NUTCASE pt.2

Inače, nutcase sam u cijeloj ovoj priči ja. Ona koja itekako zna u kakvom joj je stanju organizam, ali visi po kavama nedovoljno dobro odjevena, preznoji se pa izloži propuhu, vlažne kose puši cigaretu na balkonu, i to dok hriplje ko tuberkulozna Kovačićeva heroina a iz sinusa joj cure litre nečeg ogavnog fluorescentne žutozelene boje...

I onda završi s upalom sinusa i upalom pluća.

Dakle, malo me iznenadio nepoznati broj, ali čim sam čula glas jednostavno nisam ni na trenutak mogla posumnjati ko je s druge strane linije.
Samo jedan muškarac kojeg poznajem ima upravo takav vibrantni bas kombiniran s tako odrješitim i dominantnim dalmatinski-macho-yy-zaštitniči-mužjak stilom telefonske konverzacije.
Moj jedan i jedini Nezakoniti.

Prvo sam ostala bez riječi. Nesposobna uopće išta smisleno progovoriti.
A onda me preplavilo... nešto.
Ok, priznajem, rastopila sam se.
I još nešto više od toga.
Rasplakala sam se.
Ali ne odmah. I ne lijepo i ženstveno nego grozno.

Prvo me pitao kako sam.
Onda me napao, što je totalno u njegovom stilu. Kad je zaista zabrinut ili uplašen, moj Nezakoniti reagira napadački.
Naime, izgleda da cijelo ovo dvoipolgodišnje vrijeme naša zajednička frendica D igra ulogu dvostrukog agenta. Budući da sam je upoznala kao najbolju frendicu njegovog najboljeg frenda, ona još uvijek ima pristup u njegov život. Pa me povremeno izvještava o tome što se tamo događa. Ali izgleda da jednako tako, dapače, još iscrpnije i redovitije, izvještava njega o tome što se događa u mom životu.

Kao rezultat te dvostruke špijunaže, Nezakoniti je sada ljut što njega nisam ni na koji način izvijestila o tome što mi se događa sa zdravljem.

Još gore, otkrila sam da je ON bio taj koji je, kad je obaviješten o mom trenutačnom statusu nezaposlene, zamolio i mog bivšeg šefa (onog koji mi je dao otkaz), kao i zajedničkog frenda (onog s charter agencijom) da mi ponude posao!
Nisam znala da se on i moj (dvostruko) bivši šef poznaju relativno odnedavno, otkako imaju poslovne prostore u istoj zgradi, jer nisu se poznavali dok sam ja radila za (dvostruko) bivšeg šefa a živjela s Nezakonitim, i da je moj (dvostruko) bivši šef spomenuo da je čuo od kolegice koja je čula od muža da sam ostala bez posla, na što je upravo Nezakoniti predložio da me pozove umjesto da raspisuje natječaj kad za to dođe vrijeme.
Na što sam totalno poludila!
Odakle mu pravo da se na takav način miješa?
Kao da sam nesposobna za samostalan život! Kao da sam, ne znam, neko glupo, razmaženo i hirovito dijete koje je zbrisalo iz roditeljskog doma, i na koje Tatica treba paziti iz ilegale i upravljati mu životom jer ono samo nije sposobno za to!
Još gore, rekao je da je nekidan, kad je saznao da sam zbog bolesti dobila otkaz, nazvao mog (dvostruko) bivšeg šefa i izribao ga. Prvo zato jer mi je u ovakvoj situaciji dao otkaz, a onda zato jer nije prvo obavijestio njega... Pa sam saznala ne samo da je on upoznao mog (dvostruko) bivšeg šefa zato jer imaju prostore u istoj zgradi, nego i da moj (dvostruko) bivši šef iznajmljuje poslovni prostor od kuma od Nezakonitog, i da mu je Nezakoniti pomogao da kum cijenom izađe u susret u malo stisnutoj situaciji, pa je moje zapošljavanje bilo nekako logičan slijed vraćanja male usluge...
A najgore od svega, Nezakoniti je izjavio da bi, da je znao da mi moj (dvostruko) bivši šef namjerava dati otkaz, uredio tako da mi nekako zamrzne posao... Da me zadrži kao zaposlenicu koja čak nije ni na bolovanju, a da mu Nezakoniti zapravo daje novac za moju plaću i doprinose! Na kraju je totalno pošizio kad je saznao da mi moj (dvostruko) bivši šef nije čak predložio da otvorim bolovanje zadnjeg radnog dana, pa da barem dobivam nekakvu naknadu za bolovanje... Što je opcija za čije postojanje čak ni ja nisam znala.

