Žena kulturnjaèa

Sinoæ sam se otišla kulturno uzdignut.
Naime, život mi se zadnjih godinu I kusur pretvorio u kvartašenje I posao. Kavu pijem u kvartu ispred zgrade. Psa šetam po plažama u kvartu. One malo bolje kave s curama I frendovima, za koje obuèeš Diesel traperice umjesto Zarinih s rasprodaje, kosu upristojiš šamponom za suho pranje u spreju I nacrtaš lice, takoðer pijem u širem kvartovskom radijusu, u rasponu od Boxa do Egoista.
Èak se I družim sa starcima. Toènije šlepam se tati na ruèak. A oni žive u kvartu, ulicu iznad.
I odjeæu pretežno kupujem u kvartu – dok sjedim u kafiæu istovremeno online shoppingiram.

Osim subotom. Subotom se nekako iskoordiniram s N, rodicom J, V I usputnim satelitima, I onda sjedim ispred Froa na Rivi. Jer kakva je to subota ako u podne nisi bila na Rivi u najboljoj glamuroznoj bundici od èistokrvnog kineskog poliestera, friško nafrizirana, s mat ružem na usnama, I ako te nije uslikala Sonja Dvornik. Jer ako te nije Sonja Dvornik uslikala u podne na Rivi u najboljem izdanju, ako te nije objavila na svojoj Fejs stranici, I ako ti hrpa kujetina s kojima izmjenjuješ zraène kisiæe subotom na štekatu ispod slike nije iskomentirala kako si in baš lipa I kako si in baš njihova lipotica, onda je krajnje vrijeme za postavljanje nekih kljuènih egzistencijalnih pitanja tipa: tko sam ja, gdje idem, koji je smisao mog postojanja na ovom svijetu… I, naravno, ono najvažnije: postojim li ja uopæe ili sam samo svoj vlastiti privid I iluzija, buduæi da objektiv Sonje Dvornik nije uhvatio moju materijalnu pojavu?

Ali Riva subotom, u fejk krznu ili kaputiæu u kojem cvokoæem ali je tako fensi I upecala sam ga na Asosu na finalnoj 70% rasprodaji plus kod za 15% dodatnog sniženja, jednostavno nije dovoljna.
Jer ja sam društveno biæe I cura iz grada, I jednostavno mi fali.
A fali mi I biti okružena nekim ljudima svojih godina.
I ženama svojih godina.
A da nisu vjeèno iste.
Jer ja sam, htjela to ili ne, sad veæ žena u srednjim godinama. Još malo I 38. Ok, ne osjeæam se tako. Ali možda bih morala. Zato jer se tu I tamo osjeæam pomalo neprilièno kad u 11 naveèer u New Balance hipsterskim tenisicama, pod izlikom izvoðenja psa na kakanje, pušim joint s kvartovskim dvadesetogodišnjacima na djeèjem igralištu I uz Azru igram na karte u kvartovskoj birtiji. Ili u drugom, malo boljem kvartovskom kafiæu, lakiram nokte s kvartašicama.
Osim toga, ispala sam iz nekog kulturnog ðira. Èak je I moja najbolja frendica s faksa, gotièka buržujska princeza u koži I crnini, evoluirala u finu gradsku gospoðu u polusalonkama iz Aledone, koja pohodi kulturne evente na kojima se druže pretežno žene, a koji su primjereni srednjoj ženskoj dobi.
A ja sam toliko lijena I neorganizirana, zaostala u primjerenom dobnom razvoju, I tako neprimjerena, da se veæ mjesecima dogovaram s društvom da napokon odemo pogledat barem to Èudoo u Poskokovoj Dragi, I nikako da odvuèem dupe u kazalište. Kao da je HNK u najmanju ruku u Cisti Provo, a ne 25 minuta pješaèenja od… pa, kvarta.
Al ja naveèer 3 puta tjedno moram vježbat, a ako ne vježbam vodim psa van, kuham za sutra, a onda je Crna Ruža, pa životna uloga Sanje Vejnoviæ, Navy CIS, Castle, Mentalist… Pa opet pas van… I hrpa Fejsbuka. Uostalom, kojeg vraga imam iæ u HNK kad imam 5 dana u tjednu Milana Štrljiæa na tv-u, a on je bio intendant, pa to doðe ko da sam zapravo otišla u kazalište…

Ali onda sam odluèila da je dosta I da ne može to tako. Jer ja sam kulturna žena u srednjim godinama, I moram prirodno težit svome jatu.

A usput je I Sapunerija (Rustika) rekla da ima jedna super monodrama Autorice, na kojoj ima nekog kupusa u rijeèi, a bogami I u djelu, jer æe Autorica imat I kupus koji zapravo nije kupus nego je sapun koji izgleda identièno kao kupus, a još je I na Osmi Mart I bit æe hrpa žena, sve redom totalno kulturne I prožete samom kulturom I raznim oblicima umjetnosti do kosti. A bit æe I nekih lokalnih blogerica, a sramota je da znam uživo pola kontinentalne cool blogerske liste, a ove lokalne ne znam nikako. Pa sam odluèila da ja jednostavno moram biti tamo jer moram vidit kako neke blogerice izgledaju uživo I da li sam ih dobro zamislila.

I tako smo se na Osmi Mart naveèer ja I Sapunerija zaputile u Luxora. Koji je na Peristilu. A na kojem sam ja doživila kulturološki šok. Inaèe preko Peristila brzinski protrèim, iskljuèivo ako subotom prije kave isprid Froa moram svratit do Calzedonije, Diesela ili Karle (do Replaya ili Michal Negrin idem s Rive I priko Pjace. A u Zaru tek nakon kave). A Peristil su oèistili I sredili ima … užasno puno vremena. Sammo što mi sad izgleda nekako neprirodno bijelo. Neprirodno ko Istra s onim svojim pretjeranim zelenilom tako blizu obale. Mislim, ne može u Splitu nešto bit tako bijelo I èisto, osim novog shopping malla na periferiji, a ni ti shopping mallovi nikad nisu bijeli nego pretežno žuti I pokriveni onim nekim predimenzioniranim wc ploèicama zbog kojih izgledaju ko kontejneri za azilante.
Èak su I sa zgrade di je banka skinuli skele koje su tamo bile, ono… od prvog mandata SDP-a.

A ja sam na samom ulasku u Luxora posumnjala u svoje kulturnjaèke kapacitete.
Naime, prava žena kulturnjaèa vjerovatno zna da, ako na vratima piše da su automatizirana, onda nema smisla potezat, navlaèit I pokušavat zatvorit ista dok stoji ispred njih, jer dok stoji ispred njih ona se ne mogu zatvorit automatski, a bogami ni na silu.

A unutra je bilo tek nekoliko žena kulturnjaèa (još se nisu sve skupile), ali I Marèelina I Gustirna. I to me izneredilo malo. Jer sam ja nekako mislila da bi Marèelina morala imat tamnosmeðu do crnu kosu a ne plavu, I neku opaku kulturnjaèku geometrijsku frizuru žene od pera, možda glatki asimetrièni bob, a Gustirnu sam zamišljala kao nježnu ženicu tamnoblond do medene kose. Ali bolje da nisu. Ne bi im stajalo.

Nakon toga su došle žene kulturnjaèe I Autorica. Baš se Luxor lijepo napunio žena. A sve onakve kakve sam ja zamislila, I kako sam ja zamislila da bih u ovim godinama morala izgledati. Pretežno u srednjim I nešto malo zrelijim godinama. Lijepe I njegovane gospoðe. Pretežno plave, uz pokoju rijetku tamnu, I jednu jedinu crvenu glavu. I to kako plave… Bog te mazo, ko da sam na setu za 50 nijansi L’Oreala! Osjeæala sam se I endemski I nekulturno, mislim da sam jedina u Luxoru imala boju èokolade na glavi!
I fino kulturno odjevene. U svim oblicima I velièinama. Pretežno Marella, jedan Max Mara Weekend kaput od prije dvije sezone, nešto odjeæe iz onog skupog duæana za malo oblije gospoðe na Peristilu, I razna neka druga kulturna odjeæa èiju marku nisam prepoznala ali je bila onako baš… kulturna. S dugim kaputima, bijelim košuljama, tamnim pristojnim haljinama, nešto stvarno ružnih klasiènih hlaèa, izborom razlièitih plahtrastih pokrivala za tijelo, I tako to. Dosta kvalitetnih cipela višeg srednjeg cjenovnog razreda ali prestrašnog oblika. I jedna jedina Chanel 2.55 – ica, ali nešto mi nije leglo kod nje… Koliko je kulturno nosit preko ramena lažnu torbu s potpisom? I to klasik!!! Madame Coco bi se vjerovatno omitarila krila u modnom Raju da vidi takvu blasfemiju! U tako kulturnoj atmosferi!!!
I kako onda da se ne osjeæam neprilièno u svom krajnjem dometu elegancije za kvartovski kafiæ?! Zar sam toliko ogrezila u nekulturu I kvart da sam zaboravila da idem na kulturu meðu žene kulturnjaèe, I da odjeæa u kojoj sam se cijelo popodne nakon ruèka izležavala na kauèu izmeðu mame I tate I gledala TLC vjerovatno nije primjerena odlasku na kulturu I infiltraciji meðu žene kulturnjaèe? A koja se sastojala od karirane Zarine košulje u sivim tonovima, sive dolèevite (iz Lidla!), ukletih crnih Zara traperica iz Pakla (jer su koštale samo 75 kuna na rasprodaji, I fantastièno mi stoje, ali imaju supermoæ da privuku svaku dlaku, mrvicu I konac u radijusu od 500 metara, I zbok kojih u torbi nosim kolut boston trake za depiliranje smeæa) I Uggsice od ponijeve dlake s maskirnim uzorkom!
Žena kulturnjaèa ne nosi Uggsice. Ona nosi poluèizmice na vezanje ili udobne polusalonke!!! Umjesto karirane nosi neutralnu košulju. Bez dolèevite ispod. Dolèevitu, ako nosi, nosi bez košulje. Eventualno s kardiganiæem preko! Možda I nekim finim kulturnim šalom oko vrata!
A ako nije umotana u neutralne slojeve, onda izgleda velièanstveno ekscentrièno kao Autorica.

Autorica je izvela svoju malu monodramu koja mi je skroz dobro legla I koja mi se svidila. Ali ok, autoricu sam veæ tu I tamo èitala (pretežno u novinama), I znam da je dobra autorica.
Ono što me fasciniralo kod autorice je njena ljepota.
Lijepa I pametna žena. U ekscentriènom outfitu. I neuobièajene frizure. Egzotièna I lijepa kao Frida Kahlo, samo puno ljepša, I nakon intervencije s dva paketa hladnog voska iz DM-a. Da se ne bi krivo razumili, meni je Frida Kahlo bila prelijepa. Ali ono, u mislima bih zblurala I retuširala portret I pretopila je u Salmu Hayek. U ulozi Fride Kahlo. Prije lijepljenja umjetne monoobrve I brèina. To je jaèe od mene. Ne mogu sebi pomoæ. Kad vidim Bjork, na primjer, instiktivno se mašim za torbu I pipam pincetu.

I tako sam odslušala monodramu izrazito lijepe I talentirane žene, a nakon toga je Sapunerija rezala I dijelila svoje predivne sapune. Izašla sam vani pušiti, tagirala se na Fejsu da svi znaju gdje sam I s kim sam I što radim, I kako sam kulturno evoluirala, I kako I ja imam život I radim zanimljive I dobi primjerene stvari, još se malo podružila I otišla doma.

Doma sam na WhatsAppu provjerila kad je moj poludeèko bio zadnji put online, prošpijunirala Nezakonitog na društvenim mrežama (još je single I trenutaèno negdje izmeðu Malezije I Kine), najela se kikiriki maslaca s èokoladom I srušila se u krevet.

Bivanje ženom kulturnjaèom je naporno.
Pogotovo ako nisam ništa alkoholno pila. A nisam jer sam u sebi imala 800 miligrama ibuprofena I 1,6 miligrama bromazepama. Kultura ne ublažava PMS.
Zaspala sam s mislima kako bi bilo lijepo da I ja mogu biti tako nekako prirodno žena kulturnjaèa kao Autorica. I tako lijepa. I u svom životu imati tako zanimljive muškarce I zanimljive ljude.
Barem su zvuèali zanimljivo iz njenih usta.
Moji su tako dosadni. Jednolièno-predvidivi kliše. Daj mi visokog managera ili poduzetnika u tamnom automobilu njemaèke proizvodnje, po moguænosti totalno sjebanog I s napornim teretom iz prošlosti, bez smisla za kulturu, I ja sam gotova. I po moguænosti s manjkom manira a viškom testosterona I kolesterola.

Stvarno je naporno bit žena kulturnjaèa. Mislim da ja to ne mogu bit.
Ali mi se sviða bit malo okružena ženama kulturnjaèama.
Mislim da æu ovo ponovit.
Ako me budu htjele.

One of the boys pt.2

Osim toga, tu je i moja obitelj. La Famiglia. Koja je trenutaèno izrazito frustrirana èinjenicom da radim i da napokon imam priliku ponovo izgraditi nekadašnju poslovnu karijeru. I u svome poslu uživam, što je, izgleda, svima trn u oku.

La Famiglia je potegla neke veze da mi se poèetkom 2015. osigura posao u školi. Državna služba, mali ali uredni prihodi, ljeto za godišnji, radno vrijeme koje æe mi omoguæiti dovoljno slobodnog vremena da upoznam dobrog muškarca, pouzdanog razvedenika ili, još bolje, udovca s djecom, i koje æe mi ostaviti dovoljno slobodnog vremena da se tom muškarcu i posvetim. Nema veze što je plaæa bezvezna a posao profesorice odgojnog predmeta stresniji i jadniji od bilo kojeg stresnog posla koji sam do sada radila. Jer profesorica lijepog, nježnog, ženstvenog predmeta u osnovnoj školi je pravi ženski posao. A i kolektiv u školi je preko 80% ženski, ravnateljica je žena, i nema opasnosti da se dovedem u nevolje i na loš glas, što æe mi se sigurno dogoditi ovdje gdje sada radim. A nevolje i loš glas su samo pitanje vremena.

Jer radim muški posao. U muškoj firmi. Okružena muškarcima.
Dapaèe, u našim uredima ja sam jedina žena. Èak nam je i administrativni tajnik muško.

Ok, postoje žene. U raèunovodstvu i financijama, koji su dislocirani, i vidimo ih jednom mjeseèno kad svratimo do njih. I u skladištima, pakirnicama... Ali ove druge žene su mala i kompaktna grupica žena koje vidim jednom do dvaput dnevno - ako nisam s šefovima na terenu. A èak i kada se spustim do tih žena, s njima nema ni ženskih prièa ni ženskog zbližavanja. Bez obzira na moje suknje i haljine, visoke pete i dugu kosu, šminku i duge nokte, ja nisam jedna od njih. Ja sam jedan od šefova. Jedan od muškaraca.
Ja sam jedna od onih koji osiguravaju da one imaju stalan posao, redovne i dobre prihode, prekovremene sate koji su dobro plaæeni, božiænicu i uskršnjicu. Ja sam jedna od onih koji opskrbljuju. U našem radnom kolektivu ja sam provider. I ne samo jedna on Njih, ja sam meðu najbližima samom vrhu hijerarhijske piramide.
Kad prolazim skladištima i pogonima prekida se prièa. Kad ja tražim uzorke prekida se posao i trèi po ono što mi je potrebno. Zna se da kavu pijem iskljuèivo tursku, s par kapi slatkog vrhnja, komadiæem maslaca i žlicom kokosovog ulja, kao i da se, kad sastanèimo, momcima nose Cedevita, kola i mineralna, a meni limunada bez šeæera. I da se bez limuna, kokosovog ulja i slatkog vrhnja u kuhinjici ne može, jednako kao i bez sokiæa, keksa i piva (za kasno ostajanje na poslu) za momke.

