Imam dečka. Silom prilika.
Doduše, uopće nije ni tako loš. Svi su nešto kao užasno sretni zbog mene, a Najbolja, TT i Z su ekspresno popadale u nesvjest kad su ga upoznale.
Najboljoj je njegova mama jedan od životnih i poslovnih uzora! Z i njene kolegice su ga još do nedavno snimale po Peoplesu i mislile kako je baš slatki! TT kaže da je skroz dobra partija! A ako postoji u Zagrebu žena koja zna što su i ko su dobre prilike, onda je to moja TT!
Ja baš i ne znam što bih sad radila s tim svojim dečkom, ali eto, kad je već tu...
Doduše, još uvijek ima pending status na Fejsu, kao i Žena od Oženjenog, jer još nisam skupila dovoljno hrabrosti za klik kojim ću ih napokon prihvatiti, ali može biti sretan što sam mu uopće dopustila da me osramoti pred frendicama tako što će se predstaviti kao ... pa, kao moj dečko!
Uostalom, da li je uopće primjereno da se muškarac njegovih godina naziva dečkom?
Do koliko godina je muškarac uopće dečko?
A ako nije dečko, što je onda? Ljubavnik? To za sada još uvijek nije (da, znam da zvuči nemoguće kad sam ja u pitanju, ali nisam, još nisam...), a i taj naziv mi je nekako rezerviran za muškarca koji je dio nekakvog trokuta. Partner? Kakav partner? Zašto partner i u čemu? Starčko? Moj muškarac, moj... pratilac?
Bezveze.
Nepostojanje termina za dečka koji je to statusom ali ne više i godinama je čisti dokaz da jednostavno nije prirodno da muškarci u tridesetima i četrdesetima ne budu u braku... A sukladno tome i žene istih godina. Po mogućnosti jedni s drugima.
Doduše, zahvaljujući fenomenalnim genima i bez imalo lažne skromnosti, ja se još uvijek mogu prodati za curu, ali neke od mojih curki već neko vrijeme ne mogu...
Dakle, imam dečka.
A nikako mi nije bilo u planu.
Tugaljivi je u subotu došao s puta i odmah obznanio da se želi naći sa mnom.
Grom i pakao!
A kako nisam imala nikakvih konkretnih zamisli za subotu navečer, osim eventualno skoknuti do dućana i ponoviti planove od petka, tako sam pomislila da zapravo i ne bi bilo tako strašno pozvati ga da mi se pridruži... Tako bih uostalom imala razlog za kupovinu Queen's Choicea od čokolade s rižom, kojeg snimam već danima u frižideru, ali ga nisam kupila jedino iz razloga što je pakovan u velikoj kantici. Prevelikoj za jednu osobu... na dijeti.
I napokon sam uspjela provesti noć sama u stanu s privlačnim muškarcem, a da nismo otišli dalje od slinave puse i češkanja. Tj. nakon nekoliko sati češkanja, tijekom kojih je on bio prisiljen češkati isključivo mene, dobila sam jezik u usta na prepad.
Naravno, kad muškarac i žena u najplodnijim godinama subotu navečer provedu sami u stanu, podrazumijeva se da bi moralo doći do nekakve akcije...
Ali kako u ovome slučaju ženi nije ni na kraj pameti imati intimne odnose sa dotičnim muškarcem, trebalo je na brzinu smisliti čvrste argumente zbog kojih žena želi izbjeći izmjenu nježnosti.
Neke koje drže vodu na dulji rok.
I to jako brzo.
Religijska uvjerenja nisu dolazila u obzir, kao ni neka nepromišljena laž koja bi mi se mogla kasnije neugodno obiti o glavu, npr. infekcija, upala, HPV, privremeni tjelesni deformiteti, treća cica i slično. Menstrualna nervoza i privremeno nepodnošenje dodira bi bila odlična, ali jako kratkoročna isprika.
Ali zato priča o Magdaleni pokajnici... O, kako to pali... Kako to uvijek pali!
Jer živjela sam burno i griješila mnogo, upadala u razne besmislene veze i odnose i još brže ispadala iz njih, a da zapravo nikad nisam stigla uspostaviti nekakav normalan odnos i upoznati muškarca koji se krije iza fasadeblablabla... trlabrla... trlabrla... bla...
Što zapravo i nije laž, jer na neki način je nekako možda malo i istina, pa može proći.
I zato ovaj put želim polako. Kao, moramo se upoznati bolje i slično.
I – za divno čudo – Tugaljivi je pao na priču!
A meni je pao kamen sa srca...
Doduše, da ne ispadne da je sve prošlo tako jednostavno, postavio mi je pitanje. Jedno od onih groznih pitanja na koje žena ne zna što bi pametno rekla, jedno od onih: paaaa, ondaaaa, znači li ovo da mi jesmo ili nismo, i kako da definiramo ovaj naš odnos i što će biti s nama? pitanja...
Ježem mu!
Zadnji put sam to čula u srednjoj školi!
Pa smo, eto, uglavili status. Sad smo kao zajedno, i pokušavamo uspostaviti nekakav odnos... Ali dubok i iskren odnos, pa ćemo polako... Dok se ne upoznamo i budemo sigurni...
Bullshit!
Bože, što je meni ovo trebalo???
Kako sam pristala na to???
Koliko ću dugo moć ovako???
I kako se izvući iz toga???
U međuvremenu, odlučila sam pogaziti prokleti ponos i teškom mukom usvojen princip da se nikad ne javljam prva, i poslati Oženjenom poruku na Fejsu, u kojem mu lijepo sve objašnjavam, kao i potrebu da uskladimo priče, jer mada je moj profil zatvoren za osobe koje nisu u statusu prijatelja, Žena i Tugaljivi ipak mogu vidjeti koji su moji i njihovi zajednički prijatelji.