U svakom slučaju, Nezakoniti je ljut. Ljut je na mog (dvostruko) bivšeg šefa jer mi je dao otkaz i jer nije njega obavijestio o tome.
Ljut je i na mene jer mu nisam na bilo koji način dala do znanja u kakvoj se situaciji nalazim.

Ljut je i jer ne želim prihvatiti njegovu pomoć, a uporno mi želi na bilo kakav način pomoći.
Ponudio mi je prvo da uselim u onaj mali stan u Stobreču koji je pod firmom i kojeg ima za potrebe stranih partnera kad borave poslom u Splitu. Jer ne želi da u ovim godinama i nakon svega živim sa nekakvom rodbinom, kao da (njegove riječi) nemam nikoga na ovom svijetu da se brine za mene! Ha-a-aaaaaaaaaaa-loooooooo??? Kako nemam?!?! Pa imam upravo tu rodbinu, uz svoju vlastitu obitelj! Jer La Famiglia je kao Borg, i ma koliko otrovna i komplicirana i konzervativna bila, tvrdo zbija redove i mobilizira sve snage kad je netko od članova ugrožen. Resistance is futile. A suživot s dobroćudnom i mrvicu ekscentričnom Teticom i njenom obitelji je moj vlastiti izbor, ne prisila zbog okolnosti!
Nezakoniti tvrdi da nakon svega što je među nama bilo, zbog obitelji koja smo bili, i zbog toga što sam svoj zarađeni novac ulagala u zajednički dom, imam pravo na nekretninu, i da smo to mogli i prije rješiti kao ljudi da nisam bila tako prokleto tvrdoglava kad sam otišla.
Ali ne, hvala! Svoju nekretninu ću, ako bude trebalo, kad je budem sebi mogla i odlučila priuštiti, te kad ja to budem htjela, priuštiti sebi sama!
Ljut je i jer sam odbila novac!
Naravno da sam odbila!
Ma koliko voljela novac i ma koliko mi bio potreban, ne želim da mi netko daruje novac tek tako! Pogotovo ne osoba koja... koju... koja... osoba... Ma ne želim njegov novac, i točka!
(Ok, zapravo želim novac... Bilo čiji novac, dapače, njegov novac pogotovo mi uopće ne bi škodio... Za koju ljetnu krpu i bjuti tretmanić, neke fine cipelice, kvragu, ne radim, nisam luda da ne želim novac... Ali ne na ovakav način. Red je da prvo nekoliko puta odbijem, pa se malo nećkam... pa onda teška srca prihvatim... i tako...).

Ja sam ljuta na njega jednako koliko i on na mene!

Jer odakle mu pravo imati toliko intimne informacije o meni! O MOM životu!
Kojeg on već dugo nije dio!
Ok, barem ne fizički prisutan čimbenik. Mada će uvijek biti ONAJ Nezakoniti, najveća dosadašnja i jedina prava ljubav mog života, čovjek na kojeg mi bar jednom tjedno odlutaju misli prije spavanja, i bla... Ali ja sam već jednom odlučila, i to je odluka koje sam se odlučila držati, ma kako sam je teško donijela.
I dobro, ja sam tako odlučila, i stoput zažalila, jer odluka je bila donešena možda ishitreno, u stanju koje je bilo malo čudno i patološko (ipak je to bilo par mjeseci nakon što sam izgubila naše dijete), ali već smo ionako previše toga napravili jedno drugome zbog čega više nije moglo funkcionirati, nije se moglo popraviti...
On je onaj od kojeg sam pobjegla, i kojeg pokušavam cijelo ovo vrijeme potpuno eliminirati iz života, i zaboga, zašto ne može poštovati moju odluku do kraja?!?! I držati se dogovorenog?!?! Jer ja se dogovorenog pokušavam držati već dvije i pol godine, i sam Bog zna koliko je to teško, i zašto mi onda otežava???!!!???

I, na kraju krajeva, on je bio taj koji je navodno bio u totalnoj komi, a onda se nabrzinu OŽENIO nakon samo par mjeseci, čim je sredio razvod od prve supruge!!! Onaj razvod koji skoro pet godina nije htio/mogao dobiti dok je živio sa mnom??? Doduše, taj brak je trajao otprilike koliko i brakovi Britney Spears, ali to su već detalji koje možemo zanemariti u općem kontekstu... Jer kojeg vraga se ženio, i to u crkvi, dok je navodno bio ruševina od čovjeka, pola onog čovjeka koji je nekad bio, tijelo bez duše, duša bez srca, uništen, razočaran u žene i život, i sve one ostale pi... gluposti koje mi je nalaprdao na telefon u mjesecima nakon mog odlaska????!!!???

