...

Naime, nakon odstranjenog neprijatelja s grliæa maternice podivljao je onaj policistièni i gadnim upalama skloni lijevi jajnik koji mi veæ godinama radi probleme i kojeg mi lijeènici veæ stoljeæima žele izvaditi, da mi u nekom trenutku ne zakomplicira život i zdravlje više nego što bi trebao.
A i otkriven je još jedan neprijatelj.
Ovaj put na debelom crijevu.
Sasvim mladi svježi rakiæ, soèni baby škamp. Totalno zreo da ga se sreže dok nije poèeo raditi ozbiljnu štetu.
O bože...
Kod mene rakovica ko na meniju Kapetanove Kuæe...

Ali, to nije sve.
Kako sam zbog pretraga i ostalih dražesti izgubila nekoliko dana koje sam morala provesti na poslu, i kako bih ih morati izgubiti još na bolovanjima, moj šef mi je za roðendan servirao - otkaz!
Lijepo upakiran, totalno legalan - kao, nisam zadovoljila na probnom roku...
Uz objašnjenje kako mu je jako žao, ali da ne mogu trošiti novce i vrijeme na djelatnika koji æe im usred sezone, kad je najpotrebniji, biti beskoristan, i neæe moæi obavljati svoj posao kojeg je brdo veæ sada, upravo u vrijeme kad sam ja odluèila imati malignu bolest.
Naravno, moj posao je preuzela Kuja. Koja se pokazala tako dragocjenom i ubersposobnom tih nekoliko dana koliko sam bila odsutna.
Unatoè tome što æe operacija i oporavak trajati dva tjedna, nakon èega se mogu normalno vratiti na posao, i što ne bih bila prva žena na svijetu koja nakon kemoterapije povraæajuæi iznutrice trèi nazad u ured.
Ali nisam se htjela svaðati. Niti istjerivati pravdu.
Dapaèe, otkaz mi, gledajuæi s pozicije poslodavca, a i poznavajuæi posao, totalno ima smisla.

Mah.
Mogla bih sada bijesniti i biti najjadnija žena na svijetu, ali neæu.
Jer èinjenica je da sve ipak ima smisla.
Možda æe dvostruka operacija rezultirati nekakvim komplikacijama, koje bi me mogle na dulje vrijeme zalijepiti za krevet i uèiniti radno nesposobnom više nego što bih htjela. A previše sam odgovorna da bih dozvolila da posao trpi. Što bi me, opet, moglo baciti u totalu komu od stresa i usporiti oporavak... I tako...

Ne, ne ljutim se.
Mada moj (sada veæ bivši) šef misli da bih morala, i skoro da se osjeæa uvrijeðenim što sam otkaz primila tako cool i što èak nisam ni zaplakala, ili objesila nos, niti se derala, raspravljala, tražila objašnjenje, prijetila sudom...

Mada mi svi i sve oko mene i u meni, èak i vlastiti razum, govore da ne bih smjela biti cool!
Ono, zaboga, OTKAZ!
Prvi put u životu sam dobila otkaz!
Ne, nisam ga ja dala, ovaj put sam ga DOBILA!!!

A otkaz je užasna stvar!
Trebao bi biti užasna stvar!
Mislim, ono, èesto sam razmišljala o tome kako bi bilo dobiti otkaz. Pravi otkaz. Ne ono kad radiš preko student servisa ili na odreðeno pa ti istekne ugovor, nego baš OTKAZ! Slušala prièe prijatelja koji su ga u posljednje vrijeme i dobili, zamišljala osjeæaj poniženja, izgubljenosti, oèaja, straha od buduænosti...
Ma jok!
Ja sam samo užasnuto razmišljala o tome kako æu opet morati preživjeti nekoliko dana s braunilom u veni, a ja se stravièno bojim igala (pogotovo kad su zabodene u moje tijelo...).
A usput i osjetila olakšanje. Jer neæu morati trèati s kemoterapije nazad u ured bljujuæi usput iznutrice...
I malo bijesa.
Jer mi je unaprijed pokvareno ljeto, i preventive radi mi nema roštiljanja na suncu ove sezone...

Ali sve je ipak najbolje u najboljem od moguæih svjetova, jer ovako se mogu full time posvetit maloj.
Koja je, hvala na pitanju, veæ mjesec dana moja beba, i koja izrasta u zdravo, lijepo, razigrano, zloèesto, prepredeno i najpametnije štene na svijetu. Joj kako je pametna! Nevjerovatno! Imam najpametnijeg psa na svijetu!