Ne radim u ženskom niti u pretežno ženskom kolektivu. Radim u muškom brlogu i meðu muškarcima. I prvi put u životu nemam potrebu igrati žensku ulogu. Niti biti jedna od dvije vrste tipiène ženske šefice - okrutna neempatièna kuja ili blaga i slabašna djeva. Ja sam jednostavno to što jesam - prva ispod moja dva direktora. Voditelj, koordinator, desna ruka.
Doduše, ja sam i jedina koja se sjeti kad sam s šefovima van države donijeti ženskoj postavi izbor inozemne èokolade ili kesetinu mini Marsova i Snickersa iz aerodromskih free shopova, ali èisto zato jer mislim da je to nekako... ono, ok. Pa natjeram momke da nešto kupe. Mada oni sami putem požderu pola kupljenog i pokušavaju me natjerati da pokleknem pred ugljikohidratima tako što mi mašu gigantskim Tobleroneom pred nosom...
I dobro mi je.
Nisam èak morala ni prijeæi nekakve hijerarhijske stepenice da bih došla tu gdje jesam.
Primljena sam na ovaj posao i upravo na ovu poziciju, bez obzira na spol i rod, iskljuèivo zbog znanja, iskustva i sposobnosti, ali možda najviše zbog snalažljivosti, i iskljuèivo zato jer sam bila potrebna.

I prvi put u životu stvarno uživam u svom poslu. U poslu kao poslu, i muškom radnom okruženju u kojem se mogu napokon opustiti i normalno obavljati svoj posao.

Osim toga, bolje je nego što sam planirala.
Svi momci su mojih godina - par više ili manje, sve je to manje-više isto. Iste smo dobi, imamo nekakve sliène interese i prošli smo sliène stvari u životu. Jedina razlika izmeðu mene i kolega je u tome što su skoro svi tu u firmi veæ preko 10 godina a ja sam nova.
Muškarci ne kompliciraju kao žene. Muškarci su jednostavni i izravni. Kod muškaraca nema drame ni podmetanja.

Na muškarce se možeš i istresti i izderati ako nešto nije ok, možete se verbalno pokaèiti u raspravi i kasnije zaboraviti i nastaviti normalno dalje, bez da kasnije moraš gaziti po jajima, balansirati emocijama, vagati rijeèi i paziti na leða. S muškarcima možeš iz poslovnih razloga otiæi na pivo (ok, vino u mom sluèaju), janjetinu, mali nogomet (da, i tu sam bila odvuèena, više puta. I zaigrala sam. Katastrofalno, no ipak...).
S njima je jednostavno... jednostavnije.

A opet, s druge strane, nije uopæe loše biti jedina žena meðu njima.
I mada sam one of the boys, s druge strane sam i firmina mala princeza. S vremena na vrijeme, i ne zato jer ja to želim ili se ponašam tako.
Ja sam firmina mala princeza najviše zato jer sam mala. Oko mene su pretežno rabijatne grdosije (najniži kolega je visok metar i 88. Svi ostali su metar i devedesetka, pa poviše. Osim vrhovnog voðe. Ali on može sebi dozvoliti luksuz da ne bude jako visok. On je ... pa, šminker talijanskog tipa). A ja sam mala i kad sam na štiklama. Pa ih mogu gnjaviti da mi spuštaju i dodaju stvari, i tome slièno. Ili užicati vožnju na paletaru po skladištu. Doduše, bez obzira na visinu, rasturam u zgibovima na šipci na jednom od dovrataka ili preskakanju ograde s šiljcima i provaljivanju katanca kad ostanem s šefovima dulje u uredu pa zaborave na nas i zakljuèaju kapiju... Ali to je ok. Barem su toliko pristojni da okrenu glavu kad moram u svrhu preskakanja dignuti suknju do struka.
Osim toga, svako malo osjete potrebu da me protetoše iz nekog razloga. Prošli tjedan je kolega otišao po marendu i vidio u samoposluzi nekakav jezivi šljokièavi lak za nokte, pa mi ga je kupio. Jer zna da volim svjetlucave stvari i lakove za nokte. Takoðer svi znaju da praktièki jedva jedem ugljikohidrate ali sam slaba na èokoladu, pa mi stalno pronalaze i donose nove i nove èokolade s visokim postotkom kakaa a niskim šeæera (ali to valjda zato jer ih grize savjest kad vide kako ja srèem svoju masnu kavicu dok se oni dave u burecima, krafnama i keksima). Nekidan su bili èak toliko dražesni da su mi oprali pod dok sam se vratila s pauze (ja sam locirana u uredu s direktorima, svi ostali su u velikom zajednièkom. Kako direktori veæinu vremena nisu tu, tako se ekipa uvuèe kod mene kad treba trenutak mira. Ovaj put su jeli krafne i nekome se iscijedila marmelada po podu. Kako nisu skužili na prvu, tako su sve razgacali i razmazali po podu. Onda sam dobila živèani slom i izjurila zapaliti cigaretu, a kad sam se vratila zatekla sam ih kako papirnatim maramicama i otopinom za èišæenje stakla glancaju pod... Na što mi je pao mrak na oèi, pa sam išla zapaliti još jednu cigaretu. A kad sam se ponovo vratila momci su uz pomoæ Vileda Moèa i nekakve krpe obnavljali znanja i vještine steèene na služenju vojnog roka... Zadnji put kad su mi napravili nered izbacila sam ih i otišla èistiti u žutoj haljini. A ovaj put sam imala bijelu, i nisu htjeli da je upropastim kao žutu prošli put).

Veæ su se navikli ne izbeèiti oèi u šoku svaki put kad proðu kraj mog radnog stola kojim dominiraju sve nijanse roze i lila, post-itsi u obliku srca i cvijetova izlijepljeni po zidu iza mene, Hello Kitty kutije, èaše za olovke i rokovnik, pisaæi pribor s cirkonima i, naravno, još Hello Kitty koja iskaèe sa zaslona poslovnog i privatnog mobitela (obuèenih u silikonske Hello Kitty maske, s cirkonskim Hello Kittycama zabodenim u rupe za slušalice). A to je neko vrijeme bio pravi problem. Svaki prolazak kraj mog radnog brloga izazivao je efekt jelena pred farovima - šok i stupor, i duboku nevjericu. Tako su uzimali moju kremu za ruke i ulje za nokte i vrtili ih po rukama, bojali se otvoriti moje ladice kada bih im rekla da slobodno uzmu nešto što im treba u tom trenutku (a lijepo sam im svima objasnila da ne otvaraju najdonju - u njoj su zrcalo, tamponi i èetka za kosu). Sada su veæ totalno cool i razmaženi, u tolikoj mjeri da bez pardona kopaju po strašnoj ladici kad im trebaju vlažne maramice (i pitaju zašto ovaj put imam obiène a ne s losionom), flasteri za porezotine od papira, ibuprofeni za glavobolju i ostale stvari bez kojih su odlièno funkcionirali godinama a sad odjednom bez njih više ne mogu. Moj kolega Veliki Èovik se pravda da, doduše nije da oni doma nemaju supruge i kæeri, i cijele gomile sliènih proizvoda, ali do sada ih jednostavno nisu koristili na poslu jer im je bilo malo crnjak...
Dok se nije pojavila žena. S kremom za ruke, flasterima i vlažnim maramicama...
Ipak, Hello Kitty i ružièasto još uvijek teško probavljaju.

Da zabavno mi je. Ali i radim ko konj. Ima dana kad sam u uredu veæ prije 6 ujutro, i koji se protegnu na 12 sati. Ima vikenda kad se ne odljepljujem od laptopa i mobitela. Ima godišnjeg na papiru ali ne i moguænosti da na isti odem. Ne zato jer to ne želim, nego jer jednostavno ne stignem. Ima i divnih sniženja na kraju sezone koja jednostavno nemam vremena proèešljati. Zadnji komad odjeæe sam kupila kad su me na putovanju momci sluèajno zalili kavom pa su me odvukli prije sastanka u beogradsku Zaru gdje su me na brzinu opskrbili broj prevelikim hlaèama i jezivim topom kojeg na kraju jednostavno nisam mogla obuæi.
Ali sam svejedno zadovoljna. Nije mi ni teško ni naporno, a svaki novi dan je novi izazov (ok, veæina dana. Neki su zatupljujuæi do bola).

Meðutim, La Famiglia nije zadovoljna.
Radim muški posao meðu muškarcima. A najgore od svega je to što radim meðu OŽENJENIM muškarcima!!!
Da. osim što sam jedina žena, ja sam i jedina neubraèena. I bez djece.
Što je grozno.
Iz više razloga.
A najviše iz slijedeæih:

1. Što æe reæi ljudi? Svi ti neki ljudi koji poznaju La Famigliu, i koji takoðer poznaju mog bossa i njegovu Famigliu, i koji poznaju the rest of the boys u firmi... A ima ih. I preko njih je La Famiglia upoznata s èinjenicom da sam jedina žena i jedina neubraèena:

2. Tamo su svi muškarci ubraèeni, i ja sam sama, jadna i nezaštiæena. I sad æe oni oko mene nešto ovo i ono, i ja æu pokleknut i upustit se u vezu koja æe mi slomit srce i uzrokovat probleme, i za koju æe se, još gore, saznati, i što æe onda svi ti ljudi reæi?

3. Još gore - ne samo da æu se upustiti u jednu takvu vezu, nego æu vjerovatno probati više kolega, a možda se upustiti i u raskalašene orgije prije, za vrijeme i nakon radnog vremena, i ko zna što još, i onda æe se to doznat, i što æe onda svi ti ljudi reæi?

4. __________ dodati najgori i najpervezniji scenarij koji izopaèena mašta može osmisliti, a koji ukljuèuje jednu neudanu ženu bez djece i èopor oženjenih muških kolega s kojima ista dijeli radno mjesto, i sve ono što æe onda svi ti ljudi reæi...

Što je meni apsolutno nebitno.
Osjeæam se dobro. Radim ono što volim. Jedna sam od momaka. I to mi ne smeta. Zadovoljna sam.

Ok. Nisam baš 100% zadovoljna.
Jer gdjegod sam ja tu je i savršeno plodan temelj za razvoj epske drame....

Ali odrasla sam osoba, i savršeno zrela, sposobna i pametna... Ili barem toliko da sam svjesna da se ne kenja na isto mjesto na kojem se i jede. Toliko mozga ipak imam.

No ipak...
Drama je na pomolu.
Od prvog dana na radnom mjestu.
Lirska drama epskih razmjera...

One of the boys pt1.

I tako proðe par godina otkako me nije bilo. I milijun toga se izdogaðalo.
Al kvragu, ovisnost je ovisnost, pa bila ona o cigaretama, alkoholu, cipelama, shoppingu, pornografiji, nogometu, laku za nokte ili blogu... nije je se lako riješiti.
Tu i tamo mi prsti polete prema tipkovnici, pa kažem sebi ne, pa opet promislim, pa onda bolje ipak ne...

Ipak sam ja opaka stara egzibicionistica, i privatni dnevnik u intimi doma svoga me ne zadovoljava. A život je zabavan i zanimljiv u posljednje vrijeme i jednostavno imam potrebu ... nešto. Ne znam.

Uostalom, blog mi je donio neke divne ljude u životu (od kojih neke još uvijek nisam upoznala uživo, a s nekima sam èak imala priliku i intoksicirati se i protulumariti). Blog mi je donio i dragu Bugenviliju , koja mi je vratila zdravlje i život, i hvala joj do groba (koji je, nadam se, i opet zahvaljujuæi njoj, još uvijek dovoljno daleko. Osim ako ne doživim prijevremenu smrt u autu francuske proizvodnje. Što mi iz nekog razloga stoji u online natalnom horoskopu...).

Život je još uvijek fantastièna stvar, unatoè svim usponima i padovima proteklih godina. I još uvijek pun fenomenalno lijepih stvari koje ga èine još ljepšim. Doduše, ako ga veæ ne mogu uljepšavati novim dizajnerskim torbama, mogu barem lakovima za nokte i beskrajnim ispijanjima kava, a i torbe æe veæ doæi u nekom trenutku.

Nezakonitog više nema u mome životu. Ni mene u njegovom. I to je sasvim dobra stvar. Ispravna. Ljubav nije garancija da æe stvari funkcionirati savršeno. Ljubav takoðer nije samopodrazumijevajuæa. Ljubav je neovisna o zajednièkom životu. Zajednièki život uz ljubav traži i kompromise. U našem društvu je žena ta koja na kraju radi kompromise u svemu, ili barem veæini toga što se odnosi na zajednièki život. Podreðuje svoje emotivne i fizièke potrebe, podreðuje svoje želje i ambicije, popušta i prilagoðava se.

Ja sam negdje na pola puta shvatila da ja najvjerovatnije nisam tipièna hrvatska žena. Nisam odgojena na takav naèin. Tj. problem je možda u tome što sam zapravo ja veæinu vremena, još od djetinjstva, odgajala samu sebe. Prvo nitko nije imao stvarno vremena za mene. A onda, kad su zakljuèili da bi mi mogli posvetiti malo pravog vremena i pažnje, ne samo površne brige oko toga jesam li zdrava, kako izgledam u javnosti, jesam li jela i dobila lošu ocjenu (dobre niko nije šljivio. To je bilo podrazumijevajuæe), jer što æe ljudi reæi, bilo je veæ previše kasno.

Ja sam odgojila samu sebe. Odgojilo me društvo, ulica, škola. Odgojili su me roditelji mojih prijatelja kod kojih sam provodila više vremena nego u vlastitom domu i promatrala obiteljsku dinamiku i emocije, sport koji me nauèio da mogu, hoæu i smijem, slobodne aktivnosti i strani jezici koji su mi dali vještine i znanja, Odgojili su me bake, djedovi i roðaci koji su mi tijekom vremena provedenog s njima dali puno previše slobode za dijete i teenagerku mojih godina, i zapravo prepustili moj odgoj meni samoj. Sama sam odreðivala svoja pravila, sama sam išla do krajnjih granica i kasnije ih, pouèena vlastitim iskustvom, sama sebi postavljala. Odgajala sam samu sebe i duhovno i emotivno, padala i dizala se i kretala ponovo, jer nisam imala nikoga ko bi bio stvarno uz mene i rekao mi ok, Elle, ne tako, to ne valja, bit æeš povrijeðena, ne ide to tako, ajde sad se malo isplaèi i pokušaj ponovo na drugi naèin, ili nemoj pokušat uopæe...
Sama sam nauèila kuhati jer mi nitko nije rekao da to nije za djecu mojih godina i da djeci mojih godina ne bi uopæe smio uspjeti nabujak ili pašticada. Èitala sam knjige apsolutno neprimjerene mojim godinama jer nikome nije bilo bitno što èitam samo zato jer niko nije imao vremena obratiti pažnju na to što radim. Družila sam se potpuno neprimjerenim random pokupljenim osobama, što djecom, što starijim ljudima, jer mi nitko nije rekao da to ne bi trebalo tako. Postala sam persona kakva sam sama zakljuèila da bih trebala biti da mi bude najbolje moguæe u životu, jer osim nekoliko osnovnih naredbi kojih sam se trebala držati uvijek i u svakoj prilici, a koje još uvijek vrijede i glase: ne mljackaj dok jedeš, drži leða uspravno, budi uvijek ljubazna, lijepa i dotjerana, koristi pribor za jelo od vanjskog prema unutrašnjeg i posloži ga paralelno u tanjur kad završiš s jelom, i štogod da radiš nemoj da se to sazna u javnosti... zapravo nikad nisam dobila prave upute o tome što moram biti i kakva trebam postati u životu.
Nisam imala priliku postati žena kakva se oèekuje da budem, jer nitko nije od mene zapravo ništa oèekivao. Osim da ne narušavam savršenu obiteljsku sliku u javnosti. Niti sam imala priliku postati kao neka od žena u mojoj obitelji, ponoviti uzorak, utisnuti se u šablonu, jer nikada nitko nije bio dovoljno uz mene da me oblikuje. Mogla sam samo promatrati žene u mojoj mnogoženoj i izrazito matrijarhalnoj a duboko nesretnoj obitelji, upijati i analizirati meðuljudsku i meðugeneracijsku dinamiku, i zapravo uèiti o tome što i kakva ne želim, ne mogu i neæu biti.