Bijesna sam i jer odakle mu pravo da u siječnju u pijanom stanju fizički napadne Šarmantnog Gada na parkiralištu ispred jedne diskoteke, toliko da su morali intervenirati redari, i da mu zaprijeti da me se okani jer je oženjen??? Mislim, zar i on sam nije još uvijek bio službeno u braku kad smo započeli zajednički život??? I zašto mi nitko to nije rekao? A bili su prisutni i zajednički poznanici, i oni su ih razdvajali... I zašto mi ni Šarmantni gad nije ništa rekao o tome? Doduše, tad sam već bila dala otkaz i prekinula besperspektivan odnos s Šarmantnim gadom, ali... Zašto ja nisam ništa znala o tome???
I odakle mu, uostalom, pravo da se miješa u moje veze???
Miješam li se ja u njegove???

I strašno me ljuti taj njegov odnos prema meni kao da sam ja nekakav mali Downić koji nije sposoban brinuti se za sebe i živjeti vlastiti život, niti hendlati vlastitu karmu i ono što mu život donosi! A on moj socijalni radnik koji iz sjene kontrolira kako se snalazim u stambenoj zajednici, dok ja cijelo vrijeme imam iluzije o vlastitoj zrelosti i samostalnosti???
Ja nisam neka glupa maćuhica!
Ja sam... Ja sam... ma ja sam ja, valjda znam što sam i tko sam i što mogu a što ne mogu!!!

A najviše od svega sam luda od bijesa jer...
Pa, jer me zapravo strašno ganuo njegov poziv. I njegova briga. I neke stvari koje mi je rekao, a koje su previše intimne da bi ih čak ja, inače javnom izlaganju intime na blogu sklona, mogla ovdje napisati.
I jer zapravo želim da i dalje brine za mene, i da to nikada ne prestane.
I jer sam osjetila neki vrag u njegovom glasu, ono nešto poznato, domaće, samo moje, blisko...
I jer znam kojim je poslom u ovo doba godine tamo gdje već je, i znam koliko je to za njega stresno, i znam da neće uspjeti odmorit se kad se vrati u Hrvatsku jer je jedna od djelatnosti kojima se bavi i turizam a sezona počinje, i znam koliko mu je nekada značilo da ga u ovo doba godine navečer nazovem kad je tamo i tješim i pričam mu lijepe stvari... Znam da će ga, kad se vrati, mučiti kičma i neke stare ozlijede iz gadne nesreće u kojoj je jedva izvukao živu glavu , da se tamo gdje je sada hrani smećem jer mu ne paše lokalna hrana i da će mu od toga u kombinaciji s vrućinom podivljati kolesterol i helicobacter i moriti ga visoki tlak... Kao i da je vjerovatno neispavan jer kad se dovuče u apartman pola noći odvisi na Playstationu.
I ljuta sam na samu sebe jer mi je stalo, jer brinem o njemu tako tipično neodgovornom prema samom sebi, a nemam više nikakvo pravo na to. Sama sebi sam ga oduzela, i toj istoj sebi se zaklela da neću više nikada dozvoliti...
Ljuta sam i jer sam u jednom trenutku skužila da plačem dok mi on telefonski čita bukvicu, i da je on skužio da plačem, i jer se ljutio jer mu nisam htjela reći zašto plačem i jeli to zbog toga jer me nešto boli...

I još više ljuta jer sam ga napala što me nije vidio prije dva tjedna kad je prozujao kraj mene, a on ostao iskreno iznenađen. Jer me stvarno nije vidio.
Pa sada vjerovatno misli da ga špijuniram. Što uopće nije tako!!!

A naj, naj, najviše i povrh svega ovoga ljuta sam jer duboko u sebi znam da je istina ono što mi je B ponavljao i ponavljao, od trenutka kad mi je pomogao spakovati stvari u J-in auto pa do malo prije smrti kad smo telefonski razgovarali (ono kad me uvjeravao da je sve prošlo super i da će uskoro biti na nogama, čim obavi par preventivnih zračenja, dok je zapravo brojao zadnje trenutke). A ponavljao je da on jednostavno zna da naša priča još nije gotova. Da ja i Nezakoniti nismo imali pravi kraj. I da će nam se u nekom trenutku ponovo spojiti životi, pa makar samo da sjednemo i da istinski raskrstimo jedno s drugim. Mada se on nada onoj drugoj opciji, koju mi ja nisam dozvoljavala niti izreći (iz straha da mi se sama ideja ne bi previše svidjela...). I znam da je bio u pravu.