A bio je i roðendan. Pa se u gomili lijepih darova koje uopæe nisam oèekivala (jer zbog šoka i besparice nisam ni radila tulum), izmeðu dekorativne kozmetike, narukvica, naušnica, O.P.I-jevih lakova za nokte u svim bojama koje sam htjela, šalova i marama, našao i lijepi roza Dell netbook, najslaði siæušni laptopiæ na svijetu.
Kojeg mi je, neoèekivano i nièim izazvan poklonio Šarmantni Gad. Jer zna koliko sam se palila na njega (na laptop, ne na Šarmantnog Gada!), kao i da je moj Sony VAIO na izmaku snaga.
A taman je toliko velik da stane u moju novu savršenu ruènu torbu, Louis Vuitton Speedy 40, koju sam dobila od Najbolje i Tajkuna. Htjeli su mi pokloniti LV dog carrier za psa, kakav ima Najbolja za svoju terijerku, ali trenutaèno nisu imali odgovarajuæu velièinu tog modela tamo gdje su veæ gledali pa su uzeli meni ruènu torbu.
Naravno da je bolje da sam dobila ruènu torbu za sebe nego carrier za psa. Jer ma kako lijep bio nosila bih ga (skupa s psom u njemu) samo u sluèajevima da psa vodim veterinaru a da je pas usput u previše lošem stanju da bi sam hodao, ili ako negdje s psom putujem avionom, što mi se ne èini baš kao neka skoro ostvariva opcija.
Uostalom, kojeg æe mi vraga originalni komad pozamanterije s LV monogramom ako se ne mogu naokolo brèit s njim na dnevnoj bazi?

Dakle, bio je roðendan.
I imam moju lijepu curicu.
A sve što mi trenutaèno predstavlja zdravstvene poteškoæe æe biti uspješno i na vrijeme uklonjeno.

Uostalom, dobila sam i novu TNŽP, Trenutaèno Najbolju Žensku Prijateljicu.
Sasvim sluèajno.
Upoznale smo se preko zajednièkih frendova na novogodišnjoj razvaljotki u Gusara, i tad sam nekako pomislila da je cura nevjerovatno lijepa, nešto kao puno ljepša verzija Jelene Rozge, ali mora da je glupa ko stup jer je jedva sastavila dvije razumljive i na sve je nekako èudno blejala prije nego bi dala nekakav suvisli odgovor, a da je usto i nekakva tupa sponza, jer kojeg bi vraga radile u životu superlijepe supervitke superdotjerane superpokvarcane superušminkane supervisoke supernafrizirane plavokose mlade žene savršenog izgleda nego bile na neèijoj privatnoj platnoj listi?
Ali ispalo je na kraju da cura ne samo da nije sponza niti dijete imuænih roditelja, nego sasvim sluèajno kirurginja. Ok, još uvijek na specijalizaciji, ali kvragu, koliko ženskih kirurga možete nabrojati u Hrvatskoj? A to što je djelovala priglupo na novogodišnjem doèeku može zahvaliti kolièini alkohola koju je te veèeri konzumirala. Kao i svi mi ostali... Samo što je ona u sebe nalila toga brdo. A žena stvarno ima kapacitet...
I da je, osim što dakle ima mozga, usput još i superzabavna i superdraga.
A i Mama je napokon jednom u životu oduševljena mojim izborom prijateljica, jer ova ne samo da je totalno po njenom guštu, nego je i oduševljena radom moje Mame koja joj doðe nekom vrstom životnog uzora (iz èega je razvidno da je poznaje samo kroz njen profesionalni rad a ne osobno...).

Kako bilo, opet sam nezaposlena.
I bez deèka.
I egzotièno bolesna.
U ponedjeljak ponovo ulazim u bolnicu...

A u meðuvremenu želim i ja ispuniti leksikon!
Obožavam leksikone!
Uvijek sam ih imala, i uvijek sam ih rado ispunjavala!


TVOJE IME I PREZIME?
Elle Woods Gone Brunette (mada bi toènije bilo Gone Ginger)

KOJIM NADIMKOM TE ZOVU?
Uvijek imenom. Dovoljno je rijetko i glupo da bude prepoznatljivo.