I zato, iz današnje perspektive, znam da kod mene stvari socijalno ne štimaju, a previše je kasno da se autokorigiram.

Ja sam žena. Jesam. Totalno. Prava i 100%-tna. I nikad nisam poželila biti bilo što drugo. I nemam problem s time. Ja sam još uvijek i djevojèica i teenagerica i party curka, jednostavno zato jer mi se tako hoæe. Jer je negdje usput netko zaboravio u mene usaditi osjeæaj da na pragu èetrdesete moram biti nešto drugo, i jer mi nitko nije objasnio što se pristoji biti u mojim godinama. Kad se pogledam u zrcalo strefi me Dorian Grey efekt. Èisto iz razloga što mi se nitko nije sjetio utuviti u glavu da bih u ovoj dobi morala imati bore, ozbiljnu frizuru, otežale cice ili probleme s venama pa se nisam sjetila negdje u životu usput pokupiti te bore, ošišati se odraslo, omlitavjeti ili varikozirati vene. Ne zato jer odbijam ostariti, nego ne znam kako se od mene oèekuje da izgledam ili se ponašam u ovoj životnoj dobi.

Osim toga, imam problem. Odabrala sam živjeti životom kakav se u našem društvu tolerira muškarcima, dapaèe. Ali ne i ženama.
Mijenjala sam poslove, mijenjala sam partnere, nisam se skrasila i odtulumarila sam dobre 3/4 dosadašnjeg životnog vijeka. Ako mi se mijenjalo sve iz temelja jednostavno sam davala otkaz, pakirala kufere i odlazila. Ako mi se putovalo - putovala sam. Ako mi se seksalo s dva random upoznata neznanca - seksala sam se. Pije mi se? Pijem. Drogira mi se? Drogiram se. Udaje mi se? Udajem se. Razvodi mi se? Razvodim se. Što mi padne na pamet - to i radim. Diskretno i bez prateæih traèeva, no radim.. Onako kako želim i kada želim. Jer mi se nitko nije sjetio objasniti da ja kao žena ne bih smjela baš tako...

A najvažnije od svega je to što mi se nitko nije sjetio objasniti da ja kao žena ne bih smjela tražiti jednaku kolièinu pažnje i ljubavi u vezi koju i sama dajem, te da svakako ne bih morala imati pravo na svoju slobodu, svoje prijatelje i svoje slobodno vrijeme, a kamoli karijeru, bez odobrenja Svog Muškarca, eventualno i iskljuèivo pod uvjetima koji njemu više odgovaraju. Da bih se morala žrtvovati kada je to potrebno, sve za Svog Muškarca. Kompromisi na koje ja bez prigovora moram pristati su uvijek veæi, brojniji i dublje zadiru u moja prava, želje i potrebe od onih sitnih na koje bi eventualno morao pristati Svoj Muškarac (da, namjerno pišem Svoj, ne Moj), radi mira u kuæi i da kokoš ne prigovara baš toliko...

Negdje tijekom cijelog tog procesa samoodgoja i samoedukacije nisam nauèila biti Prava Žena, Dobra Žena, Poželjna Partnerica i Žena Vrijedna Zadržavanja.

Umorila sam se od kompromisa.
Umorila sam se od toga da budem lutkica za pokazivanje, utoèište za odmor, rame za plakanje, sisa za stiskanje ljevicom dok desnica drži daljinski. Umorila sam se od èekanja i neraðenja nièega.

Da sam muško to bi bilo ok. Samo bih jednu histeriènu glupaèu, nezahvalnu zbog èinjenice da joj je netko u njenim zrelim godinama pružio priliku da ima partnera, i to imuænog, zamijenila drugom. Mlaðom, plodnijom, poslušnijom i bolje odgojenom. ženskijom. Idealna partnerica, po moguænosti u svježim dvadesetim godinama, bi mi došla kao nagrada, šlag na torti, celofan oko buketa. I ljudi bi mi pljeskali, èestitali, stiskali ruku i udarali po ramenu sretni zbog èinjenica da sam se napokon uspjela skrasiti. Sretni zbog èinjenice da je još jedno pravo muško odluèilo još jednu ženu kompletirati u njenoj ženskoj ulozi. I što se još jedno pravo muško "smirilo".

Ali ja nisam muško. Ja sam samo bezvrijedno žensko. Bezvrijedno jer nisam u paru, u kompletu s muškarcem. I sigurno sam jako nesretna jer sam sama. Moj život bez djece, partnera i ostalih èari suživota mora da je jadan, èemeran i nepotpun, a bez obzira na to što jesam zadovoljna ja sam zapravo duboko isfrustrirana i jadna jer sam sama...
Druge prave žene oko mene mi uporno pokušavaju bezuspješno namjestiti raznorazne razvedene, neoženjene i oèajne muškarce, a pogotovo udovce s èoporom djece, jer tako æu najbolje upotpuniti prazninu u svome životu - tako što æu instant dobiti slobodnog muškarca (koji se èak može i opet oženiti u crkvi!!!) i djecu da mi ublaže èemernu jalovost! Oženjeni muškarci, napaljeni muškarci, muškarci koje inaèe nitko normalan ne šljivi, muškarci u formalnim i neformalnim vezama, sve vrste muškaraca, svi bi oni htjeli olakšati moje èemerne i usamljene dane, pomoæi mi u mojoj usidjelièkoj tuzi, jer eto, ja sam sigurno jako usamljena i ugrožena i treba mi seksa da mi pomogne da ostanem psihièki normalna...

I tako... umjesto da napokon imam malo mira i predaha, ja sam stvarno postala jezivo isfrustrirana.
Frustriraju me tuðe frustracije mojim životom, i èinjenica da me nitko ne želi pustiti na miru, da vlastitu frustriranost svojim životima ljudi oko mene pokušavaju prebaciti na moju grbaèu, i usred svega toga ne mogu imati mira.

Dokona kuæanica, mononukleoza, Trener i èvrsto dupe...

Upala sam u najgoru moguæu rutinu koja se može dogoditi ženi koja se zatekla u situaciji da upada u rutinu...
Ok, od dijete sam bila na neko vrijeme odustala, buduæi da mog èovika jeza hvata od same pomisli da bih mogla izgubiti makar pola centimetra prsnog obujma. A onda sam bila prekinula i s vježbanjem na neko vrijeme, jer sam bila istegla nešto na leðima, ali to tek nakon što sam pokušala doma razgibat ta ista leða kad je popustio ukliješteni vrat (mokra kosa na propuhu... s tako predvidivim posljedicama). A to je bilo nakon što sam pala sa stolice dok sam vadila jesenju posteljinu iz gornjeg dijela ormara i nabila lakat i trticu te zveknula glavom, što je bilo taman par dana nakon što sam izvadila šavove iz izmesarenog prsta...
Što nisu jedine ozlijede koje su me zadesile otkako sam uselila ponovo u svoj bivši dom.
Ispekla sam ruku na peænici koju je moje sunce zaboravilo ugasiti (jer je nesposoban podgrijati lazanje u mikrovalnoj pa mora ukljuèit veliku peæicu na 220!!!), poskliznula se u jacuzziju (u koji sam ušla da operem ploèice na zidu koje je moje zlato uspjelo politi losionom za tijelo ali ne i oèistiti za sobom, ali nisam znala da je to isto moje zlato u kadu prevrnulo gel za tuširanje i nije ga ispralo, a gel je proziran i ne vidi se baš...), pa još jednom na kuhinjskim ploèicama po kojima je moja pametna ljubav prolila vodu i zaboravila je obrisati (ili me barem upozoriti da je mokro...), i onda još jednom na njegovu potkošulju baèenu na parket u spavaæoj sobi, pa sam opalila èelom o nezatvorena vrata kupaonskog ormariæa (kojeg nije zatvorio za sobom, a usput me propustio obavijestiti da je žarulja u kupaonici pregorila), zatim sam dobila vrata od balkona u facu (nos mi je još uvijek nateèen), a tek onako usput jutros i sadržaj njegovog ormara u ostavi na glavu (jer gospodin ne zna èemu služe police, pa ih je lakše izvaditi i unutra slagati kutije, gumene èizme, vjetrovke, alat i zraènice od bicikle jednu na drugu, sve to dobro pogurati rukama i fiksirati vratima od ormara...)...
Izgledam i osjeæam se kao žrtva obiteljskog zlostavljanja.
Ne samo fizièkog nego i psihièkog.

Moja sreæica je, naime, veæ neko vrijeme prisiljena biti doma. Buduæi da se radi o blažem obliku mononukleoze (koju je zaradio zato jer mu je bilo žao da propadne pola boce piva koje je prije toga cuclao njegov brat, a koji je zalegao od iste boleštine tjedan dana prije njega) a ne neèemu od èega se mora mirno ležati i ne raditi nered po stanu, tako Nezakoniti sav oèajan veæ tjednima plazi po istome i smeta mi na svakom koraku. Plus, buduæi da se radi o mononukleozi, ne mogu ga èak ni korisno upotrijebiti za strastvenu tjelovježbu. Tako da je potpuno beskoristan.
Zbog èega proklinjem trenutak kad sam se ponovo useljavala i postavila uvjet da nema televizije ni u spavaæoj ni u bilo kojoj drugoj prostoriji u stanu osim u dnevnom.
Jer kad ja želim gledati Ferhunde, Rosalindu ili reprizu Otimaèice on dobije strašnu potrebu buljiti u neki idiotski dokumentarni reality o koæarima na Aljasci, proizvoðaèima choppera, tuniranim autima, tatoo salonima ili se zalijepiti za Disneyeve kanale i Hannah Montanu!!! Ako ja želim gledati Jerseyliscious on želi History Channel! A kad je meni Ice Loves Coco i Kardashiansice on mora gledati Krv nije voda!!!! Grrrrr!!!
Neæu ni spominjat koliko mrzim Krv nije voda, a koliko on vrlo ozbiljno i uživljeno pristupa gledanju istog, pri èemu me svako malo prekida u kuhanju i zove do televizije da mi objasni složenu obiteljsku situaciju kojoj upravo prisustvuje ispred malog ekrana...

Ali to nije sve! O neeeee!!! Jer kad odgleda prvih 15 minuta Dnevnika na Novoj i cijeli na HTV-u, tek onda poèinje njegovih dva sata orijentalnih i dalmatinskih intriga! Moj dragi prvo mora pogledati onu tursku seriju sa Savašem i Jasemin, a nakon toga ne smije propustiti Larin izbor! Koji mu je, za Gospu blaženu, predobar! Trenutaèno je jako uzrujan jer nema pojma što bi on napravio na Nikšinom mjestu, a Lejla ga pravo nervira, mada bi je rado opalio. Kao i Nikol, i Karmen, i Nelu, i Miju, i skoro cijelu žensku glumaèku postavu serije osim one dvi babe i Kike, svima bi on iz*ebao te ženske pi*darije iz glave pa da vidiš kako bi bile normalne, a Alena bi prebio, dok mu je Nikša pravi èovik mada malo papak, a Jakov mu ide na jetru (barem je tako rekao bratu u telefonskom razgovoru za koji je mislio da ga ja ne èujem...). A da ne spominjem kako bi on sredio onog brata od Èièek s dva metka u glavu, istu udao za nekog lika koji je sad s nekom frendicom od Jasemin, i bla...
Ok, onda se ja pokupim na krvavi dejt s trenerom, ali nisam baš sretna.

Ako ne visi na televiziji, dragi onda visi na telefonu i mobitelu. Ili kompjuteru. Ok, mora radit, ali èini mi se da se u posljednje vrijeme nekako pomirio s èinjenicom da njegovi ljudi mogu sasvim dobro odraðivati rutinske stvari i bez da im on dahæe za vratom, jer na zaslonu njegovog laptopa sve èešæe umjesto Excella i Outlooka viðam Call Of Duty ili Grand Theft Auto...

A tek njegove prehrambene navike... Tu me je veæ uspio dovesti do totalnog ludila!
Svaki dan mu u sokovniku smiksam zdrav sokiæ od raznog svježeg voæa i povræa, nekoliko puta dnevno, da moje zlato dobije zdravih vitamina i naboosta imunitet. A što on napravi s punom èašom od pola litre? Èim mu okrenem leða zalije biljke u dnevnom boravku! Ponekad i one na balkonu! Par dana sam sumnjala, ali je to izvodio predobro i nije bilo lako zateæ ga na djelu. Pa sam vrebala. I napokon ga uhvatila prekjuèer! Halooooo? Neko se trudio da uzgoji to voæe i povræe, a ja sam bacila brdo novaca i živaca samo da bih mu nabavila svježe, sezonsko i ekološki proizvedeno!
Osim toga, èim se maknem iz stana gospodin zove dostave i davi se u nezdravoj spizi! Èiju aluminijsku i kartonsku ambalažu sakriva u ormaru u sobi za goste! Doduše, još uvijek ne zna da sam ga otkrila, taj adut èuvam za veliku svaðu koju planiram za trenutak kad mi stvarno prekipi, a to æe biti uskoro. Tek nekoliko neobrijanih dana, pari usaftanih èarapa ispod kreveta i novih rupa od cigareta na prekrivaèu za kauè ga dijeli od mog posvemašnjeg bijesa.
A kad mi stvarno, ali ono STVARNO prekipi, e onda je gotov!

Da sam htjela dijete bila bih ga sebi rodila!

Ali ok, ako veæ misli da nije neka velika stvar što cijela dva dana nije oprao zube jer se ionako ne ljubimo i ne ide meðu ljude pa nije greda, onda i ja svog konja za dizanje živaca imam...

Npr. trenera.

