Stalking female psycho i kako to da neæemo one koji nas hoæe, ali hoæemo one koji baš i ne znaju žele li nas, i sve te neke glupe komplikacije...

Kad iz ilegale izvuèem onu sramotnu kompilaciju postojanje koje krijem od javnosti ko zmija noge, i kad 10 puta zaredom zavrtim neku prastaru ljigu iz zone sumraka tipa Whole Again od Attomic Kitten, to je totalno znak da je vrag odnio šalu i da je vrijeme za odlazak u frizeraj.

Samo što trenutaèno ne mogu kod Marine, jer zapravo ne znam što bi mi još mogla napraviti na glavi. Kosu odluèno puštam, prije jedva mjesec i po dana sam je podšišala u prekrasan mali gljivasti polubob, idealan za puštanje kose. Jednostavno nema potrebe za korekcijama, niti prostora za preoblikovanje.
A ne moram ni na farbu, jer sam se platinirala prošlu subotu.
Tj. eksperimentirala sam malo iz dosade na vlastitoj glavi. Prvo sam se ujutro sva izblajhala u kuænoj radinosti, ali ispalo je da sam prekratko držala blajh na korjenovima. A kako sam prirodno na granici izmeðu tamne brinete i tamne crvenokose, onaj prokleti crveni pigment jednostavno podivlja i izbija na sve strane.
Kako je Najbolja u podne imala frizuru, tako sam ja odluèila ne èekati je u Renati nego se smucati po Ilici dok ne bude gotova, da naša genijalna frizerka sluèajno ne doðe u napast provjeriti kako izrasta moja frizura, i ne zatekne neoprostivi užas od korjena boje najsvježijeg limuna križanog s mrkvom na mojoj glavi. Pa sam se pojavila tek da pokupim Najbolju i kupim Kerastase' Ciment Thermique, sa kapom navuèenom do nosa. A kad mi je postavila sasvim nevino i logièno pitanje kako napreduje moje puštanje kose, nešto sam jako mraèno i neugodno progunðala, nabila kapu dublje na nos i podvila rep iz frizeraja.
Doma sam smuækala preljev da ubijem nesklad i obilno dvaput našamponirala silverom. Doduše, sad trenutaèno nisam ni Gwen ni Pink nego jako svijetlo skandinavska, ali zato odluèna da se iduæi put prepustim struènoj ruci ako želim kosu dostojnu Marilyn.
Ali je još uvijek prerano za bojenje.

A kako nemam opravdanog razloga za odlazak u frizeraj, osim ako ne želim ponovo oæelaviti, tako mi ne preostaje drugo nego potrošiti tih 4-5 stotina kuna predviðenih za frizuru na nešto jednako beskorisno i lijepo ali nasušno za psihièko zdravlje i mentalnu ravnotežu.

A nema boljeg za psihièko zdravlje i mentalnu ravnotežu od personaliziranog nakita.
Pa sam tako namjerila posjetiti strièeka Štefa u Ilici i naruèiti nekakav komad nakita s imenom.
Ovaj put srebrnog, zlato æu kupovati ponovo kad naðem novi posao (ako se ikada odluèim mrdnuti dupe da ga naðem).
Strièek Štef je moj omiljeni zlatar i autor nekoliko stvarno finih komadiæa koje sam dala izraditi po svojim zamislima a on ih tako lijepo realizirao...
Trenutaèno su mi neophodne naušnice s imenom. Veliki srebrni ringovi s mojim imenom ispisanim dražesnim pisanim fontom, istim kao i na mojoj Carrie-ogrlici od bijelog zlata (na kojoj, naravno, ne piše Carrie nego moje ime...). A i ogrlici je potreban popravak jer je u posljednjem srazu s Oženjenim puknuo lanèiæ spojen na slovo A.

Sa mnom je išao i M, tako da smo se cijelo vrijeme mogli zezat kako sam oh taaaaako trendi jer vodim sa sobom svog vlastitog Modnog Maèka. Baš kao Tina Kataniæ marka Grubniæa po Importanneu. Wow, nema što!
Naravno, ni M nije odolio naoko nepotrebnom ali zapravo užasno važnom personaliziranom nakitu, pa je sebi dao izraditi narukvicu s imenom. I svome deèku. Mada sam 200% sigurna da njegov deèko ne bi ni u ludilu stavio nešto u tolikoj mjeri femi oko ruke. I mami ogrlicu, sa privjeskom u obliku srca u kojem umjesto imena piše mama. Kako slatko! Ali ne i originalno. To je vidio prekjuèer na VH1-u, u emisiji o stage-mamama, oko vrata mame od Missy Elliot. Ali u puno raskošnijoj verziji, s dijamantima i svime. Ali kako sam i ja svoju ogrlicu vidjela na SJP, komentare moram zadržati za sebe...

Zatim smo išli na obaveznu kavicu i traè-partiju.

M je jednako ovisnik o internetu i društvenim mrežama kao i ja. Ali dok ja imam golemi nepraktièni laptop s monitorom od 17 inèa, koji izgleda glupo u M-ovom omiljenom kafiæu, M ima dražesni siæušni Aceriæ koji izgleda totalno primjereno. A sa stikom u njemu eto nam i interneta, bez kojeg više ne možemo ni zamisliti druženje uz kavu.

Kako je M veæ dulje vrijeme zastrašujuæe sretan u ljubavi, a ja se nalazim u problemima, tako smo se posvetili meni i mojim mukama i kopali po Facebook profilu Oženjenog.
Tako sam ja, stalker par exellance, pregledavala one tri slike na kojima je sa Ženom, i analizirala govor tijela...
Naravno da sam se dobro educirala, pomoæu Glorije i ostalih raznih žutih tiskovina, u kojima se razglabalo o tome ko koga više voli u celeb vezama prema zajednièim fotkama, da li se moglo unaprijed predvidjeti da æe se raspast brak Brada i Jennifer prema naèinu na koji su se držali u javnosti, i kakav je bio položaj tijela Nicole na poèetku braka s Tomom a kakav kasnije...
Vrhunsko didaktièko štivo!

Nisam primjetila neku bliskost, dapaèe, lagano su otklonjeni jedni od drugog... Hm... Imam i ja takvih slika sa svojim bivšima... U poèetku samo što nismo plazili jedno po drugome, zagrljeni oko struka, ušuškani jedno drugome u naruèja... kasnije s rukom nehajno prebaèenom preko ramena, formalnih osmjeha, ovlaš naslonjeni jedno na drugo...

Ali ne želim biti neka jadnica koja traži znakove i tamo gdje ih nema.
Uostalom, imam baš komada za deèka, i možda bih mogla malo više pažnje posvetiti i njemu...

Mada je zapravo tako dosadan...

Danas me je npr. htio voditi na ruèak tamo gdje i obièno ide, tj. u restoran koji se sasvim nezgodno nalazi u poslovnoj zgradi u kojoj radi i Oženjeni... Pa sam to uspjela pretvoriti u jutarnju kavicu u People'su, što je bilo dovoljno rano da izbjegnemo opasnost da ipak poželi nešto jesti, dovoljno neutralno i daleko od Oženjenog, a ipak relativno blizu poslu mog Tugaljivog.
Pa smo ubili 45 minuta u užasno dosadnom razgovoru o... o... o neèemu.
Kako je bilo na putu, na èemu radi, kako ga mori nadreðeni i kako je imao odreðene ambicije do 35-e, koja se bliži ali još nije totalno ostvario sve što je htio...
Dosadno, dosadno, dosadno.
Totalno.

Pokušala sam se zamisliti s njim npr. u braku.
I smrzla se od jeze.
On je tako fin, tako pažljiv, tako odmjeren, tako sve radi na totalno pravi naèin, tako uvijek bira prave rijeèi, tako... tako me podjeæa na Bankara... a to je tako DOSADNO!
Toliko je sav drag da bih se osjeæala sasvim loše i totalno upala u grižnju savjesti kad bi mi uopæe samo palo na pamet posvaðat se s njim. Onako pošteno...

S druge strane, Oženjeni je tako... tako... tako UZBUDLJIV!
Ne samo da izgleda tako prokleto dobro, da sve što radi isto tako radi prokleto dobro, a osim toga je i uspješan, i seksi, i tajanstven, i - kako sam èula - u vrijeme braène slobode je bio player ali od hard to get vrste, nego ima i te svoje nekakve faze opsjedanja i nestajanja koje zapravo djeluju jako stimulativno na zbunjene žene poput mene...

Trenutaèno je u fazi durenja i online ispoljavanja ljubomore preko Facebooka. A to mi se baš nekako sviða. Doduše, nikad nismo spominjali niti rijeèju njegov brak, pa ne znam zašto bi sada raspravljali o ènjenici da ja imam... deèka.
I ako nikad nismo razgovarali o tome što on radi kad je doma sam sa svojom ženom, zašto bismo o tome što ja radim sa svojim deèkom?
Jer èak i ako s Tugaljivim ne radim ništa osim gledanja televizije, èeškanja i veèernjeg ispijanja alkohola u zadimljenim prostorima (Ja. On ne. On mora mene vozit kuæi), jer èak i ako on zapravo ima redovan, fenomenalan i superuzbudljivi svakodnevni seks sa Ženom, zapravo je zanimljivije kad obje strane nemaju pojma.

Mislim da je najbolje da se sad nekoliko dana ne viðamo, mada je s njegove strane interes strahovit. Baš mi se sviða dok navaljuje, a ja odugovlaèim... Baš kao onih par mjeseci obraðivanja prije prvog finalnog sraza.
Dok ja nisam imala pojma što bih sa njim, jer su mi neke druge stvari i neki drugi ljudi bili na pameti, a on tražio izlike da ga posao dovede na par sati u Split samo da bih popila s njim kavu i otkantala ga, ili dok me vodao po ruèkovima u Zagrebu skoro svaki dan a ja tiho u sebi cmizdrila za Duhovitim koji je bio izokrenuo moj život na glavaèke pa podvio rep...
Tj. najbolje da se ne viðamo tih par dana dok ne obavim depilaciju, menstruaciju, obnovu blajha, ponovo krenem na dijetu i eventualno totalno ne zagorim!

Uzela sam si malo vremena da sjednem sama sa sobom i dobro izanaliziram svoje trenutaèno duhovno, emotivno, psihièko i ina unutrašnja stanja po kojima baš i ne èaèkam tako rado. Obièno se zgrozim same sebe kad krenem u analizu. Nije ni èudo da se i svi moji muškarci redom zgroze.

I mislim da nisam zaljubljena.
Da, zaluðena jesam. I zatelebana jesam. Na neki naèin.
Uostalom, što ja uopæe znam o Oženjenom?
Ok, ono što znam je sasvim dovoljno za znati da ga želim, što èešæe i što više ragoliæenog i prepuštenog na milost i nemilost svemu što mi padne na pamet. A on zna da meni rado svašta padne na pamet. I ja znam da se to njemu jako sviða.
Znam i koju hranu voli, što pije i koje su mu marke gaæe.
I njegov životopis, što sve radi na poslu, pa i nekoliko stvari koje bi morale biti poslovna tajna.
Da, znam i koju glazbu voli. Što gleda na tv-u.
Ali to nekako nije dovoljno.
Ne znam što ga veseli a što ljuti ili èini tužnim, ne znam kakav je kad se stvarno opusti, kad zaboravi da mora biti tako prokleto lijep, tajanstven, seksi i uškrobljen. Kad zaboravi na to da uvijek mora govoriti onim savršeno ugoðenim sniženim basom, bez naznake emocija u njemu.
Ne znam ništa o tome kakav je zapravo sa ženama (osim da je lažljivo ðubre preljubnièko, ali ko od nas to nije bio? Bar jednom...), kakav je otac, kakav je sin (ok, možda malo... Rado i s ljubavlju prièa o roditeljima), ni kako stvarno izgleda kad je npr. tjedan dana bolestan i zaboravi istrimati tapetiæ na prsima ili staviti gel u frizuru, ili cijeli dan provede doma u staroj trenerci, neumiven i lijen.
.
Doduše, ne zna ni on ništa o meni. Osim da sam užasno nespretna. Da uništavam stvari. U što se više puta uvjerio. Da bi mi dobro došlo malo ozbiljne dijete. Da sam buèna, glasna, emotivna, sklona promjenama raspoloženja, trošenju na gluposti, kiæenju, maženju, svaðanju oko nebitnog, soljenju pameti i filozofiranju, nepromišljenim izjavama, i da ujutro imam gnijezdo na glavi i spavam u tamnoplavoj pidžami s malim rozim svinjicama.
Nisam se baš pokazala u najboljem svjetlu, tako da možda nije ni poželio bolje me upoznati.

Ali poanta je zapravo u tome da ne mogu biti zaljubljena u nekoga koga zapravo ne poznajem!
Previše sam star... zrel... odrasla da bih trenutaènu opèinjenost nekim na hormonskoj bazi mogla pobrkati s neèim dubljim.

Osim toga, jako dobro znam da se igram neèim poprilièno opasnim. Pritom ne mislim samo na opasnost za moju reputaciju (ionako je ne mogu srozati niže od ovoga na èemu je veæ dulje vremena), nego i na opasnost za svoju emotivnu ravnotežu.
Jer što ako doðemo u priliku da nekako ipak bolje upoznamo jedno drugo, i ja shvatim da je on TAJ PRAVI, a on da sam ja grozna napast koje bi se trebao što prije riješiti, po moguænosti s vreæom na glavi i akumulatorom oko vrata pa u Savu?

Mislim da æe sutra biti bolje, èim strièek Štef zgotovi moje nove naušnice a J doðe iz Splita i donese mi ostatak garderobe koja mi baš nekako fali...

Kako smo uskladili toplomjere i zašto Elle sad ima deèka

Imam deèka. Silom prilika.
Doduše, uopæe nije ni tako loš. Svi su nešto kao užasno sretni zbog mene, a Najbolja, TT i Z su ekspresno popadale u nesvjest kad su ga upoznale.
Najboljoj je njegova mama jedan od životnih i poslovnih uzora! Z i njene kolegice su ga još do nedavno snimale po Peoplesu i mislile kako je baš slatki! TT kaže da je skroz dobra partija! A ako postoji u Zagrebu žena koja zna što su i ko su dobre prilike, onda je to moja TT!

Ja baš i ne znam što bih sad radila s tim svojim deèkom, ali eto, kad je veæ tu...
Doduše, još uvijek ima pending status na Fejsu, kao i Žena od Oženjenog, jer još nisam skupila dovoljno hrabrosti za klik kojim æu ih napokon prihvatiti, ali može biti sretan što sam mu uopæe dopustila da me osramoti pred frendicama tako što æe se predstaviti kao ... pa, kao moj deèko!
Uostalom, da li je uopæe primjereno da se muškarac njegovih godina naziva deèkom?
Do koliko godina je muškarac uopæe deèko?
A ako nije deèko, što je onda? Ljubavnik? To za sada još uvijek nije (da, znam da zvuèi nemoguæe kad sam ja u pitanju, ali nisam, još nisam...), a i taj naziv mi je nekako rezerviran za muškarca koji je dio nekakvog trokuta. Partner? Kakav partner? Zašto partner i u èemu? Starèko? Moj muškarac, moj... pratilac?
Bezveze.
Nepostojanje termina za deèka koji je to statusom ali ne više i godinama je èisti dokaz da jednostavno nije prirodno da muškarci u tridesetima i èetrdesetima ne budu u braku... A sukladno tome i žene istih godina. Po moguænosti jedni s drugima.
Doduše, zahvaljujuæi fenomenalnim genima i bez imalo lažne skromnosti, ja se još uvijek mogu prodati za curu, ali neke od mojih curki veæ neko vrijeme ne mogu...

Dakle, imam deèka.
A nikako mi nije bilo u planu.

Tugaljivi je u subotu došao s puta i odmah obznanio da se želi naæi sa mnom.
Grom i pakao!
A kako nisam imala nikakvih konkretnih zamisli za subotu naveèer, osim eventualno skoknuti do duæana i ponoviti planove od petka, tako sam pomislila da zapravo i ne bi bilo tako strašno pozvati ga da mi se pridruži... Tako bih uostalom imala razlog za kupovinu Queen's Choicea od èokolade s rižom, kojeg snimam veæ danima u frižideru, ali ga nisam kupila jedino iz razloga što je pakovan u velikoj kantici. Prevelikoj za jednu osobu... na dijeti.
I napokon sam uspjela provesti noæ sama u stanu s privlaènim muškarcem, a da nismo otišli dalje od slinave puse i èeškanja. Tj. nakon nekoliko sati èeškanja, tijekom kojih je on bio prisiljen èeškati iskljuèivo mene, dobila sam jezik u usta na prepad.

Naravno, kad muškarac i žena u najplodnijim godinama subotu naveèer provedu sami u stanu, podrazumijeva se da bi moralo doæi do nekakve akcije...
Ali kako u ovome sluèaju ženi nije ni na kraj pameti imati intimne odnose sa dotiènim muškarcem, trebalo je na brzinu smisliti èvrste argumente zbog kojih žena želi izbjeæi izmjenu nježnosti.
Neke koje drže vodu na dulji rok.
I to jako brzo.

Religijska uvjerenja nisu dolazila u obzir, kao ni neka nepromišljena laž koja bi mi se mogla kasnije neugodno obiti o glavu, npr. infekcija, upala, HPV, privremeni tjelesni deformiteti, treæa cica i slièno. Menstrualna nervoza i privremeno nepodnošenje dodira bi bila odlièna, ali jako kratkoroèna isprika.
Ali zato prièa o Magdaleni pokajnici... O, kako to pali... Kako to uvijek pali!
Jer živjela sam burno i griješila mnogo, upadala u razne besmislene veze i odnose i još brže ispadala iz njih, a da zapravo nikad nisam stigla uspostaviti nekakav normalan odnos i upoznati muškarca koji se krije iza fasadeblablabla... trlabrla... trlabrla... bla...
Što zapravo i nije laž, jer na neki naèin je nekako možda malo i istina, pa može proæi.
I zato ovaj put želim polako. Kao, moramo se upoznati bolje i slièno.
I – za divno èudo – Tugaljivi je pao na prièu!
A meni je pao kamen sa srca...

Doduše, da ne ispadne da je sve prošlo tako jednostavno, postavio mi je pitanje. Jedno od onih groznih pitanja na koje žena ne zna što bi pametno rekla, jedno od onih: paaaa, ondaaaa, znaèi li ovo da mi jesmo ili nismo, i kako da definiramo ovaj naš odnos i što æe biti s nama? pitanja...
Ježem mu!
Zadnji put sam to èula u srednjoj školi!
Pa smo, eto, uglavili status. Sad smo kao zajedno, i pokušavamo uspostaviti nekakav odnos... Ali dubok i iskren odnos, pa æemo polako... Dok se ne upoznamo i budemo sigurni...
Bullshit!

Bože, što je meni ovo trebalo???
Kako sam pristala na to???
Koliko æu dugo moæ ovako???
I kako se izvuæi iz toga???

U meðuvremenu, odluèila sam pogaziti prokleti ponos i teškom mukom usvojen princip da se nikad ne javljam prva, i poslati Oženjenom poruku na Fejsu, u kojem mu lijepo sve objašnjavam, kao i potrebu da uskladimo prièe, jer mada je moj profil zatvoren za osobe koje nisu u statusu prijatelja, Žena i Tugaljivi ipak mogu vidjeti koji su moji i njihovi zajednièki prijatelji.

Oženjeni je ipak bio nekako više cool sa cijelom situacijom od mene, pa smo dogovorili susret na kojem æemo sve lijepo isplanirati...

I tako se glavni krivac za cijelu ovu zbrku nacrtao rano ujutro kod mene, u vrijeme kad pošteni ljudi idu na posao, djeca u školu, umirovljenici u èekaonice domova zdravlja, a preljubnici na kovanje mraènih planova i smišljanje muljaža.
Zapravo, došao je prerano, jer sam ga doèekala u pidžami, sa kosom na sve strane, jedva sam uspjela ubaciti leæe u oèi, oprati zube, ugurati sušilo za rublje u špajzu i bauljajuæi pristaviti kavu.
Sjeli smo na kauè.
On sav prezgodan, mirisan i svjež, u odijelu i košulji raskopèanog ovratnika.
Ja sva zgužvana, rašèupana i krmeljava.
Pa smo prionuli na kavu.
Zatim smo se gledali.
Pa prièali o rukometnom prvenstvu.
O vremenu (kako je toplo ovih dana... da... baš nekako sunèano... jelda, ko da nije ni padao snijeg... A vani je zapravo pljuštala kišurina!!!).
A malo i o pjesmi koja je trenutaèno bila na MTV-ju.
Pa smo opet zamukli.
I gledali se.

Zatim smo ono što više nismo trebali nikada napraviti napravili na kauèu, pa još jednom u spavaæoj sobi, i na kraju pod tušem.

I dogovorili se da æemo Ženi i Tugaljivom reæi da smo se upoznali na sastanku. Što je zapravo i istina.
Slagati da smo neko vrijeme komunicirali zbog posla (laž, on je bio prisutan samo na tom prvom sastanku, al nek nam dokažu da nismo!), sluèajno došli na temu Facebooka (ma baš! Kao, vidi kako je to super, baš oboje volimo visit po njemu, ajmo bit frendovi!), i sve je to tako normalno i nevino...