GDJE SI ROÐENA?
Negdje u inozemstvu.

GDJE DANAS ŽIVIŠ?
U Splitu.

GDJE BI VOLJELA ŽIVJETI?
U Dubaiju.

GRAD KOJI JE NA TEBE OSTAVIO NAJLJEPŠI DOJAM?
Dubai, jer sam tamo kao doma. I Aqaba (Jordan). Jer sam se i tamo osjeæala kao doma. I Santiago de Chile, a bogami i Miami.

DATUM ROÐENJA?
Proljeæe 1977.

HOROSKOPSKI ZNAK I PODZNAK?
Bik/Blizanac.

DVIJE GLAVNE OSOBINE KOJE TI DAJU TVOJ ZNAK I PODZNAK?
Bik me èini materijalistom i hedonistom, pragmatiènom, praktiènom, sklonom porocima, tvrdoglavom i Venerinom ljubimicom.
Blizanac me èini nestalnom, sklonom promjenama i nerazmišljanju, rastrešenom, neodluènom...
Totalno sam zemlja-zrak i nikad neæu odrasti niti biti normalna.

VJERUJEŠ LI UOPÆE U HOROSKOP?
Jako. Horoskope, proroke, sve živo!

NAJDRAŽA BOJA?
Roza u svim nijansama i tonovima. Lila. Nježno plava. Blijedo žuta.

NAJGORA BOJA?
Maslinasta. Siva. Smeða.

NAJDRAŽE GODIŠNJE DOBA?
Jesen. Volim jesen. Jako.

OMILJENA MJESTA U GRADU U KOJEMU ŽIVIŠ?
Moj kafiæ Egoist. I Žbirac. Moji stari kvartovi Zenta, Meje i Varoš. Joker. Mercator (ok, to je veæ Solin, ali recimo da je još Split...). Zara u Marmontovoj. Ledenkov duæan.

NAJDRAŽI ODJEVNI PREDMET IZ TVOG ORMARA?
Ljubièasta kratka dnevna balon haljina od kašmira koju sam sama sašila prije dva mjeseca.

VJERUJEŠ LI U SUDBINU ILI U SNAGU VLASTITE VOLJE?
U karmu. Sudbinu si krojimo vlastitom voljom. Kako sijemo tako æemo i žeti.

TVOJ STAV O RELIGIOZNOSTI?
Vjerujem. Nisam lizaèica oltara.

NAJDRAŽA PJESMA IKADA?
Call Me, od Blondie.

FILM KOJI ÆE UVIJEK BITI TVOJ BROJ 1?
Kosa.

ZAŠTO?
Treat Williams je u njemu tako nevjerovatno jebozovan, a još kad pleše na stolu... I, naravno, glazba...

MOTO KOJI SLIJEDIŠ U ŽIVOTU?
"If you want to talk bullocks & the meaning of life you're better off downing a bottle of whiskey. At least that way you're unconscious by the time you start taking yourself seriously". Patsy iz Absolutely Fabulous. Inaèe, nije moto koji ja slijedim nego on slijedi mene.

KOJOJ POZNATOJ LIÈNOSTI SE DIVIŠ I ZAŠTO?
Britney Spears. Žena je prošla kroz sve i još se drži.

KAKO GLEDAŠ NA POLITIKU?
Gledam na Nadana Vidoševiæa. E, to je dobar komad politike...

TVOJ OMILJENI CITAT?
"There is no love sincerer than the love of food."
(George Bernard Shaw)

IMAŠ LI KUÆNOG LJUBIMCA?
Imam psa. I naravno da je toy! Yorkshire terrier.

TKO TE U ŽIVOTU NAJVIŠE INSPIRIRA?
Ja sama.

BOJA TVOJIH OÈIJU?
Zelena s malo plavog. Tirkizna kažu. Ali mijenja se s raspoloženjem, od maslinaste, preko žutozelene i plavozelene do sivoplavkaste.

A ONA ISPOD NJIH?
Ovih dana malo zelenkasto-ljubièasta.

PJEVAÈICA KOJOJ SKIDAŠ KAPU?
Severina. Aj ti imaj muda i budi ona na našoj estradi.

A PJEVAÈ?
Duško Lokin. Svaka èast, za onu periku nosit godinama stvarno treba bit èunka i imat samopouzdanje ko James Bond meets Chuck Norris.