Ok, to je bio i njegov trener, i trener je još odreðenom broju žena u ovom gradu, ali moj trener je ZGODAN! A posljednjih mjesec i po sam se uz mog trenera i ja baš nekako uzgodnila...
Osim toga, ne samo da sa svojim trenerom radim sat i po svaku veèer osim nedjelje (kvragu, treba organizmu dat priliku da doðe k sebi, nisam profesionalni sportaš), nego se i svako jutro ustajem u 6 da bih odtrèala s njim sat vremena po Marjanu. Što nije plaæena usluga. Jednostavno, volim trèanje ujutro, a vježbanje naveèer. Pa smo se dogovorili da me pokupi ujutro kad se on priprema za radni dan relaksirajuæom trkicom u prirodi.
Naime, ja i moj trener smo si baš nekako postali frendovi. Dobro se slažemo, prièamo o nekim zajednièkim interesnim temama (oboje smo dobro zamaskirani nerdovi) a nije na odmet to što on ima stvarno zabavne frendove kad subotom naveèer izaðem vani s curama pa sretnemo njegovo društvo, a ja imam stvarno lijepe frendice, pa se tako svi sretnemo negdje u Šumice i družimo...
To je, dakle, prvi razlog zašto se dodatno družimo ujutro.
Drugi razlog je taj što se mom treneru sviða jedna od mojih frendica, toènije AA, kojoj takoðer treba jutarnja rekreacija prije radnog dana, pa nam je lakše skovati plan u kojem nam se AA pridružuje ujutro i polako se navikava na njegovo društvo, kao i fantastièno oblikovanu zadnju ložu u pamuènoj trenerci koja tako strateški seksi naliježe na muževan gluteus, na ritmiène pokrete velikih leðnih mišiæa ispod znojem natopljenog hoodija... Uh, ne smijem! To je rezervirano za AA, ne za mene...
Doduše, AA je još uvijek nesigurna glede njega jer je nešto malo mlaði od nje, tek 3 godine, a ona je tradicionalno odgojena cura koja priznaje samo muškarce od svog godišta pa naviše. Što je loš naèin razmišljanja koji hitno moramo iskorijeniti.

Naravno, moje zlato Nezakonito mi je jedino u srcu. I on to zna.
No ipak... Ljubomoran je. Tek onako malo. A meni nije krivo.

A ja sam postala stvarno dosadno stvorenje. Uzrujana kuæanica opsjednuta èvrstoæom svog dupeta i neredom koji se taloži po stanu otkako mi je èovik na bolovanju...

Dijeta, zbunjenost, odreðena odrastanja koja me plaše...

Ja sam jedna užasno gladna žena.
Ok, nisam baš gladna kao gladna, ono, stvarno gladna, dapaèe, tijelo mi je u totalnom šoku od tolik kolièine zdravih vlakana i manjka toksiènog junka...
Ali sam gladna odreðene hrane.
Npr, otkako više ne radim ja i Nezakoniti imamo naš mali jutarnji ritual – navijem budilicu u 6, i dok se on tušira ja skuham kavu, pripremim stol, nabijem dioptrijske naoèale na nos (èim malo proðu vruæine idem na lasersko skidanje dioptrije. Što je prednost života bez limita na kartici...), zavežem kosu, navuèem nešto na sebe, uskoèim u japanke i u 6 i po se spustim u Billu po vruæi friški mali francuz i kilo naranaèa za svog dragog.
Zatim sjedamo za stol i ... pa, doruèkujemo. Tj. on doruèkuje. Satare cijeli vruæi mali francuz s maslacem i jebeno dobrim džemom od jagoda ili šljiva koji sam ja sama radila, skupa s friško cijeðenim sokiæem od naranèe koji sam štrukala za moju ljubav i veeeeelikim aromatiziranim cappuccinom s puno pjene od „debelog“ mlijeka koje kupujem iskljuèivo za aparat za capuccino. Cappuccino miriše, svježi topli kruh miriše, maslac se s njega cijedi... A s mojih usta se niz bradu cijede sline dok brljam po svom tanjuru podgrijane juhe od kupusa i kroz zube cijedim tursku kavu zaslaðenu s 10 žlièica stevije (uzalud...) i zamaæanu s dvije kapi bijele vodice koja se prodaje kao mlijeko s niskim postokom masnoæe.
Patim.
Juèer sam bila u napasti da popustim, zapravo poèela sam se sva tresti od žudnje pred odjelom kruha i peciva, pa sam uz kruh kupila i kroasan od marelice, lisnato s èokoladom i štrudel od sira, sve još uvijek toplo i oh tako mirisno, i odmah po izlasku iz Bille zagrizla u lisnato s èokoladom.
Ajme.
Ajme taj trenutak kad sam osjetila predivno toplo masno pecivo i èaroban okus topeæe èokolade na nepcu... Koji seks, koji bakraèi! Daj masti, daj šeæera i škroba!
Sreæom, ekstaza je trajala kraæe od prosjeènog orgazma. Prije nego što sam uspjela progutati ispljunula sam zalogaj u kanu za smeæe i još u nju pobacala i peciva.
Apage!
A doma sam iz frižidera izvadila lonèinu smrdljivog ukropa, izvadila par kacijoli, podgrijala i pokusala u agoniji, dok je moj najdraži grabio po marmeladi i smijao se mojim nadljudskim naporima da se u skoroj buduænosti uvuèem u najuže moguæe traperice koje postoje na tržištu.

Ok, zapravo malo varam. Samo mrvicu. Vani umjesto velike kave s mlijekom pijem cappucino s vanilijom, lješnjakom ili karamelom. Ali to je sve. Inaèe se držim dnevnog i tjednog rasporeda.

Nije mi lako ni kad kuham ruèak.
Nezakoniti, naime, voli kripnu domaæu spizu preko tjedna, a vikendom jesti vani. Trenutaèno se samo zbog mene odrekao vikend obrokapo restoranima. Pa zato moram kuhati i subotom i nedjeljom. Danas sam, na primjer, napravila teleæi gulaš s krumpirima i mahunama, krem juhu od brokule (domaæu, ne iz kesice) i pitu od bresaka. Na ruèku smo imali njegove mamu i tatu, brata i bratovu buduæu suprugu. Oni su se davili u spizi. Ja sam se davila od muke. Kupus-juhom, blitvom i piletinom s grill tavice (bez masnoæa). Za desert sam pojela kutijicu Tic-Taca.
Mislim, nije Tic-Tac toliko loš, ali ipak više volim one Das Gesunde Plus Wohlbefinden Zuckerfrei Pfirsich Mintse iz DM-a, one s okusom breskve.

A nekako mi se èini da svi oko mene stalno nešto jedu.
Juèer sam otišla na podnevnu kavicu s AA do Egoista, nakon èega smo odluèile prošetati na još jednu hranjivu kavicu do Žbirca. Ja sam bila gladna pa sam srkala rashlaðeni rooibos èaj s jagodama i goji bobicama iz boèice koju uvijek nosim sa sobom (kad ne mogu jest mogu bar pokupovat pola Kuæe Èaja i nalijevati se èajevima...). I AA je bila gladna pa smo stale kraj Male Kuæe da ona uzme piletinu u tortilji. Inaèe, problem s AA je u tome što ona nikad ne zna koje bi priloge stavila u fast food, pa uvijek uzima ono što uzme neko drugi. Tako da me natjerala da odaberem priloge za nju. Ah, prilozi uz piletinu u tortilji iz Male Kuæe... Moje omiljeno... Malo ljute hot salse, puno blagog umaka od jogurta, malo gaude, malo feta sira, svježa paprika, kukuruz, rajèice... i par kapi Tabasca. Ay Caramba i Carambita! AA je zagrizla u tortilju, a ja sam morala isti sekund odjuriti doma i podgrijati tanjur odvratne juhe.

Ok, nije da ljudi oko mene odobravaju moju najnoviju dijetu.
Frendice su mi podrška. One razumiju.
I Mama. Ona je ionako cijeli život živi na kavi, cigaretama i vodi, i smatra da je odricanje zdravo i nužno za ženu koja ima moju tjelesnu graðu. Dapaèe, Mama je oduševljena. Trenutaèno me èak ni ne smatra mekušnom, slabom i beskarakternom, što je veliki pomak u našim odnosima...
Nezakoniti baš i ne. On se boji da bih mogla izgubiti cice. A i dosadno mu je jesti sam. Mada, nije da nema razumijevanja. I on je bio na režimu kad je skidao petnaest kila, ali to je bilo vrijeme kad nismo bili zajedno.
Pa mi je nabavio trenera. Tj. doveo mi je frajera s kojim je on radio kad je skidao višak. Momak je odlièan, zaslužan za nekoliko boljih ženskih tijela u gradu, i s njimpoèinjem raditi èim mi skinu šavove s prstiju (nekidan sam, naime, skoro ostala bez cijelog jednog i pola dva prsta, kad sam testirala moje lijepe nove profesionalne noževe na teleæoj ruži za dragoga... Nije mi toliko žao prstiju, mada sam za z izbjegla prerezati tetive i živce, ali ne mogu prežaliti teletinu koje se, dok sam pješke trèala na hitni kirurški, doèepao pas i smazao je. Bio je to stvarno krasan komad mesa, obraðen onako kako sam nauèila na Masterchefu...).
Ali trener bi me stavio na nekakvu prehranu s kojom sve to ide puno sporije, a ja to ne želim. Želim na brzinu odvaliti nešto kila pa tek onda krenuti s izbalansiranom prehranom.
I onda se ja s tim trenerom svaðam... Ali ok, ako mi je propisao prehranu ne znaèi da æu se ja iste i držat, ne? Barem ne još.

Nego, nakon nekoliko mjeseci totalno nenamjerno prekinute komunikacije, opet sam poèela kafenisati s ludom rodicom J.

J se osjeæa dobro. Totalno je, kako ona kaže, produhovljena u zadnje vrijeme. I nekako.... normalna.
Nakon što je na par mjeseci bila zabludjela u veganstvo i pogoršala svoju ionako kroniènu anemiju, i sve to kombinirala s nekakvim budistièko-hinduistièko-starokršæanskim filmom u glavi, za vrijeme trajanja kojeg je bezuspješno meditirala, bavila se raznoraznim jogama i duhovnim praksama (ma što joj to znaèilo), te napokon odustala. Ali tek nakon što joj je željezo spalo na nulu, rebra provirila kroz top, cice se smežurale i smanjile na velièinu suhe šljive a skoèni zglob izletio pri pokušaju svladavanja nekog èudnog joga položaja.
Sad je cool. Opet se prejeda biftecima u papru iz kuæne radinosti i husarima iz Hrvatskih kolaèa, gips s noge još nije skinula, a dogodilo se još nešto jaaaaaako važno. I krajnje neobièno.
Naime, rodica J je uspjela 7 mjeseci izdržati na istom radnom mjestu!
Nije dala otkaz!
Dapaèe, sasvim joj je ok na poslu.
Osim toga, ovo ljeto, za razliku od prošlih ljeta, nije provela financirajuæi nekog novog nadripseudoartista po jadranskim otocima. Niti je sreæu pronašla u zagrljaju nekakvog ocvalog gradskog ženskara.
Rodica J radi cijelo vrijeme na istom radnom mjestu. A kupila je i peglu za kosu i Rowentinu rotirajuæu fen-èetku, pa napokon izgleda kao normalna žena.

Nisam sigurna da mi se sviða takva rodica J.
Naime, J je oduvijek bila... Pa, jednostavno J.
Ok, nikada nisam blagonaklono gledala na njene blesave ispade, manjak zdravog razuma, morbidan izbor muškaraca i bahati životni stil, ali to je bilo... Pa, to je nekako bila jedna od rijetkih konstanti u mome životu. Rodica J je oduvijek bila takva, buèna, nerazumna, dramatièna, neuredna, zbunjujuæa, nepredvidljiva, razmažena, histerièna i nepodnošljiva. A ja sam uvijek šizila na nju i zbog nje, i vjeèito je neodobravala. Ali... to je bila ONA! I uvijek je bila takva!
A sada više nije.
Sjeæam se dobro njenih plišanih trenerki uvuèenih u jahaæe èizme i krznenih bundi od obje pokojne bake koje nosila preko takvih besmislenih kombinacija. Opæenito, njene perverzne sklonosti da nosi vintage bundu i par dijamantiæa u ušima, uvijek i u svakoj prigodi, èak i ako ispod krzna ima pidžamu i ide na brzinu kupiti kruh i mlijeko u Keruma ispod kuæe. I njene vjeèno razvaljene frizure, merlinke poèešljane petardom. I njenih razmazanih ruževa ili uflekane maskare, njenih šljokièavih haljinica za izlaske koje bi oblaèila preko traperica za na posao, njenih velikih i skupih dizajnerskih torbi koje bi oštetila nakon dva dana i u kojima se moglo naæi svašta – od æelave Barbike, preko više kutijica razmrvljenog pudera i zgnjeèenih ruževa, paketa Barillinih špageta, nekoliko boèica parfema za koje mjesecima nije znala gdje su nestale, napola pojedenih peciva, pola boce votke, multivitaminskih medvjediæa za djecu, glave mjenjaèa, prljave muške potkošulje, zanimljivih oblutaka s plaže, kliješta papagajki, izolir trake, male staklenke Nutelle... Njenog osebujnog i spontanog immagea cure koja je planirala izaæi iz stana meðu ljude kao dotjerana girly lutkica ali se negdje na pola puta odluèila na stil Jovanke Broz, u meðuvremenu odustala i od toga i izjurila iz kuæe u prvim cipelama koje je dohvatila jer, kao i obièno kasni veæ 45 minuta, a još toliko joj treba da stigne do mjesta na kojem se dogovorila naæi. Njenih vjeènih kašnjenja. Njenih odustajanja od poslova, zbog èega ju je jedno vrijeme pratio loš glas meðu pripadnicima struke u gradu. Njene ovisnosti o kolaèima i dijetama (ok, neki zlobnici bi to nazvali bulimijom, ali pa što onda, zar je svi nemamo barem malo?). njenog apsolutno nepriliènog ponašanja kad je puna alkohola. Njenog katastrofalnog izbora frajera...
I normalno da se dobro sjeæam kad je još do prije nekoliko mjeseci to bila ona. Veæ godinama.
Ova nova J s kojom se posljednjih dana intenzivno družim me pomalo plaši.
Uvijek na vrijeme dolazi na dogovoreno mjesto.
Uredno ošišana (i to s šiškama!), njegovane i oblikovane frizure.
Odjevena u diskretne košuljice ili majce koje se slažu s hlaèama ili suknjom, i na sve to odgovarajuæe pristojne cipele. Nigdje golotinje na neoèekivanim mjestima, ništa predugo ili prekratko, nikakvih 10 komada suvišnog nakita na vidiku. Uredno prozirno sjajilo na usnama, ni traga crvenog ili pink ruža na usnama (a kamoli na zubima). Uredan lak na neizgriženim noktima. Ok, još uvijek vuèe ogromnu torbu na ramenu, ali nekako mi se èini da u njoj ima puno manje škovaca i neoèekivanih predmeta, a ono što iz nje vadi nije pokriveno razmrvljenim kompaktnim puderom.
Ne dere se na konobare. Ne urla pozdrave s jednog kraja kafiæa na drugi, tek pristojno mahne ili se ustane i doðe do osobe koju želi pozdraviti. Ne komunicira glasom 4 oktave višim od onog koji bi se kategorizirao pod glasnim. Ne gestikulira tako da ruši stvari sa stolova i ozlijeðuje sugovornike.
Èak i vozi poprilièno staloženo, bez dramatiènih koèenja, naglog prebacivanja brzina, zlostavljanja gasa, neoèekivanog pretjecanja, nedozvoljenih polukružnih okretanja (ok, u tjedan dana samo se dva puta nedozvoljeno polukružno okrenula i oba puta je cesta bila zapravo skoro prazna...) i ne svaða se s drugim vozaèima kroz prozor dok ja pokušavam umrijeti od srama ili barem potonuti u svoje sjedalo...

A èini mi se da se trudi biti i puno manje egocentrièna i da je opasno smanjila onaj svoj“ ja pa ja i ja te ja i još malo mene“ pristup ljudima oko sebe.

