NUTCASE pt.2

Inaèe, nutcase sam u cijeloj ovoj prièi ja. Ona koja itekako zna u kakvom joj je stanju organizam, ali visi po kavama nedovoljno dobro odjevena, preznoji se pa izloži propuhu, vlažne kose puši cigaretu na balkonu, i to dok hriplje ko tuberkulozna Kovaèiæeva heroina a iz sinusa joj cure litre neèeg ogavnog fluorescentne žutozelene boje...

I onda završi s upalom sinusa i upalom pluæa.

Dakle, malo me iznenadio nepoznati broj, ali èim sam èula glas jednostavno nisam ni na trenutak mogla posumnjati ko je s druge strane linije.
Samo jedan muškarac kojeg poznajem ima upravo takav vibrantni bas kombiniran s tako odrješitim i dominantnim dalmatinski-macho-yy-zaštitnièi-mužjak stilom telefonske konverzacije.
Moj jedan i jedini Nezakoniti.

Prvo sam ostala bez rijeèi. Nesposobna uopæe išta smisleno progovoriti.
A onda me preplavilo... nešto.
Ok, priznajem, rastopila sam se.
I još nešto više od toga.
Rasplakala sam se.
Ali ne odmah. I ne lijepo i ženstveno nego grozno.

Prvo me pitao kako sam.
Onda me napao, što je totalno u njegovom stilu. Kad je zaista zabrinut ili uplašen, moj Nezakoniti reagira napadaèki.
Naime, izgleda da cijelo ovo dvoipolgodišnje vrijeme naša zajednièka frendica D igra ulogu dvostrukog agenta. Buduæi da sam je upoznala kao najbolju frendicu njegovog najboljeg frenda, ona još uvijek ima pristup u njegov život. Pa me povremeno izvještava o tome što se tamo dogaða. Ali izgleda da jednako tako, dapaèe, još iscrpnije i redovitije, izvještava njega o tome što se dogaða u mom životu.

Kao rezultat te dvostruke špijunaže, Nezakoniti je sada ljut što njega nisam ni na koji naèin izvijestila o tome što mi se dogaða sa zdravljem.

Još gore, otkrila sam da je ON bio taj koji je, kad je obaviješten o mom trenutaènom statusu nezaposlene, zamolio i mog bivšeg šefa (onog koji mi je dao otkaz), kao i zajednièkog frenda (onog s charter agencijom) da mi ponude posao!
Nisam znala da se on i moj (dvostruko) bivši šef poznaju relativno odnedavno, otkako imaju poslovne prostore u istoj zgradi, jer nisu se poznavali dok sam ja radila za (dvostruko) bivšeg šefa a živjela s Nezakonitim, i da je moj (dvostruko) bivši šef spomenuo da je èuo od kolegice koja je èula od muža da sam ostala bez posla, na što je upravo Nezakoniti predložio da me pozove umjesto da raspisuje natjeèaj kad za to doðe vrijeme.
Na što sam totalno poludila!
Odakle mu pravo da se na takav naèin miješa?
Kao da sam nesposobna za samostalan život! Kao da sam, ne znam, neko glupo, razmaženo i hirovito dijete koje je zbrisalo iz roditeljskog doma, i na koje Tatica treba paziti iz ilegale i upravljati mu životom jer ono samo nije sposobno za to!
Još gore, rekao je da je nekidan, kad je saznao da sam zbog bolesti dobila otkaz, nazvao mog (dvostruko) bivšeg šefa i izribao ga. Prvo zato jer mi je u ovakvoj situaciji dao otkaz, a onda zato jer nije prvo obavijestio njega... Pa sam saznala ne samo da je on upoznao mog (dvostruko) bivšeg šefa zato jer imaju prostore u istoj zgradi, nego i da moj (dvostruko) bivši šef iznajmljuje poslovni prostor od kuma od Nezakonitog, i da mu je Nezakoniti pomogao da kum cijenom izaðe u susret u malo stisnutoj situaciji, pa je moje zapošljavanje bilo nekako logièan slijed vraæanja male usluge...
A najgore od svega, Nezakoniti je izjavio da bi, da je znao da mi moj (dvostruko) bivši šef namjerava dati otkaz, uredio tako da mi nekako zamrzne posao... Da me zadrži kao zaposlenicu koja èak nije ni na bolovanju, a da mu Nezakoniti zapravo daje novac za moju plaæu i doprinose! Na kraju je totalno pošizio kad je saznao da mi moj (dvostruko) bivši šef nije èak predložio da otvorim bolovanje zadnjeg radnog dana, pa da barem dobivam nekakvu naknadu za bolovanje... Što je opcija za èije postojanje èak ni ja nisam znala.