Dakle, sad sam tek u gadnoj situaciji...
Mislim da postajem ovisna o Oženjenom. Totalno obuzeta.
U meðuvremenu, sa svojim... deèkom... se viðam na dnevnoj bazi, i nekako mi je sve miliji, ali na totalno aseksualan naèin. Kao psiæ. Ili dražesni gej prijatelj.

U meðuvremenu, moja najdraža TT me je užasno zbunila.

Juèer smo ja, TT, Jen i M došli na jutarnju kavicu kod Ž u kvart, èisto da nas TT malo provoza u novom Passatu kojeg je dobila od strica. Da, strica! Iz Njemaèke! Uopæe nije istina da je sve što TT ima dobila od svojih... deèkiju. Ona, naime, ima i obitelj... Skroz pristojno potkovanu. A odnedavno i jako dobar autiæ, priznajem.

Nakon što smo prošli traèeve iz žutih novina, moju nemoguæu situaciju sa Oženjenim i Tugaljivim, M-ovo nezadovoljstvo zbog toga što je tako nježno tanahan i želju da krene u teretanu, Ž-inu sreæu što joj je mama otišla u mirovinu pa su djeca svaki dan par sati kod nje, Jeninu fascinaciju hrvatima i time kako uopæe nisu laki muškarci, i dobro odmjerili propisno nabildanog konobara, TT je izašla s malo zbunjujuæim priznanjem...

Naime, njen deèko je jako zaposlen. Svaki dan ima užasno puno posla i obaveza, totalno je pod stresom, i veæ neko vrijeme beskoristan u krevetu. Dovuèe se do nje doma, upali tv i zahrèe na kauèu...
I uzalud joj svo maženje, mirišljave svijeæe, afrodizijaèka atmosfera i èudesna krema za zatezanje grudi koja navodno daje predobre rezultate (samo ne znam koji æe joj to vrag, kad joj cice stoje okomito na asfalt???)... jer što se njoj cice više podižu, to njegov veseljko reciproèno klone. Nema smisla utjecat se ni Pfizeru za pomoæ, buduæi da je veæ imao problema sa srcem, a i nije baš u cvijetu mladosti...
TT je mlada i prelijepa žena u najboljim godinama. Osim toga, TT je strašno zaljubljena u svog dragog i jednostavno je luda za njim, što totalno izluðuje njen inaèe strahovito velik libido...
Varanje s nekim potentnijim i raspoloženijim u njenom sluèaju ne dolazi u obzir.
Samoservisiranje itekako dolazi u obzir, ali problem je u tome što TT prstiæi više nisu dovoljni, a previše je sramežljiva da bi sebi dozvolila kupovinu pomagala.

Mada je to danas postalo najjednostavnija stvar na svijetu.

Ako joj je baš tako neugodno tražiti u sex shopovima, na netu, inozemstvu, whatever, u nevinom DM-u ima èak 4 modela intimnih ženskih masažera (kako su dražesno deminutivizirali naziv za vibrator vulgaris), od malog džepnog do anatomskog sa stimulatorom g-toèke. I èesto ih ponestaje na policama.
Ali ne... TT je užasno neugodno pred blagajnicama, pa èak i pred drugim ženama koje se smucaju oko polica...
A kako mlitavo stanje traje veæ nekoliko tjedana i kako je TT totalno u krizi i željna neèeg tvrdog, tako je pri posjeti tržnici u kvartu dobila inspiraciju i sjetila se navuæi kondom na malo veæu mrkvu...

O, Bože! Moja frendica je u meni upravo izazvala neizljeèivu averziju prema jednom od rijetkih preostalih modela povræa koje se još mogu prisiliti konzumirati...

Weekend report

Ono što je trebao biti sasvim miran i alkohol free petak naveèer, rezerviran za lijeèenje ranjenih nogu i dijetom iscrpljenog organizma, pretvorilo se u još jedno cjelonoæno žensko cmoljenje.

Taman sam prošetala psa, usisala tapete, stavila zavjese u mašinu, ugnijezdila se na kauè i krenula se daviti u Kingu Griotte (bolje mala kantica Kinga nego ona velika Queen's Choicea, mada veæ danima žudim za onim od èokolade s rižom... Ali nije im u redu to što su stavili samo tri višnje!!!), kad odjednom – parlafon.

S2 je opet imala slom živaca uzrokovan ljubavnim brodolomom, a kako je bila sigurna da sam ja doma (jer je lukavo je nazvala 10-ak minuta prije da me pita za zdravlje i planove, ali pritom zaboravila spomenuti da bi možda banula i davila me u trenutku kad sam htjela biti na miru sa svojim sladoledom!), i kako je opæepoznato da sam ja budala koja ne zna reæi ne ojaðenom drugu u nevolji, tako se odluèila osloniti na mene i pokvariti mi savršeno isplaniranu veèer.

Ona, znajuæi da me mora neèim smekšati i ucijeniti ako želi da je slušam i tješim, je donijela bocu medice, svijeæe s mirisom èokolade i cimeta, novu Gloriu i Tajnu na presnimljenom dvd-u.

Ja, znajuæi da je proždrljiva i slaba na slatko, pogotovo u trenucima krize, sam sakrila svoj dragocjeni King u mraène dubine ledenice, rižine vafliæe s èokoladom meðu novine (ok, vikend je, mogu malo zgriješiti dan-dva, od ponedjeljka sam ponovo na detoksu!), a èokoladizirani Petit Beurre u obliku životinja (dobro, znam, znam, ali kad veæ žderem nek bude pošteno! S vremena na vrijeme moramo se prepustiti kaloriènoj dekadenciji...) u ormar s kaputima, dala psu staru salonku špièoku da se zabavi, navukla bludnièki svileni šlafrok od 100% poliestera preko pidžame na svinjice i pomirila se sa èinjenicom da ipak neæu imati miran petak naveèer samo za sebe.

Pripremila sam i lakove za nokte, jer nije da se hvalim, ali moje umijeæe savršenog iscrtavanja frencha i oslikavanja noktiju je trenutno olakšalo patnju mnogom slomljenom srcu... A što je prije oraspoložim, prije æu je se riješit, pa taman joj morala dekorirati i nokte na nogama ako treba, i to nakon 12 sati nošenja najlonki i hermetièki zatvorenih èizama od skaja!

Ali uzalud mi sva oprema za manikuru i skrivanje ugljikohidrata.
S2 je bila u toliko lošem stanju da je trebala hitnu injekciju šeæera i alkohola u obliku frappea napravljenog od sladoleda i votke (više od pola kantice...), i playlistu s plaèipièkama (frajer iz Službe za korisnike se smilovao mojoj totalnoj gluposti pa je usput prikljuèio i onaj nesretni stalak za iPod ponovo u plazmu... Zapravo je bilo tako jednostavno!!!).

Morala sam èekati neko vrijeme da doðe k sebi, i negdje izmeðu Boys II Men i I Will Allways Love You, S2 je napokon bila spremna otvoriti mi dušu.
Doduše, tek kad sam pristala prebaciti na DM Sat i narodnu...
Jer se uz cajku valjda lakše verbaliziraju i materijaliziraju emocije. Pod uvjetom da se kristalna pepeljara i staklene èaše na vrijeme zamijene aluminijem i plastikom.

Naime, S2 je jedna od onih žena koje uvijek rade istu glupu stvar!
Plaze za muškarcem koji ih zove svojom slatkom malom frendicom s povlasticama, koristi kao rupu za povremeno pražnjenje sperme, i dok im u postkoitalnom klonuæu prièa o tome kako je sretan jer imaju takav divan i poseban prijateljski odnos, zapravo samo misli kako je super što se riješio napetosti u preponama i tako odgodio prijevremenu ejakulaciju pri horizontalnom srazu sa ženom koju veæ mjesecima taktièki obraðuje i u koju se u meðuvremenu ludo zaljubio.
A koja nije S2.

To popodne S2 je poslala mail objektu svoje žudnje da mu predloži jedan brzi nakon posla...
On joj je odgovorio da ne može, jer vodi Ženu Iz Snova i njenu frendicu u kino...
I da više ne želi da se druže intimno, jer je, eto, previše zaljubljen da bi mogao sjediti na dvije stolice...
I da zna da se ona neæe ljutiti ako predloži da se više ne viðaju van društva s posla, biljara srijedom i eventualno u teretani, jer je Ženi Iz Snova prièao o njoj, a Žena Iz Snova je malo ljubomorna i to joj smeta, pa eto... Moli je da shvati i ima razumijevanja, a to ništa neæe promijeniti u njihovom druženju i prijateljstvu koje gaje jedno prema drugome...

A tako se trudila!!! Stalno mu je bila za petama. Zbog njega se ispisala s pilatesa koji obožava i poèela iæi u istu teretanu u koju ide i on, u istim terminima. Zbog njega je visila svake srijede s društvom s posla na biljaru, mada joj biljar ide na živce (ja sam joj morala držati ekspresne lekcije, mada to uopæe nisam odobravala). Zbog njega je promijenila birc u koji je išla na pauzi. Poèela zalaziti na mjesta koja su joj prije bila antipatièna i naporna. Glumila da voli dosadnu glazbu i filmove koje je volio on, samo zato da bi mogla posuðivati i presnimavati od njega...
Mislim... Haloooooooooooo? Zar se ta faza ne probavi tamo negdje najkasnije u nižim razredima srednje škole? Jer veæ tada svaka pametna cura shvati da glumljenje buddyja ne vodi apsolutno nigdje...
Tj. veæina ih shvati do kraja šesnaeste.
Neke doðu i do 34-e a još im ne dopre do mozga...

I èemu uopæe praviti od sebe njegovog klona sa cicama?
Mislim, želi li frajer ševiti frenda ili pravo žensko?

Ja osobno, na primjer, nikad nisam imala problema sa privlaèenjem i zadržavanjem (veæine. 98%, recimo) objekata moje žudnje, mada volim šeæerastu i ženskastu plesnu glazbu, na Sljeme ili Mosor bih pristala popeti se jedino ako imaju pokretnu traku za kretanje na visokim petama, o autima i motorima sudim na temelju boje i oblika, utakmicu gledam jedino mrtva, od sportova pratim iskljuèivo umjetnièko klizanje i ritmièku gimnastiku (ok, pomalo i rugby, zbog All Blacksa, Hake i brda preseksi mišiæa...), ne želim se pojaviti u javnosti ako sam slomila nokat ili mi kosa prkosi gravitaciji, zahtjevam pravo na mrzovolju tijekom pms-a, sitne darove i znakove pažnje, gledanje filmova s Juliom Roberts i nepodnošenje nekih njegovih frendova, gadi mi se pivo, kvocam kad mi se kvoca, znam kartat samo Uno i Crnog Petra, šaljem frajera doma ako naruèi æevape s lukom i pokuša mi se približiti na više od metra nakon konzumacije, a na kladionici se kladim iskljuèivo na talijanski loto, i to ako me nagovore.
Da i ne spominjem kako definitivno, unatoè fizièkoj privlaènosti, ne bih mogla upasti u vezu sa frendom koji sa mnom dijeli strast prema torbama, odjeæi i Barbie, koji misli da je Žuži Jelinek zakon i da bi trebali pouèavati o njoj veæ u nižim razredima osnovne, koji se slaže da bi osnovna boja za BMW-a peticu trebala biti tamnoljubièasta, i koji zapravo ima mišljenje o tome da li je bilo oèito da su Marc Anthony i Jennifer Lopez imali nešto još dok su snimali No Me Ames...

Kao i sve moje frendice, uostalom.
Tj. manje-više sve...

Kako prijatelje ipak ne biramo samo na osnovu njihovog stava prema suprotnom spolu, tako im ne možemo ni otkazati svoje društvo, ljubav i podršku samo zato jer smo shvatile kako smo se nepovratno skompale i vezale s jednom od ONIH beznadežnih cura...

A buduæi da sam privremeno u fazi u kojoj ne mogu pomoæi ni samoj sebi, a kamoli još rješavati neèije tuðe probleme, mogla sam joj samo ponuditi uho za slušanje, rame za plakanje, rezervnu pidžamu, mjesto na kauèu, dekicu od flisa i Funny face s Audrey Hepburn da nam razvedri petak naveèer...

Mada ga meni zapravo nije trebalo ni razvedravati dok ga ona nije pomrèila...
I pojela mi sav sladoled i kekse, zatukla me suzama, uflekala ukrasne jastuke maskarom pa ih opet moram baciti u mašinu i peglati, i zgazila mi cd Leone Lewis dok je teturala po stanu.
Što zapravo i nije neka šteta, jer me Leona Lewis pomalo podsjeæa na iritantnu Toni Braxton.

Ujutro sam je uhvatila kako mu šalje sms, kao simpatièno-prijateljskog sadržaja, tipa jel izlazak bio uspješan, može li joj presnimit neki cd, trlabrla, i oèitala joj gadnu bukvicu, mada se bojim da od bukvice nikakve koristi.
A kako nisam htjela da me S1 doèeka nespremnu i nedotjeranu za Špicu, a ne mogu se spucati sa nezahvalnom i nerazumnom cvileæom hrpicom ženske gluposti za vratom, tako sam S2 otprašila doma.

Nekad smo uredno subotom visile na Špici. I dok sam živjela u Zagrebu, i kasnije, kad sam dolazila u posjete curama i na predavanja na poslijediplomskom studiju (jesam li ikad spomenula da sam zapravo magistra znanosti, s doktoratom u pripremi i par izdanih radova? Ah, vjerovatno nisam, jer to je ionako samo beskoristan komad papira koji nitko ne vidi ako ga baš ne zalijepim na èelo, a i pamet poprilièno plaši muškarce s novcem pa ga nekako uvijek radije prešutim...).
U posljednje vrijeme ja i Najbolja subotom krmimo do podne, zatim još najmanje sat vremena plazimo po stanu krmeljavih oèiju i loše volje, nakon èega se ugnijezdimo svaka na svome kauèu i pozivamo ljude da doðu k nama jer nam se previše ne da izlaziti iz kuæe... I usput ih molimo da nam donesu neku hranu iz duæana.
Ali kako najbolje nema ovaj vikend, a ja sam smislila genijalnu dnevnu kombinaciju s golemim debelim bijelim ponèom širokog rol-ovratnika koji mi opet dobro stoji otkako je dupe malo splasnulo, i golemom ogrlicom preko njega, jednostavno nisam htjela propustiti priliku da prošetam kombinaciju u javnosti.
A kako je i S1 bila užasno željna grada, tako smo ekspresno skovale plan...

Jedan od razloga zašto su se subotnji izlasci u grad s Najboljom tako opako prorijedili je i problem s parkingom.
Ali i za to postoji rješenje – parking izmeðu Narodne i Zagrebaèke banke.
Tamo se subotom uvijek naðe mjesto, na strani od Zagrebaèke banke. I još je i besplatno.
A praktièki na pljucomet od Bulldoga. Kako to da Najbolja to ne zna, a svi drugi izgleda znaju???

Nakon što smo uspješno izbjegle mog dosadnog roðaka Dr Onkologa i njegovu daviteljsku ženu koji su visili u zoni mimoza za rak protiv nekog ženskog organa (ili tako nešto slièno, whatever! U mojoj obitelji se ionako ne umire od raka nego od duboke starosti, alkohola, ponekad i droge, ali najèešæe od infarkta tijekom orgazma) i ugnijezdile se za visoki stol, poèele smo primati na audijenciju raznorazne prijatelje i poznanike, i mojoj sreæi nije bilo kraja...
Jer volim sretati ljude koje poznajem, upoznavati nove ljude koje još ne poznajem, i opæenito volim imati puno ljudi oko sebe...
Uostalom, ženi koja poznaje puno razlièitih ljudi nikad nije dosadno, a ako joj zatreba usluga ili pomoæ u životu uvijek zna gdje se može obratiti...

Tako je do nas nabasao i Tata, frend mojih frendica a moj za sada još uvijek samo poznanik.
Smiješno je što sam Tatu sluèajno upoznala poslom, a na kraju je ispalo da on veæ jako dugo poznaje moje cure, i da se družio s njima ranije, i da je svijet tako blesavo mali, i na kraju se svi nekako poznaju...

Tata zapravo još nije tata, postat æe to kroz neka dva tjedna, ali je sasvim zadovoljan èinjenicom da æe to postati.
Osim toga, Tata je pravo osvježenje u mom životu. Jer kad ga slušam kako s ljubavlju prièa o tome kako je, èim je prvi put vidio svoju suprugu, znao da æe biti njegova, odmah mi se zalijeèi poljuljana vjera u to da na svijetu još uvijek postoji ljubav, da postoje muškarci koji su sretni i zapravo zadovoljni èinjenicom da su u braku, i da pritom ne traže dodatno olakšanje od braènih okova i razonodu sa strane. Dapaèe, koji brak ni ne smatraju okovima...

Tatina supruga ima frendice u tridesetima koje se èesto jadaju na muškarce i situacije u koje upadaju s njima. A kako je i S1 trenutaèno u fazi priznavanja da su muškarci za nju ipak èuðenje na svijetu, tako smo našle idealnog sugovornika za subotnje popodne.

Tata kaže da ga, kad èuje kakvih kretena sve ima, ponekad bude èisto sram što je uopæe muško.

Ja se potpuno slažem.
Ali mi nije jasno èemu raditi takvu dramu oko toga.
Muško je samo muško, prilièno jednostavna Božja kreacija, i zapravo je ono što mi žene napravimo od njega...
Možda je moja pokojna baka bila totalno u pravu kad je govorila da smo ih previše razmazile, da je seks postao previše dostupan, totalno FMCG, da srce doslovno nosimo na dlanu a naljepnicu „ženi me!!!“ na èelu, i da æemo mi cure, ako ne budemo u stanju držati bar na poèetku veze èep meðu nogama i jezik za zubima, kasnije imati problema kad biološki krene tika-taka a kraj nas se, umjesto bebe, gnijezdi nekakva patuljasta životinja...
Doduše, sipanje bakinih mudrosti je došlo u malo nezgodnom trenutku, jer kao zbunjenoj i uplašenoj petnaestogodišnjakinji koja je zaradila svoju prvu candidu u životu i danima skupljala hrabrost priznati da ima seksualni život i da joj je potrebna posjeta ginekologu, njene rijeèi mi baš nisu dopirale do hormonima preplavljenog mozga...
Zapravo, ni danas, kad sam duplo starija, ne dopiru kako treba...

Ali mi nije jasno ni zašto sve moje cure zapravo udaraju po frajerima?
Kao, oni su koma, sve nešto hoæe-neæe, pa se jadni poplaše, pa oko njih uvijek treba pažljivo i s oprezom, pa stalno nekakve taktike, pa zvao-nije zvao... I još se redovno zaljubljuju do ušiju upravo u onoga koji ih baš i ne želi nešto naroèito...
Dobiti bilo kojeg heteroseksualnog muškarca na svijetu u krevet i nije baš nešto što bih mogla nazvati problemom... dapaèe, to je najlakša stvar na svijetu.
Zadržati ga ili vratiti u taj isti krevet takoðer nije neki problem – stvar iziskuje samo nešto vremena, strpljenja i samokontrole. Što velika veæina žena koje poznajem ne može, pogotovo otkako na svijetu postoje stvari kao što su sms-ovi, mailovi i društvene mreže.
Zaljubiti ga, dobiti ga u vezu... nešto teže, ali i za to postoji rješenje.
Baš kao što je svaka žena osvojiva, tako je osvojiv i svaki frajer.
I prije nego što poènemo zdvajati zašto je objekt naše žudnje umjesto nas, tako dostupnih, prilagodljivih, pametnih, dotjeranih i oèajnièki punih ljubavi, odabrao neku ružnu seljaèku kravu sa 3 i po razreda osnovne u minjaku do klitorisa, špicastih štikli, kreštavog glasa i izgorene kose, sivu administratoricu s tri izgorena pramena, naoèalama, suhom kožom i palaèinkama od cica, nafrakanu sponzorušu mozga velièine zrna kukuruza koja se bavi investicijama u silikon i analizom lika i djela Dare Bubamare, jednostavno priznajmo da je ta druga žena znala znanje...
Da ta druga žena ima misiju i viziju, razraðenu taktiku, i onaj famozni FaktorX, divnu mješavinu samopouzdanja, ljubavi prema samoj sebi, vjere da ona to zaslužuje, a ponekad i onaj zapravo tako koristan kratki spoj na mozgu zbog kojeg se ne sjeti razbijati glavu analiziranjem njegovih rijeèi i postupaka, nego se jednostavno – pusti.

Hvala bogu da je nešto od bakine mudrosti ipak došlo i do mog mozga, mada nedovoljno. Da moram stalno upadati u situacije u kojima se zatièu moje cure, mislim da bih ekspresno završila u ludari...

Vrag nosi Pradu!!! Plus: 5 nimalo pametnih stvari koje žena ne smije raditi kad ne zna što bi pametno radila

Kako ja imam više sreæe nego pameti otkako sam ponovo plavuša (dok sam bila tamnokosa bilo je nekako skroz obrnuto), tako je situacija s Tugaljivim na ledu jer je ova dva posljednja dana odsutan iz Hrvatske poslom.
A kako je i Facebook opasnost trenutaèno zamrznuta dok mozak ne proradi, tako sam odluèila da je pravo vrijeme da stimuliram taj svoj mozak i dovuèem lijeno dupe do Fly-ja...