Oženjeni je ipak bio nekako više cool sa cijelom situacijom od mene, pa smo dogovorili susret na kojem ćemo sve lijepo isplanirati...
I tako se glavni krivac za cijelu ovu zbrku nacrtao rano ujutro kod mene, u vrijeme kad pošteni ljudi idu na posao, djeca u školu, umirovljenici u čekaonice domova zdravlja, a preljubnici na kovanje mračnih planova i smišljanje muljaža.
Zapravo, došao je prerano, jer sam ga dočekala u pidžami, sa kosom na sve strane, jedva sam uspjela ubaciti leće u oči, oprati zube, ugurati sušilo za rublje u špajzu i bauljajući pristaviti kavu.
Sjeli smo na kauč.
On sav prezgodan, mirisan i svjež, u odijelu i košulji raskopčanog ovratnika.
Ja sva zgužvana, raščupana i krmeljava.
Pa smo prionuli na kavu.
Zatim smo se gledali.
Pa pričali o rukometnom prvenstvu.
O vremenu (kako je toplo ovih dana... da... baš nekako sunčano... jelda, ko da nije ni padao snijeg... A vani je zapravo pljuštala kišurina!!!).
A malo i o pjesmi koja je trenutačno bila na MTV-ju.
Pa smo opet zamukli.
I gledali se.
Zatim smo ono što više nismo trebali nikada napraviti napravili na kauču, pa još jednom u spavaćoj sobi, i na kraju pod tušem.
I dogovorili se da ćemo Ženi i Tugaljivom reći da smo se upoznali na sastanku. Što je zapravo i istina.
Slagati da smo neko vrijeme komunicirali zbog posla (laž, on je bio prisutan samo na tom prvom sastanku, al nek nam dokažu da nismo!), slučajno došli na temu Facebooka (ma baš! Kao, vidi kako je to super, baš oboje volimo visit po njemu, ajmo bit frendovi!), i sve je to tako normalno i nevino...
Dakle, sad sam tek u gadnoj situaciji...
Mislim da postajem ovisna o Oženjenom. Totalno obuzeta.
U međuvremenu, sa svojim... dečkom... se viđam na dnevnoj bazi, i nekako mi je sve miliji, ali na totalno aseksualan način. Kao psić. Ili dražesni gej prijatelj.
U međuvremenu, moja najdraža TT me je užasno zbunila.
Jučer smo ja, TT, Jen i M došli na jutarnju kavicu kod Ž u kvart, čisto da nas TT malo provoza u novom Passatu kojeg je dobila od strica. Da, strica! Iz Njemačke! Uopće nije istina da je sve što TT ima dobila od svojih... dečkiju. Ona, naime, ima i obitelj... Skroz pristojno potkovanu. A odnedavno i jako dobar autić, priznajem.
Nakon što smo prošli tračeve iz žutih novina, moju nemoguću situaciju sa Oženjenim i Tugaljivim, M-ovo nezadovoljstvo zbog toga što je tako nježno tanahan i želju da krene u teretanu, Ž-inu sreću što joj je mama otišla u mirovinu pa su djeca svaki dan par sati kod nje, Jeninu fascinaciju hrvatima i time kako uopće nisu laki muškarci, i dobro odmjerili propisno nabildanog konobara, TT je izašla s malo zbunjujućim priznanjem...
Naime, njen dečko je jako zaposlen. Svaki dan ima užasno puno posla i obaveza, totalno je pod stresom, i već neko vrijeme beskoristan u krevetu. Dovuče se do nje doma, upali tv i zahrče na kauču...
I uzalud joj svo maženje, mirišljave svijeće, afrodizijačka atmosfera i čudesna krema za zatezanje grudi koja navodno daje predobre rezultate (samo ne znam koji će joj to vrag, kad joj cice stoje okomito na asfalt???)... jer što se njoj cice više podižu, to njegov veseljko recipročno klone. Nema smisla utjecat se ni Pfizeru za pomoć, budući da je već imao problema sa srcem, a i nije baš u cvijetu mladosti...
TT je mlada i prelijepa žena u najboljim godinama. Osim toga, TT je strašno zaljubljena u svog dragog i jednostavno je luda za njim, što totalno izluđuje njen inače strahovito velik libido...
Varanje s nekim potentnijim i raspoloženijim u njenom slučaju ne dolazi u obzir.
Samoservisiranje itekako dolazi u obzir, ali problem je u tome što TT prstići više nisu dovoljni, a previše je sramežljiva da bi sebi dozvolila kupovinu pomagala.
Mada je to danas postalo najjednostavnija stvar na svijetu.
Ako joj je baš tako neugodno tražiti u sex shopovima, na netu, inozemstvu, whatever, u nevinom DM-u ima čak 4 modela intimnih ženskih masažera (kako su dražesno deminutivizirali naziv za vibrator vulgaris), od malog džepnog do anatomskog sa stimulatorom g-točke. I često ih ponestaje na policama.
Ali ne... TT je užasno neugodno pred blagajnicama, pa čak i pred drugim ženama koje se smucaju oko polica...
A kako mlitavo stanje traje već nekoliko tjedana i kako je TT totalno u krizi i željna nečeg tvrdog, tako je pri posjeti tržnici u kvartu dobila inspiraciju i sjetila se navući kondom na malo veću mrkvu...
O, Bože! Moja frendica je u meni upravo izazvala neizlječivu averziju prema jednom od rijetkih preostalih modela povrća koje se još mogu prisiliti konzumirati...
Post je objavljen 27.01.2009. u 13:57 sati.