A GLUMAC?
Ne razmišljam o njima. Èek, èek... Pa naravno, Treat Williams u Kosi!

A GLUMICA?
Lindsey Lohan. Ubijte me.

ŠTO TRENUTNO ÈITAŠ?
Sve od Meljean Brooks. Volim cyberpunk ljubiæe. I paralelno Uvjeravanje od Jane Austin. Volim Jane Austin.

KOJA LITERARNA PREPORUKA TE RAZOÈARALA?
Manje - više sve od suvremenih hrvatskih autora beletristike. Kod nas ljudi pišu nekako baš jako dosadno.

A ODUŠEVILA?
Gola Istina od Nives Celzijus! Ubijte me!

ŠTO TI PREPORUÈAŠ?
Uvijek i svima Discworld pokojnog Terryja Pratcheta...

U KOJEM SLANOM JELU APSOLUTNO UŽIVAŠ?
Pizzi.

A U SLASTICI?
Svemu. Najbolja oduvijek tvrdi da bi ja pojila i g***o samo da je pocukarano.

ŠTO NE BI NIKADA STAVILA U USTA?
Kitu od frajera èija mi je higijena sumnjiva...

PARFEM KOJIM BI SE MOGLA POTPISATI?
Miss Dior, zadnjih godina Miss Dior Cherie.

IZ KOJEG DUÆANA UVIJEK IZAÐEŠ S BAREM JEDNOM STVARI U VREÆICI?
Profila ili Algoritma.

KOJU OSOBINU NE PODNOSIŠ KOD DRUGIH LJUDI?
Glupo zvuèi, ali ja zapravo obožavam i toleriram sve ljude takvima kakvi jesu. Zapravo, kad razmislim... ljude koji ne podnose pse.

A KOD SEBE?
Rastrošnost.

KOJOM SE SVOJOM OSOBINOM NAJVIŠE PONOSIŠ?
Cijelom sobom.

ŠTO TE PRIVUKLO KOD TVOG PARTNERA?
Kojeg toèno? Volim muškarce koji imaju držanje, stav, a bogami i novèanik. A najviše me privlaèe muškarci koji su sami nešto postigli. Iz nièega.

A ZADRŽALO?
Na žalost, još me ništa nije zadržalo kod nikoga dovoljno dugo.

TVOJ STAV O BIVŠIM VEZAMA?
Svih sam voljela.

KOJI POSAO RADIŠ?
Bivam bolesna.

KOJIM SE POSLOM NIKADA NE BI MOGLA BAVITI?
Blagajnica u supermarketu. Èistaèica. Komunalna radnica. Ubijte me, ali ne bih mogla.

ŠTO TI BAŠ UVIJEK MOŽE RAZVUÆI SMIJEŠAK NA LICU?
Brownie sladoled iz Cukarina...

ŠTO PRVO POGLEDAŠ KADA SE PRIKLJUÈIŠ NA NET?
Facebook, naravno.

NAVEDI NEKOLIKO SITNICA KOJE TI PREDSTAVLJAJU VELIKU RADOST?
Duge podnevne kave na hothothot spotovima u gradu, ljetne haljine ljeti i Uggsice i predivni kaputi zimi, slatkiši, lijepo aranžiran alkohol egzotiènog okusa i s puno suncobranèiæa, zgodni komadi oko mene, lijepi darovi, accesoire i uredski pribor boje ROZA!

KAKO REAGIRAŠ NA KOMPLIMENTE?
Glumim skromnost, naravno!

VJERUJEŠ LI DA SE ÈOVJEK MOŽE PROMIJENITI IZ TEMELJA?
Ne.

KADA SE BUDIŠ?
U posljednje vrijeme to ovisi o psu.

ŠTO TE NAJUÈINKOVITIJE OPUŠTA NAKON NAPORNOG DANA?
Skidanje cipela, bacanje na kauè, nalijevanje veeeelike èaše hladnog bijelog vina i buljenje u komp/knjigu/tv... Ali da sam sama samcata, totalno sama, najsamija na svijetu.

TVOJ ODNOS PREMA SMRTI?
Ne razmišljam. Još je daleko od mene.

TKO TI JE BIO PRVA SIMPATIJA U ŽIVOTU?
Deèko iz vrtiæa.

LIJEVO, CENTAR ILI DESNO?
Vrtim se u krug.

KOJI TI JE NAJDRAŽI CVIJET?
Orhideja.