I to u društvu razgoropaðene Jen, Ž kojoj je dosadno jer je i njen mužiæ na putu, Lile koja je rekla svratiti samo malo a onda smo je morale doslovno tjerati doma, mrzovoljne Z i zaljubljenog muškog dvojca M+T.
Nakon worm up-a kod mene, na kojem je Jen pokazala zavidnu vještinu muækanja neèega što je trebalo biti Margarita u plastiènom šejkeru za Nesscaffe Frape (ili veæ neki vrag od tih kava) i kasnije, kad je šejker puknuo, sa štapnim mikserom u staklenoj vazi, T-a zabolila glava (kao i obièno kad treba iæi van), a Lile kasnila zbog posla, i na kojem smo se dotjerale do krajnjih granica dobrog ukusa, pet pijanih žena nalik na transvestite je bilo spremno za van...
Samo što nam M nije dozvolio da ga osramotimo u javnosti, pa smo morale skidati višak šminke, što je na kraju rezultiralo s pet komada sa smokey eyes u stilu M. Mansona, hrpom suvišnih ðiða-miða na stolu (èetvrtkom u Flyju ipak nije tematska veèer Alke Vuice u posjetu kod Gotovèevih), i kompleksima koje smo probudile u S1 koja je u meðuvremenu stigla da nam se pridruži i osjeæala se totalno neugledno u bijeloj košulji i trapericama pa smo morale èekati da se posluži u ormaru od Najbolje i nabaci make-up.

Kako sam skinula 4 kile (ja volim slagati... ups, ovaj, zaokružiti na pet kila), što sam juèer i dostojno proslavila supermasnim kroasanom s omletom iz Daily Fresha i malom Milkom, tako sam se opet ugodno osjeæala u svojoj savršenoj maloj crnoj s dekolteom do pupka (best buy s rasprodaje u Naf Nafu prije 4 godine... 100 kuna, viskozna, nosiva i kao tunika i kao haljina, i svi me i danas pitaju gdje sam je kupila!) i tajcama, ali kako je haljina veæ sto milijuna puta viðena na meni a M mi je zabranio da je podignem ièim jaèim od lakiranog pojasa i tankih lanèiæa oko vrata (u prvoj verziji sam imala brdo narukvica, još jedan lanac s golemim privjeskom od princess rezanog gorskog kristala, pojas od ponija sa zebra-uzorkom, zebraste salonke od ponija - volim ponijevu kožu... i duboko vjerujem da je skidaju s ponija kad su veæ umrli prirodnom smræu... kao i kožu od krokodila, noja i zmije, i kožu od onih lakiranih životinja u bojama), tako sam èvrsto odluèila da cipele moraju biti glavni akcent na kombinaciji, pa sam izvukla famozne mazohistièke Prade dobivene od Najbolje... I, naravno, gorko zažalila veæ dok sam se spuštala liftom.

Ali za ljepotu se mre, i tako sam izdržala par sati bola i patnje uz dobru glazbu i druženje u for gasu.
M je sreo neke svoje frendove koji su bili strahovito zabavni, a meðu njima se našao èak i jedan kojeg je opèinila monumentalna Jen sva u zlatnom i ružièastom, Jen je u najboljoj australskoj maniri besramno upoznavala komade i punila phonebook u mobitelu, Z je kao i uvijek bila prelijepa, elegantna, ženstvena, èarobna i nadrealno mrzovoljna, i u kombinaciji sa S1 plašila poznanike otrovnim izljevima, a novopeèena razvedenica Lile (for the record - ona je ostavila besperspektivnog supruga!) i mamica - kuæanica Ž, koje rijetko idu van i kronièno su žedne alkohola, su se raspištoljile do granice društveno prihvatljivog.
I konstantno mi podvodile neke svoje poznate frajere koji su èak bili zanimljivi.

Samo što ja nisam baš imala priliku zablistati.
Zbog bolova u nogama i otežanog balansiranja na neanatomskom visokom potplatu bila sam osuðena veæinu vremena odsjediti ko tuka, a kako mi se zbog alkohola (i diuretika koje gutam za brže mršavljenje) stalno piškilo, tako su me u tim kratkim pohodima na wc neiznošeni remenèiæi cipela izgrebali do krvi.
Cure su na kraju cmizdrile kako sam ja kriva što smo se pokupile ranije nego što su namjeravale, ali unatoè trudu da se anesteziram alkoholom bol prouzroèena cipelama je bila previše nepodnošljiva.
Toliko da sam od auta do stana odšepesala bosa i na prstima, jer je bilo prebolno nakon tolikih potpetica petu ponovo spustiti na pod. I sa mjestimièno oguljenom kožom po stopalima i krvavim stigmama mog žrtvovanja skupim dizajnerskim cipelama!

Èak i ako mi je veèer bila totalno uništena zbog prokletih cipela, ipak sam izvukla pouku koju sam veæ milijun puta do sada izvlaèila, ali nikako da mi stvarno dopre do mozga - NE IZLAZITI U NEIZGAŽENIM CIPELAMA NA VIŠE SATI; POGOTOVO NE U CIPELAMA KOJE SU TOLIKO VISOKE DA SE U NJIMA MOŽE SAMO SEKSATI (i to iz strogo ležeæeg položaja!)!!!

I ko uopæe kupuje i nosi takve cipele, ako ja - žena zvana Štikla - ne mogu hodati u njima???
Prokleta Miuccia Prada!
Mrzim je!
Možda Papa nosi njene cipele, ali to je samo dokaz da ovaj antipatièni Papa nije dostojan zamjenik onog prošlog, simpatiènog, i da nije dobar èovjek, jer ne znam ko može nosit njene proklete cipele a da nema rožnate papke umjesto stopala...
Ili kopita...
A Vrag ima kopita...
Uh, koja genijalna dedukcija!

Nakon sinoænje lekcije nauèila sam Posh Spice Beckham gledati drugim oèima...
A pronašla sam i rješenje na zagonetku zašto se Posh nikada ne smije i zašto je onako užasno mršava...
Dovoljno je baciti pogled na cipele koje nosi i shvatiti da je žena zapravo 24 sata dnevno na konstantnim mukama, u stanju beskrajne agonije i patnje... I kako bi se onda mogla smijati? Ili uopæe imati apetit?
Mora da joj svako jutro kad ustane i shvati da bi se morala odjenuti i obuti cipele ekspresno doðe zlo...

A ja sam u meðuvremenu sumirala sve gluposti koje sam napravila u zadnjih tjedan-dva dana, samo zato što se nisam potrudila na vrijeme ukljuèiti mozak, a koje su redom pošle po zlu, i odluèila sastaviti podsjetnik da se iduæi put suzdržim da ne radim iste.

1. NE IZLAZITI U NEIZGAŽENIM CIPELAMA NA VIŠE SATI; POGOTOVO NE U CIPELAMA KOJE SU TOLIKO VISOKE DA SE U NJIMA MOŽE SAMO SEKSATI
Nateèena i bolna stopala, rane na koje bi vlè. Sudac pozelenio od zavisti, onaj trenutak agonije kad skidamo najlonku i pritom depiliramo svježu krastu s bolne rane, flasteri koji se odljepljuju dok cvilimo u izgaženim i udobnim ravnim èizmama i rane koje se lijepe za najlonke... Da nastavim?
Osjeæaj neugode - 1 (na skali od 1 do 10). Svi griješimo...
Emocije patnje, bola i razoèaranja (u cipele) - 100 (na skali od 1 do 10).

2. AKO NAJBOLJA OSTAVI AUTO U ZAGREBU I KLJUÈEVE NA STOLU DOK JE NA PUTU, A NISAM NAVIKLA VOZITI PO SNIJEGU, ONDA NE I POKUŠAVATI VOZITI PO SNIJEGU
Jer æe vožnja trajati otprilike 3 minute, dok ne oèešem prvi kontejner, a onda æe Najbolja morati prijavljivati na poslu da ju je neko puknuo na parkingu i biti bijesna na mene cijelih sat vremena.
Osjeæaj neugode - 9 (na skali od 1 do 10).

3. AKO SE VEÆ TROŠIM SA FRAJEROM U STANU U KOJEM JE I PAS, NE OSTAVLJATI UPOTREBLJENE KONDOME NITI NA 5 MINUTA NA NOÆNOM ORMARIÆU
Jer æu ih onda bezuspješno tražiti danima po stanu. A onda æe jednog naæi Najbolja meðu terijerkinim igraèkama, a ostala dva spremaèica ispod ormara i kreveta... Mrlje po parketu od sadržaja istih neæu ni spominjati.
Osjeæaj neugode - 12 (na skali od 1 do 10).

4. NE ZVATI UPOMOÆ 6 PUTA T-COMOVU SLUŽBU ZA KORISNIKE, GNJAVITI IH KAKO NISU POSLALI ISPRAVAN PROIZVOD, I ZAHTJEVATI DA NEKO DOÐE VIDJETI NA LICU MJESTA U ÈEMU JE PROBLEM, AKO NE USPJEVAM INSTALIRATI GLUPI MAX TV
Pametno je prvo provjeriti koliki su ethernet utori na onoj sivoj stvari i na ruteru, i vidjeti da li neki drugi sivi kabel odgovara, a ne prvi koji nam je izgledao kao idealan (zato jer je nekako najtanji i najelegantniji, a i stilski odgovara onome za telefon i za prikljuèak u zidu), jer se moje zakljuèivanje temelji na estetici a ne na zdravom razumu, a i malo je neugodno ispast glupa izblajhana tuka ispred frajera koji baca tako ponižavajuæe podsmješljiv pogled na moju instalaciju...
Bonus: ne pitati podsmješljivog frajera mogu li se sluèajno ti kabeli koji su svi sivi nabaviti u crvenoj i bijeloj boji da se bolje uklapaju u dnevni boravak koji je sav u te dvije boje...
Osjeæaj neugode - 15 (na skali od 1 do 10).

5. NE TRAŽITI PO INSTINKTU U KOJOJ JE KABINI NAJBOLJA KOJA UPRAVO PROBA BRDO GRUDNJAKA U INTIMISSIMI NEGO JE BAREM PRVO ZAZVATI PO IMENU!!!
I po moguænosti prièekati da pusti glas.
Bez obzira koliko mi dosadno bilo i koliko je dugo èekala, i bez obzira što sam ja svoje odavno probala, platila, i još kupila i èarape u Calzedoniji...
Jer postoji moguænost da neugodno iznenadim ženu s golim cicama i u tangama navuèenima preko hulahopa, i da ostanem zateèena sa zavjesom u ruci, i da pola duæana vidi tu istu jadnu ženu, sa svim njenim nesavršenostima pod neonkom iz kabine... I golim cicama...
Osjeæaj neugode i totalnog srama - prokl, gdje je na tipkovnici onaj simbol za beskonaènost??? Gdje??? (na skali od 1 do 100).

Jen je ovdje i poèinje nova faza...

Odluèila sam za sada requeste od Žene i Tugaljivog držati na stand by-u, i možda se kasnije praviti da ovih dana nisam bila na Fejsu (što je èista laž, jer sam i upravo sada online), i u meðuvremenu sebe uvjeriti da se ništa od ovoga svega nije dogodilo...
Jer ako budem èvrsto vjerovala u to...
Onda nekoliko dana neæu ni razmišljat o tome.

U meðuvremenu, odluèila sam bit sretna što je Jen ovdje i provesti nešto kvalitetnog vremena s njom.

Jen je moja australska rodica, dvije godine starija od mene, i u mlaðim danima jedan od uzora i totalna ikona.
I ne samo zbog toga jer mi je donijela prvi Wonderbra grudnjak i kožnu motoristièku jaknu, nauèila smotati joint i navuæi kondom na tikvicu, prvi put mi obojila kosu kanom, ili jer je uvijek bila tako cool i momci su pred njom padali pometeni...
Niti zato jer je Jen tako èesto dolazila ljeti na Otok, pa je poznajem najbolje od svih svojih dijasporiènih roðaka.
Nego zato jer je Jen, za razliku od svojih triju sestara, uvijek živjela na rubu katastrofe i upadala u totalno glupe situacije, i uvijek je nekako uspjevala isplivati i još izvuæi i bolji kraj...

Jen ima tri sestre koje su oduvijek bile savršene; nakon katolièke škole pozavršavale su fakultete i poèele raditi na realizaciji uspješnih karijera: Fran u financijskom consultingu, Mel u pr-u, a Nell kao supruga nogometaša. Jen, najmlaða, je napustila školu sa 16, zbrisala sa frendicom u Melbourne i zaposlila se kao administrator, poèela živjeti poprilièno razuzdano i gubiti vrijeme po klubovima... Sa 17 je rodila dijete i dala ga na posvajanje, spanðala se sa nekakvim dj-em, poèela raditi kao konobarica u klubu, i kad je obitelj nakon èetiri godine nekomunikacije napokon dobila božiænu èestitku od nje, ispalo je da je u meðuvremenu Jen ipak maturirala u veèernjoj, pronašla posao u UN-u, upisala nekakav poslovni studij i udala se za superzgodnog bosanca koji je radio s njom i kojeg je to ljeto i dovela na Otok.
Brak je potrajao kratko, jer je Jen sa suprugom otišla raditi u Sarajevo, gdje je upoznala britanca Toda i zbrisala s njim na Karibe, gdje je upoznala Andrea, golemog crnog frajera koji je konobario u hotelu u kojem je Jen radila kao HR manager, i s kojim je dobila curicu koja je ostala s bakom u Australiji zbog škole (i koja je, zapravo, cijelo vrijeme s bakom otkako je Jen otišla s Kariba. Jer, ruku na srce, Jen je izvanredna osoba i odlièna u svemu èega se prihvati, ali jednostavno nije stvorena da bude odgovorna majka. Jako joj loše ide). Nakon karipske avanture Jen je opet radila za UN i proputovala pola svijeta, od èega je najdulje boravila u headquartersu u New Yorku, gdje je upoznala tipa s Wall Streeta koji je pokleknuo pod stresom i odluèio otiæi na Novi Zeland i uzgajati ovce.
Kako Jen definitivno nije žena koja se snalazi sa živinom, a nije bio ni on, nakon 6 mjeseci kaubojsko-pastirskog života prodali su ovce i u Christchurchu otvorili konzultantsku tvrtku, èiji je klijent bila i australska firma koja je otvarala novozelandsku podružnicu...
I tako je upoznala CEO-a australske firme, Roba, zgodnog, rastavljenog i prokleto privlaènog muškarca u èetrdesetima za kojim je totalno izgubila glavu i vratila se u Melbourne.
Èak je pokrenula i brakorazvodnu parnicu sa suprugom bosancem, koji se cijelo vrijeme nekako nadao da æe Jen doæi pameti i vratiti mu se. Ali ako mu 8 godina èekanja nije bilo dosta... onda baš i nije jako pametan, zar ne?

Jen se prvi put u životu stvarno totalno i iskreno zaljubila u Roba, a i obitelj je bila jednostavno presretna, jer èovjek je bio jednostavno neopisivo savršen. U svemu.
Osim u jednoj maloj sitnici...

Rob je, naime, izmeðu ostalog bio i swinger i ljubitelj grupnog seksa i svakojakih igrica u spavaæoj sobi.
A buduæi da je Jen žena naše race, a žene iz naše familje ne vole dijeliti ni sebe ni svoje partnere s masom golišavih tjelesa, Jen je postavila uvjet a zaljubljeni Rob ga je prihvatio.

I tako su uglavljene zaruke, dogovoren datum, a Rob je potrošio brdo novaca na organiziranje velièanstvene fešte u petozvjezdièastom popularnom resortu.

Jen je bila izvan sebe od sreæe, i kad smo se zadnji put vidjele ovo ljeto povjerovala sam da je sve moguæe i da na kraju svi naðemo pravu ljubav iz snova i živimo happily ever after...

Samo što se Jenin san pretvorio u noænu moru.

Kako stare navike teško umiru, a ovisnosti se ne rješavamo baš tako lako, tako se ni Rob nije riješio svoje male ovisnosti o grupnom seksu i izmjeni partnera.
Prije dva mjeseca Jen je trebala biti poslom u Canberri, ali buduæi da se posao poklopio s Robovim roðendanom, odluèila je zbrisati sa simpozija dan ranije i iznenaditi dragoga i osvanuti mu na vratima u superseksi izdanju, sa skupom dugmadi za manžete u jednoj i superdildom u drugoj ruci. Jer Rob je volio igrice s dildom, mada navodno nije imao sklonosti prema drugom spolu.

Meðutim, kako je Jen trebala biti odsutna preko vikenda, Rob se sam pobrinuo za svoj roðendanski tulum, tako da je Jen ušetala u kuæu taman u trenutku kad se dragi zabavljao u probranom društvancu jednog muškarca i tri žene...
I to kako zabavljao!
A ono što je njen dragi imao u guzi definitivno nije bio silikonski dildaè!

Naravno da bi svaka žena privremeno izgubila razum na takav prizor, pogotovo ako je zaljubljena do ušiju kao što je bila Jen!
Ali kako Jen ima pametnu mamu sa 4 uspješna braka iza sebe, i tri još pametnije sestre koje nikad nisu izvukle deblji kraj u razvodima, tako je i Jen postupila po pametnim savjetima pametnih i iskusnih žena svog plemena.
Nakon tjedan dana dragome je naoko sve oprostila i nastavila s pripremama za vjenèanje, èak su zajedno krenuli i terapeutu za veze, dok je u meðuvremenu na poslu uzela slobodnu godinu, prodala vjenèanicu i zaruènièki prsten za lijepe novce, makla sa strane dio novaca kojim je trebalo platiti svadbenu feštu, podigla ušteðevinu, dala stan koji je imala u gradu u podnajam, i tri dana prije planiranog obreda jednostavno raskinula cijelu prièu, ostavljajuæi Roba izbezumljenog (ipak je bio strašno zaljubljen u nju) i sa gomilom troškova za vjenèanje... naravno, bez moguænosti povrata novca koji je veæ bio uplaæen, jer je vjenèanje prekasno otkazano.

Na žalost, ako ga je svjetski premaslala, to ne znaèi da ga je i preboljela.
Mada više nije baš toliko luda za njim.Trenutaèno stanje bi se više moglo opisati kao... pa, preboljevanje vlastite naivnosti i gluposti.
Jer iz sadašnje perspektive, Jen je svjesna da je cijelo vrijeme žmirila na oèite znakove da Rob nikada nije ni prestao sa svojim spolnim obièajima i navikama. I sigurno nije imao namjeru prestati ni u braku s njom.

Negdje u isto vrijeme se i Lile, naša zajednièka rodica, razvela, i kako joj u ovome trenutku ne odgovara biti sama doma s papigom, pozvala je Jen da provede slobodnu godinu s njom umjesto da bezveze vrluda po svijetu stopama Angeline Jolie ili radi neku sliènu glupost.
Uostalom, Zagreb uopæe nije loše mjesto za zapoèeti ispoèetka.

I tako smo sada dvije koje zapoèinjemo ispoèetka.
I ja i Jen nemamo pametnog posla preko dana, ne radimo ništa korisno i raspolažemo gomilom slobodnog vremena, pa smo se odluèile udružiti i baciti se u vrtlog društvenog života ovog malog kontinentalnog grada...

S Jen pod rukom sigurno neæu ostati neprimjeæena.
Jen je tipièan australski komad medenog tena (od solarija i krema za samotamnjenje. Dok i na najmanju naznaku prirodnog sunca stavlja debeli sloj spf50 na lice, spremna je pustiti da u solariju kvarc-lampa pregori na njoj, što mi je totalno nelogièno) i medene kose, golemih èokoladnih oèiju, kolageniziranih srcolikih usana i svaki put kad se nasmiješi trenutno zabljesne okolinu remek djelom australske ortodontske keramike. A svojih 10-ak kila viška nosi sa takvim èarobnim šarmom da jednostavno nitko ne primjeæuje da Jen možda baš i nema savršene proporcije.
Usto, Jen obožava pretjerivanje, baš kao i ja, i još više od mene. Njen nakit je uvijek najveæi, njena odjeæa uvijek najtrendovskija, njene pete najviše, nokti najdulji, make-up najsvjetlucaviji, torbe najveæe, smijeh najzarazniji, a ona sama uvijek najglasnija, najviša i najluða žena koja se može zateæi u prostoriji... Onako, tipièno australski, buèna, velika i prelijepa.

Osim toga, Jen je odluèna u svom naumu da preboli nevjernog pasjeg skota i zaboravi na prizor zateèen u dnevnom boravku, a to se najlakše postiže upravo tako da se razuzdano prepusti svim glupostima koje joj padnu na pamet.

Uostalom, gdje bih našla bolju frendicu koja bi N-u skratila muèno vrijeme u ljubavnim dvojbama, nego u vlastitiom leglu?

Jer kad vlastiti problemi postanu preteški da bih se nosila s njima, ja ih maknem sa strane i krenem rješavati tuðe, sve dok neka viša sila onako usput ne riješi moje kojima se ne želim baviti...
Napokon zar mi u Tajni lijepo sve ne piše? Moram samo vjerovati da æe Svemir sve rješiti najbolje moguæe i u moju korist, i onda æe se sve tako i dogoditi.
Valjda.
Nadam se.
Ne, pogrešan naèin razmišljanja. Želim da se sve sredi.
MORA se sve sredit...
SREDIT ÆE SE!!!
Pliz, pliz, pliz da hoæe...

Ellein splet neobjašnjivih okolnosti i zastrašujuæih sluèajnosti, te kako sam za dlaku izbjegla najgori moguæi scenario, ali ne zadugo, ne zadugo...

Moj život se odjednom pretvorio u totalnu katastrofu i najgoru moguæu noænu moru!