Nešto se èudno dogaða s njom.
Ne spominjem joj moju iznenaðenost njenom neoèekivanom preobrazbom. Zapravo, uopæe ne spominjem ništa pred njom, osim standardnih komplimenata za frizuru i krpice.
Ima li to možda neke veze s (njenim) 30-im roðendanom?
A ja nisam sigurna da li sam sretna zbog nje, i opæenito zbog èinjenice da se pretvorila u normalno ljudsko biæe.
Ili sam zapravo prestravljena jer mi nije jasno što se to s njom dogodilo, a stvarno mi nije jasno što se to s njom dogodilo. Ni kako. I, najvažnije, ZAŠTO?
I da li me to što sada mogu s njom u javnost bez da me u iti jednom trenutku pogodi osjeæaj da se moram ljudima oko sebe isprièati zbog J-inog postojanja raduje ili èak pomalo i rastužuje.
J i njena ekscentriènost i dramatièno traženje pažnje su mi nekako uvijek bile konstantne i samopodrazumijevajuæe stvari u životu. Drugaèiju J ne bih mogla ni zamisliti, jer takvu je znam oduvijek, otkako smo bile sasvim male.
A ako J više nije J koja je oduvijek bila, tko je onda ova nova J i zašto je takva?
Ako od J više ne mogu oèekivati da bude jednostavno J kakvu poznajem, znaèi li to da svijet postaje neko èudno mjesto u kojem više ništa nije sigurno i nepromjenjivo?
I, najstrašnije od svega, ako je J odluèila napraviti nekoliko ustupaka da bi se prilagodila okolni u kojoj živi, nauštrb svom sebeljublju i potrebi za dramom, i odustajuæi od apsolutno svega što ju je èinilo tako uzrujavajuæe jedinstvenom pojavom, znaèi li to da æu i ja u jednom trenutku odustati od sebe na neki naèin? Napraviti nekoliko ustupaka Nezakonitom i/ili svojoj obitelji? Postati kuæanica, supruga, majka i prihvatiti pretvoriti se u nešto u što se od mene oduvijek oèekuje da se pretvorim, i što cijelog života kategorièki odbijam?

Ako je J odustala od svoje vjeène igre razmažene ekscentriène princeze, hoæu li i ja u jednom trenutku ipak pokleknuti i odustati od vjeène nestalne kokete i teenagerice koju nikako da pustim da se odlijepi od mene i dozvoli mi da postanem žena kakva se od mene oèekuje da budem?

Elle na kolovoškom tj. rujanskom godišnjem pt. 3/Džaba ploèice kad fale daske

Naslov zapravo nema veze s postom, ali nekidan jeto izjavio deèko od bestiæa, i mada znam da je prastaro, oduševilo me po milijuniti put.
I, na kraju krajeva, opisuje otprilike 75% muške populacije kojom sam u posljednje vrijeme okružena, tako da totalno stoji.

U meðuvremenu stanje mojih dišnih puteva ne ide ka vidnom poboljšanju.
A vrijeme je upravo idealno za kupanje. I sunèanje i sve ostalo. I kavice. Prokletstvo.

Prokletstvo je zato jer je Komad uzela dva tjedna godišnjeg, NNP takoðer, AA je dijete do poèetka škole poslala malo kod bivšeg muža, TT je u Kaštelima kod novog frajera i njegove familije, Šarmantni Gad (koji mi je u meðuvremenu postao hetero bestiæ) je takoðer na godišnjem ali mu žena nije pa bismo mogli visiti po kavama po cijele dane...
I tako, umjesto da se družim po ugodnijim temperaturama i u bilo koje doba dana, ja ležim doma i umirem.
A svi oko mene se zabavljaju.
Idu na kupanje na Šoltu, Èiovo i Braè. Svaki dan.
Izlaze.
Plešu.
Piju.
I jedu.

A kad smo veæ kod jedenja, opet sam na dijeti.
Mislim, zašto ne?
Nema više stresa, dakle nema ni laganog održavanja linije bez po muke.
A kako još uvijek nosim najmanje broj veæe traperice od svih svojih frendica, tako bi bilo krajnje vrijeme za mali shrink. To fit. The jeans.
Ok, nije sad da æu opet aktivirat dobru staru bulimiju.
Niti æu ovo pretvorit u proana blog.
Ali malo zdravog gladovanja na parsto kalorija dnevno još nikome nije naškodilo, pa neæe ni meni.
Uostalom, za zimu zovu visoke i vrlo naglašene strukiæe s tankim remenjem oko istih, a i nije baš da široke hlaèe visokog struka ili prekrasne midi i maksi haljine na falde dobro padaju kad je tijelo na granici da od pješèanog sata postane vreæa pijeska...
Aj hejt... Ali kad se veæ mora, zašto ne spojiti neugodno s beskorisnim i malo gladovati.

Ovaj put sam se odluèila za kombinaciju dijete špiljskog praèovjeka, s naglaskom na Dukan danima i tu i tamo pokojim potpuno sirovim detoksikacijskim danom. Nakon tjedan-dva mogla bih ubaciti pomalo South Beacha, pa malo posta na voænim sokiæima, i opet na praèovjeka. Uostalom, dijeta špiljskog praèovjeka je jako dobra za prevenciju karijesa i paradontoze, dobro djeluje na ten, a i puna je vitamina i antioksidansa za oèuvanje preplanulog tena nakon ljeta. (Samo što moj rapidno gubi na intenzitetu sa svakim tuširanjem, èemu sam doskoèila novim setom od 12 prekrasnih ruènika kaki boje, tako da nakon tuširanja zapravo i ne primjeæujem koliko je ljetne bronèane epiderme ostalo na ruèniku i koncentriram se na ignoriranje èinjenice da sam pomalo izblijedila u licu...).
Ali æu svakako prije nego što se vratim u javnost (kod mene agonija sa sinusima traje obièno dva tjedna najmanje) i krenem s kombiniranjem dijeta poraditi na tome da odvalim komad sebe surovom dijetom s kupus-juhom. Ono, izroniti iz pepela glaðu sprženog sala kao prelijepi feniks broj užeg struka opasanog novim kožnim remenèiæem boje karamela sa sitnim bronèanim zakovièicama. Kojeg sam kupila vrlo povoljno na nekakvoj rasprodaji u Benettonu samo zato jer je bio jako lijep i povoljan, ali ga pritom nisam probala, pa je ispalo da je malo knap... Ako ga zakopèam tako da mogu disati onda se vidi da je zakopèan na rupi koju sam dodatno probušila. A ako ga zakopèam tako da izgleda dobro, onda ne samo da jedva dišem nego ne mogu ni sjesti a da se malo ne prelije iznad i ispod njega... što svakako nije efekt koji sam htjela poluèiti kupovinom istog.
A moram ga nositi, jer tako dobro ide na novu udarnu kombinaciju za jesen, koja se sastoji od starih bijelih niskih starki, jako široke i do poda dugaèke maksisuknje blijedožute na mikroskopski leopard uzorak, stare bijele Led Zeppelin majce i saddle torbe preko ramena, u kombinaciji s puno velikih narukvica, fenomenalnim velikim retro naoèalama za sunce koje vrište OSAMDESETE!!!, mat crvenim ružem, crvenim lakom za nokte, ogromnim naušnicama koje sam ubola 70% snižene u Accesorizeu i dugom valovitom raspuštenom bakrenom kosom ispod velikog floppy šešira... Mah, da skratim, kombinacija je ubojito dobra. I sve moje cure su rekle da je fenomenalna, ali jednostavno ne ide bez upravo ovog remena. I bez barem pet kila manje. Ok, to nisu rekle, ali vidjelo im se u oèima. A i sama imam zrcalo doma.

Dakle, gladujem.
Kad skinem kile onda æu ih održavat dijetom špiljskog praèovjeka u kombinaciji s raznim drugim zdravim prehranama, a do tada...
Gladujem.

A u meðuvremenu bih mogla završiti i prièu o Hipsteru, kojeg sam ionako pospremila u folder „Koja sam ja glupaèa (bila)“. Ok, možda više onaj „Bože, da su mi one godine a ova pamet“.
Jer ako je Hipster ièemu koristio i ièemu me u životu poduèio, onda je to bilo onome da mogu igraèe nanjušiti na kilometar i da se mogu dobro zabaviti pobjeðujuæi ih njihovim vlastitim oružjem – prije nego što oni dokusure mene. A i ne moraju me pokušavati dokusuriti – nekad se mogu s njima i samo igrati. Onako. Just for fun. Ako se pojavi prilika a ja baš i nemam nekog pametnijeg posla. I poduèio me da se èuvam igraèa takvog tipa. I, na kraju krajeva, cijepio me od padanja na iste.

Nego, stala sam na naše prvo ljeto, kad me vratio Basistu.
Nakon ljetnog ispitnog roka zbrisala sam krajem srpnja na Otok, gdje sam se planirala lijeèiti od slomljenog srca druženjem s Najboljom i starim frendicama, i trošiti tijekom godine zaraðene novce na povremene posjete ekipi na drugim otocima i po priobalju, te pokoji ljetni festival u susjedstvu.
Pokušala sam i kao prohodati s frajerom iz Zagreba koji je došao par tjedana kod mog prijatelja iz srednje a koji je bio njegov novi prijatelj s faksa, i koji je nakon mog Otoka otišao mami i tati u vikendicu na Bol, i svakako htio da mu se pridružim.
Ok, mislila sam, Bol je doduše na Braèu, ali je prijateljica u tjednom telefonskom izvještaju spomenula da je Hipster trenutaèno u Splitu i da planira u Istru s nekim ljudima, a i u sluèaju da svrati do Braèa ionako je na suprotnoj strani otoka od Bola. Pa sam prihvatila ponudu da s prijateljicama iz Splita dožem kod Zagrebaèkog koji bi nas smjestio u jedan od apartmana od njegovih staraca.
I ok, sve je bilo predobro nekoliko dana, dok nije došla subota, a sa subotom i neki od poznatih stranih dj-eva u Facesu. Kako Zagrebaèki baš i nije bio raspoložen nakon par piæa otiæi peglati na elektronsku glazbu (toènije, bio se još prije ponoæi tako pretjerano ubio alkoholom da ga je trebalo pratiti doma), tako sam se s curama uputila prema klubu. Pješke. I nakon cipelcuga pred ulazom zakljuèila da sam, buduæi da smo navikle da troškove izlazaka veæinom snosi Zagrebaèki, ponijele premalo novaca da bi sve imale dovoljno za upad. Na kraju je jedna od cura platila i ušla potražiti unutra nekog svog poznanika konobara da nas uvede besplatno.
Dakle, ona je ušla a mi smo ostale èekati.
I èekale.
Beskrajno dugo.
Previše dugo.
A kad se na kraju pojavila... pa nije se pojavila u društvu frenda sa šanka nego Hipstera!
Naravno da mi je srce palo u pete. I naravno da sam cijeli parti, nakon što nas je Hipster udobno smjestio za nekakav stol s nekakvom ekipom koja je alkohol naruèivala u bocama pa smo mogle cugati unatoè budžetu nedovoljnom za mineralnu i kutiju cigareta, umjesto u plesu provela tražeæi ga pogledom i slineæi.
A kad je pukla zora i Hipster se napokon udostojao obratiti mi se, niko sretniji od mene. Jer Hipster je htio da sutra pregazim pola otoka i svratim do njega i ekipe.
Pa sam nakon par sati sna pokupila cure, uz nekakvu mlaku skužu za Zagrebaèkog, i stopirajuæi po najgorem zvizdanu dojedrila na drugu stranu škoja, samo da bi nakon toga opet stopirala do Hipsterove vikendice koja je bila u uvali nekih žnj kilometara od mjesta, i da bi me Hipster tamo upoznao sa svojom curom iz Slovenije.
Naravno da mi nakon toga nije bilo dovoljno poniženja, pa sam, jer je Hipster izrazio želju da se družimo, slijedeæih par dana svakodnevno tjerala Zagrebaèkog da žica starcima auto i da se idemo družiti s Hipsterom i njegovim društvom na drugu stranu otoka. A kako su se Hipster i njegovo trenutaèno društvo nekako baš i iz nekog èudnog razloga svidjeli Zagrebaèkom, tako ovaj nije imao ništa protiv. I dok su oni u hladu srkali bevande, pušili travu i igrali na karte, ja sam se zdušno trudila na sve moguæe naèine privuæi Hipsterovu pažnju i uvjeriti ga da sam bolja od njegove slovenske cure. A buduæi da je cura to skužila, a i da Hipster zapravo nije pretjerano poklanjao pažnju niti jednoj od nas dvije, tako smo se zapravo cijelo vrijeme natjecale u samoponižavanju, od toga da smo bile jedine dvije cure u ekipi koje su se stalno kupale u toplesu (zbog èega je kompletna muška ekipa obigravala oko nas i pokušavala nam se u pliæaku oèešati o cice – osim Hipstera, naravno), do toga da smo jedna drugoj cijelo vrijeme pokušavale napakostiti sitnicama kao što je sluèajno guranje na ježine ili još sluèajnije cijeðenje vreæice meda iz kafiæa po kosi dok se u blizini mota osa...
Kada je došao trenutak u kojem su starci od Zagrebaèkog morali popuniti apartman najavljenim gostima, moje tri splitske frendice se vratiti u Split, a Zagrebaèki u Zagreb zbog pripremanja ispita, ja sam veæ bila toliko zaglibila u patetiènom obigravanju oko Hipstera da je Najbolja u pratnji svog tadašnjeg dugogodišnjeg deèka (i mog dobrog frenda) odluèila uzeti stvar u svoje ruke i urazumiti me. Pa su njih dvoje jedno jutro sjeli na trajekt do Splita, presjeli na trajekt za Supetar, stopirali do Bola gdje su im starci od Zagrebaèkog rekli da nismo u Bolu nego ipak bliže Supetru, našli prijevoz do Hipsterove uvale, natjerali Zagrebaèkog da nas vrati u Bol po moje stvari i prebaci nas ponovo do Supetra, ukrcali me u trajekt do Splita, i u zadnji èas nas ubacili u trajekt nazad do Otoka. Ok, uspjeli su me urazumiti jer sam i sama bila svjesna što izvodim, i ono malo preostalih praznika sam provela na sigurnom, s ljudima koji su me držali na uzdi.
I sve je bilo ok. Malo sam mrzila samu sebe jer sam radila od sebe budalu, malo zahvaljivala Svevišnjem što Zagrebaèki ipak nije skužio da cijelo vrijeme trèim za frajerom koji mu je bio baš super za druženje, malo obavljala svakodnevne aktivnosti poput kavica, odlazaka na kupanje i tulumarenja, i zaèas je došao rujan. I povratak u Split.

Tijekom slijedeæih mjeseci sve je bilo ok – odluèila sam da za Hipstera nema više mjesta u mome životu, i bila sam totalno cool i apsolutno hladnokrvna u situacijama u kojima smo bili u istome društvu, što i nije bilo tako teško jer Hipster nije imao nikakvu curu pa nisam imala razloga da šizim od ljubomore. Zapravo... Ponekad je èak bio i skroz ljubazan sa mnom, pa sam se osjeæala dobro. I ok, možda se samo malo nadala da mu je ipak stalo, ali ima problema s osvješæivanjem svojih emocija i slièna ženska sranja u koja uvjeravamo same sebe kad nekome do nas nije stalo ali mi želimo da mu je stalo...