U svakom sluèaju, Nezakoniti je ljut. Ljut je na mog (dvostruko) bivšeg šefa jer mi je dao otkaz i jer nije njega obavijestio o tome.
Ljut je i na mene jer mu nisam na bilo koji naèin dala do znanja u kakvoj se situaciji nalazim.

Ljut je i jer ne želim prihvatiti njegovu pomoæ, a uporno mi želi na bilo kakav naèin pomoæi.
Ponudio mi je prvo da uselim u onaj mali stan u Stobreèu koji je pod firmom i kojeg ima za potrebe stranih partnera kad borave poslom u Splitu. Jer ne želi da u ovim godinama i nakon svega živim sa nekakvom rodbinom, kao da (njegove rijeèi) nemam nikoga na ovom svijetu da se brine za mene! Ha-a-aaaaaaaaaaa-loooooooo??? Kako nemam?!?! Pa imam upravo tu rodbinu, uz svoju vlastitu obitelj! Jer La Famiglia je kao Borg, i ma koliko otrovna i komplicirana i konzervativna bila, tvrdo zbija redove i mobilizira sve snage kad je netko od èlanova ugrožen. Resistance is futile. A suživot s dobroæudnom i mrvicu ekscentriènom Teticom i njenom obitelji je moj vlastiti izbor, ne prisila zbog okolnosti!
Nezakoniti tvrdi da nakon svega što je meðu nama bilo, zbog obitelji koja smo bili, i zbog toga što sam svoj zaraðeni novac ulagala u zajednièki dom, imam pravo na nekretninu, i da smo to mogli i prije rješiti kao ljudi da nisam bila tako prokleto tvrdoglava kad sam otišla.
Ali ne, hvala! Svoju nekretninu æu, ako bude trebalo, kad je budem sebi mogla i odluèila priuštiti, te kad ja to budem htjela, priuštiti sebi sama!
Ljut je i jer sam odbila novac!
Naravno da sam odbila!
Ma koliko voljela novac i ma koliko mi bio potreban, ne želim da mi netko daruje novac tek tako! Pogotovo ne osoba koja... koju... koja... osoba... Ma ne želim njegov novac, i toèka!
(Ok, zapravo želim novac... Bilo èiji novac, dapaèe, njegov novac pogotovo mi uopæe ne bi škodio... Za koju ljetnu krpu i bjuti tretmaniæ, neke fine cipelice, kvragu, ne radim, nisam luda da ne želim novac... Ali ne na ovakav naèin. Red je da prvo nekoliko puta odbijem, pa se malo neækam... pa onda teška srca prihvatim... i tako...).

Ja sam ljuta na njega jednako koliko i on na mene!

Jer odakle mu pravo imati toliko intimne informacije o meni! O MOM životu!
Kojeg on veæ dugo nije dio!
Ok, barem ne fizièki prisutan èimbenik. Mada æe uvijek biti ONAJ Nezakoniti, najveæa dosadašnja i jedina prava ljubav mog života, èovjek na kojeg mi bar jednom tjedno odlutaju misli prije spavanja, i bla... Ali ja sam veæ jednom odluèila, i to je odluka koje sam se odluèila držati, ma kako sam je teško donijela.
I dobro, ja sam tako odluèila, i stoput zažalila, jer odluka je bila donešena možda ishitreno, u stanju koje je bilo malo èudno i patološko (ipak je to bilo par mjeseci nakon što sam izgubila naše dijete), ali veæ smo ionako previše toga napravili jedno drugome zbog èega više nije moglo funkcionirati, nije se moglo popraviti...
On je onaj od kojeg sam pobjegla, i kojeg pokušavam cijelo ovo vrijeme potpuno eliminirati iz života, i zaboga, zašto ne može poštovati moju odluku do kraja?!?! I držati se dogovorenog?!?! Jer ja se dogovorenog pokušavam držati veæ dvije i pol godine, i sam Bog zna koliko je to teško, i zašto mi onda otežava???!!!???