KAKVE POKLONE VOLIŠ PRIMATI?
Skupe, lijepe, nosive.

A DARIVATI?
Skupe, lijepe, nosive.

STVAR KOJA TE RASTUŽUJE IZNAD SVEGA?
Siromaštvo, nepravda, bespomoæni i usamljeni stari ljudi.

CRTIÆ PO TVOJOJ MJERI?
Creamy Mami, Lady Oscar, sve japanske anime za cure iz 80-ih... S krasnim ljubavnim prièama.

SERIJA ÈIJI NIJEDAN NASTAVAK NISI PROPUSTILA?
Dirty Sexy Money.

NAJDRAŽI I NAJIRITANTNIJI IZMIŠLJENI LIK S TELEVIZIJSKOG EKRANA?
Najdraža Bree iz Kuæanica, najmrža Carrie Bradshow.

ŠTO TI JE NEUGODNO PRIZNATI DA VOLIŠ, ALI NE MOŽEŠ PROTIV SEBE?
Stare ljubavne romane još tamo iz osamdesetih kojih na otoku imam pun šufit (tavan).

IDEAL ŽENSKE LJEPOTE, PO TVOJOJ SKROMNOJ PROCJENI?
Ja, naravno.

A MUŠKE?
Treat Williams u Kosi. Ubijte me

ÈIJA HRANA TI JE NEODOLJIVA?
Moja.

NAJLUÐA STVAR KOJU SI IKADA NAPRAVILA?
Plesala skroz mokra i skoro gola, samo u tangama, štiklama i velikoj ogrlici u diskoteci na jednom otoku... I bacala se u bazen. Sreæom po mene, party je bio privatan za 60-ak ljudi. Sreæom po ljude oko mene, tad još nisam imala salo i celulit...

A NAJGLUPLJA?
Kad sam trèala za bivšim koji me otkantao i molila da opet budemo skupa. Koja tuka! Ali bila sam mlada i glupa, 19 godina tek...

A NAJPAMETNIJA?
Kada sam dala otkaz Šarmantnom Gadu.

IMAŠ LI KOJI POROK?
Imam ih brdo. Pušim. Previše pijem. Sklona sam lakim opijatima. Promiskuitetna. Trošim ko da mi je tata Todoriæ. Ogovaram ljude kojima sutradan ogovaram ljude kojima sam ih ogovarala. Doma kradem sitniš iz staklenke za sitno.

NAJDRAŽE ALKOHOLNO PIÆE?
Bijela vina. Crna vina. Rosei. Pjenušci. Long Island Ice Tea i Zombie.

A BEZALKOHOLNO?
Sok od ananasa.

KOJA TV EMISIJA TI JE NAJZANIMLJIVIJA?
Uvijek i samo Oprah Show. Uvijek se rasplaèem... Uvijek me dirne...

ŠTO RADIŠ KAD NE RADIŠ?
Gledam tv, buljim u komp, kuham, peèem, šijem, prièam na telefon, šetam i ispijam kave, viðam i bivam viðena...

ZBOG ÈEGA IZ PROŠLOSTI NAJVIŠE ŽALIŠ?
Što nisam ostala u Italiji, a imala sam nevjerovatan posao u Milanu.

KOJA TI JE U DJETINJSTVU BILA NAJDRAŽA IGRAÈKA?
Barbie. Sve moje Barbike.

RODITELJSKI SAVJET KOJI TI SE UREZAO U PAMÆENJE?
Sve je kroz jedno uho ušlo a kroz drugo izašlo. Da se ijedan uspio urezati sada bih sigurno imala bolji, uspješniji i sreðeniji život.
Ah, da - æerce, udaj se do 25-e inaèe se neæeš udat nikad.

KOZMETIÈKI PROIZVOD U KOJI SI SE NAJVIŠE RAZOÈARALA?
Cliniqueovi proizvodi.

A KOJI TE NEOÈEKIVANO ODUŠEVIO?
Aminogenesisovi proizvodi.

KOJA TE PJESMA MOŽE RASPLAKATI U MILISEKUNDI?
Nek te zagrli neko sretniji od Tonija.

BI LI OPROSTILA NEVJERU?
A ne znam... Meni su je opraštali. Ja sam jednom oprostila. I tak...

ŠTO TE NAJVIŠE PLAŠI U SVAKODNEVICI?
Igle i vaðenje krvi.