Sve dok nisam kupila kompjuter.
I imala problema s njim.
Pa se Hipster sam ponudio da mi ga malo sredi, instalira par programa i slièno.
Ubrzo nakon toga sam trebala napraviti seminar za faks, a htjela sam u rad ubaciti i neke slike i da budu lijepo uklopljene u tekst i po moguænosti u boji. Što nije bilo izvedivo jer je jedini skener na faksu riknuo, tek rijetke kopirnice su imale skenere i printere u boji a i to je koštalo ko Svetog petra kajgana... a meni je trebala petica iz seminara, jer je vrijedio kao kolokvij, tj. skidao mi je treæinu ispita. A Hipster je to doznao od moje frendice i, kako je on imao frenda koji je radio u nekom print studiju (ipak su to bile još uvijek devedesete...), tako se sam ponudio da mi on to sredi.
Nakon toga se ponudio da s njim odem autom u Zagreb posjetiti Najbolju koja je bila nešto u komi i trebala je utjehu a ja nisam bila pri lovi, zatim je nabavio neku specijalnu veterinarsku hranu za bolesnu maèku moje cimerice Ðorðe, i samoinicijativno mi napravio još par usluga... i veæ je došao novogodišnji tulum na kojem smo opako zabrijali i ujutro uz kavu imali prvi vrlo ozbiljan razgovor. On je odluèio da mi opet hodamo, ali ja moram biti jako pažljiva prema njemu, i vrlo uviðavna, jer on nije osoba koja trpi preveliku ovisnost u vezama i trebam mu dati prostora kad mu zatreba, zatvoriti oèi pred eventualnim šaranjima jer on ne može stalno biti vjeran jednoj partnerici, ne smijem ga opsjedati njuežnostima jer on nije èovjek od buci-bucija...

Pa smo tako ja i Hipster hodali. Toèno pola godine. Do ljeta.
U tih pola godine imali smo faze apsolutne idile, nevjerovatno ljigavih izljeva nježnosti i ljubavnih izjava, faze kad smo dane i tjedne provodili slijepljeni jedno za drugo kao sijamski blizanci... èak nije imao nikakvih izleta van veze, što bi bilo divno da me cijelo vrijeme nije držao u stanju strepnje jer bi svako malo izjavio kako me voli ali mu je malo dosadio seks samo sa mnom, ili kako je mlad da se veže toliko samo za jednu ženu, ili kako je svijet pun dobrih ženskih... U meðuvremenu je malo putovao van zemlje, bio sa starcima na skijanju, i tako to. No ipak me je odveo u svoj rodni grad gdje sam upoznala mamu i tatu (koji su bili otalno ok prema meni, ali me zato on muèio mjesecima prièama o tome kako njegovi misle da sam užasna i kako ne odobravaju našu vezu... no unatoè tome su mi poslali dar za roðendan i pozdravljali me svaki put kad bi ga nazvali a ja se zatekla kod njega doma). I vodio me sa sobom u Sloveniju, gdje smo odsjeli kod njegove bivše cure koja nekako baš nije bila oduševljena èinjenicom da joj nije najavio da i ja dolazim, i da se peglamo na njenom kauèu dok ona spava u sobi dva metra dalje (a on je inzistrirao na buènom seksu upravo svakenoæi koju smo proveli u Sloveniji).
Ali nema veze, jer sam bila toliko zatelebana da mi uopæe nije smetalo to što bi povremeno imao napade kuèkastog i dramatiènog ponašanja, što se znao izderati se na mene u društvu ili me natjerati da ispadnem glupa (što mu je ipak jako rijetko polazilo za rukom, pa bi se onda danima durio i bio nepodnošljiv...). Niti što je uvijek gnjavio da mu perem odjeæu, blajham kosu (kad je bio u toj fazi), kuham ili hodam na trepavicama kad bi bio loše volje i zatvorio se na tjedan dana u stan. Jer on nije mogao tjedan dana biti sam u stanu, pa sam ja nakon faksa, posla i treninga morala trèati kod njega, i tamo držat jezik za zubima i buljiti u tv dok je on u mraènom raspoloženju nešto èitao i odbijao komunikaciju.
Nije me smetalo ni kad bi odjednom zakljuèio da sam mu premršava i da se boji da æu izgubit cice pa sam pristajala da me oko ponoæi šopa pizzom i Domaæicom, sve dok ne bih došla u fazu da jedva zakopèavam traperice, nakon èega smo se svaðali jer sam ja htjela na dijetu, da bi onda, kad bih izgubila tih par kila i opet bila normalna tvrdio da sam debela i da moram smršavit...
Jer, pobogu, pa mi smo se voljeli do neba i još više! I što su te sitne faze u raspoloženju kad nas veže viša sila i kad me on zapravo voli...
Barem se razbacivao izjavama o ljubavi. U tolikoj mjeri da sam stvarno vjerovala u to.

Na ljeto sam dobila nogu.
On je morao otiæi u New York. Ja sam morala polagati ispite i raditi. A kako on nije znao koliko æe ostati, a svakako je htio probati malo newyorške ljubavi ako se ukaže prilika, tako nije imalo smisla da službeno budemo skupa nego bi najbolje bilo da napravimo malu pauzu.

Pa smo je napravili.
I trajala je više od godinu dana.
Naravno, provela sam ljeto slomljenog srca. Pogotovo kad sam èula da je na Braèu s nekom strankinjom. Na jesen smo se viðali po gradu, ali kako se dio društva malo raspao tako više nismo bili u istom užem krugu ljudi, a i meni su neke stvari stigle do kokošjeg mozga pa sam odluèila krenuti dalje. Izlazila sam. Upoznala nekoga, prohodala na par mjeseci, u naletu girl powera ga ostavila, zatim se totalno zaljubila, i opæenito bila sva cool. I samo povremeno tu i tamo pomislila kako sam sretna što sam ga se zapravo riješila.
Par puta smo bili i na nekoj kao prijateljskoj kavi. I onda mi je prièao kako se totalno smrtno i po prvi put u životu stvarno zaljubio u neku curu iz Belgije koju je upoznao na Braèu i koja nije htjela nastavit vezu nakon ljeta, i kako pati pa sad mora bit u promiskuitetnoj fazi. Što me je prvi put kad sam èula uništilo. Ali kako sam glumila da me nije briga, tako je na iduæoj kavi (trebao me èak 5 puta nazvati da pristanem) uz ponavljanje prièe o belgijanki izjavio da ga ja ipak najbolje razumijem i da bi mogli opet pokušati biti skupa. Više iz ponosa a manje zato jer sam o stvarno hjela rekla sam da nema šanse, i da smo oboje krenuli dalje, ali da možemo bit frendovi, pa sam pristala i na iduæu kavu. Ali kako su te kave postale poprilièno ponižavajuæe za mene, tako sam odustala od njih. Nastavio je zivkati, ali kako sam ostala dosljedna tako je polako izgubio interes...

Elle na kolovoškom godišnjem pt. 2/Hipster

Navukla sam prokletu ljetnu virozu praæenu straviènom upalom sinusa.
A za sve su krive jednako proklete ekstenzije.
Kad žena ima stvarno ogromni višak (tuðe. Azijske. Jako dugaèke. Vrlo kvalitetne.) kose na glavi, taj se višak ne suši baš lako na suncu. Pa tako žena vlažnog tjemena doðe doma, a doma je u meðuvremenu došao i njen Nezakoniti, i naravno da je raspalio klimu na nekakvu arktièku temperaturu, i onda ženu pokosi nagla promjena temperature, a kako je žena još uvijek preumorna od cjelodnevnog namakanja u mlakom moru, pržuckanja i èitanja Gunthera Grassa (ne pitajte...), to znaèi da je lijena isti sekund po dolasku doma oribati se od soli i osušiti egzotièni tapison na glavi, ali to isto tako znaèi i da je jaaaako gladna, pa ta gladna žena odmah otvara frižider, vadi piletinu i tortilje, sjecka povræe, prži el pollo s paprenim zaèinima na grill tavici, riba el queso, zalijeva sve velikom kolièinom (amerièkog) umaka od jogurta i luka te (kineskog) slatko-ljutog chilli sosa, mota u tortilju, sjeda tako vlažnog tjemena pred tv u iglu-atmosferi i eto ti ga vraga – dok sam slistila moju omiljenu verziju fajite fasovala sam sinusitis.
Ali kakav sinusitis...
Preblago bi bilo reæi da sam u ljutoj agoniji.
Jer osim sinusitisa imam i laringitis.
Ne mogu disat na nos, jedva dišem na grlo, a škrge na žalost još uvijek nemam.

Zapravo, gnojna upala sinusa uopæe nije tako jako loša stvar.
Prisilila me da sjedim doma, a to znaèi da sam se bacila u inrospekciju i rezimiranje ljeta.
I uspu preskoèila još jednu oproštajnu kavicu s... nazovimo ga Hipsterom.

Hipster je onaj On kojeg sam spomenula na kraju predprošlog posta, koji se naglo&neoèekivano pojavio u gradu nakon žnj godina izbivanja. I na trenutak me uèinio zabrinutom da æu posustati u svojoj odluci da ne posustanem u namjeri da provedem ostatak života u ljubavnom skladu s mojim Nezakonitim.

Hm. Dakle. Hipster.

Hipster je, ne znajuæi da je hipster, hipster bio još tamo negdje u drugoj polovici 90-ih...
I da, hip je i u ono vrijeme bilo hype. Osim što je moda bila nešto drugaèija, gadgeti nešto veæe velièine i kratkotrajnijih baterija, bez brze i efikasne online kupovine svi su mogli zaista trashasti & nije me briga originalni look postiæi najbliže u Grazu ili Anconi, a zbog pomanjkanja Youtubea, svima dostupnog superbrzog bežiènog interneta i ostalih tehnoloških prednosti koje današnji svijet ima pred onim otprije 10-15 godina, veæi broj opskurnih nikadèuo bendova je imalo priliku ostati upravo takvima – opskurnima i nikadèuo bendovima.
Samo što se to danas zove hipster, i toalno je definirani subkulturni pokret.


Hipster je bio vrlo poseban.
Mada niko nije imao pojma zbog èega.
Ok, bio je totalni geek i tehnološki freak, ali to svakako nije bio razlog zašto su sve cure koje sam poznavala ludovale za njim.
Hipster je bio užasno neugledan.
Mršavi žgoljavac kokošjih bljedunjavih prsa, pretjerano prekriven dlakama, bezvezne obrasle kose, s štreberskim i zastarjelim prevelikim dioprijskim naoèalama koje su mu davale taj neki... pa, odreðeni immage, ne, a koje bi skinuo jedino ljeti, kad se stvarno nije moglo kretati gradom bez ružnih Oakley cvika za sunce (onih s gadnim naranèastim reflektirajuæim staklima...). I da, nije èak imao slatku, privlaènu, markantnu ili na bilo koji naèin zanimljivu facu. Èak ni to. Lik u ofucanim majcama s vrlo umnim i wannabe duhovitim natpisima, ili onima opskurnih skejterskih brandova, u vjeènim vojnièkim hlaèama iz èijih su džepova stršale kao vrlo cool knjige (englesko izdanje Lovca u žitu, Trainspottiga ili neèeg sliènog), videokasete sa snimkama koncerata Einsturzende Neubauten ili neèeg sliènog (ok, nije da se nisam palila na mladog Blixu Bargelda...), slušalice discmana, raznorazni fanzini i arti-farti èasopisi, i sve što nije stalo u ofucani ruksak ili poštarsku torbu, ovisno što je u tom trenutku bilo prava stvar koja se mora nositi (bilo neki skejterski, klasièni Eastpack, ili onaj koji je neko vrijeme kao bio jako in a zapravo nije bio ruksak nego hibrid ruksaka i torbe, sa samo jednom ruèkom preko prsiju...). I uvijek je, ah kako nemarno i cool, imao raparene èarape, i neke strašno smrdljive stvari na nogama. Bilo da se radilo o Planikinim ljubièasto-zelenim gojzericama, izgaženim skejterskim patikama ili Martensicama, uvijek je to bila prava stvar koja je u tom trenutku bila... pa, prava stvar, ne? G-shock na ruci, ogrlica od èeliènih kuglica oko vrata, dog-tags, name it, uvijek je bio okiæen pravim accessoriesom u pravom trenutku, mada ga uopæe nije, kao, bilo briga, ali eto, to što gledate na frajerima na MTV-ju on sasvim sluèajno veæ ima...
Ali osim izrazitog smisla za posjedovanje kasete s pravim novim nikad èuo bendom ili prave pamuène majce, Hipser se zapravo nikad nije isticao nièim posebnim.
Ok, osim jednim...
Iz nekog je èudnog i neshvatljivog razloga bio magnet za cure.

Ali zašto? I kako?
Hipster se zapravo poprilièno izbjegavao družiti s ženama, a u situacijama kada je bio prisiljen biti okružen njima pretvarao se u neugodno, cinièno i zlobno mrzovoljno stvorenje koje svaku nositeljicu XX kromosoma jedva podnosi.
Nije svirao u bendu, niti bio dj, niti opæenito aktivno sudjelovao u bilo kakvoj aktivnosti koja bi ukljuèivala ikakve udruge, svirke, koncerte, jamove, performancee, klupsku scenu, ali je svejedno svugdje bio viðen i, iz nekog èudnog razloga, dobar sa svima koji su imali nekakve veze s organiziranjem i sprovoðenjem istih. Želiš upad i povlašten tretman, upoznavanje s organizatorima, bendom, bilo kime? Samo se pojavi s Hipsterom, i sve cool.
Hipster je godinama bezuspješno studirao u Splitu (zapravo je došao iz kontinentalnih krajeva), mislim da je otprilike svake druge godine upisivao novi faks – od medicine, preko PMF-a do ... mislim da je nekakva elektrotehnika bila posljednja. Mama i tata su kupili stan sinu studentu i slali dovoljno novaca da tijekom cijelog mjeseca dijete može biti opskrbljeno pristojnom najlonskom kesom trave i zalihom piva u frižideru.
Hipster za cijelog svog boravka u Splitu nikada nije radio. Ništa. Ono, ama baš ništa.
Hipster je ljeta provodio lunjajuæi po gradu i okupljajuæi ekipu, a zatim bi na tjedan-dva sprašio s tom ekipom u obiteljsku vikendicu na Braèu gdje se tulumarilo od zore do slijedeæe zore, zatim bi ponovo svratio malo do grada, pa opet na Braè, i tako od ranog lipnja do kasnog rujna.
Hipster je ponekad na dulje vrijeme napuštao Split. Redovno zimi, da bi optišao na skijanje sa starcima, nakon èega se vraæao s gomilom slika sebe kako pozira s daskom za snowboarding, tom ah tako cool novom ekstremnom disciplinom rezerviranom samo za najekstremnije coolere, ali nekako je svima bilo jasno da nema šanse da je taj uopæe stao na dasku, a kamoli se spustio na njoj. Ali ok, Hipster je imao i bijesnu biciklu u hodniku stana, a nikad ga niko nije vidio da je vozi, kao i role iza kauèa, na dovoljno uoèljivom mjestu, i nekakve posebne penjaèke tenisice u kupaonici, mada takoðer nikada nije uoèen kako rola ili, bože me saèuvaj, slobodno se penje po marjanskim padinama. Pa ipak, bio je dobar sa svim facama koje su u gradu prakticirale ekstremne sportove.
Ili bi povremeno zbrisao na neko skroz cool mjesto na par tjedana ili mjesec dana. U London, na primjer. Ili Veneciju. Berlin. Marseilles. New York. Reykjavik. Amsterdam. Odnekud je svugdje imao nekakve frendove koje je redovno posjeæivao i koji su ljeti posjeæivali njega na Braèu. Cijelu plejadu šarenih žitelja squatova s dreadlocksima i bradama koji su žonglirali vatrom, žgoljavih vikend-ovisnika o heroinu masne zalizane kose u sakoima od odijela preko zgužvanih bijelih košulja, tetoviranih mišiæavih cura obrijane glave, spazmiènih dj-eva opsjednutih goa tranceom, neshvaæenih uliènih umjetnika s žutim ili ružièastim dioptrijskim naoèalama, gotièara u kožnim mantilima s ugraðenim vampirskim krunicama na oènjacima, likova prema kojima bi dijete Vivienne Westwood i Jean Paul Gaultiera (da ga sluèajno imaju, naravno, i da mu roditelji osmišljavaju immage) izgledalo kao dosadni štreber s prava koji izlazi u Mastersa i sluša Petra Grašu... Name it, nema èega nije bilo na njegovim fotkama zimi i u njegovom domu ljeti.