I, na kraju krajeva, on je bio taj koji je navodno bio u totalnoj komi, a onda se nabrzinu OŽENIO nakon samo par mjeseci, èim je sredio razvod od prve supruge!!! Onaj razvod koji skoro pet godina nije htio/mogao dobiti dok je živio sa mnom??? Doduše, taj brak je trajao otprilike koliko i brakovi Britney Spears, ali to su veæ detalji koje možemo zanemariti u opæem kontekstu... Jer kojeg vraga se ženio, i to u crkvi, dok je navodno bio ruševina od èovjeka, pola onog èovjeka koji je nekad bio, tijelo bez duše, duša bez srca, uništen, razoèaran u žene i život, i sve one ostale pi... gluposti koje mi je nalaprdao na telefon u mjesecima nakon mog odlaska????!!!???

Bijesna sam i jer odakle mu pravo da u sijeènju u pijanom stanju fizièki napadne Šarmantnog Gada na parkiralištu ispred jedne diskoteke, toliko da su morali intervenirati redari, i da mu zaprijeti da me se okani jer je oženjen??? Mislim, zar i on sam nije još uvijek bio službeno u braku kad smo zapoèeli zajednièki život??? I zašto mi nitko to nije rekao? A bili su prisutni i zajednièki poznanici, i oni su ih razdvajali... I zašto mi ni Šarmantni gad nije ništa rekao o tome? Doduše, tad sam veæ bila dala otkaz i prekinula besperspektivan odnos s Šarmantnim gadom, ali... Zašto ja nisam ništa znala o tome???
I odakle mu, uostalom, pravo da se miješa u moje veze???
Miješam li se ja u njegove???

I strašno me ljuti taj njegov odnos prema meni kao da sam ja nekakav mali Downiæ koji nije sposoban brinuti se za sebe i živjeti vlastiti život, niti hendlati vlastitu karmu i ono što mu život donosi! A on moj socijalni radnik koji iz sjene kontrolira kako se snalazim u stambenoj zajednici, dok ja cijelo vrijeme imam iluzije o vlastitoj zrelosti i samostalnosti???
Ja nisam neka glupa maæuhica!
Ja sam... Ja sam... ma ja sam ja, valjda znam što sam i tko sam i što mogu a što ne mogu!!!

A najviše od svega sam luda od bijesa jer...
Pa, jer me zapravo strašno ganuo njegov poziv. I njegova briga. I neke stvari koje mi je rekao, a koje su previše intimne da bi ih èak ja, inaèe javnom izlaganju intime na blogu sklona, mogla ovdje napisati.
I jer zapravo želim da i dalje brine za mene, i da to nikada ne prestane.
I jer sam osjetila neki vrag u njegovom glasu, ono nešto poznato, domaæe, samo moje, blisko...
I jer znam kojim je poslom u ovo doba godine tamo gdje veæ je, i znam koliko je to za njega stresno, i znam da neæe uspjeti odmorit se kad se vrati u Hrvatsku jer je jedna od djelatnosti kojima se bavi i turizam a sezona poèinje, i znam koliko mu je nekada znaèilo da ga u ovo doba godine naveèer nazovem kad je tamo i tješim i prièam mu lijepe stvari... Znam da æe ga, kad se vrati, muèiti kièma i neke stare ozlijede iz gadne nesreæe u kojoj je jedva izvukao živu glavu , da se tamo gdje je sada hrani smeæem jer mu ne paše lokalna hrana i da æe mu od toga u kombinaciji s vruæinom podivljati kolesterol i helicobacter i moriti ga visoki tlak... Kao i da je vjerovatno neispavan jer kad se dovuèe u apartman pola noæi odvisi na Playstationu.
I ljuta sam na samu sebe jer mi je stalo, jer brinem o njemu tako tipièno neodgovornom prema samom sebi, a nemam više nikakvo pravo na to. Sama sebi sam ga oduzela, i toj istoj sebi se zaklela da neæu više nikada dozvoliti...
Ljuta sam i jer sam u jednom trenutku skužila da plaèem dok mi on telefonski èita bukvicu, i da je on skužio da plaèem, i jer se ljutio jer mu nisam htjela reæi zašto plaèem i jeli to zbog toga jer me nešto boli...

I još više ljuta jer sam ga napala što me nije vidio prije dva tjedna kad je prozujao kraj mene, a on ostao iskreno iznenaðen. Jer me stvarno nije vidio.
Pa sada vjerovatno misli da ga špijuniram. Što uopæe nije tako!!!