A sve zato jer mi je Ž namjestila prvi date s Tugaljivim, rodica Jen iz Australije odluèila uzeti off godinu i provesti je kod rodice Lile u Hrvatskoj, a rodica Lile opet nedavno promijenila posao...

Inaèe, u normalnom životu bilo bi nemoguæe da se svi protagonisti moje prièe odjednom meðusobno poznaju, i da se okolnosti poklope upravo ovako kako su se poklopile juèer, ali buduæi da moj život NIJE normalan, tako su se i okolnosti poklopile upravo onako kako su se poklopile a da ja ni u najgorim noænim morama nisam mogla zamisliti da bi mogle...

Dakle, ipak sam odluèila Tugaljivom pružiti još jednu priliku.
Svi zaslužujemo drugu priliku, pa tako i frajer s Bambi oèima.
Pa što onda ako ima nešto što me podsjeæa na Nesuðenog... na primjer, stan u istoj kuæi s roditeljima? Možda mu je mama zapravo normalna? Možda ne traži ženu?

Dapaèe, priliku sam mu odluèila pružiti još istu veèer, jer je najbolja morala ostati dugo na poslu, i onda iæi na nekakvu veèeru, tako da nisam htjela veèer provesti sama baveæi se zavjesama i televizijom.
A ni popodne mi se nije dalo provesti sama, tako da sam se dogovorila naæi sa rodicom Lile, koju nisam vidjela nekih 100 godina jer je uvijek tako puna posla, i rodicom Jen koja je prekinula zaruke tri dana prije vjenèanja i odluèila pauzirati godinu dana s posla, pokupila ušteðevinu i nacrtala se kod Lile u Zagrebu...

Lile je nedavno promijenila posao, tj. još uvijek radi isti posao ali na boljem položaju i kod drugog poslodavca.
A kako je ovaj put posao u samom centru, dogovorila sam s Jen kasnopopodnevnu kavu u Khali. Zbog Kaptol Centra i rasprodaja, naravno, ali i zato jer je Lili blizu doæi s posla.

Dakle, sjedim ja tako s Jen i æakulam o tome kako je došla dan ranije sa seminara iz Canberre i zatekla Roba u krevetu ni manje ni više nego s tri žene i još jednim muškarcem, kad nazove Lile i kaže da dolazi sa novim frendicama s posla s kojima je bila u brief shoppingu jer ja ionako volim što veæe i zabavnije društvo, i zaista se pojavi nakon par minuta sa dvije žene naših godina...
Od kojih sam jednu veæ poznavala, jer je išla na faks i družila se s Najboljom, a i sada su još u kontaktu.
A i druga mi je izgledala nekako poznato...
Doduše, ne baš kao da je totalno poznajem, ali svakako poznato odnekud...
Dok nije pružila ruku i rekla ime.
A onda mi je odjednom bilo jasno odakle mi je poznata!

Sa Facebooka!
Iz albuma koje je postao Oženjeni!
Upravo sam upoznala njegovu Ženu!!!
Ajme!

Žena radi s Lilom!
U drugom odjelu, ali radi s Lilom!
I druži se s Liom!
Poznaju se i otprije, i žena je kumovala Lilinom prelasku u novu firmu!
Ajme!

U noænim morama žena koja ševi oženjenog frajera èesto ima priliku susresti zakonitu suprugu, i to nikad ne izgleda dobro.
Takoðer, kad žena koja ševi oženjenog frajera zamišlja njegovu zakonitu, obièno je zamisli kao neko grozomorno i dosadno stvorenje sa štapom u dupetu, brdom bora, kreštavim glasom i gomilom neprivlaènih fizièkih i karakternih osobina zbog kojih oženjeni frajer traži komada sa strane da mu olakša sumornu svakodnevicu i prokletstvo braènog života, koje najvjerovatnije podnosi samo zbog djeteta.
Ali ni u kojem sluèaju kao...
Pa... Kao jako zgodnu i simpatiènu osobu s kojom bi rado poželjela bit frendica u nekoj drugoj dimenziji.
Ali ne u ovoj, ne u trenutku dok èezne ni manje ni više nego upravo za njenim suprugom...

Nešto slièno tome dogodilo mi se dok sam radila u pretprošloj firmi.
Malo prije prelaska ja i Nezakoniti smo imali ozbiljniju krizu, i ja sam u to vrijeme na nekom glupom izlasku upoznala Oglašivaèa, sasvim beznaèajnog lika u svom životu, kojem je bilo dosadno u vezi i koji je tražio malo fizièke razonode. A kako je Nezakoniti bio nevjeran u toj fazi, nisam vidila ništa loše u tome da budem malo i ja.
Tako sam nekoliko puta zbrisala do Oglašivaèa tijekom pauze na poslu, osrednje se zabavila, i pospremila cijelu prièu u neki prašnjavi zakutak mozga te prekinula svaku komunikaciju. Izbrisala mail, brojeve mobitela i telefona, jednostavno – zaboravila.
I nakon nekih mjesec dana promijenila posao.
Na poslu sam se odmah skompala s asistenticom direktorice marketinga, oduševljavajuæim stvorenjem koje je sa mnom dijelilo strast prema solariju, pegli za kosu, golemim noktima, vratolomnim petama, 7 Days kroasanima od jagode i horoskopima.
Doduše, njene cipele, a imala ih je mnogo jako lijepih i posebnih, i redovno ih mijenjala, èinile su mi se sve redom nekako poznate, ali vjerovatno smo dijelile ljubav prema istim brandovima...
Sve dok jednog poprilièno besposlenog dana kad su svi glavni šefovi bili odsutni nismo zbrisale na pauzu od dva sata, i zaprièale se o glupostima...
Pa sam tako otkrila da je njezin deèko s kojim živi moje godište i škorpion u horoskopu, i da bi se puno bolje slagao sa mnom koja sam bik nego s njom koja je ovan ali bi se zato ona astrološki super slagala sa mojim Nezakonitim...
Odjednom mi je neka bubica proradila u glavi, spojila sam prijašnje podatke koje je nabacila o svom deèku, èinjenicu da je ona došla za svojim deèkom iz drugog grada u kojem je on neko vrijeme radio, fizièki opis, i – voila! Za svaki sluèaj sam je pitala kako se njen deèko zove, i kad mi je rekla ime ekspresno sam se sledila!
Sad mi je bilo jasno ODAKLE su mi tako poznate sve njene cipele...
Svaki put kad sam dolazila kod njega u stan provela bih bar pet minuta diveæi se izloženim papcima na policama u hodniku, posebno ljubièastim peep-toe salonkama od brušene kože sa zlatno-bisernom kopèom...
Moja reakcija na spomen imena je valjda bila tako oèita da me je kolegica pitala poznajem li ga možda, na što sam ja smuljala neku prièu o tome kako sam se naglo sjetila da moram poslati nekakav mail, i odjurila nazad na posao.
Na poslu me uhvatila panika.
Naime, par sati prije sam kolegici presnimila cd sa cijelovikendnog eventa firme, i bila sam sigurna da æe i Oglašivaè vidjeti te slike, a svakako nisam htjela da na bilo koji naèin reagira kad mene vidi na njima kako se grlim i smijem s njegovom curkom koju je tako bezoèno varao upravo sa mnom, usred bijela dana i u njenom vlastitom krevetu!
Ali, kako doæi do njega?
Bez broja, bez maila, a zaboravila sam i kako se toèno zove njegova firma... Pa sam se morala muvati po njenom uredu i vrebati priliku da kolegica ode do wc-a, maznuti joj mobitel, pronaæi broj, telefonirati iz dvorišta i kasnije se praviti blesava dok se ona èudila kako je uspjela ostaviti mobitel u mome uredu kad u njega nije ni ulazila otkako smo se vratile s pauze...
Naravno, on je saèuvao zajednièku prljavu malu tajnu. Jer da nije, nas dvije ne bismo i danas bile super frendice. Sreæom, prekinuli su nekoliko mjeseci nakon mog neugodnog otkriæa, zbog njene nevjere i otkriæa da se zapravo zatelebala u svog sluèajnog ljubavnika, tako da više nisam morala tražiti izlike zašto tako rado izlazim s njom vani ali odbijam svratiti do nje na kavu ili uvijek nekako nestanem kad se pojavi prilika da upoznam njenog deèka...

Nego, stala sam na upoznavanju Žene. Koja me je stvarno oduševila. Toliko da su skoro dva sata u njenom društvu proletjela jako brzo.
U meðuvremenu je po mene došao i Tugaljivi, i situacija se opet zakomplicirala... Naime, naruèila sam da me doðe pokupiti kako bih imala izliku što bježim iz društva i nekakvog frajera kao pokriæe ako Ženi na neki èudan naèin proradi intuicija pa skuži šifre kojima ja i Lile komuniciramo o Oženjenom (jer Lili nisam dospjela isprièati cijelu prièu, a kamoli spomenuti ime, tako da je i ona ostala šokirana kad sam joj brzinski sms-om poslala sažetak prièe i otkriæe da je nasuprot mene zakonita supruga), ali èim je Tugaljivi ušetao u Khalu, odmah je poletio prema nama, i nije prvo pozdravio mene nego se doslovno bacio Ženi u zagrljaj!

Jer Tugaljivi i Žena se poznaju još od vrtiæa, iz istog su kvarta, skupa su išli u gimnaziju i skupa studirali na ekonomiji, a on ju je i upoznao sa njenim suprugom, koji je sluèajno jedan od NJEGOVIH NAJBOLJIH FRENDOVA!!!

Isusebožesveti i Marijomilostipuna!

Oženjeni za kojim pokušavam ne liti suze, i Tugaljivi kojeg sam odabrala za pokušaj izbijanja klina klinom, su superprijatelji koji se viðaju na dnevnoj bazi!!! Ne samo u istoj teretani, nego su im i firme jako blizu pa su èesto skupa i na ruèku! Žive relativno blizu! Izlaze na ista mjesta! Zajedno igraju nogomet!

I dok su Žena i Tugaljivi radosno objašnjavali ostatku društvanca koje se u meðuvremenu proširilo za još par ljudi kako su neobièno i sudbinski njihovi životi povezani, ja sam užasnutoj Lili slala mamutski sms u kojem pokušavam objasniti u kakvoj sam se situaciji upravo našla...
Žena, naime, nijednom nije otišla piškit, tako da nisam imala vremena rodici objasniti još jednom cijelu prièu oko Oženjenog i Tugaljivog... Jer da sam samo prije spomenula ime i prezime, a ne èuvala podatke za prvu kavu i kontakt oèi u oèi, ona sigurno ne bi dovukla njegovu suprugu na druženje.

Meðutim, stvari su polako poèele postajati sve gore po mene. Žena od mog Oženjenog mi radosno objašnjava kako je baš sretna što je Tugaljivi ponovo poèeo izlaziti s curama, jer nakon raskida mamutske veze prije godinu dana jedva da je uopæe pokazivao znakove interesa za suprotni spol, i kako misli da je to baš super jer da se ja njoj èinim baš super cura za njenog dragog prijatelja... kao, odmah sam joj bila simpatièana...
...Zemljo, otvori se...
...Ali to još nije sve, jer Ženi zvoni mobitel, Žena ustaje i javlja se, razgovara, a zatim se vraæa za stol da Tugaljivom objavi kako je upravo zvao njen suprug, tj. moj Oženjeni, i kako æe za najkasnije pola sata i on biti tu, jer da moraju skupa pokupovati neke stvari pa to mogu obaviti i ovdje u Mercatoru, a Tugaljivi je veæ pod laganim gasom od dvije pive i totalno oduševljen time!
Svima se to èini baš simpatièno, i jako zgodna koincidencija...
Osim Lili, koja u glavi veæ vrti prizore katastrofe i užasa, pakla na poslu, otkaza i smrtne svaðe sa doveèerašnjom frendicom...
I Jen, kojoj je sve to užasno nerazumljivo obzirom na to da je njen hrvatski još uvijek prilièno rudimentaran i bazièan, pa nije skužila dobro situaciju i cijelo vrijeme me pita kako to da izlazim s Tugaljivim kad je ona mislila da ja imam neki affaire... a ja pokušavam smuljati i izbjeæi odgovor, jer svi oko nas ipak govore engleski ali je sreæom niko ne sluša, no ipak bi neko mogao èuti o èemu prièamo...
I, naravno, meni, koja sam totalno obuzeta užasom i panikom!!!
Stvari su veæ totalno izmakle moguænosti bilo kakve kontrole, i svakako ne želim vidjeti Oženjenog... Tj. totalno želim vidjeti Oženjenog, ali ne sada i ne ovdje, a pogotovo ne u ovakvom društvu!

Kako bih objasnila èinjenicu da sam eto odjednom sasvim sluèajno poèela izlaziti sa njegovim jako dobrim prijateljem, i još sluèajnije se našla u društvu njegove Žene, i u sendvièu izmeðu njih dvoje oèekujem da se on pojavi i... i što?
Pogotovo u trenutku kad mi on sam svojim ukidanjem komunikacije lijepo i jasno potvrðuje na èemu smo nas dvoje – na nièemu.
Ja prva na njegovom mjestu ne bih povjerovala u sluèajnost! Dapaèe!

A kako mi nije ostalo ništa drugo nego da se pomirim sa sudbinom i oèekujem neminovnu katastrofu koja æe uslijediti dolaskom Oženjenog, tako sam se bacila na još alkohola i tihe molitvice Svevišnjem da me izvuèe iz situacije u koju sam sasvim neplanirano ali jako neugodno upala...
I brojala minute do katastrofe...

Meðutim, kako djecu, lude i pijane Bog ipak èuva, a i antièkom su Panteonu grešnici i budale uvijek bili nekako draži od onih ispravnih, tako je i Tugaljivom odjednom palo na pamet da možda nije najpametnije provesti cijelu veèer èekajuæi Oženjenog (koji je veæ probio tih pola sata) jer bi u protivnom mogao propustiti neke možda bolje stvari, a vjerovatnije je da je veæ bio nepodnošljivo gladan, jer je zakljuèio da bi bilo super da ja i on idemo nešto jesti a da me sa frendom upozna nekom drugom prilikom (ako ih još bude, mwahahahahahahahaha! Nakon ovog šoka... sumnjam!).
Tako da smo zbrisali u zadnji èas. Prema Lilinim informacijama, Oženjeni se pojavio nekih 10-15 minuta nakon našeg odlaska, dok smo ja i Tugaljivi veæ odavno i na sigurnoj udaljenosti glodali svoje kobasice i spremali se do Branimira na film...

Ipak, bojim se da susret s Oženjenim, predmetom mojih žudnji i snova, u ovakvoj totalno neželjenoj režiji neæu moæi odgaðati dugo ako namjeravam nastaviti druženje s Tugaljivim.
A Tugaljivi je sasvim ok i ugodno mi je u njegovom društvu...
Drag je, normalan, i èak mi se èini da nema onaj Nesuðeni faktor kojeg sam se još juèer toliko bojala...

A to što nema fatalne privlaènosti... Pa, u ovoj fazi mi ionako treba samo frend za druženje, zar ne? Kako Najbolja uvijek uspije imati te neke muške hetero bestiæe zaljubljene u nju, koje drži na kratkoj uzici, i još budu zadovoljni što su uopæe dobili priliku ne dobiti ništa od nje, tako æu valjda i ja jednom izdržati da imam ljubimca a da ne završim s njim u krevetu...

U meðuvremenu, da ne ispadne da sam za neko vrijeme potpuno izbjegla moguænost da Oženjeni sazna da sam se družila s njegovom Ženom, danas sam otvorila Facebook i sa užasom konstatirala da mi je Žena poslala friend request!!!
Valjda me našla kod Lile na profilu, a imam i brdo zajednièkih slika s Lilom pa je bilo lako zakljuèiti koja sam...
Ono, najnormalnije, kao da se to samo po sebi podrazumijeva...

I što sad? Da je prihvatim?
Posljednjih mjeseci sam nebrojeno puta gledala u taj njen zatvoreni profil i siæušnu sliku, i mozgala kako bih mogla pronjuškati po njemu, pogledati koga sve poznaje (osim Lile i vlastitog muža), koje je slike postala, kako stvarno izgleda, jer u brdu slika po albumima Oženjeni ima samo tri sa suprugom...
Ali ako je i primim u svoj krug, Oženjeni æe to odmah vidjeti na svom profilu, i opet æe se sama od sebe postaviti neka neugodna pitanja...
I, naravno, sigurno æe odmah pomisliti kako ga uhodim na neki naèin, ne samo njega nego i njegovu obitelj.
Osim toga, i ona æe vidjeti da poznajem njenog muža (što je zapravo mogla veæ i vidjeti, mada mi je profil zatvoren), i onda bi se mogla i s njene strane postaviti neka neugodna pitanja...
Jer ljudi koji su se upoznali na poslovnom sastanku obièno ne trèe jedno drugome biti Facebook frendovi tek tako, bezveze.
Mada bi mi bilo lakše njoj smuljati neku prièu o tome kako sam upoznala njenog supruga, nego njemu isprièati istinu o tome kako je došlo do mog i njenog poznanstva...garant mi ne bi vjerovao.
Ne bih vjerovala ni ja samoj sebi.

Dobila sam i request od Tugaljivog.
Ako njega prihvatim, on æe takoðer isti èas moæi vidjeti da u popisu frendova imam Oženjenog, a i Oženjeni æe vidjeti Tugaljivog...

Brdo komplikacija koje želim izbjeæi! I brdo problema koji prijete da se obruše na moju jadnu krhku kièmu, tim krhkiju što sam izgubila nekoliko grama na masi pa sam sada još krhkija...

A za sve je kriv prokleti Facebook!
Jer da me Oženjeni nije potražio na njemu dan nakon sastanka na kojem smo se upoznali, sigurno ne bi došlo do svega ovoga!!!

Jutros sam najranije, veæ u 9 sati, dovukla Ž u kvartovski kafiæ i oprala je pošteno.Pa gdje joj je, molim lijepo, bio mozak???
Od poèetka joj je poznat identitet Oženjenog, a kako i njen mužiæ igra nogomet s Tugaljivim, onda je nekako logièno da mužiæ poznaje i Oženjenog!Dapaèe, ispalo je da ga sad poznaje i ona, ali površno i iz viðenja, ne po imenu... no ipak... njenom krivicom se stvar užasno zakomplicirala!

Cijeli film sam bila živèana zbog horora koji sam proživila netom prije, tako da se uopæe nisam mogla skoncentrirati na film. I tako, ako me neko pita kakav je Kako izgubiti prijatelje i otuðiti se od ljudi mogla bih samo preprièati knjigu, jer se od cijelog filma sjeæam samo to da glumi agentica Scully i da je Tugaljivi pokušao napraviti move s rukom na koljenu ali sam ja toliko tresla nogom da je odustao...
Ali da me neko pita recept za izgubiti prijatelje i otuðiti se od ljudi, predložila bih mu da samo prati daljnji slijed dogaðaja, jer èisto sumnjam da æe stvari ostati na ovome i da se neæe dogoditi nešto grozno...

A u meðuvremenu ozbiljno razmišljam da nakon dvije i pol godine totalne ovisnosti napokon ukinem profile na Facebooku, MySpaceu, LinkedInu, i ostalim društvenim i poslovnim mrežama, èak i account na naoko bezazlenoj Coolinariki, te da se skinem sa Skypea, ICQa, MSNa, obrišem mail accounte na Gmailu i Yahoou (taj je ionako bio koristan samo za vrijeme eksperimentiranja s Iskricom i Smokvom), jer je ova moja situacija èisti dokaz da je Internet Sotonino djelo, Bill Gates novi Neèastivi, a u pravu su jedino Mormoni koji primitivno žive u šumama Utaha i koji još nose krinoline sa steznicima i žene se sa 12 vlastitih sestara, jer moderna tehnologija mi je oduvijek donosila samo probleme, a ovaj posljednji je živi dokaz za to...

Izgubljeni sluèaj i dva uvijek ista tipa frajera koji se kod mene ciklièki ponavljaju

Opet je ponedjeljak, i ponovo sam izgubljena.
Operacija Max TV je prošla uspješno, i sada svako prijepodne imam na VH1 sat vremena predobre aerobne klupske glazbe (hm... i nazvali su to Aerobics), ali nije da mi se vježba, mada imam dovoljno prostora, èak i Reebokov steper i buèice (iz faze kad je Najbolja mislla vježbat doma uz dvd-e)...

Ali ni to me više ne èini sretnom.

Cure rade i osjeæam se usamljeno preko dana. Veæ mi je totalno dosadio život kuæanice. Kuham, pospremam, gledam tv, prièam na telefon, izaðem do grada zbog interneta, i opæenito umirem od dosade.

Vikendi su veæ druga prièa. Vikendom se družim, izlazim, dani su mi ispunjeni i preispunjeni, i prebrzo prolaze...

Ovaj vikend, na primjer, sam shoppingirala ( i skoro se poklala s najboljom u DM-u jer ona mrzi kupovinu sredstava za èišæenje i mopova za pod, a ja sam objavila rat flekama na tepihu, ali to je veæ druga prièa...). Družila se, u subotu smo napravile tulum posebno za N, koji je doduše bio strogo ženski, ali glavno da se tulumarilo... Plesala, vraæala se doma u zoru, padala s nogu u štiklama po Avenueu, eksperimentirala s kosom (prvo se u petak totalno preblajhala sama pa su mi korjenovi bili banana žuti, zatim smišljala nekakav skandinavsko-natural preljev, i na kraju je sve ispalo ok...), a bila sam i na dateu...