I, za kraj, zapravo sam ljuta na samu sebe jer uopće nije istina da sam ljuta.
Nego da mi je baš nekako drago.
A ne bi smjelo biti.
Jer sam uhvatila samu sebe kako se nadam nečemu, ni sama ne znam čemu, i kako već smišljam u glavi scenarije iz meksičke dramske produkcije, jedan sve nevjerovatniji od drugog, a znam da se zavaravam.
Jer kako god da okrenem, i ma što god B mislio i vjerovao, ja i Nezakoniti smo gotovi.
Nepopravljivo smo porušili sve što smo nekad imali, zauvijek izgubili povjerenje jedno u drugo, kao i mogućnost da ga ponovo uspostavimo, i promijenili se.
I ne želim se nadati da je moguće da još jednom ponovo, i da ovaj put bude happily ever after, jer nije moguće.

A ja ni sama više ne znam što želim ni u što vjerujem.
Srce bi, naravno, htjelo jedno, razum govori drugo.
Samo što baš nisam najsigurnija što mi to uopšće govori srce, a što razum...


p.s. Njegov brat (od Nezakonitog, ne od B) mi je nakon ovog razgovora donio doma pravu džunglu žutih i ljubičastih ruža u najružnijoj košari na svijetu. Od Nezakonitog. Grozne su. Ali su me ganule. Mislim da je brat krivo shvatio, jer Nezakoniti zna da ja volim žute i narančaste, ne žute i ljubičaste ruže (mada zapravo najviše volim orhideje. Ali previše bi bilo očekivati od muškarca njegovog tipa da zapravo zapamti koje cvijeće volim. Uvijek se držao žutih i narančastih ruža, provjereno). Ali važna je gesta.

p.p.s. Nazvala sam Šarmantnog Gada da provjerim priču o skoro pa tuči na parkingu. Potvrdio je. Ali mi nije htio ništa reći jer sam ga tada bila otkantala. Provjerila sam i kod zajedničke frendice, njoj je njen najbolji frend (koji je istovremeno i najbolji frend od Nezakonitog) odmah sutra ujutro (ok, u podne) ispričao sve o svađi na parkingu, jer on je ogavna gradska kronična tračibaba. Znači, i ONA je znala!!! I ko zna ko je još znao! A meni niko ništa nije smatrao za shodno reći!!! Pa kakvi su to ljudi oko mene???!!!???

p.p.p.s. Naravno da mi je sad ego velik ko kuća! Mislim, bio bi još veći da sam saznala o toj svađi i skoro pa tuči u vrijeme kad se actually dogodila! Mislim, ono... Dva se frajera skoro potukla zbog MENE! Ha! Prvi put doduše, i to na pragu moje 33-e, u skoro pa ocvaloj dobi, ali bolje ikad nego nikad... Zbog mene razdebljale, kratko ošišane i ni sjene onom nekadašnjem komadu!!! Nisu važni razlozi, jer nije baš da su se svađali oko toga s kime bih ja trebala biti, niti od neke strašne žudnje. Jedan je napao, drugi se samo branio, ali ej! Bitan je čin, bez dubinskog ulaženja u problematiku...

p.p.p.p.s. Ej, ljudi! Oni su se skoro tukli ZBOG MENE! Zbog MENE su se dva mužjaka skoro pa POTUKLA! U trenutku kad sam najružnija, najbezveznija i najneprivlačnija ikad! Wow! Volim to!
Ja sam prokleto poželjna seks boginja i najmrak komad na svijetu!
Jes, jes, jes!


28.05.2010. u 18:07 sati | 24 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2010 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ožujak 2015 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Prosinac 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (6)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (8)
Prosinac 2009 (7)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (7)
Ožujak 2009 (8)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (14)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga

Službeni web dnevnik kaotične, hiperaktivne, lijene, zbunjene, infantilne, poročne, ćudljive tridesetineštogodišnjakinje, izgubljene u svijetu dateinga, veza, shoppinga, poništenih kreditnih kartica, poslova koje ne voli, ambicija koje joj se ne da ostvarivati, frajera koji su uvijek pogrešan izbor ali zapne za njih ko pijan za plot... (jel se to tako kaže?)



Spamove, prljave seksi forwarduše, Viagra-mailove i lance sreće šaljite na:

elle.woods.blog@gmail.com

Na Fejsbuku me najdete pod imenom

Elle Woods Gone Brunette

Čitam & komentiram...

Koji
Missilusion

Perez Hilton

Londra
Dijanin vodič...
Shimi
Brineta - Još jedna
Sebastian Wright



I još... korisni blogovi za bonkulovićku kakva san ja

Kolači par exellance...
Kuketa :)