A naj, naj, najviše i povrh svega ovoga ljuta sam jer duboko u sebi znam da je istina ono što mi je B ponavljao i ponavljao, od trenutka kad mi je pomogao spakovati stvari u J-in auto pa do malo prije smrti kad smo telefonski razgovarali (ono kad me uvjeravao da je sve prošlo super i da æe uskoro biti na nogama, èim obavi par preventivnih zraèenja, dok je zapravo brojao zadnje trenutke). A ponavljao je da on jednostavno zna da naša prièa još nije gotova. Da ja i Nezakoniti nismo imali pravi kraj. I da æe nam se u nekom trenutku ponovo spojiti životi, pa makar samo da sjednemo i da istinski raskrstimo jedno s drugim. Mada se on nada onoj drugoj opciji, koju mi ja nisam dozvoljavala niti izreæi (iz straha da mi se sama ideja ne bi previše svidjela...). I znam da je bio u pravu.

I, za kraj, zapravo sam ljuta na samu sebe jer uopæe nije istina da sam ljuta.
Nego da mi je baš nekako drago.
A ne bi smjelo biti.
Jer sam uhvatila samu sebe kako se nadam neèemu, ni sama ne znam èemu, i kako veæ smišljam u glavi scenarije iz meksièke dramske produkcije, jedan sve nevjerovatniji od drugog, a znam da se zavaravam.
Jer kako god da okrenem, i ma što god B mislio i vjerovao, ja i Nezakoniti smo gotovi.
Nepopravljivo smo porušili sve što smo nekad imali, zauvijek izgubili povjerenje jedno u drugo, kao i moguænost da ga ponovo uspostavimo, i promijenili se.
I ne želim se nadati da je moguæe da još jednom ponovo, i da ovaj put bude happily ever after, jer nije moguæe.

A ja ni sama više ne znam što želim ni u što vjerujem.
Srce bi, naravno, htjelo jedno, razum govori drugo.
Samo što baš nisam najsigurnija što mi to uopšæe govori srce, a što razum...


p.s. Njegov brat (od Nezakonitog, ne od B) mi je nakon ovog razgovora donio doma pravu džunglu žutih i ljubièastih ruža u najružnijoj košari na svijetu. Od Nezakonitog. Grozne su. Ali su me ganule. Mislim da je brat krivo shvatio, jer Nezakoniti zna da ja volim žute i naranèaste, ne žute i ljubièaste ruže (mada zapravo najviše volim orhideje. Ali previše bi bilo oèekivati od muškarca njegovog tipa da zapravo zapamti koje cvijeæe volim. Uvijek se držao žutih i naranèastih ruža, provjereno). Ali važna je gesta.

p.p.s. Nazvala sam Šarmantnog Gada da provjerim prièu o skoro pa tuèi na parkingu. Potvrdio je. Ali mi nije htio ništa reæi jer sam ga tada bila otkantala. Provjerila sam i kod zajednièke frendice, njoj je njen najbolji frend (koji je istovremeno i najbolji frend od Nezakonitog) odmah sutra ujutro (ok, u podne) isprièao sve o svaði na parkingu, jer on je ogavna gradska kronièna traèibaba. Znaèi, i ONA je znala!!! I ko zna ko je još znao! A meni niko ništa nije smatrao za shodno reæi!!! Pa kakvi su to ljudi oko mene???!!!???

p.p.p.s. Naravno da mi je sad ego velik ko kuæa! Mislim, bio bi još veæi da sam saznala o toj svaði i skoro pa tuèi u vrijeme kad se actually dogodila! Mislim, ono... Dva se frajera skoro potukla zbog MENE! Ha! Prvi put doduše, i to na pragu moje 33-e, u skoro pa ocvaloj dobi, ali bolje ikad nego nikad... Zbog mene razdebljale, kratko ošišane i ni sjene onom nekadašnjem komadu!!! Nisu važni razlozi, jer nije baš da su se svaðali oko toga s kime bih ja trebala biti, niti od neke strašne žudnje. Jedan je napao, drugi se samo branio, ali ej! Bitan je èin, bez dubinskog ulaženja u problematiku...

p.p.p.p.s. Ej, ljudi! Oni su se skoro tukli ZBOG MENE! Zbog MENE su se dva mužjaka skoro pa POTUKLA! U trenutku kad sam najružnija, najbezveznija i najneprivlaènija ikad! Wow! Volim to!
Ja sam prokleto poželjna seks boginja i najmrak komad na svijetu!
Jes, jes, jes!

28.05.2010. u 18:07 sati | 24 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.