Upravo tako! Ž mi je namjestila nekog frenda od svog mužiæa, za kojeg je zakljuèila da bi bio idealan za mene jer odgovara traženom profilu, a sasvim sluèajno je i pokazao interes za mene na jednom od onih predbožiænih evenata po kojima sam peglala nemilice prije mjesec dana, pa rekoh zašto ne...

I tako sam upoznala i gospodina Tugaljivog, frajera navodno idealnog za izbijanje klina klinom.
Samo što je Tugaljivi sve samo ne idealan za mene.
Dapaèe, Tugaljivi je totalno isti tip kao i Nesuðeni, frajer s kojim sam imala vezu prije Nezakonitog, i koji je jedan od najveæih moguæih promašaja ikad, jedan od onih koje želimo zaboraviti i za koje nam je neugodno kad se uopæe prisjetimo da smo provele desetke mjeseci u vezi sa njima i izgubile gomilu dragocjenog vremena, napravile grozne greške koje su se odrazile na naš buduæi život, i onda poènemo pjevušiti ili samoj sebi prièati gluposti od srama pred samom sobom i da zaboravimo da smo se uopæe i prisjetile...

Ž nikako nije jasno zašto sam ostala tako užasnuta, i što je to tako loše na njemu.
Frajer je, naime, na prvi pogled skroz ok.
Visok, zgodan, plav, rane tridesete, dobar posao u multinacionalki, dobar obiteljski background (zlatna mladež), dobar velik auto, stan na onom dijelu Vrapèa koji mi se baš sviða (nisam ga potrošila! Znam to jer je susjed od Ž!), relativno zabavan, pomalo i duhovit, vidi se da je i inteligentan...
A kvaka je...
Pa, ima TO nešo, upravo TO što je imao i Nesuðeni.
Nešto zbog èega znam da bi stvar ispala totalna katastrofa, nešto što sam veæ prošla (i ne samo s nesuðenim) i od èega trebam bježat ko vrag od tamjana, inaèe...

Nesuðenog sam upoznala totalno filmski, s wow-efektom, u fazi dok sam jož živila i radila u Zagrebu. Bilo je ljeto, i s curkama sam preko tjedna znala zbrisati na neki dobar party na obali preko tjedna i vratiti se na posao ko zombi, ali sretna i željna još...I tako smo i taj èetvrtak zbrisale do Primoštena jer je u Aurori bio Mr.C, naplesale se, i negdje pred zoru odluèile krenuti doma...
Ali avaj!
Tri mjeseca stara 206-ica je odluèila otkazati na parkingu, a ja sam morala biti prisutna na sastanku u 10! kako je to bilo vrijeme prije autoceste, a i vrijeme kad nismo sve imale službene mobitele, našle smo se u deep deep trouble. Tj. ja sam se našla, buduæi sam jedina imala tako važnu obavezu za 6 sati, bez moguænosti da nazovem, odgodim, opravdam se...
I dok smo lamentirale nad nesretnim Peugeotom, spas se pojavio u vidu momaka iz mog starog splitskog kvarta koji su ponudili pomoæi curama da auto dovedu u vozno stanje, a frend je predložio da mene preveze njegov roðak koji takoðer žuri u Zagreb na posao.

Ali kakav roðak!
Dva metra visok mišiæav komad crne kose, najnevjerovatnijih zelenih oèiju na svijetu, sav ležeran u Replayu, smiješio mi se za volanom tada još uvijek popularnog Cherokeeja, i naravno da sam pala na pojavu!
A tek vožnja!
Cijelim putem smo izmijenili tek nekoliko rijeèi, ali totalno pravih rijeèi, a vozio je brzo i sigurno, u autu je svirao Caffe Del Mar petica, pijuckali smo mlijeko i trijeznili uz joint, i doma sam bila totalno na vrijeme, èak je i prièekao da se na brzinu tuširam, presvuèem i skinem naslage glittera s lica i odbacio me na posao. Toèno do 09.00!!!
Tu subotu sam ga ponovo susrela u Papayi. Bio je tako kjuuut, tako seksi, potpuno razlièit od skejtera, basista iz bendova, agencijskih kreativaca, dj-a i ostalih zgubidana na koje sam do tada trošila dragocjeno vrijeme. Zgodan, dotjeran, perspektivan, imuæan, dobrog backgrounda, okružen svim tim tako dražesnim momcima i taaaako gentlemanski zainteresiran za mene!
Èak imam i slikicu od te veèeri koju je okinula Najbolja, on u crnoj košulji, bež 3/4 hlaèama i japankama, ja s pramenovima i umjetnom orhidejom u kosi, u zebrastoj haljini na volane i mazohistièkim sandalicama, dopirem mu do kljuène kosti, brišem bronzer o njegovu košulju, gledamo se s kretenski rastopljenim osmjesima i sve na slici vrišti: LIVED HAPPILY EVER AFTER!!!
A kad sam tu veèer još otkrila što i koliko toga krije u hlaèama, moja sreæa je izgledala potpuna i vjeèna!

Sve mi sanjamo o frajeru koji ima, izgleda i ponaša se kao princ iz bajke, ma što govorile i ma kakve se pravile pred frendicama.
A kad frajer još svakodnevno šalje sms-ove sapunjastog sadržaja, zove na dnevnoj bazi, kupuje nam cipele i torbice koje sebi ne možemo priuštiti, vodi nas na godišnji u Grèku i zimovanje u Egipat, upoznaje s mamom, i kad ga sve frendice jednostavno obožavaju... Onda je to definitivno ispunjenje svih snova.
Ili jednostavno predobro da bi bilo istinito.

A ja sam bila previše zaljubljena da bi skužila da sam se spanðala s pijavicom i emotivnim vampirom. I, što je još gore, maminim sinom i šonjom do jaja.

I tako, kad je Nesuðeni nakon nekoliko mjeseci zakljuèio da bi se rado vratio doma u Split i pridružio oèevoj i strièevoj obiteljskoj firmi, našla sam se na 100 muka. Ostaviti posao koji obožavam i vratiti se na otužni jug svakako nije bilo dio mojih životnih planova, ali dobila sam jako lijep prsten, njegova mama je veæ opremila stan, a curke su mi punile glavu da sam luda ako ne prihvatim, i tako sam dala otkaz, utrpala skromnu imovinu u gepek Jeepa i vratila se doma.
Tj. u stan toèno ispod onog u kojem su živjeli njegovi roditelji.
Bez posla, bez društvenog života koji me je ispunjavao, trebalo je krenuti ispoèetka.

Njegova stara koja mi je na dnevnoj bazi visila na grbaèi se tada èinila najmanji problem. Nesuðeni je po cijeli dan radio, a kad nije radio visio je doma za kompjuterom i igrao World of Warcraft ili metiljao po forumima.
I fizièki se potpuno promijenio: pustio je mini škembicu jer je njegova stara svaki dan kuhala tone omiljenih jela za svog zlatnog jedinca, postalo mu je tlaèno prošetati pješke èak do kvartovskog Keruma, objesio se, poèeo zaboravljati na šišanje, štucanje podpazušnih dlaka i šumice koja je prijetila izviriti iz košulje, a radnu sobu je pretvorio u svinjac i negodovao svaki put kad sam ja prostoriju pokušala dovesti u red.
Do tada nismo živjeli skupa, tako da nisam imala pojma da on nije sposoban poèistiti mrvice sa stola za sobom, pokupiti odjeæu s poda, uzeti èisti ruènik, ili zatvoriti za sobom šampon/pastu za zube/frižider/ormar.
O tome da ja naðem posao nije bilo ni govora, jer ko je vidio da buduæa majka njegove djece radi, a i njegova je mama imala planove za mene...
Nakon nekog vremena, buduæi da je njegov društveni život nestao ili se sveo na sjedeljke uz utakmicu s frendovima iz kvarta i par kretena koje zna još s faksa, ja sam poèela izlaziti bez njega.
Najobièniji subotnji izlasci do Metropolisa, Mastersa i Tribua s curama, kave ispred Vijeke na Rivi, shopping ekspedicije, ništa strašno ni razvratno...
A onda sam poèela upoznavati i druge frajere. Normalne momke koji su doduše možda imali manje od njega, ali su bili zabavni, opušteni, raspoloženi za druženje... i tu su poèeli problemi.
Njegova zloèesta sestra koja je izlazila na ista mjesta kao i ja je poèela puniti glavu mamici, mamica je poèela puniti glavu Nesuðenom, krenule su svaðe, emotivne ucjene, seksualni život je nestao bestraga, poèeo mi je biti užasno odbojan, toliko da sam koristila svaku izliku da noæ prespavam na kauèu s daljinskim u ruci...

I kad je jedne srijede mamica osvanula nepozvana u mom dnevnom boravku, održala mi lekciju o nesreðenom stanu (a ja sam stvarno ulagala goleme napore da svinjac njenog sinèiæa održavam u najboljem moguæem stanju) i tome kako je žena ništa pod nebom dok ne rodi, te izjavila kako su ona i sin bili do Don Rodijaka koji radi u Sv.Tom-i-Tom i dogovorili preko veze subotu za tri mjeseca te da rade na tome da dobiju Vilu Dalmaciju, meni je totalno pao mrak na oèi.

Ne samo da nisam bila spremna za brak sa totalnim idijotom, nego nisam bila spremna za brak uopæe! Pogotovo u situaciji kad sam groznièavo razmišljala kako bih najbezbolnije izvela prekid, a da se na moju grbaèu ne obruši gnjev utjecajne obitelji.
Osim toga, negdje u to vrijeme sam upoznala i Nezakonitog, koji mi je poèeo polako ulaziti pod kožu, mada sam znala da je još uvijek službeno u braku.

Agonija se nastavila slijedeæih mjesec dana. Nesuðeni je terorizirao, mamica je organizirala svadbu i ugnjetavala, ja sam plakala po cijele noæi a danju se tajno nalazila sa Nezakonitim na kavama, dok napokon nisam totalno pukla pod pritiskom...

I odluèila riješiti problem na jedini moguæi naèin.
Iselila sam iz mamièinog stana i uselila u stan koji mi je pronašao Nezakoniti, pronašla posao u struci u roku od tjedan dana, kroz to vrijeme konzumirala enormnu kolièinu tableta za smirenje, isplakala more suza, promijenila nekoliko brojeva mobitela zbog telefonskog uznemiravanja od strane Nesuðenog i mamice, zaradila titulu gradske drolje i sponzoruše bez obraza i srama koja uskaèe iz jednog bogatog kreveta u drugi, pretrpila nekoliko javnih ekscesa koje mi je priredila njegova grozna sestra...
I nakon nekog vremena, kad su stvari sjele na svoje mjesto, bila spremna zapoèeti vezu koja mi je obilježila život, onu sa Nezakonitim.
Ali to je potpuno druga prièa.

A kako se tu uklapa Tugaljivi sa kojim sam zadejtala?
Pa, po tome što jednostavno na prvu ima previše karakteristika koje dijeli sa Nesuðenim. I još par njih koji su prohujali kroz moj život u meðuvremenu. Svi su bili jednostavno u svemu savršeni momci koji su se opsesivno zaljubljivali na prvu, a nakon vrlo malo vremena na uvijek jednak naèin nasilno pokušali od mene napraviti ... to nešto! I da, ispalo je da svi imaju isti tip mamice rospije. A ovaj Tugaljivi živi u stanu u obiteljskoj kuæi, kat iznad roditelja. Što je informacija sasvim dovoljna da odustanem u startu.
A kako se kod mene ciklièki ponavljaju dva potpuno jednaka tipa muškaraca (uz pokoju iznimku tipa lokalnog kriminalca, jedva punoljetnog konobara-studenta, boksaèa-kamatara i poduzetnika-jebivjetra ili zgodnog-ali-zaruèenog-hercegovca), a to bi bili oženjeni bludnici i fini deèki-krvopije, jednostavno znam da je ovaj jedan iz kategorije krvopija i da mu ne želim pružiti priliku i za drugi susret.

Mada ima te preslatke smeðe Bambi okice tugaljivog oblika, sasvim lijepo tijelo i zabavne prièe. A ne sumnjam ni da bi neko vrijeme provedeno s njim stvarno moglo biti ugodno...
Dok mi neoèekivano ne servira prsten i mamicu!

Mislim da bi zato za mene najbolje bilo da prestanem pripuštati muškarce u svoj život na neko vrijeme.
Mada je ovaj Tugaljivi tijekom pisanja posta poslao veæ 3 poruke!!!
Mogla bih se, na primjer posvetiti kukièanju ili šivanju. Popraviti patente na jastuènicama i navlakama za kauè. Isplesti tabletiæ.
Ali iako živi u istoj graðevini sa starcima, možda ipak nije kao jedan od ovih maminih sinova koji su mi zagorèavali život?
Možda da operem sve zavjese u stanu veèeras?
Ako se samo još jednom vidimo, i možda malo svratimo do njega... To ne znaèi da æu odmah upast u vezu, jelda? Napokon, nije da ja baš tako lako ulijeæem...
Ili opeglati sve ruènike, kuhinjske krpe i posteljinu? Ispeæi neki jako komplicirani kolaè?
Postoji moguænost da je jako dobar u seksu, ali to nikad neæu saznati ako ne probam... Ili da je skroz ok lik, normalan, ali kako æu to znati ako mu ne pružim priliku da se dokaže?
Znam! Mogla bih prati fino rublje i osjetljivu vunu ruèno!!!

Ili jednostavno poslat sve kvragu i naæi se snjim, pa da vidim mogu li klin klinom izbiti!
Jer sutra je tjedan dana otkako se Oženjeni opet ne javlja...

Žena - katastrofa u raljama nedoumice, nexxxice, besparice i na pragu rehaba...

I'm Done With The Great Love. I'm Back To Great Lovers. (Samantha Jones, epizoda od preksinoæ)

Odbor za probleme uzrokovane oženjenošæu žuðenog partnera je sastanèio, i sastanèio, i planirani briefing se pretvorio u plenarnu sjednicu... I nakon nekoliko tura Jegera, par traèeva, podijeljenog recepta za najbolji pekarski krumpir na svijetu (sad znam kako od Ž izvuæi fenomenalne recepte koje ona inaèe krije od nas ko guja noge. Alkoholom!) i gledanja slika M-ovih neæaka, Odbor se složio da uopæe neæemo potezati pitanje Oženjenog, nego æemo klin klinom izbiti.
Tj. oni su to odluèili.
Ja sam ionako bila previše izmoždena djelovanjem alkohola na dijetom oslabljeni organizam, da bih se bila složila i da su odluèili da se moram popet na Klimanjaro u kostimu kokoši ili gola mahat gaæicama s vrha Zagrepèanke.

Sreæom, negdje odmah sutra smo se složili da nema šanse da æe oni meni sad tu namještati neke blind dateove kao što su planirali pod utjecajem Jegera, jer da ja njih uvijek osramotim kad mi tako nešto slože...
Zapravo, samo sam se jednom svjetski ocrnila pred frajerom kojeg mi je uvalila TT, ali zato jer mi je bio dosadan, a na kraju je ispalo da to što sam pijana baljezgala idiotarije i ispala iz auta kad sam pokušala izaæi bez da otkopèam pojas njemu uopæe nije bilo crnjak nego kjut, pa je htio još dejtova, onda sam ja njemu rekla da ne mogu jer sam se zaruèila taman dan iza našeg dejta, nakon èega se Dosadni naljutio na TT pa su se posvaðali.
I jednom pred bratiæem od M, jer nisam imala pojma da M pred pola familje glumi, pa mi je izletilo da je frajer koji mi se javio bivši od M.
Hm, kad malo bolje razmislim, jednom sam se sviðala i kolegi od S1, pa me nagovorila da izaðem s njim na piæe...
I jednom njenom frendu s kojim me je bila upoznala u Piranji, i onda me ostavila s njim na 15-ak minuta, a ja...
I onaj šogor od TT-inog bivšeg deèka kojem...

Ah, hm, dakle, gdje sam ono stala?

Oženjeni.
Naravno da se opet ne javlja!
Nisam uostalom ni mislila da hoæe! Pa nisam neka naivna mulica od juèer koja nema pojma o životu i muškarcima!
Ali ipak, nekako... Tako se trudio da sam ipak pala, mada nisam imala namjeru.

Ipak, ja sam odrasla cura. Odrasle cure ne plaèu. Ok, možda malo plaèu, ali samo malo, i to u sebi, jer su greškom kupile obiènu umjesto vodootporne maskare.

Odrasle cure su se veæ milijun puta opekle i jednostavno znaju postavit granicu samoj sebi, povuæi crtu, reæi da je dosta, i kupiti jednosmjernu kartu za Arizonu.
Ionako na kraju svakoga prebolimo, i još se kasnije same sebi smijemo kako smo bile glupaèe... mislim, nije da me Oženjeni zabolio pa da sad trebam odbolit, božemesaèuvaj, ali eto... Bolje da prebolim dok još ne boli, nego da opet nasjednem!
Preventiva je najbolji put do dugovjeènosti i blagostanja!

Ja sam odluèila da moj rehab zapoèinje noænim životom i samostalnim pronalaženjem klina koji bi mi klin izbio.
Npr, veèeras je Armand Van Helden, mislim u Bestu, a ja željna plesa.
Doduše, teško da æu tamo naæi nešto zanimljivo, ali nikad se ne zna... Nikad se ne zna...

Nagovorila sam N da ide sa mnom. Trebam sponzora za alkohol. I nekoga da me èuva od gluposti kojima sam u posljednje vrijeme tako sklona.

N je ionako sav nekako uvenuo otkako se preselio u Zagreb, a nije prošlo niti mjesec dana.
More ga neispunjena ljubavna oèekivanja.
Naime, nekako je do posljednjeg trenutka odgaðao pronalaženje stana jer se nadao da æe Z predložiti da žive zajedno, bar dok se N ne snaðe. Pa i preselio se samo zbog njega!
Avaj! Jedno su vikendi i zajednièki godišnji odmori i blagdani, za koje èovjek zna da æe trajati toèno odreðen broj dana i onda se svi vraæaju doma i vole na daljinu. Drugo je kad osoba A upadne na teritorij osobe B. To veæ mijenja neke stvari...
Naravno, Z nije ponudio N èak ni privremeni suživot. Nego mu je pronašao stan. NA DRUGOM DIJELU GRADA! Kao, bliže mu je doæi do posla...
Osim toga, Z ima organiziran život, rutinu, prijatelje, aktivnosti, sve ono što ljudi veæ imaju... A N u Zagrebu nema nikoga, osim mene i udane frendice. N-u je dosadno. N nema svoje frendove, svoju kvartovsku birtiju, svoju teretanu i svoje neæake. N je sve to ostavio u Splitu. Zbog Z.
Pokušala sam razgovarati sa Z. Kao, našli smo se na kavici na pauzi, jer Z radi u centru.
Z ima osjeæaj da je malo ubrzao stvar sa N, jer da nije siguran želi li ga u tolikoj mjeri pripustiti u svoj život nakon tako malo vremena. N mu ponekad ide na živce, jer samo sjedi doma i cmizdri da je usamljen. N ne želi iæi vikendom na Sljeme jer mu je hladno. N ne voli klizanje, ne voli zimi iæi na bazen, i ne karta, što su sve aktivnosti kojima Z ispunjava svoj vikend.
Osim toga, N je tijekom studija u inozemstvu navikao imati normalnu vezu sa osobom istog spola i ne skrivati partnera od prijatelja i obitelji. N se u Splitu nikad nije sramio predstaviti Z-a kao svog deèka. Ni Z se nije sramio na N-ovom teritoriju. Ali, u Zagrebu mu je veæ neugodno.

Ah, muškarci! Homo ili hetero, èini mi se da je s njima uvijek ista prièa!
A lijepo sam govorila N da dobro promisli i da se ne istrèava.
I zato mu sad moram hitno pronaæi krug prijatelja u kojem æe se osjeæati dobro i ne biti ovisan o Z. Jer mi se èini da jadnik stvarno vene.

Eto, još jedna dobrodošla aktivnost u Arizoni!
Dok budem spašavala prijateljev život, neæu se optereæivati svojim problemima!

A nije da ih nemam...

Kao prvo, nisam odolila rasprodajama, i moje su se zalihe opasno stanjile.
Zato sam solarij zamijenila kremom za samotamnjenje, pa postoji opasnost od skore pojave leopardovog uzorka na koži, što ne želim.
A smanjila sam i troškove mobitela, što bi moglo rezultirati nepovoljno po moj društveni život.
I pritom još uvijek nisam kupila sve ono što bih htjela i što mi je potrebno (ali zato jesam brdo pogrešnih i nepotrebnih stvari, kao i obièno).

Kao drugo, ovo mi je prva solo zima nakon jako dugo vremena.
Mislim, ljeto je odlièno vrijeme da žena bude solo, ali zima... cccc... Nikako. Loše. Hladno i usamljeno.

Zato mislim da je krajnje vrijeme da nešto poduzmem na tom planu.
Ali da ovaj put naðem frajera koji je barem zakonski dostupan...

Što da radi žena kad nije sigurna što osjeæa i osjeæa li uopæe išta, i kad ne zna da li je totalno cool ili zapravo išèekuje i priželjkuje da se nemarni frajer javi...

Juèer sam imala jaaaako ispunjen dan.

Nakon popodnevne internet-kave još sam bila na piæu sa frendom, pa sam onda doma glavinjala po stanu, mijenjala stolnjake, premještala stvari po policama, pokušavala raditi, gledala tv bez interesa, pokušavala èitat knjigu... Vraga jesam èitala! Koncentracija nula bodova!