TVOJ ODNOS PREMA NOVCU?
Katastrofalno nemaran.

KAKVA PUTOVANJA SU PO TVOJOJ MJERI?
Udobna. Puno shoppinga i chillanja danju i klubova noæu. Ili poslovna. S obaveznim presjedanjem na Frankfurteru.

NAJDRAŽE PUTOVANJE NA KOJEMU SI BILA?
Sva poslovna i privatna u Dubai.
Volim Dubai.
Ubijte me...

S KIM?
S mojom asistenticom. Ta je bila luða za izlaske od mene.

A POSLJEDNJE?
U Beograd ove zime.

S KIM?
S bivšim šefom - Šarmantnim Gadom.

NAJOMRAŽENIJI KUÆANSKI POSAO?
Vaðenje suða iz mašine.

A NAJDRAŽI?
Peglanje.

KOLIKO TI JE SEKS VAŽAN OD 1 DO 10?
100.

IDEALNA PJESMA KAO ZVUÈNA KULISA SEKSU?
Nikad nisam razmišljala o tome.

OMILJENI GLAZBENI BAND?
Hm.. No Doubt i The Killers.

KOLIKO LJUDI ÈINI TVOJ SVAKODNEVNI KRUG PRIJATELJA?
Puno.

KAKVA ÆEŠ BITI MAMA?
Histerièno-nemarno-opsesivna.

KAKVA NEÆEŠ BITI MAMA?
Nikad neæu bit mama.

KAKVO SI BILA DIJETE?
Èudan spoj introvertne sanjarke i popularne društvene umišljene glupaèe.

KAKVA ÆEŠ BITI STARICA?
Ko Žuži Jelinek.

BOJIŠ LI SE STAROSTI?
Da.

PRVI ALBUM KOJI SI KUPILA?
Abba. Molila mamu da mi kupi kasetu.

IDEALAN IZLAZAK?
S curkama i frendovima. Do nedavno je scenarij ukljuèivao brdo alkohola svih vrsta, puno plesanja, obilazak svih klubova i kafiæa redom, pa gdje se u zoru završi. U posljednje vrijeme je to nekako dva piæa u Egoista ili Hedonista i eventualno ðir do do Tropica, Vanille ili Hemingveja. I povratak kuæi do tri. Da, idealan izlazak je onaj koji se završi najkasnije do tri...

ŠTO TVOJIM RODITELJIMA KOD TEBE NAJVIŠE SMETA?
Što su me uopæe morali zaèeti i vjenèati se jer sam bila na putu. A nisu imali u planu završit zajedno na toliko duge staze. I što sam nepokorna.

A TEBI KOD NJIH?
To što nisu neki drugi, normalni, obièni ljudi.

SLIÈIŠ LI MAMI ILI TATI?
Imam oèi od mamine obitelji, ali fizionomijom i licem sam pokojna baka po tati..

A PO KARAKTERU?
Nikome od familje.

GDJE SE VIDIŠ ZA 10 GODINA?
Ja sam jako kratkovidna.

KAKO BI USPOSTAVILA MIR U SVIJETU?
Postala bih Miss World i zalagala se za mir u svijetu.

JESI LI RAZMAŽENA?
Da. Ali zato jer sam razmazila samu sebe, a i prijatelji i deèki su tu imali popriliènu ulogu...

KOJA JE NAJVEÆA TRAUMA KOJU SI DOŽIVJELA?
Napad s pokušajem silovanja i smrt najbliže osobe na svijetu, mog B.

NAJDRAŽI GLAZBENI SPOT IKADA?
Groove Is In The Heart, Dee-Lite.

OMILJENO POVRÆE?
Nijedno. Bljak.

A VOÆE?
Banana.

KAKO ZAPOÈINJEŠ DAN?
Ogromnom šalicom turkiše kave s mlijekom. Bez nje ne funkcioniram.

KOJI TI JE OMILJENI LIK IZ BAJKE?
Vasilisa Premudra.

U ÈEMU SI TOTALNI ANTITALENT?
U održavanju veza.

NAVEDI JEDNO UMJETNIÈKO DJELO KOJE TE FASCINIRA?
Picassova Žena koja plaèe.

KOJI JE TVOJ NAJVEÆI ZAHTJEV PREMA ŽIVOTU?
Zdravlje.

I that's all folks.

05.05.2010. u 16:29 sati | 33 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.