Pa unatoè svemu, Hipster je bio najveæi lažnjak ikad.
Nezanimljiv, pun praznih a napuhanih prièa, ponavljaè, imitator, usto još i fizièki neprivlaèan, no ipak...
Svi su bili svjesni toga.
A nekako je uspjevao biti frend sa svima.
I sve su cure trèale za njim.

I normalno da sam, od trenutka kad sam napokon shvatila ko je lik o kojem sve cure prièaju i kojeg stalno negdje viðam ali mi nije nešto posebno, no ipak, svi luduju za njim i svima je super, postala beznadežno, neizljeèivo i opsesivno zaljubljena u njega.
Uostalom, kružila je ta neka legenda o njegovim ljubavnièkim vještinama, pa ono...

I tako se ta prièa s Hipsterom vukla kroz moj život neke tri godine... Tri beskrajno duge godine.
Nikad mi nije bio onako, kao, pravi deèko. I u meðufazama sam se zaljubljivala u neke druge deèke, hodala s njima, prekidala, mirila se, i svašta nešto, ali stalno sam imala te neke faze s Hipsterom...

A sve je zapoèelo tako što sam jedne rujanske veèeri odluèila da neæu prije partija uz more s frendicama do Pulsa, nego idem s nekakvim random upoznatim alternativcima do Jazza, jer Hipster ponekad svrati tamo. Uostalom, tek sam prije nekoliko tjedana bila odluèila da sam smrtno zaljubljena u njega, a još sam bila u svom najboljem ljetnom izdanju. Em sam imala cool prièu (bila sam tri tjedna kod rodice u Londonu i Birminghamu, i vodila me na Glastonburry festival), em sam nakon toga uspjela brzinski skinuti pet kila koje sam dobila od smrznutog pileæeg curryja iz mikrovalne i beskrajnih burgera i crnog piva, em sam još uvijek imala fenomenalnu londonsku frizuru od strašno puno sitnih pletenica do pola leða, i jako puno jeftinih cool krpica s Camden Marketa s kojima sam se pravila važna (mislim da minicu s roza i maslinastim maskirnim uzorkom nisam skidala sa sebe), novu tetovažu na nozi, novi privjesak na pirsu na pupku, i sva sam bila sama sebi strašno seksi.
Veèer je tek poèinjala. Na Obojenoj, u Šekspira, ne sjeæam se više, svakako negdje uz more, spremala se neka opaka tech house brijaèina do zore. Famozni bijeli smajliæi æu veæ podizali leptiriæe u trbuhu. Nakon jointa na Matejuški i pola pive bila sam spremna za romansu, na putu za Jazz.
I vjerovala da radim pravu stvar.
Buduæi da nisam radila ništa što inaèe nisam radila a da nije poluèilo uspjeh kod suprotnog spola (barem za jednokratnu brijaèinu).
Hipster se nakon nekog vremena pojavio na štekatu od Jazza.
A jedna od cura u društvu je poznavala neku curu koja je bila u Hipsterovom društvu, pa smo se nakon nekog vremena svi združili u èopor i otišli uništiti Hipsterovu kesu trave na Vidilicu.

Gdje sam uspjela zaokupiti na kratko Hipsterovu pažnju britanskim prièama, ali na kraju se sve svelo na to da ipak nisam bila na pravim mjestima. Ono, bah, Ministry of Sound, ljeti tako nezanimljiv... I pih, na Glastonburryju sam bila pred krivim stageovima i slušala krive bendove. I oh, i ah, i zar je to sve? Nisam bila ni ovdje ni ondje, nisam vidjela to, nisam èula ono... tako jadno i turistièki i mainstream...
Ali ništa mi nije moglo pomutiti moje ecstasyjem preplavljeno raspoloženje.
I mada se na kraju nikome nije išlo na tehno peglu, nije bilo loše.
Jer sam zoru doèekala kod zoološkog, s mojim jezikom zaglavljenim meðu Hipsterovim krajnicima, i opæenito Hipsterom zaglavljenim pod mojim cK gaæicama.

Naravno, nakon sudbinskog sraza su prošla otprilike 3-4 tjedna i puno suza, bacanja pogleda i vrludanja gradom u potrazi za susretom, puno usputnih javljanja i bauljanja po zajednièkim okupljalištima dok smo ponovo prokomunicirali.
Nakon mjesec dana smo èak i nešto kao prohodali.
Što je trajalo otprilike dva mjeseca, pa se prekinulo, jer je on morao otiæi kod svoje CURE koja studira u Sloveniji, pa na skijanje sa starcima, a onda je morao dati ispit na kraju ispitnog roka, pa je bio u depresiji jer je pao ispit, i tako sve do svibnja. Kad sam ja veæ mislila da sam ga prebolila i prohodala s likom koji je actually bio sladak i faca i svirao bas u bendu, i kojemu je bilo stalo do mene.
Ali kako sam ja mislila da je meni bilo stalo do Hipstera zato jer Hipsteru nije bilo stalo do mene, ali ja sam mislila da mu je stalo ali da ima problema s razumijevanjem vlastitih osjeæaja... tako sam isti sekund kad je frendica s faksa spomenula da bismo mogle otiæi na neku glupu i dosadnu svirku na koju mi se nije išlo ja oduševljeno pristala. Jer frendica je išla tamo da bi proganjala nekog lika koji joj se sviðao, a koji je sasvim sluèajno bio u krugu ljudi koji su se družili s Hipsterovim frendovima (mislim, to su ipak godine kad se dvadesetogodišnjaci gradom kreæu u vrlo brojnim èoporima, ne?).
Naravno, Hipster je bio tamo, u društvu neke cure koja mu je kao posljednjih tjedana bila cura, ali svi su govorili kako su prekinuli i kako ona sad trèi za njim pa sam isti sekund kad je Hipster doplazio do mene i predložio mi da se kao malo šlatamo pred njom pristala. Jer zašto ne pomoæi bivšem deèku da se riješi te grozne dosadne žene koja ga opsjeda, jadnièak, a ona je tako napasna... A kad je Hipster otišao i korak dalje od javne šlataèine, i onako grleæi me objavio svima da smo ponovo skupa... pa, niko sretniji od mene.
Unatoè tome što sam imala deèka.
Kojeg sam sutra ekspresno ostavila (da su u proljeæe 1997-e mobiteli bili u širokoj upotrebi kao danas, ostavila bih ga bila SMS-om isti sekund èim mi se Hipster obratio!!).
Pa smo tako ja i Hipster hodali iduæih tjedan dana zagrljeni gradom, o bože, niko sretniji od mene, a moj dotadašnji deèko nas s tragiènim izrazom lica slijedio unaokolo. Za što me, naravno, nije bilo ni najmanje briga. Jer ja sam bila Hipsterova, a Hipster je bio moj.
Dok jedno popodne na kavi Hipster nije izjavio da za 15-ak minuta dolazi i moj bivši deèko, što me ispunilo sreæom i ponosom. Jer, naravno, a što bi drugo, sad æe njemu Hipster objasnit kako smo mi zaljubljeni i kako bi bilo krajnje vrijeme da nas prestane slijediti unaokolo i prièati ljudima o tome kakva sam ja izdajnièka kuja a Hipster nula od èovjeka... I svi æemo živjeti sretno do kraja života. Možda se èak poènemo i družiti, a deèko nam bude kum na vjenèanju...
Naravno, tako sam ja bila sebi zamislila u glavi, ali ne i Hipster.
Koji nam je prvo svima naruèio duple votke. Pa još jednom duple votke. Koje smo brzinski ispijali u neugodnoj atmosferi i glupom small talku.
Kad je zakljuèio da smo svi dovoljno pijani, moj Hipster, moja ljubav, moj princ i vitez, zapoèeo je govor o tome kako se on osjeæa jadno zbog cijele ove situacije koju je izazvao i kako ne želi da dobar momak i dobar basist pati, i da je odluèio (pazi sad ovo!) da æe me vratiti mome deèku jer je ovo sve skupa preveliki moralni teret za njega!!! Što je najgore, on je veæ nekoliko dana po gradu puštao prièu o tome što æe napravit!

O muke i jada! O mene glupaèe!
Koliko sam bila povrijeðena, toliko sam bila dirnuta velièanstvenom gestom moje ljubavi...
Pa sam, slomljenog srca, provela iduæih mjesec dana izbjegavajuæi i svodeæi susrete s nanovo natovarenim deèkom na najmanju moguæu pristojnu mjeru dok ga ne ostavim ponovo. Nekako sam se osjeæala dužnom još malo hodati s njim, buduæi je moj predivni voljeni Hipster ipak podnio puno veæu žrtvu – odrekao se moje ljubavi da bi oslobodio emotivno labilnijeg druga patnje...
Naravno, mene niko ništa nije pitao.
A Hipster je nakon nekog vremena zbrisao na Braè s nekakvim posjetiteljima iz neke trenutaèno cool evropske države.

Elle na kolovoškom godišnjem pt.1

Moj novi bestiæ, Gospodin, je gej. Doduše, mogla sam i sama to zakljuèiti – niti jedan hetero muškarac kojeg poznajem ne zna tako dobro upariti svilu, lan i odurne Gucci mokasine a da ne izgleda nekako... nehetero... ako znate na što mislim.
To je kao nekakva javna tajna, buduæi da on uvijek ima nekakve pratilje i muze, ali svakako nije nešto za što moj Nezakoniti nije i prije znao. Inaèe mi ne bi tako lako uvalio Gospodina za bestiæa. I ne bi bio tako prokleto ravnodušan na moje stalno druženje s njim...
Dapaèe, buduæi je osjeæao moju tugu izazvanu stagnirajuæim društvenim životom, Nezakoniti se pobrinuo da mi, kad sam se veæ skompala s Gospodinom, osigura bezopasnu svakodnevnu pratnju.

Pogotovo otkako opet ne radim.
Istekao mi je, naime, tromjeseèni ugovor plus pola mjeseca tuðeg studenskog ugovora. Toliko sam bila potrebna na projektu. Trebat æe me možda ponovo u rujnu, a do tada mogu chillati. Pa eto, chillam, od poèetka kolovoza do sredine slijedeæeg mjeseca.

Kako da ne!
Taman sam se bila navikla na nemilosrdni tempo i deficit privatnog života, i ponovo morala postati prokleta oèajna kuæanica...

A Nezakonitom se to strašno sviða.
Nezakoniti je presretan.
Pre, pre, pre presretan.

Pa me je odmah po istjeku ugovra odveo kupiti puno lijepih haljina za izlaske, kaftana za plažu, novih sunèanih naoèala, cipelica za pravit se važna, i èak dva šešira (koja mi uopæe nisu potrebna jer mrzim šešire, ali eto, kupila sam tu jednu fedoru i taj veeeeeeliki Jlo-asti šešir s ogromnim mekanim obodom, èisto iz fore). Kupili smo svjetlucava ulja za tijelo sa zlatnim èesticama, balzame za usne u kompletu s mirisnim pomadama za kožu prije, za vrijeme i poslije sunèanja, kupili smo po jedan par japanki uz svaki plažni kaftan, brdo kopèi, gumica i èešljiæa za kosu s veeeelikim tekstilnim orhidejama (ili èime veæ a da je floralno), i ruènike koji se slažu uz torbe koje se slažu uz kaftane koji se slažu uz japanke, a koje se slažu sa sredstvima za sunèanje. A iz New Yorka je, s poslovnim partnerom, stigla i moja nova prekrasna saddle torba Salvatorea Ferragama, koju, ono, nose svi celebovi ove sezone, i koju je partnerova žena naganjala po Saksu samo za mene.
I ja bih, kao, sada morala biti sretna.
Jer je on sretan.
Jer sam ova posljednja dva tjedna postala upravo ono što bi on baš nekako htio da budem.
Njegova ženica, njegov predstavnik u javnosti, njegova pokretnina i investicija za pokazivanje i zastupanje u društvenim aktivnostima u kojima on nema vremena (a još manje želje) sudjelovati.

Obojila sam kosu. I ugradila skoro 200 komada ekstenzija.
Sada imam dugaèku bakrenu kosu do pola leða.
To je, kao, skroz ok. Jer je crvena nova èokoladnosmeða, koja je do nedavno bila nova platinasta, koja je bila novi pramenovi. Pa onda, ako su mogle Blake Lively, Drew Barrimore, Rihanna, Scarlet Johansson, pa i Chloe kardashian,onda valjda mogu i ja.
Uostalom, sad se doslovno SVI farbaju u neku nijansu crvene, od one totalno Rihannaste crvene, preko Franka Bateliæ crvene, mahagoni, bakrene, rðaste, peèene sienne, do jagoda-blond. Ili barem dodaju neki crvenkasti touch veæ postojeæoj boji.
Što je, zapravo, prilièno glup potez usred ljeta, buduæi da crvene nijanse na suncu užasno lako blijede i oksidiraju u neke èudne neugledne naranèaste. Ali ok, sada sebi mogu priuštiti frizera na tjednoj bazi. Što se, uostalom, od mene i oèekuje. A imam i marame i šešire. Kao i ulja, pomade i mazalice koje kosu štite od UV zraèenja...

Sad sam zlatna gradska sponza. Zlaæane kose do struka, u zlatnim sandalicama (obièni Accessorize, no ipak...), zlatnih kartica na moje ime u novèaniku od pozlaæene kože...

A da bih bila primjereno opremljena pozleæenim entourageom, osim Gospodina, koji je moja nova pratnja i bestiæ, dobila sam i novog frenda – okorjelog i razmaženog pripadnika prave zlatne mladeži.
Protiv kojeg Nezakoniti nema ništa protiv.
Naime, on je još dijete od jedva 26 godina, a kao svaka prava balkanska muškarèina moj Zakoniti jednostavno ZNA da nije prirodno da žene mogu biti privuèene 8 godina mlaðim, zgodnim, ležernim i raskalašenim nasljednikom zalizane kose i košulja raskopèanih do gornje treæine savršenog sixpacka ako kraj sebe imaju pravo znojavo i dlakavo, da ne spominjem škembasto balkansko muško obrijane glave... Oooo, kako krivo... Osim toga, Nezakoniti se uzda u èinjenicu da sam zaraðuje svoj novac dok Nasljednik troši onaj obiteljski, a to bi svakoj pravoj balkanskoj sponzi trebalo biti dovoljno da zna koga se treba držati...
Uostalom, Nezakoniti je siguran u mene i zbog èinjenice da poznajemo Nasljednikove roditelje i družimo se s njima, i da su roditelji zakljuèili da je jako dobro što nasljednik pokazuje zanimanje za druženje sa mnom jer sam: a) dobar utjecaj koji sina razmetnoga može nagovoriti da ipak završi fakultet i možda se prihvati nekog ozbiljnog posla u životu; b) zapravo uopæe nisam sponza nego normalna cura/žena (dobro da je to NETKO uopæe shvatio!!!); c) družica muškarca koji, za razliku od njihovog sina, zaraðuje vlastiti novac, pa ne postoji opasnost da zavedem malog i sjednem im na raèun...