Neko sam vrijeme provela i s J na telefonu. Vratila se doma jer ipak mora i na posao, i usput bila na kavi sa preslatkim supermladim zajednièkim frendom.
I sad ne zna ni ona što da radi u vezi njega...I kaže da sam ja kriva za sve!Jer sam ih upoznala!

Deèko je mlaði brat moje dvije frendice i znam ga veæ, ono, sto godina. I nije da i meni nisu u zadnje vrijeme koji put procurile sline... Prejebeno je mlad, 21 godinica, student koji još i radi i vozi dobar auto (što je jako dobro u tim godinama kad žive sa starcima i trebaju privatni prostor za seks plus vlastito prijevozno sredstvo od toèke A do toèke G), zabavan, pametan, duhovit, pun potencijala... I mrak izgleda, nešto kao jako visoki i utrenirani Justin Timberlake (stilom) meets Ryan Phillipe (licem).
Osim toga, deèko je kronièno napaljen, a u godinama kad mladi mužjaci ne znaju kako ostvariti ono što žele sa 90% žena koje žele, pa obièno spadnu na one koje možda oni ne žele toliko ali one sasvim odluèno žele njih, i tako...
J opet ima problem.
Naime, kao da su godine života i studija u inozemstvu jednostavno isparile bestraga, J mi se poèela pretvarati u pravu konžervastu splitsku tuku koju brinu detalji poput toga što je njemu jedva 21 a njoj 29 (iduæi mjesec 30), i da što æe ljudi reæ...
Ma nemoj!
A nije je bilo briga dok je bila predmet opæe sprdnje kad se smucala naokolo sa groznim Kvazipseudoumjetnikom ili trèala za bivšim koji je u to vrijeme bio baš nekako friško u braku...
Valjda zato jer su oni bili pristojnih i malograðanski prihvatljivih godina, svi redom stariji od nje.
Uostalom, nije da traži muža!!! Treba joj samo prijatelj. S povlasticama...

Naravno, Oženjeni se danas ne javlja. Nisam to ni oèekivala.
Mada bi bilo lijepo da se javi.
Ono, nije obavezno, nekad je i naporno kad gnjave, ali ipak...

Ionako ne mogu ne misliti na njega.
Svaki put kad zakoraèim, sjednem, ustanem, hodam, ma uopæe se pomaknem, prisiljena sam pomislit na njega.
Imam tako groznu upalu mišiæa da su misli koje k njemu lete jednostavno neizbježne... A nije da su baš svaki put i najljepše, što je razumljivo obzirom na kolièinu mlijeène kiseline u pršutima...
Osim toga, svaki put kad maknem kosu iza uha (lijevog. To mi je nekako zaštitni znak i totalno nesvjesno) pokupim prstima golemu èvorugu na èelu koju sam zaradila kad sam opalila glavom u štok dok smo bježali pred terijerom u sobu.

Nikako ne volim situacije u kojima nemam potpunu kontrolu nad svojim mislima i emocijama.
Na žalost, to se kod mene dogaða prilièno èesto.

Trebam zrno utjehe i mrvu podrške, te dobar savjet i intermezzo uz friški traè.
Zato sam za popodne sazvala hitni briefing èlanica Odbora žena (i ne baš žena) koje posuðuju tuðe partnere.

To bi bile redom TT (njeni deèki su èesto u braku), M (koji ima iskustva u vezama sa oženjenim muškarcima patrijarhalnim stupovima društva koji u tajnosti vole druge muškarce... A i sestrièna mu radi sa Ženom od Oženjenog pa ga možda ipak angažiram ko špijuna), S1 (nekad u dugogodišnjoj vezi sa oženjenim direktorom) i Ž, ženu koja je zapoèela neobaveznu vezu sa oženjenim kolegom, i u niti godinu dana ga uspješno razvela i oženila za sebe.
Èisto da malo proèaèkamo situaciju...
I da razbistrim misli.

Inaèe, totalno ne volim te situacije s nejavljanjem, pa onda opsesivnim komuniciranjem svim dostupnim sredstvima komunikacije, pa onda opet... Uh!
Da žena poludi!

Mrzim doduše i situacije kad frajer sjedne na mobitel, Skype i MSN, i gnjavi porukama na veæinu kojih mi se ni ne odgovara ili ne znam što da odgovorim.
Mala distanca je totalno dobrodošla i pozitivna stvar.

Naravno, uz neku slatku porukicu, onako usputnu, da se žena ne osjeæa baš tako zanemareno...
Nego još uvijek dovoljno poželjno i privlaèno i sve ostalo što uz to ide.

Ma, bit æe bolje èim cugnem nešto i opustim se u pozitivnom i iskusnom društvu.

Pokušala sam poprièati telefonski o Oženjenom sa S2 i I, ali one imaju taj svoj neki èudni stav...
Nikako mi nije jasno zašto neki ljudi žene koje imaju nešto (neobavezno ili vezu) sa muškarcima u braku u startu percipiraju kao nekakve jadnice koje cijelo vrijeme samo sjede doma i oèekuju poziv ili susret, tuguju usamljene na blagdane i liju suze... i što ti ja znam što sve ne? S takvima ne možeš uopæe ozbiljno razgovarat o nièemu!!!
Sve stalne ljubavnice ili povremene trošiteljice oženjenih koje ja poznajem su sasvim normalne žene koje imaju bogat društveni život, prijatelje, hobije, neke èak i posao, druge partnere, tu i tamo i pokojeg supruga, i sigurno ne tuguju naveèer doma kraj telefona i nikako ne liju usamljene suze za Božiæ i ostale obiteljske blagdane!!!
Grrrrrrrrrr!!!
I zašto S2 i I oèekuju da æu se ja odjednom pretvoriti u takvo nekakvo melodramatièno stvorenje iz lošeg hrvatskog filma?

Nego, totalno sam zadovoljna prvim rezultatima dijete.
Nije baš da je se držim skroz po propisanom. Tu i tamo mi pobjegne nešto krute hrane, veæinom èokoladnog porijekla. Npr. èoko-smoki koji sam našla u stanu. Ajme kako mi je prije bio grozan! Ali sada... hm, mislim da zapravo uopæe nije tako loš. I ona neka malo tvrda Gouda iz dubine frižidera sa sasvim malo plijesni, ali ako se taj dio odreže ostaje pristojan komadiæ sira koji èak i ne smrdi. Dva usamljena inæuna u Tupperwareu, teglica maslina punjenih kaparima. I Petit Beure keks (zapravo, oko 3/4 keksa. Malo vlažnog i starog, ali neka, lakše se probavlja). Sve to skupa podijeljeno na 4 dana nije ni 100 kalorija po danu!
A splašnjavam naoèigled.
Valjda zato jer se stalno uzrujavam zbog neèega. To, kako sam èula, ubrzava metabolizam.

I da, moram nakratko prekinuti s dijetom jer sutra idem na ruèak poslovne prirode.
Frend me upoznaje sa drugim frendom, koji æe uskoro trebati osobu mojih kvalifikacija i vještina u svom timu.
A nekako ne bi bilo baš pristojno da se pojavim sa boèicom svoje juhice i zamolim da mi je podgriju...

P.S. Odustala sam od MaxTV-a u svojoj izvedbi. Nekako sve spojim toèno onako kako piše ali ništa ne funkcionira, tako da mislim da moram zvat u pomoæ frenda koji baš nekako sasvim sluèajno radu u it-u firme od Oženjenog...
Uostalom, ionako sam saznala da na njemu nema FoxLifea, pa mi nije više toliko o glavu...

Le Atmosfera, Le Outfit, Le Baiser An Trois, Le L'Amour, Le Just Don't Know What To Do With Myself...

Jednostavno sam toliko sretna i zbunjena da nisam mogla izdržat da ne pokupim torbu s laptopom i odjurim u grad na brdo kave i cigareta, jer inaèe... Ne znam što bi sa samom sobom.

Prvi susret na mom terenu je prošao više nego zadovoljavajuæe. Dapaèe!
Doduše, s nekim neplaniranim detaljima, ali ipak predobro.
A tako sam se brinula!
Prvo sam cijelu noæ glancala stan i pospremala odjeæu. Uklanjala višak preženskastih detalja kojima sam naèaèkala stan od Najbolje (ona sama bi sasvim dobro funkcionirala i bez džungle Diptique i Jo Malone svijeæa od smokve - JLo koristi samo ove prve, Sephorinih svijeæa u bojama, drvenih kutija i kutijica, pudrijera, svjeænjaka, lampi i ostale krame koju ja uporno dovlaèim svaki put kad doðem). Onda sam pootvarala sve prozore i balkon da ispari miris svježe skuhane dijetne juhice i cigareta iz stana, i negdje u zoru se živa smrzla. Zatim sam ujutro skužila da sam stan pretvorila u operacionu salu bez ikakvog šušta i gušta, pa sam se zabavljala vraæanjem stvari na mjesto. Nakon toga sam oèistila svoju omiljenu playlistu od gejastih (Erasure, Army Of Lovers, Pet Shop Boys, Cher), plaèipièkastih (Celine Dion, Aerosmith, Boys II Men, Dido, Cher), ti-si-oh-takav-gad-a-ja-te-preboljevam-i-poševit-æu-sve-graðevince-koje-vidim-kroz-prozor (Alanis Morisette, Carly Simon, Cher) stvari, i skoncentrirala se na apetitlih glazbu za opušteno dnevno maženje (Al Green, Curtis Mayfield). Najbolja je ištekala stalak za iPod iz plazme, a ja ga ne znam ponovo uštekat, tako da sam bila osuðena na izbor užasa iz laptopa.

Zatim sam bila na katastru.
Pa do odvjetnika.

Onda sam se vratila doma i mozgala što obuæi, uvjerena da imam još par sati vremena, tako da sam se nakon tuširanja i okrutnog peelinga natopila pomadama i umotala u satenski bijeli (ok, lažni satenski, 100% poliester, ali izgleda ko pravi) šlafrok preko Evinog kostima i, dok se losion od bugarskih ruža i još neèega jako dobrog za kožu upije, prvo isprobavala novi nakit koji je Najbolja dobila za Božiæ od Tajkuna, a onda okiæena ko božiæno drvce sjela na tepih i bacila se na instaliranje MaxTv-a.

Ok, znam i sama da je MaxTv totalno bezveze, lijepo sam rekla Najboljoj neka uzme kabelsku, ali njoj nasvirilo da uzme MaxTv i toèka.
A meni je više preko glave gledanja uvijek ista 4 kanala plus OTV (taj ne gledam enivej) i filmova s Juliom Roberts, pa sam odluèila uzeti stvar u svoje ruke.

Naravno, kako to uvijek biva, Oženjenom su se poremetili planovi i iskrsnuo kasnopopodnevni sastanak, pa je namjerio iznenadit me ranije, buduæi da sam mu rekla da svrati bilo kad iza jedan (mada sam raèunala da æe se držati dogovorenog vremena par sati kasnije).

Kako nije zvonio na parlafon nego ušao za nekim, tako je i nenajavljen pozvonio na vrata... A ja, misleæi da je vjerovatno susjeda koja mi vraæa prašak za pecivo od sinoæ, otvorila vrata u najgorem moguæem izdanju.
U bordelastom satenastom šlafroku do koljena, u èupavim natikaèicama, s morem ogrlica od bijelog zlata raznih debljina oko vrata, briljantnom narukvicom, golemim noktima sa zebrastim frenchom (da, i to sam namjeravala skinuti acetonom, a nokte skratiti bar pola cente. Ipak su malo presopranovski, a ja sam, kao, profinjena, elegantna i jednostavna cura), HD kabelom oko vrata, routerom u jednoj i uputama u drugoj ruci.

Meðutim, mora da sam ipak nekako sluèajno pogodila pravu kombinaciju, jeftinu do granice dobrog ukusa, jer me Monsieur Savršeni zaskoèio odmah s vrata i odvukao do prvog kauèa...
...i trebao je to biti najpožudniji, najseksi i najerotièniji poljubac u 2009... onako totalno... mmmm... da negdje nakon par sekundi nismo skužili da je u igri i jedan jezik viška!
Naime, gospoðica terijerka je jedno užasno ljubomorno malo stvorenje, i jednostavno ne podnosi da u njenoj blizini iko mazi ikoga ako se ne radi o tome da neko mazi nju! Pa je odluèila uvuæi se desantno izmeðu nas i protestirati jednom soènom pseæom pusom kojom bi zahvatila oboje, i tako dobila i svoj zasluženi dio!
Fuj!

A da ne spominjem kako je cijelo vrijeme plakala i protestirala ispred zatvorenih vrata sobe... Što zna bit užasno iritantno ako dvoje koji su u toj sobi nisu baš 100% koncentrirani jedno na drugo... Ali sreæom jesu bili...

O, itekako jesu...

Osim u trenucima kad su morali skoknuti po vodu, do wc-a i slièno. i na povratku bacati smrdljive keksiæe unaokolo i utrèavati u sobu prije nego ona proguta grickalicu i uleti prije nekoga od nas...
Mislim, smatram sebe dovoljno liberalnom i sklonom raznim eksperimentima koji seksualni život èine bogatijim i zabavnijim, ali seks pred oèima blesavog psiæa (koji bi od nekih djelova tijela još mogao pomisliti da su jestivi...) još uvijek ne spada u podruèje onoga što smatram uzbudljivim...

I tako, Oženjeni je nakon tri sata druženja odlepršao na sastanak relativno umoran, pomalo zgužvan i dobro raspoložen, a ja sam ostala sretna, puna poleta i...
Pa, pomalo zbunjena.
I sa brdom zapetljanih lanèiæa oko vrata.
Još uvijek su na meni, ispod dolèevite, time æu se pozabaviti kad prvo raspetljam misli.

Strašno su mi zapetljane.
Još uvijek mu nisam našla manu.

Lijep je, onako kako muškarci smiju biti lijepi. Na muževan naèin. Markantno.
Pametan je.
Duhovit.
Fantastièan ljubavnik.
A tek tijelo... Ajme!

Kad žena pred sobom ima tako savršeno muško stvorenje obièno se mogu javiti dva problema:

1. Moguænost:
Frajer je, unatoè tome što ima ženu i bar jednu ljubavnicu, garant gay, samo što to još ili nije priznao, ili je to u tajnosti, ili je biseksualac, ili je s Marsa i zapravo mi želi kroz kondom napraviti neko monstruozno dijete s tri ruke i 6 pari oèiju, ili je serijski ubojica/trgovac bijelim robljem/lik iz bajke a ja haluciniram zbog mentalnog oboljenja... U svakom sluèaju, lako je nevjerovatno je da je tako prokleto savršen i da je s njim sve ok;

2. Moguænost:
S frajerom je apsolutno sve ok, osim, eto, što je oženjen, ali onda postoji opasnost da se žena zaljubi u njega... A to bi moglo završiti neželjeno za ženu.

Ok, ja još uvijek ne znam jesam ili nisam.
Mislim, bilo bi malo nerealno da je frajer toliko savršen, a ja se nekim èudom ipak nikako, bar malo, ne zaljubim...
Ako se zaljubim... Želim li to?
Baš bi mi nekako dobro došlo, emotivno sam ravna crta. A svi znamo da je žena ljepša i ima savršen ten ne samo od seksa nego i od zaljubljenosti.
S druge strane, možda se na kraju zaljubim previše?
To ne bi bilo dobro.
Nikako.

Zato mislim da bi najpametnije bilo da odem doma i napokon instaliram taj MaxTv, jer život bez VH1 i Fox Lifea ponekad zna biti baš sumoran.
A ja sam zakaèena na Mad Man.

I da, nisam skidala lisice. Monsieur Oženjeni (kako se to kaže na francuskom?) je totalno bio zbediran što nemam kljuè. Naime, njemu je baš nekako oduvijek bilo napeto da ga neka žena veže i bespomoænog totalno iskoristi...
A kako sam Moi žena koja voli preuzeti stvar u svoje ruke, ne bi ni meni bilo mrsko...
Prokl!
Trebam taj kljuè hitno!

Bla Bla Bla Trach...

Jutro sam provela u sumanutom kupovanju s J, koja je dopeglala za mnom u Zagreb. Tj. ne baš doslovno za mnom, nego na nekakvu kontrolu uha koje treba operaciju, a kako ona to ne želi radit u Splitu, a i splitske je duæane veæ opustošila, tako je juèer sjela na avion i pojavila se na oèevom pragu...

Shopping s J je totalna noæna mora za svakog jadnika koji se odvaži na taj pothvat, ali kako ona ima fobiju od samostalne kupovine, a pritom još ima novaca i rado ih potroši na ljude koji je prate (jer je svjesna èinjenice da ako ne podmiti, nema te budale koja bi se upustila u avanturu kupovine s njom), tako sam ja skupila hrabrost, naoružala se strpljenjem i krenula na odvažnu odiseju...

Avenue Mall sam odbila u startu. Lakše mi je doæi tramvajem do centra. J po Zagrebu vozi Volvo od maæehe, a kako je i vožnja s njom po Splitu u Meganeu na kojeg je navikla pravi rizik, ne želim ni zamislit kako bi to izgledalo u automatiku kojeg rijetko vozi, i to onako golemom da ga i vještiji vozaè jedva parkira...

Ovaj put se bar pojavila u normalnom izdanju - dugaèka bunda od vidre iz vremena Jovanke Broz, jedno dva broja veæa od njenog konfekcijskog (koji je totalna nula), tajce, Uggsice i pletena haljina - tako da sam mogla mirne duše s njom u javnost... Èak sam je nagovorila da skine one grozne Cavalli naoèale pune kristala (s kojima izgleda ko Elton John).
Nakon 3 sata pustošenja po Magmi izašla sam blago ošteæenih živaca, opasno poljuljanog samopouzdanja (J je broj 34!!!), ali sa krasnim TopShop puloverom boje šljive (široki rukavi do lakta, našivene široke paillettes iste boje, pojas od istog materijala), sivom TopShop kapicom (baš je slatka), krasnim Mexx šalom i kratkim ravnim gležnjaèama boje karamela. J je izašla sa 6 kesa!!! Uopæe se ne usuðujem razmišljati o tome kakvu æe facu napravit njen stari kad vidi raèun s obiteljskog Americana i njena stara kad vidi raèun sa svog obiteljskog Dinersa...
Jer naravno da je J veæ potrošila svu svoju (popriliènu) plaæu, ispraznila svoje vlastite kartice... A ono što je velikodušno potrošila na mene je ionako tek kap u moru troškova.

Nakon toga smo se brzinski našle s TT u Floresu, na quicky kavici od sat i pol, tek da èujemo novosti, jer je J odluèila da mora do Avenuea a ja da moram do KIC-a (internet...).

TT je predivno stvorenje koje naprosto obožavam.
Osim toga, TT je i institucija i row model za sve žene koje stvarno zaslužuju ugodan život...
Ok, neko bi pomislio da TT po defaultu ne spada u dobra stvorenja samo zato što nekako sluèajno još od prve godine faksa ima neke deèke koji se brinu za nju. Ok, neki su bili i oženjeni, neki na jako visokim položajima, a neki su bili i iz redova klera (nemoš vjerovat koliko ti popi imaju i koliko znaju potrošit na ljubavnice...). I ok, njeni deèki se uvijek pobrinu da joj ne fali ništa u životu...
Ali ona je stvarno svakog od njih iskreno voljela! Kao što voli i sadašnjeg!
Osim toga, TT je toliko toplo, plemenito, dobroæudno i velikodušno stvorenje, da joj nitko ne može zamjeriti.
Ja to najbolje znam, jer smo bile najbolje frendice u osnovnoj školi, i ostale smo u kontaktu kad sam se preselila na Otok.

Jedna od stvari koje obožavam kod TT je to što je ona jedan od najiscrpnijih i totalno nepresušan izvor traèeva u našem malom krugu prijatelja.
Genijalno je što TT sa sobom èesto u torbi nosi diktafon (otkako je imala vezu sa poduzetnikom velikog kalibra koji je volio voditi prljave male intimne razgovore sa ljubavnicama, i kasnije ih preslušavati sa svojom gospoðom...) i ponekad, ali samo ponekad, kad je prièa stvarno soèna, diskretno upali stvar i snima... Tako sam i ja, na primjer, saznala jako puno toga o sebi iz usta osoba za koje nisam imala pojma ni da me poznaju, a kamoli da me poznaju TOLIKO dobro...

A kako je za blagdane TT bila kod svojih u Splitu, i kako je bila na bezbroj kava sa zajednièkim poznanicama, tako se i ovaj put našlo materijala za mene.

Joj, skoro da mi doðe da postam transkript razgovora izmeðu dvije totalno ljubomorne i užasno ružne glupaèe o tome kako sam bila na kavi sa bivšom ženom mog Nezakonitog dok su još bili u braku a ja veæ uselila kod njega...
Napokon, što ima èudno u tome što smo se nekoliko puta našle dok je ona bila u Hrvatskoj? Pa ja sam odgajala njeno dijete! A brak je ionako postojao samo na papiru!
Osim toga, Supruga je jedno užasno ok stvorenje, vrlo na zemlji i jako ugodna.
A nije mi ni jasno koga još to zanima kad je prošlo više od godinu dana otkako ja i Nezakoniti više ne dijelimo zajednièki prostor. Èak se ne sretnemo ni u prilikama kad viðam Dijete, jer ga uvijek dovede Baka... Ali valjda se u gradu stvarno više ništa zanimljivo ne dogaða kad su se tuke uhvatile baš mene...

Inaèe, imale smo i sasvim mali eksces s J.
J je, naime, u subotu prvi put u životu, nakon dugog nagovaranja, otišla na brazilac.
Brazilac je genijalna stvar i ja ga toplo preporuèujem svakoj ženi koja drži do svog seksualnog života. Em frajeri, unatoè tome što su neki od njih zagovornici onog užasnog hippie busena, svaki put izgube glavu pred prizorom ogoljenog i bespomoænog brežuljka, em im ne možeš istjerat glavu iz te zone, em je kontakt onog najvažnijeg dijela meðunožja i muškog tijela neometen nepotrebnom vegetacijom i stoga intenzivniji... Ma, u svakom sluèaju, ja podržavam i toplo preporuèujem nulericu svakoj ženi!
Bar jednom!
Za probu...
Mojoj S je spasila brak.
Nekim frendicama omoguæila da prvi put u životu dožive orgazam.
Mojim starcima je vratila seksualni život (ok, znam, i meni je fuj uopæe pomisliti na to... Moji roditelji... Ajme, joj! Ali ionako sam veæ prestara za prièe o rodi, a i nisam èula detalje, tako da... Uf! Grozan prizor!).
Meni je dovukla na grbaèu nekoliko opsjednutih stalkera koji su zapravo trebali biti jednokratne avanture...

Dakle, J je napokon napravila brazilku, ali se zaboravila informirati o manama iste (prednosti je iskušala odmah).
Naime, svrha onih groznih intimnih dlaka nije samo ta da nam zagorèavaju život na depilaciji bikini zone.
Vjerovali ili ne, kosmati pokrov na onim najskrivenijim unutrašnjim djelovima služi tome da zapravo usmjerava mlaziæ dok piškimo (valjda. Drugu svrhu stvarno ne bih znala, osim možda da gnjave muškarce tijekom oralnog seksa i zapinju im za zube, zbog èega moraju više puta prekidati posao, što zna strašno iæi na živce...).
Kad sjedimo na školjci u miru doma svog sve je ok, ali problem se javlja kad nam se pripiški na javnom mjestu.
Kako svaka normalna žena u javnom wc-u piški sa visina, ponekad je problem ostati suha i kad je šumica u kompletu (pogotovo kad se popilo). Piškenje iz ptièje perspektive bez usmjerivaèa dakle može biti ozbiljan problem i zato ga je potrebno dobro uvježbati doma prije izlaska na javno mjesto, dok ne postane rutina o kojoj se ne razmišlja. Mene je moja depilatrice upozorila na to još prije 6 godina, kad sam prvi put sredila intimnu frizuru u stilu kvartovskog kamatara. J se nismo sjetili upozoriti.
Tako da je iz WC-a izašla sa mokrim prugama na svijetlosivim tajcama. jako mokrima. Jako vidljivima. Pobjeglo joj na sve strane...
Sreæom, bunda je duga skoro do poda.

Popodne i veèeras me oèekuju ozbiljne stvari.
Sutra je utorak, dan kad sam planirala Oženjenog.

Do sutra moram stvoriti superugodnu i erotiènu atmosferu u stanu, nabaviti neko jako dobro vino (imam Merlot Roxandich i neki hercegovaèki Cabernet Sauvignon u špajzi, ovaj drugi još nisam probala, ali mislim da ih je Najbolja namijenila nekome...), definitivno promijenit posteljinu (jastuènice na Brad Pitta u Intervjuu S Vampirom ne djeluju nimalo stimulirajuæe), sakriti golemog plišanog miša od Najbolje (ali gdje? Gdje? Ogroman je, nigdje ne stane), ukloniti papuèe - crvene natikaèe s perjem na petu (nisam kriva, poklonjene su) - i smisliti u èemu æu hodati po kuæi a da ne djeluje bordelski ili glupo, osmisliti garderobu (kuæno a nepretenciozno. Ne mogu ga doèekati u pidžami na zeca u kojoj se smucam po kuæi ili crnoj trenerci i golemoj majci s kapuljaèom, a ne želim ga zaskoèiti u negližeu i halterima veæ s vrata. Još nismo u toj fazi).
I definitivno maknuti èeliène lisice s uzglavlja.
Što ne znam kako.
Lisice su prave, i A ih je jednom donijela i iz zezancije zakaèila za uzglavlje kreveta od Najbolje... I onda skužila da nije ponijela kljuè!!! U meðuvremenu je kljuè netragom nestao.
A ja za sada ne želim ostavit dojam da smo ja, ili Najbolja, ili obje sklone... Uf, dovoljno mi je komplicirano objašnjavati naše spavanje u zajednièkom krevetu kad sam kod nje (mislim, ta perverzna muška mašta...), a on Najbolju poznaje poslovno, i tako... ja bi to nekako uklonila.
Ne znam kako...

Ima neko savjet?

Led ledeni i ružne èizme u subotu popodne

Napustila sam južne krajeve po malo studenastom no ipak divnom, tipiènom ugodnom zimskom vremenu...
I došla na ledeni sjever...

Nakon što sam juèer odsjedila jednu turu na balkonèiæu ST Rive i natraèala se s najdražom J, shvatila sam kako sam zapravo prekrasno odjevena i kako uvijek može gore od prošlogodišnjih hlaèa i kaputa koji uporno skuplja svo smeæe i dlake u radijusu od 100 metara... Ovaj put je dobauljala u totalno šizofreniènom izdanju - kratka sportska bunda od zeca, modra plišana Juicy Couture trenerka s kapuljaèom, donji široki dio trenerke uguran u visoke smeðe jahaæe èizme (dimije-efekt), divovski herpes prekriven flasterom za herpes i premazan pink sjajilom, golemi noktima s frenchom oslikanim leopard-uzorkom u bakrenim tonovima, debeli tamni izrast na poblajhanom gnijezdu od kose... i oèi kuhane od viroze.
Amy Winehouse bi se definitivno mogla sakrit od srama pred njom. A skoro sam se od srama sakrila i ja.
J inaèe zna izgledat nevjerovatno seksi bez imalo truda, na novogodišnjem partiju je plijenila bujnim uvojcima, crvenim svilenim i èipkanim korzetom, nizovima rijeènih bisera, uskim Gaultierovim jeansom i Westwoodièinim štiklama umjesto starki, ali ponekad je jednostavno toliko nije briga što nabaca na sebe da izgleda ko noæna mora na gradskim ulicama.
A što je previše - previše je i za mene, ovako svu tolerantnu.
I ponekad samo malo zlobnu - pogotovo ako se flaster za herpes napola odlijepio i visi s usne, sjajilo se razlilo po sitnim boricama oko suhe kože, a na danjem svijetlu je vidljivo da je loše razmazala puder pa joj lice ima žirafa-uzorak...
Jer onda ja uz nju izgledam puno bolje!

Ali, J je jednostavno J, i ma koliko se svi trudili da je odgovorimo od sve èešæih odjevnih ispada, uzalud. Dakle, nema druge nego stisnut zube i glumit da nemam pojma kako se to èudo našlo u mome društvu.

Inaèe, J je na bolovanju, jer osim viroze koju vuèe veæ mjesec dana ima i gadnu upalu uha i puknuti bubnjiæ. Razgovor s njom u posljednje vrijeme zvuèi ... pa, recimo samo da jako zvuèi. Uz puno urlanja i što i molim i AAA???...Tako da zapravo nisam dospjela s njom prièati o onome o èemu sam htjela.
O svojoj situaciji s Oženjenim.

Ne znam, naime, da li sam zaljubljena ili nisam.
Jer mislim da se zapravo ne usudim zaljubiti, ili bar priznat sebi da jesam malo, zato jer se užasno bojim.
Frajer je oženjen, to je ono najprvo i najotežavajuæe.
Osim toga, tako je nevjerovatno SAVRŠEN! Ok, možda ima i koju manu, ali ja je još nisam išèaèkala... A trudila sam se. Jer poèetak odnosa s muškarcem je ista stvar kao kad ti frend da ðir novim BMW-om automatikom. Bolje krenut kao oprezni skeptik i ispast glupa plavuša na koju se deru drugi vozaèi, nego punom brzinom pa se onda zabit u kontejner na parkingu.
I nemam pojma što mu je u glavi. kad sam ja u pitanju.

Njegovo ponašanje u predkoitalnoj fazi je bilo sasvim tipièno ponašanje testosteronom zaslijepljenog mužjaka koji mjesecima pokušava dobit ono što želi a ne može, od poluzainteresirane ženke koja zavlaèi jer ne zna što bi zapravo s njim.
Sada se igra. Malo navaljuje, pa se malo povuèe. Pa želi, pa misterozno odgaða...

Ali ja više ne znam igra li mi se ili ne.
Mada se ne može on tako poigravat sa mnom ko što bi se mogla ja s njim, da sam samo raspoložena za to...
U posljednje vrijeme takve situacije stavljam sa strane jer su postale zamorne. Osim u sluèaju kad odjednom više nisam neodluèna... I znam da želim upravo to što želim!
A želim njega!
Ili ne želim. Ne još jednu komplikaciju u svom životu.

Zašto, o zašto se muškarci zaljubljuju prije seksa, i njihov zanos èesto splasne zajedno s organom koji ih je vodio u njihovoj zaljubljenosti?
I zašto se mi žene tako èesto zaljubljujemo tek NAKON seksa? I onda želimo još, a lola odjednom više nije siguran da želi isto što i mi?

Zašto sam o tome htjela razgovarati upravo s ekscentriènom i privremeno nagluhom J, koja je najgori moguæi sugovornik i totalno nesposoban savjetodavac kad su muškarci u pitanju?

I zašto sam bila uvjerena da sam s 32-om godinom na pragu postala totalno imuna na djetinjaste gluposti, leptiriæe u trbuhu, crtanje srèeka po letcima za dostavu pizze, i savladala umjetnost samokontrole i kontrole ponašanja i osjeæaja kad su muškarci u pitanju?
Kad sam zapravo samo postala umorna od svega, ali zato ništa manje podložna istom?

Ili je ovo samo postblagdanski blues... Naime, sad su svi u njemu, to je kao in, i kod svih se manifestira na neki drugi naèin, a kako se ja prvi put nakon n godina nisam terapijski nakupovala u ovo doba godine, negdje je moralo procurit...

Ali brzo æu se ja oporavit!
Dobila sam divni novi set sjenila u ljubièastim i tamnosivim tonovima iz Sephore, upravo onu nijansu Dior Addict Ultra Gloss Reflect sjajila koja mi je nekako baš bila potrebna (broj 777 - za sreæu), srebrnu ogrlicu s imenom kakvu ima i Carrie i koja mi je veæ neko vrijeme totalno napeta, i fenomenalan golemi tamnožuti šal od prešane vune. Sve okašnjeli božiæni darovi od cura iz Zagreba. Pa se odmah osjeæam puno bolje.

A imala sam i sreæe kad veæ nisam imala pameti - došla sam u Zagreb sa samo jednim ravnim crnim èizmama i dva para salonki. Ostatak cipela i èizama nije stao u kofere, pa sam ih ugurala u neki stari Eastpack još od faksa... I zaboravila ponijeti ruksak!
Crne kožne èizme nisu baš najtoplije èizme na svijetu za lokalne uvjete.
Najbolja ima pola broja manju nogu od moje, pa veæinu njenih cipela ne mogu obuæi (osim nekih štikli za izlaske i fine prigode, koje kupuje broj veæe da ih može nafilat silikonskim jastuèiæima za stopala, a i noge joj èesto otièu kad nosi visoke pete, pa je broj veæa cipela dušu dala za izlazak).
Ali kako sam ja èesto kod nje, i kako èesto zaboravljam stvari, u njenom ormaru imam zalihu pidžama, trenerki, topiæa, rublja... I kad sam veæ mislila pasti u oèaj, sjetila sam se da sam kod nje ostavila svoje prve Uggsice!
Dobila sam ih prije 4 godine (ili 5, ne sjeæam se) od rodice iz Australije. Tada su tek postale totalni Hollywoodski hit (sjeæam se slika Pamele Anderson i njenih dugokosih djeèaka u ružnim èizmama na visokim temperaturama), ali meni tada nisu bile baš nešto naroèito pa sam ih ostavila Najboljoj. Koja ih je jedva obukla par puta, jer su joj ipak bile malo prevelike.
Veæ slijedeæu zimu svaka je hrvatska šuša šetala Ugly Boots, originale ili smiješne Sketchersove kopije (Mislim, ono! Kao da se etiketa ne vidi!), a i ja sam se pokorila trendu i svake zime kupovala po jedne... Za ovu sezonu ljubièaste, od pletiva. Koje su ostale u ruksaku u mojoj sobi.
Moje prve Uggsice su u meðuvremenu èamile kod Najbolje.
Èekajuæi trenutak kad æe ova zimogrožljiva stopala osjetit potrebu za njima.
Ok, to su one sasvim obiène, natural, ali griju... O, kako griju...

Inaèe, ja volim snijeg. Jer je hladno, a ne puše bura koja probija kroz kosti, pa je to zapravo prilièno ugodna hladnoæa (naravno, ako nisam na njoj dulje od 15 minuta). Jedan od najboljih feelinga na svijetu je gledanje snijega kroz prozor i uživanje u èinjenici da sam na toplom i u pidžami, sa šalicom... pa, trebalo bi biti sa šalicom superguste i jake èokolade, ali u ovome trenutku se ipak radi o šalici jadne kamilice s Natreenom.

Ah, da - ipak nisam izdržala. Ali samo danas. Dok se aklimatiziram. Hladno je, organizam je još pod stresom od puta, pa sam pojela jednu sasvim malu pizzu 4 sira s ekstra gljivama, popeèenim lukom i vrhnjem, stvarno jako malu, i jednu malu obiènu mlijeènu Milku, i u peænici podgrijan kroasan (posušila sam ga papirnatom maramicom da uklonim masnoæu!) koji sam nafcilala sa zadnjim ostacima fete iz frižidera od Najbolje (da ne propadne). I dokrajèila Grancereale kekse s kakaom, bila su tri, da ih ne naðem kasnije kad opet krenem s dijetom.

Uostalom, proèitala sam jednom negdje da je na dijeti dobro s vremena na vrijeme šokirat metabolizam, da se ne ulijeni...

Od sutra sam opet na dijeti. Tako da bi veèeras baš mogla trgnut i tu èokoladu...

ŽIVÈANA, BIJESNA I NADASVE GLADNA LJUBAVNICA!!! Ili mala crtica o preživljavanju divljih zvijeri iz divljine u kriznim uvjetima

Nakon toèno mjesec dana misteriozne odsutnosti Oženjeni se javio. Za Sv. Stipana, što je dan iza Božiæa. Dražesnom, nježnom, skoro pa stidljivom božiænom èestitkicom na Facebooku. I od onda se naša naprasno prekinuta romansa bjesomuèno nastavlja. U epistolarnom obliku doduše, ali zato divljim tempom. Ja sa svoje strane Hrvatske, on sa svoje, ali ne bi muško bilo muško da se ne raspomami za privremeno nedostupnom i naoko (ali definitivno totalno lažno) ne baš pretjerano zainteresiranom ženom...
Mada je dotièna žena u intimi svog laptopa sve samo ne nezainteresirana...

I tako je ova žena odluèila spojiti ugodno s korisnim. Kako je gotovo s terenskim dijelom posla koji radim za frenda, i kako je do daljnjeg savršeno svejedno na kojoj geografskoj koordinati nastavim sa zadatkom, a i nekako su za ovu fazu projekta u planu èesta putovanja za Zagreb, odluèila sam ponovo premjestiti dupe u Metropolu...

U Splitu mi je ionako užasno dosadno, a i stalno nalijeæem na iste neke ljude koje mi se ne da viðati i objašnjavati im naširoko što to tako zanimljivo novo ima u mome životu... Jer nema apsolutno ništa.
Uostalom, dosljedna svom immageu it-djevojke kojoj se uvijek dogaðaju samo totalno fantastiène stvari i kojoj u životu sve ide od ruke, i koja usput uspjeva održati nužnu dozu glamurozne misterioznosti, moram se malo povuæi u trenutku kad mi je postalo èak pomalo i teško uspješno održavati cool fasadu...
Prièa o tome kako mi je bilo baš napeto tjedan dana voditi ludilo seoski život s jednostavnim i dragim ljudima ionako i meni samoj sve više zvuèi totalno neuvjerljivo. Kao i to da sam baš izgarala od želje da Novu godinu doèekam u jedva punoljetnom društvu i odjeæi u kojoj sam izgledala ništa manje trash od predebele verzije Paris Hilton samo zato jer sam upravo tako i htjela (a ne zato jer nisam sebi mogla priuštit nešto skuplje... ali to ne mora znati baš svaka tuka koja pije kavu u Egoista!).
Tako da je jednostavno nastupilo krajnje vrijeme za bijeg.

Uostalom, bijeg je ok. Ne smatram to nimalo kukavièkim potezom. Ako nemaš ništa pametno za reæ – šutiš i s visine se smješkaš. Ako ne možeš kupit nove ljubièaste pletene Uggsice jer si one kupljene u rujnu poderala silazeæi sa frendove Yamahe – pobjegneš negdje gdje ti nitko neæe zlim okom skenirati jedva primjetno krpljenje. I da, ne smatram ovo bijegom. Nego taktièkim povlaèenjem.
I zvijeri ližu rane u osami, prije velièanstvenog povratka...
A ako veæ moram biti zvijer, onda je vrijeme da se ovaj mali divlji nerc povuèe u prièuvnu jazbinu na Vrbanima...

Naravno, da mi nije došao poziv od Najbolje da je stan do daljnjega prazan a klime sasvim dovoljne da u sluèaju nestanka plina dobro zagriju stan, i da Oženjeni sve više ne gubi inspiraciju za metaforiène reèenice i sve više otvoreno zahtjeva druženje u stvarnom vremenu i prostoru, ne bi se ja tako brzo odluèila na bijeg.

Ali avaj!
Imam vrlo vidljiv i opipljiv problem!
Nabuhtila sam tijekom blagdana...
Grozomorno nabuhtila!

Prvo su me u depresiju bacile slike s novogodišnje razvaljotke. Sve žene oko mene na njima izgledaju ko nježne vile! Naspram njih ja sam golemi slom! U sivom! Onaj indijski (afrièki su mi tako dražesni i zapravo su dosta vitki, a imaju i one duge tanke noge i baš nekako jako brzo trèe...).

Zatim me u depresiju bacio pokušaj šopinga.
U nemoguænosti da obrijem police Sportininih brandova ( i pritom mislim na Max Maru, Pennyblack, Dolce i ekipu, ne i na Tom Tailor i sliène), a Zara i Mango mi se èine nekako prebrzo oèišæeni od komada koji stvarno nešto vrijede (sve zanimljivo što je bilo u njima sam veæ odavno kupila, a nova kolekcija je u ovom trenutku van moje platežne moæi, jer bit rasprodaja nije u kvaliteti nego u KVANTITETI!!!), skoncentrirala sam se na TopShop. Jer tamo ima sva sila vješalica sa topiæima i puloverima od 99,00 do 199,00 kuna... S naglaskom na one od 99,00! Što više to bolje, to je moj sijeèanjski moto!
Dakle, ušla sam u taj hram jeftinog poliestera, psihodeliènih boja, živèane glazbe, krojeva za zakržljala poprsja i mikroskopske guzove, u kojem sam se nekad rado odijevala, opustošila vješalice, ušla u kabinu... i doživila instant slom živaca!!! Ekspresno sam došla u Titanik-stanje (ne, ne mislim na svoje dimenzije, nego na to da su mi sve iluzije o vlastitoj privlaènosti odmah potonule)! Jer one dvije goleme mortadele koje su mi mahale iz magenta satenskog topa tamo gdje bi trebale bit moje ruke... Te dvije mortadele su zapravo i bile MOJE ruke!!!

Odjednom sam zamislila sebe u naruèju Oženjenog, na vrhuncu strasti, sebe pod njim, sebe nad njim ... i njegov izraz lica dok se guši pod golemom Michelinovom maskotom... i sve tako do doggyja, u kojem moj Apolon zamišlja da pred sobom gura oveæi motokultivator po vinogradu ili tapše junicu prije uprezanja u plug... Brrrrr...
A kako ja definitivno nisam žena koja bi se zadovoljila misionarcem u mraku, tako nisam ni žena koja bi odbila vrhunski višestruki seks sa bogom ševe samo zato jer se ne osjeæa dovoljno privlaèno. Ego mi je ipak daleko veæi od dupeta...

Krizne strateške odluke su oduvijek bile moja specijalnost! Dok je neonom okupani morž u žarkoružièastom iz zrcala cvilio od poniženja, žena kojoj je odraz pripadao je donijela odluku da je krajnje vrijeme za drastièan režim.
Ok, mogla sam se pomirit sa trenutaènim stanjem, bilo je tu i odjeæe u veæim brojevima od onog za koji sam bila uvjerena da je moj, ali ovaj divlji nerc još neæe postat žrtva lovaca na krzno!

U mom sluèaju ne vrijedi ona PAZI ŠTO JEDEŠ; PROMIJENI ŽIVOTNE NAVIKE; PUUUUNO VJEŽBAJ... Ni aerobik ni teretana me nisu vidjeli skoro dvije godine. Zakržljala sam do oèaja. Sama sebi uopæe više ne izgledam kao bivša sportašica takmièarka, koja se svako jutro (bez obzira do koliko tulumarila veèer prije) budila u 6 i trèala od Trstenika do Duilova i nazad, odraðivala kardio-uzbrdicu iznad Luèice, istim tempom se vraæala doma, istezala na stubištu, natrpala se smeæem od ugljikohidrata i ponovo padala u krevet, odraðivala trening do dva svakodnevno (uz sve ostale obaveze), i pritom fantastièno kombinirala svakodnevne pizze, æevape, krafne i tople sendvièe s prigodnim estetskim povraæanjem (sve one gluposti o zdravoj sportskoj prehrani radi postizanja što boljih rezultata su upravo to – gluposti!). Niti na onu mladu ženu iz faze poslije, koja je ispuštala dušu (a ponekad i buèicu na nožne prste) na divljaèkom aerobiku 4 do 5 puta tjedno. I koja je imala kameno dupe, bogovske batake, biceps boginje, samostojeæe èetvorke i ispod njih dasku od trbuha... Doduše, sve to još uvijek stoji èvrsto, boguhvala, ali ono što se ovilo oko te èvrstoæe... nije nimalo laskavo.

A ja sam se tako lako prešaltala na mentalni sklop usaljene haremske djeve koja stalno leži i u èestim intervalima ubaci nešto strahovito glukozno u kljun...

Dakle, radi se o tome da sam kronièno nedisciplinirana, sklona varanju (pa tako i varanju same sebe), pohlepna, neumjerena, ovisna o ugljikohidratima i masnoæama (najbolje u skladnoj kombinaciji), i da za mene promjena životnih navika i postepeni razumni gubitak kila jednostavno ne dolazi u obzir!
A potrebni su mi i vidljivi rezultati ODMAH!

Kako su rezultati potrebni i mojoj susjedi, koja trenutaèno ide na akupunkturu kombiniranu s totalnim gladovanjem (mora skinuti nekih 30-40 kila za operaciju želuca, da bi mogla skinuti još 50-ak), tako sam samo prepisala režim od nje...

Na žalost, bez onih spasonosnih iglica prilijepljenih za njeno uho, koje može u trenutku krize pritisnuti na akupresurnu toèku za ubijanje gladi. Mada je to ionako èisti placebo.

Dakle, prvih 8 dana ne jedem ništa. Samo gutam dvaput dnevno tu grozomornu juhu od povræa u kojoj je još i smiksano povræe koje se kuhalo u vodurini, jer je žvakanje zabranjeno.
Ujutro pijem sokiæ od voæa. Popodnevni meðuobrok je sokiæ od povræa.
Bljak! Rig!
Nakon osam dana mogu dodati neko kuhano povræe i voæe, èak neæe više bit potrebno miksanje onih užasa iz juhe.
Nakon nekog vremena dodat æemo i povremeni kuhani krumpiriæ (i ne, termièka obrada krumpira na ulju nije kuhanje, kuhanje je samo termièka obrada u vodi, znam, i sigurna sam da to neæe isparit iz mog mozga dok budem gladovala!), pokoje jadno pleæe peradi s grill tavice...
Uh! Joj!
Dijeta obeæava èarobnu desetku u prvih mjesec dana.
Nakon toga poèinjem s vježbanjem.
Mislim, kad se naviknem na vrtoglavice.

A vrti mi se veæ treæi dan. Od prvog sata dijete.

Doduše, nije to baš tako loš osjeæaj. Sva sam sebi nekako lagašna ko kašmiriæ, sve mi je paperjasto i mekano, sve oko mene je nekako blago, a danas su mi, negdje izmeðu juhe za ruèak i bljutavog sokiæa od cikle za marendu, èak i boje bile nekako baš blage i ugodne...
Sve oko mene je milo.
Osim mene.
Ja nikako nisam mila!
Ja sam ljuta, živèana, bijesna, gladna i manje-više cijelo vrijeme mrzim cijeli svijet!
Danas sam imala krizu pa sam ugurala pola paketa Bimbo žvaka u usta i manijaèki cuclala šeæer i ukusne hranjive aditive iz njih. Èak sam i zarežala na rodicu kad mi ih je pokušala oduzeti dok su njena djeca prestravljeno tulila (žvake su, naime, bile njihove).
I popila bar 10 kava s jako puno toplog mlijeka i Natreenom. Njam. Dijeta dozvoljava kavu. Nije precizirano da u kavi ne smije biti mlijeka.
Ali prvi dani su ionako najgori...

Malo mi smeta i što stalno piškim.
Svrha ovih prvih 8 dana je isprazniti tekuæinu. U meni je, bogme, ima.
A i juha je teški diuretik, od korjena selena i još nekih užasa.

Ali sama sebi se veæ nekako èinim blago usukana. To je ok.
Prvi tjedan je udarni, izgubi se 3 do 5 kila tekuæine. Nakon toga bi trebalo iæi polakše, a i ja planiram u dijetu unijeti još neke nutrijente po svom guštu, npr. crno vino (ne, nema žeste, žesta jako deblja, ali vino je jako zdravo. Za srce i krvne žile. A i trebat æe mi ga jako malo da budem pijana...), peèene jabuke punjene suhim voæem (sve jako prirodno i zdravo, bez masnoæa i dodanih šeæera, to sam našla u UN dijeti, a jako je ukusno), grillane banane (ali bez kikiriki maslaca. Èak ni malo onog s komadiæima kikirikija!), voæne salate sa samo malo maraschina za okus, i neku finu tamnu èokoladu...
Mmmmmm... jedva èekam taj treæi i èetvrti tjedan...

U meðuvremenu, veæ sam spakirala kofere za Zagreb. Na vrlo razuman i promišljen naèin – dok mi mozak još nije otkazao od gladi. Jer kad poènem halucinirati burek, teško æe mi biti pojesti isti kad znam da sam sa sobom ponijela samo jaaaako tijesnu odjeæu u koju moram vrlo brzo uæi jer mi preostaje tek jedna-dvije kombinacije koje mogu navuæi na sebe sa ovom kolièinom masnih naslaga.

A Oženjenog za svaki sluèaj nemam namjeru pripustiti u svoju blizinu bar do utorka. I centimetra manje za obujmit oko struka.

Kako sam ulepršala u 2009-u...

Kako ja kronièno imam pegulu u životu, jednom kad me krene – ne pušta!
Em blagdanske kile nisam nabila izmeðu Božiæa i Nove godine, kao i svi normalni ljudi, nego u tjednu izmeðu Nove godine i Sv. Tri kralja kad sam mislila da se ne prima a primilo se troduplo, em sam na novogodišnjem tulumu išèašila nogu u stravièno visokoj lažnoj Fendi salonki koju nisam nosila godinu dana pa se sada od straha ne usudim više stati na štiklu, em sam gadno porezala jezik...
Naime, na stolu se nalazila zdjela francuske salate taman po mome guštu, a ja volim kad osim krumpira, mrkve, krastavaca i graška unutra bude još i malo domaæih kapara i sjeckani tvrdo kuhani bjelanjak, a s majonezom (Thomy, naravno! Punomasnom!) se još izmiješa i tvrdo kuhani žumanjak i senf i dosta papra, pa i malo tartara (opet Thomyjevog, naravno), pa sve to odleži bar dva dana u friži da bude sve kompaktno... mmmm... ekstatièno... toga bi mogla pojest kilo da ne stanem...Gdje sam ono stala? Ah, da – dakle, zdjela francuske totalno po mom guštu, i kako onda da napravim tih 6 do 8 koraka do kuhinjskog elemeta s pošadom kad ni kaput i šal nisam skinula? Nego sam zgrabila prvu stvar koja se našla na stolu i poèela grabiti.
Na žalost, prva stvar na stolu koju sam zgrabila je bio izuzetno oštar nož za filetiranje, a moja draga obitelj je strašno htjela doznat što se sve dogaða na škoju naših predaka, Pa sam tako jela i lajala sve u šesnaest...
I završila na hitnoj pomoæi s nekoliko šavova s donje strane jezika.
Sreæa da živim par minuta pješke od bolnice, jer jezik je organ koji krvari rado i obilato, a ni okus krvi mi nije bio baš nešto nakon francuske...

Moram priznati da sam se držala poražavajuæe kukavièki za osobu koja je bez da trepne piercala taj isti jezik (uz nos, pupak i bradavicu) i rado tetovirala veæe površine kože, i koja nije ni suzu pustila na šivanju kad je nabila zapešæe na nož dok je vadila suðe iz mašine i prerezala gadno žile na ruci, ali to je bilo u vrijeme kad je od cijelog mog inaèe razvijenog mozga funkcionirao tek jedan izgubljeni ganglij, a sad sam starija, pametnija i puno osjetljivija.
Osim toga, povrijedila sam jedan od najvitalnijih i meni najvažnijih organa koji koristim rado i èesto u razne svrhe, pa me bilo strah...

Eto, dakle, veæ treæi dan gutam antibiotike da ne doðe do infekcije i hranim se Nutellom i djeèjim krašicama (èokoladna za laku noæ od Hippa i one Frutekove od mladog sira, breskve i ostalih divota su moj favorit, ali one s povræem izbjegavam jer su bljutave i nemaju nimalo soli, fuj!). Hrana za bebe doduše nema baš previše kalorija, i ako se jede u kolièini u kojoj je jedu i bebe totalo je bezopasna. Ali ako se jede u kolièini koja treba odrasloj ženi, pa još garnira Nutellom i pudingom (naime, hrana za bebe je brzo i lako probavljiva, i za pola sata je žena opet užasno gladna...) zaèas se skupi par tisuæa kalorija...

Da ne ispadne da je to sve zlo i naopako koje mi se dogodilo, taman na Silvestrovo mi je pukla i plomba na kutnjaku. Sreæom nije totalka, ali zbog situacije sa jezikom još neko vrijeme ne mogu u zubara, pa sam užasno nesretna.

Osim toga, tako sam se temeljito smrznula da (ok, nešto od hladnoæe, a nešto od noænog lumpovanja) sam jedva oka sklopila dok sam bila na Otoku, a jedva sam ga i sklopila ove dvije noæi otkako sam se vratila jer me boli jezik...

Sva mjesta, gradiæi i sela na dalmatinskim otocima su hladna i vlažna, ali moje je Misto poznato po nenormalnoj kolièini vlage jer se nalazi u vali koja je zapravo duboka morska kotlina uvuèena izmeðu brda, maglovita i vlažna i ljeti i zimi, samo što je ljeti to vruæa i sparna vlaga a zimi ledena sablasna vlaga koja tvori atmosferu za kojom bi Stephen King jednostavno izgubio glavu od sreæe a Dilan Dog se isti èas prihvatio posla.
Naravno, kao dijete iz obitelji bivšeg lokalnog šerifa i njegove Jovanke Broz koji su patili na udobnost i suvremenu kuænu mašineriju, svoje dane u Mistu sam provela u kuæi koja se, doduše, nalazi malo usamljena na jebivjetrini na vrhu brdašca i okružena èempresima (morbidan ukus pokojne bake) i ostalim sablasnim biljem, ali je oduvijek bila dobro opskrbljena peæima na drva, genijalnim kalijevim peæima na katu, a zadnjih 15-ak godina i centralnim grijanjem (što ukljuèuje i grijani pod u dnevnim prostorijama i jaaaaaako dobro ugrijane kupaonice sa grijaèem za ruènike) na lož ulje, te klimama koje bi se upalile povremeno i zimi da isuše zrak.
Tako da sam totalno zaboravila da veæina ljudi na Otoku (osim Najbolje koja ima centralno i klime i nekoliko frendova koji su posljednjih godina gradili tople i dobro izolirane kuæe po svom guštu, traumirani smrznutim djetinjstvom...) zapravo još uvijek grije na drva samo kuhinju i dnevni boravak (i komin) a spava u kronièno ledenim i vlažnim sobama.

Kako je prljavi rat oko nasljedstva izmeðu moje majke, moje tetke i tetkine jedine kæeri a moje rodice, koji je zapoèeo nakon bakine smrti (kad je dotièna rodica preuzela skrb o onemoæalom djedu i odluèila se, uz majèinu pomoæ, doèepati svega, a svega ima jako puno i jako je vrijedno), dostigao vrhunac, tako je dida trenutaèno kidnapiran i prisiljen na boravak u ledenoj rodièinoj kuæi...
Ok, nek se oni kolju meðusobno, ma nek nakon njegove smrti sve nekretnine dospiju u šake gramzive rodice, ali dok je on živ ja mogu najnormalnije boraviti u kuæi koja je i moj dom...
Ali...
U kuæi nitko ne boravi veæ mjesec dana! Em je pusta i golema, a onako locirana na sablasnom mjestu, sa duhom pokojne prababe koja je umrla u MOJOJ sobi i pokojne babe koja je umrla u sobi odmah do, a koja onako matrijarhalno rospijasta sigurno nema namjeru svoje ljubljeno domaæinstvo ostaviti bez nadzora samo zato što joj se tijelo u ponešto osipljivom obliku sluèajno nalazi u tegli na groblju nekih 800 metara zraène linije od kuæe, nikako nije mjesto u kojem bih htjela boraviti sama ni minutu nakon što se spusti mrak... Em je jebeno LEDENA!!! Nikad me niko nije nauèio pokrenuti to centralno, vatra nije dovoljna èak ni ako se odluèim spavati u kominu i umivati u kanti primitivno grijane kišnice, a same klime nisu dovoljne da zagriju onoliko prostora na temperaturu dovoljnu za siguran opstanak razmaženog zimogroznog organizma kao što je moj.

Buduæi da sam bila dovoljno glupa da odbijem ponudu Najbolje da boravim u njenoj savršeno temperiranoj kuæi mada je njena obitelj ko moja, a ostatak bliskih prijateljica takoðer živi u ledenicama, odluèila sam se za drage roðake.
I zažalila.
Spavala sam u sobi okrenutoj prema sjeveru koja inaèe cijelu godinu uopæe ne vidi sunca. Njima je to ok, jer je cijela kuæa orijentirana prema sjeveru (s južne strane je nalijepljena druga kuæa!), ali meni nije bilo. Kako je u jedinoj grijanoj prostoriji, dnevnom boravku, spavala prastara sklerotièna prabaka, sklona upali pluæa, hrkanju i mjeseèarenju, tako sam ja bila osuðena na prekrasno sreðenu novu sobu sa grozomornom teškom posteljinom od studenog platna, perja punog vlage, teških deka, i na seksi noænu opremu koja se sastojala od:
1. najlonki od 100 dena
2. dva para èarapa (pamuène dokoljenke i nekakve pletene papuèe od vune)
3. neudobnog ali debelog sintetièkog bodija iz 70-ih
4. majce kratkih rukava, dva komada
5. kuæne trenerke od pliša
6. debele Nike majce s kapuljaèom navuèenom preko sinusa
7. rukavica

Mislim, ko bi normalan mogao spavati u tome a da se ujutro probudi bez upale mišiæa???

Naravno, svako jutro sam se budila kose slijepljene i ukovrèane od vlage, stiskala zube, zamolila Svetog Antu i Gospu da me ovaj put ipak poštede od upale pluæa, sinusa, bubrega, mjehura, mozga i ostalih vitalnih organa, i prisiljavala se uæi pod tuš u kupaonici koju nisam mogla zagrijati malim kaloriferom jer je prozor u njoj stalno otvoren (prababa ima probavne tegobe i svaki njen odlazak na kondut prostoriju pretvara u otrovnu komoru).

Ali, ako stavim na stranu konstantnu zimulju u kostima (jer ipak se radilo o onih par nenormalno hladnih dana u cijeloj zemlji, pa se nemam pravo žaliti), stalne probleme s frizurom, ozlijeðenu nogu, svježe masne rezerve i polomljeni zub, moram priznat da mi je bilo divno.

Doduše, sama fešta nije bila kako sam planirala. Najbolja je odluèila da je Silvestrovo pravo vrijeme za upalu sinusa i temperaturu, njena sestra Z koja uvijek bude partibrejker je pokazala ozbiljno pomanjkanje volje i želje da izmili iz kuæe, K se zabila u kuæu optereæivati se trenutaènom situacijom (a sam bog zna da joj je grozno, pa joj ne zamjeram), a I je odluèila da smo kod frenda... Koji je njen novi, ali moj davni frend s kojim sam u meðuvremenu zatupila odnose. Tako da nisam bila sigurna kako æemo se slagati. Osim toga, tu je trebala biti i njena vjeèno mrzovoljna i narogušena sestra (valjda te prelijepe, visoke i mršave plavokose mlade žene mogu sebi dozvoliti da budu stalno nabrušene, jer svejedno ih svi obožavaju. Ja je obožavam, na primjer) i njena dvadesetogodišnja rodica sa svoje tri dvadesetogodišnje frendice iz Splita, nekoliko ne baš zanimljivih frajera, jedna klapa, frendovi roditelji, gospodin iznad 50 godina i èetverogodišnji klinac...
Ali na kraju je ispalo predobro.
I nitko se nije otrovao koktelima koje je I vrijedno miješala cijelo vrijeme. Naime, napraviti koktel za nju znaèi da se dokopa nekog alkohola i neèega što ne sadrži alkohol, i muti u shakeru dok joj ne otpadne ruka... Nakon što sam probala kombinaciju tekile, votke, vode, cedevite i leda sastruganog iz ledenice, i pritom još ostala živa i nisam bila na hitnoj, ništa što izaðe iz njenog shakera me više ne može iznenaditi.
A nakon što je odradila posao dj-a u frendovom kafiæu u sitne noæne sate, nema više te glazbe koja me može uzrujati i srušiti mi raspoloženje... Imuna sam i na Luku Nižetiæa i E.T, a od sada plešem i na Lanu Jurèeviæ! Sentiš!

E,da – gotovo sam zaboravila na lokalnog ridikula koji u posljednje vrijeme naveèer izlazi odjeven u kostim Spidermana...
Dvadesetogodišnjakinje su me superugodno iznenadile. Dobro je imati društvo kojeg nije briga kako izgleda, kako se ponaša ni što æe ljudi reæi. Osim što su bile tako slatke, zabavne, lijepe (i odjevene u kombinacije za koje bih ja voljela da imam hrabrosti staviti ih na sebe, ali mi empire krojene haljinice do pola bedara baš ne stoje, kièma mi više ne podnosi toliko bižuterije i ukrasa za kosu, a moje noge bi u gustim èarapama tako žarkih boja izgledale ko baobabi na kukuti), tako su se gadno napile da su cijelo vrijeme padale jedna preko druge i preko raznog namještaja, pa smo do kraja noæi imali razbijenu usnu, krvavo koljeno, pokidane èarape i nekoliko lakših ozljeda.
Èak sam se pridružila i na par klapskih (moj alt dubinom bez problema konkurira najdubljim muškim basevima, a još kad popijem.... ko da kantan iz gustrine)
I da, nastavila sam uživati u njihovom društvu i iduæih dana.

Imale smo na novogodišnjem tulumu i manji incident. Naime, mlaða sestra od I i njihova rodica su se pojavile u istoj haljini iz Zare, pa je sestra objesila nos i rigala otrov nekih pola sata, dok na kraju nije shvatila da to nitko ne primjeæuje. Jer sestra je skinula naramenice i imala kožnu jaknu, prozirne èarape i crne salonke, i izgledala je odraslo, ušminkano i diskretno. Rodica je imala crveni pojas, kobaltnoplave èarape, crvene salonke i par niski crvenih perli oko vrata... i u kosi nešto iz Accessorizea što je lièilo na Tracyjev šeširiæ koji je prije par godina proslavila Victoria Beckham. I izgledala je upadljivo.
A da su znale da i ja imam istu haljinu, crnu, tankih naramenica, svu od volana, iz Zare, i da sam je i ja namjeravala obuæi (doduše na crne èarape, crne gležnjaèe i crni krzneni bolero, ali sam se u zadnji èas odluèila za najnoviju svijetlosivu s volanima i dubokim dekolteom), mislim da bi sestra od I dobila živèani slom...
E, da – i Najbolja ima skoro totalno istu, razlika je samo u materijalu, cijeni i tome što je njena Max Azria a naša iz Zare, i – kako je to jedina haljina za izlaske koju je ponijela – sigurno bi i ona u njoj izašla da je mogla...

I da, bio je lokalni disko, i brdo ljudi u alkoholnom deliriju koji se bacakaju naokolo i jedni na druge i ljube na preglupu muziku, samo što sam ja bila mrzovoljna zbog bolnog zgloba...

A bilo je i duuuuuugih kava na našim omiljenim mjestima, nešto neplaniranih tuluma i noænih izlazaka, padova niz stepenice, druženja po kuæama, neuspjelih pokušaja da okupimo ekipu za Pictionary, i puno dragih i jednostavnih ljudi.
Bilo je to i nekoliko dana u kojima sam zaboravila na to da nosim istu prošlogodišnju praktiènu torbu i iste ravne èizme svaki dan (nosila bi ja i druga dva para s visokom petom da nisam sprèkala nogu!), u kojima se puno prièalo, nešto malo i svaðalo, bilo je i gradela u kominima, sušenoga gruja na bakalar, loše bevande, jedne prababe koja je u tri sata ujutro pobjegla iz kuæe brat kupus po kiši, i more suza na odlasku.

Htjela sam ostati duže, bar do Tri kralja. Jer me B još ne treba. Ali nisam. Jer su sinusi veæ poèeli štekat a bubrezi otkazivat.
I neæe me biti do proljeæa, dok ne zatopli, dani se produlje, vlaga malo popusti, a mi se ponovo okupimo za uskršnje blagdane. Što jedva èekam.