I tako sam, dok moj Nezakoniti radi ili se druži u kvartovskoj kafani, blagoslovljena zabavnim društvom zgodnog mladog Nasljednika. Èesto u kombinaciji s Gospodinom, koji je na sebe preuzeo ulogu gardedame.
Pa tako s Gospodinom, svojim frendicama i muškim frendovima odlazim na raznorazna kalorièna otvaranja, zatvaranja i ine domjenke, kavice i piæenca te lagano ðuskanje uz lake ljetne house i lounge note.
Nasljednika èuvam za bolje stvari. Za opijanje do zore, divlje plesanje po Zræu (da, otišla sam na dva dana, ubijte me... a klela sam se da nikad više i da sam to prerasla...), Primoštenu, Vodicama i Dubrovniku, cjelodnevno izlaganje melanomu i karcinomu kože na ležaljci ispod Radissona (prednost poznavanja pola barmena na plaži i èinjenice da Sekin najnoviji deèko jedan od njih je ta da ne moram plaæati ležaljku i suncobran...).
A kako je Nasljednik još uvijek mlad i raskalašen, tako sam se i ja vratila s njim koju godinicu unazad.
Ono, ne sjeæam se kad sam se zadnji put trijeznila tako da sam u 5 sati ujutro, dok sviæe zora, doma išla pješke uz more i usput malo i zaplivala u kompletnoj odjeæi... Ili zapoèela veèer ispijajuæi preskupi pjenušac i trpeæi ubode mutantskih krvoloènih komaraca na terasi istog onog Radissona pod kojim se sunèam danju, i to u društvu likova koji izgledaju i zvuèe kao pripadnici zagrebaèke romske mafije, a završila je u nekakvoj garaži igrajuæi trešetu s Nasljednikovim frendovima iz starog kvarta.

Nema sumnje, Nasljednik je totalno osvježenje u mom životu.

Jedini problem je to što tvrdi da je zaljubljen u mene...

Ok, ja sam vrlo realna i samokritièna osoba. Da bih bila stvarno komad fali mi bar 10 centimetara visine, a višaka imam i previše. Od viška mozga (pravi komad na plaži èita Story a ne prave knjige, s koricama i stranicama na kojima je puno slova, i definitivno se ne bavi poslom ozbiljnijim od hostesiranja, modeliranja, promoviranja ili, eventualno, ako je wannabe, prodavanja odjeæe i cipela...), preko definitivnog viška dupeta i viška u konfekcijskom broju, do viška dobre volje da trpim raznorazne budale koje mi se prilijepe i viška strpljenja da se smješkam i glumim potamnjeli, kosmati, sisati, zubati i svjetlucavi fikus u društvu likova èije me prièe ne nadahnjuju...
I previše govorim. I to o stvarima o kojima se ljudima ne prièa ili o kojima nemaju pojma, kao što su posao, politika, antiglobalizam, antiklerikalizam i.e.
Osim toga, sklona sam izazivanju sablazni, kao ono neki dan kad sam pred frajerom koji je actually saborski zastupnik i tupavi oportunist te cijelom ekipom lokalnih „poduzetnika“ kritizirala njegovu stranku i izrazila svoju nadu da ista debelo padne na izborima, dapaèe, pola sata secirala strankinu financijsku politiku koja nas zadnjih 20 godina vodi prema nestajanju socijalne države i pauperizaciji po default programu Èikaške škole, kao i pravoj politici koja stoji iza pritiska za privatizacijom škverova i plasiranja laži o istima kao gubitašima, dok nitko zapravo nije imao pojma o èemu prièam... Ili kad sam juèer na veèerici pred èoporom nouveau riche ekipe u najboljim godinama, zabrinute za sudbinu Tome Horvatinèiæa, koja je raspravljala kako bi se ovaj mogao najbolje izvuæi, èvrsto i nepokolebljivo tvrdila da dotièni zaslužuje svih 10 godina za predumišljaj. Nezakoniti me nakon oba incidenta doma dobro oprao, ali kvragu, to je valjda jaèe od mene...
Što dovodi do još jedne od mojih nepodobnih osobina koje me èine anti-komadom: unatoè tome što sam slaba na šušku i lijepe stvari, ja nisam samo legalist nego i prokleti socijalist do kosti, toliko lijeva da bi bilo upravo sablažnjivo da ne pišem lijevom rukom. Ok, osim što sam lijeva ja sam i previše lijena da bih bila išta više od salonskog revolucionara. No ipak, lijeva sam.
A pravi komad nikad nije lijevi. Pravi komad je apolitièna koka, eventualno onako èisto iz trenda može biti malo krajnje desnièarka, ali samo u posebnim prigodama kao što je Thompsonov koncert.
Osim što je apolitièan, pravi komad je obavezno i deklarirana smjerna katolkinja. Dovoljno reèeno.
Ono što me još miljama dijeli od pravog komada je i moja prokleta konzervativnost. Naime, ja èvrsto vjerujem da se ljudi moraju ponašati i odijevati u skladu sa svojim godinama. Pravi komad mora biti izazovno odjeven i polugol, seksualiziranog ponašanja, biti sklon umjerenim opsceniziranjima u sedatiziranim stanjima, plesati po stolovima na Anu Nikoliæ ili Bobana Rajoviæa, a nije nepoželjno u posebnim prigodama niti blicati golim cicama po Zræu. Poznajem gomilu žena mojih godina koje to, naime, rade. I od strane svih muškaraca koje poznajem smatrane su komadima. Jer za dobrim se konjem prašina diže. A na prašinu sam alergièna. Ja vjerujem u èednu odjeæu dobrih krojeva u 30-ima, ruèkove s frendicama, privatne stolove u klubovima koji omoguæuju plesanje bez naguravanja i potezanja na zakrèenom podiju (i ðikanskih uleta znojnih budala)... Prednost dajem maloj kolièini dobrog vina pred jeftinim šarenim koktelima od litre, kvalitetnoj tkanini pred dekolteom do pupka, njegovanom bobu pred ofucanim ekstenzijama (ok, priznajem, ove moje su bile trenutak slabosti ali neæe se ponoviti...), minimizeru pred Wonderbraom, Gucci balerinkama boje pudera (50% snižene u Stiefelkoenigu u Ilici...) pred zlatnom D&G štiklom od 14 cm, i diskretnim fillerom na èistom tenu pred botoksom ispod kile pudera (i to usred srpnja i kolovoza...)...

Dakle, nisam komad.
Ono za èim se frajeri okreæu, mislim. Previše sam obla, konzervativna, zakopèana, lijeva i jezièava.
Nekad sam bila.
Veæ dugo vremena nisam.
Mislim, nije da ne bih htjela biti. Žena sam. To je normalna želja. Sve mi duboko u sebi, ma koliko mislile da smo to prerasle, zapravo želimo biti velièanstveni seksualni objekti iz muških mokrih snova. Želimo biti straaaaaašno željene. Želimo da se okreæu za nama i prate nas pogledom, želimo da nam se uvaljuju èopori muškaraca koje æemo nonšalantno otkantati, želimo da nas žele...
Ali, budimo iskreni, ja to odavno više nisam.

Komadi su ono što se još uvijek bezobrazno i besramno mota oko Nezakonitog, u nadi da æe ga uloviti prije nego što postane službeno nedostupan za ženidbu. I jer je Nezakoniti i sam komad. Komadom ga èine auti u garaži, flotica i bankovni raèun.

Komadi su i ono što se mota oko Nasljednika. Ono s èime se Nasljednik druži.
Beskrajni defile preplanulih, dugonogih i dugokosih bescelulitnih komada koji samopouzdano izlažu svoje najbolje atribute u vruæim hlaèicama, siæušnim uskim haljinicama i minijaturnim bikinijima, zveckaju ogromnim pozlaæenim naušnicama i narukvicama, bljeskaju najkvalitetnijom keramikom iz kataloga najboljih zubnih protetièara, naslanjaju nježno nabujala poprsja na njegova ramena i manikirane ruèice na bedra, govore mu raspjevanim glasiæima o stvarima o kojima je tako ugodno slušati, tako beskrajno seksi da u pitanje dovode i moju vlastitu seksualnu orjentaciju...
I uopæe nije upitno zašto to rade.
Mislim, deèko je Nasljednik.
A osim što je nasljednik, Nasljednik je i sam komad.
A nema prirodnije stvari na svijetu nego da komadi budu privuèeni komadima.

Ali jok, Nasljednik je u svojoj besposlenoj i razmaženoj obijesti zakljuèio da se želi zaljubiti u mene...

Mislim, nije on stvarno zaljubljen. Odavno sam prestala gajiti iluzije o svojoj fatalnoj privlaènosti za muški spol, koja opada proporcionalno rastu konfekcijskog broja hlaèa i (poravnatih) bora na èelu. On je samo odluèio slijediti trend koji su zapoèeli Demi i Ashton, a u posljednje vrijeme ga oživjeli Vojvotkinja od Albe i njen najnoviji muž (Ok, i Camilla je starija od Charlesa, ali buduæi da oboje izgledaju ko inventar prirodoslovnog muzeja vjerovatno se tu radi o pravoj ljubavi...).
A buduæi da se deèko drži svoje odluke, stavlja me u pomalo neugodnu situaciju.

Ok, zabavno je družiti se s njim. Zabavan je, raskalašen (u granicama normale kad je sa mnom u društvu), sklon bezazlenim ekscesima, razigran i beskrajno šarmantan. I tako dražestan kad mi prièa gluposti u koje ne vjerujem i pokušava ukrasti malo fizièke bliskosti, pa makar me samo držati za ruku, nonšalantno zagrliti jer je, kao, sretan što me vidi, mazati mi na plaži uljem djelove tijela koje mogu natrackati i sama, davati puse u obraze, popravljati mi frizuru, obgrliti dok plešemo... I nije da nije ugodno tu i tamo osjetiti tako dobro tijelo uz svoje, topli dah uz vrat, sluèajne prste u kosi...
Ali to je sve. Jer onda moram postati zloèesta i stavljati ga na njegovo mjesto. Upozoriti na to da bi npr. ona lijepa visoka dvadesetogodišnja brineta u crvenom koja ga gleda mogla bit ljubomorna. Ili da su niti dva metra od nas frendovi od Nezakonitog. Ili okrenuti temu s njegovih emocija na njegov poražavajuæi akademski (ne)uspjeh i èinjenicu da ima 26 godina a još nikada ništa u životu nije radio i da mene više privlaèe muškarci poput npr. Emila Tedeschija nego njegovog (prokleto zgodnog) najboljeg frenda glasovitog Playboya koji živi od ne znam kakvih sumnjivih poslova i novca bivše supruge koji je novac njenog bivšeg supruga ... (ok, to je laž, Playboy je pre..., dok mi Tedeschi zapravo i nije baš nešto).

Zapravo, i sama se nalazim u èudnoj situaciji.
Mislim da svog Nezakonitog nekako volim više nego ikad. I moja ljubav proporcionalno raste èinjenici da ga sve manje vidim, osim kad se mrtav umoran dovuèe doma. Tada ga imam samo za sebe. Da ga nahranim, napojim, izmasiram, obaspem nježnostima, provedem kvalitetnih sat-dva zajednièkog vremena ispred televizije, prije nego ga u hrèuæem stanju spakujem u krevet.
I odjedrim u noæni život s curama, Gospodinom, Nasljednikom...
Ali upravo zbog toga što ga toliko volim moj libido se nalazi u neugodnoj poziciji. A Nezakoniti je stvarno u gužvi, i bit æe još par mjeseci, dok ne zakljuèi jedan stvarno važan i veliki posao. Koji mu je strašno važan. I koji ga jednako veseli koliko i umara.
A zbog tog posla naš seksualni život trpi.
I onda imam kraj sebe to izrazito seksualno mlado stvorenje koje trenutaèno misli da me želi, i na koje zapravo nisam imuna. Koje me strašno zabavlja. Koje je spremno sa mnom provoditi svo vrijeme ovoga svijeta, i èak voli i mog psa.
Svjesno se igram s vatrom.
A opet, ne mogu sebi pomoæi, bar ne tako da Nasljednika skroz izbacim iz života...

I zato jedva èekam rujan.
Unatoè tome što se Nezakonitom to ne sviða, u rujnuponovo poèinjem tražiti posao.
I Nasljednik se vraæa u grad u kojem (veæ godinama i poprilièno bezuspješno) studira.

A do tada... Ha, pa valjda æu preživit bez da napravim nešto stvarno glupo...

Prid neverin u Raju

Dani su se opet pretvorili u rutinu. Kuæa – poso, poso – kuæa... I tu i tamo ponekad birtija. Jednostavno nemam vremena misliti na ništa osim stvarèica koje odmah upadaju u oko i koje rješavam u hodu, kao što je napukli lak na noktima ili brza depilacija. Naravno, veæ je dovoljno vruæe da kosa stalno stoji zavezana u nekakav èvor ili pletenicu na tjemenu, èak i kad se vikendom uspijem dokopati plaže, tako da do juèerašnjeg odlaska u frizeraj uopæe nisam skužila da je narasla veæ toliko da je prešišala ramena.

U ljubavnom gnijezdašcu... cvate?
Ne bih znala definirati da li sam baš 100% sretna.

Ja i nezakoniti smo tako brzo upali u nekadašnju rutinu da mi gotovo fali ona neka meðufaza koju ljudi obièno proðu izmeðu prvog poljupca i plaæanja zajednièkih raèuna.

Èini mi se da je moj povratak doma uzet nekako zdravo za gotovo.
Došla sam, raspakirala torbe, preuzela svoju nekadašnju ulogu pratilje pod rukom, masterchefa u kuhinji, majke u danima kad je Dijete kod tate... Postala sam ponovo Žena i Majka.
Ne i Kraljica, kvragu! Ne i Kraljica...

Oèajnièki èeznem za malo zajednièkog vremena daleko od svih. Za malo vremena samo za nas dvoje. Ok, ljeto je, on sada užasno puno radi. Ali i ja užasno puno radim, jednako puno kao i on! I jednako sam iscrpljena petkom naveèer, i jednako frustrirana svime i svaèime, i jednako me užasavaju vikend-obaveze prema prijateljima i obitelji. I sve što želim na kraju dana je mirna èaša vina u ugodnom društvu negdje uz more. Negdje barem 50 metara dalje od stana. U njegovom društvu. I društvu nenapornih bliskih ljudi. Negdje gdje je atmosfera domaæa i opuštajuæa, svjetlo prigušeno a glazba diskretna. Ispred Egoista, na primjer. A ponekad je dovoljan i ocijeðeni grejp s malo Bacardija i leda protresen u shakeru, dobra kniiga i moja stopala u njegovom krilu, a sve to na našem vlastitom balkonu. Ponekad poželim da izaðemo zajedno na neku lijepu i romantiènu veèeru van grada, ili jednostavno nestanemo negdje preko vikenda. Negdje gdje ne poznajemo nikoga, i niko ne poznaje nas.
Na žalost, njegova vizija idealnog zajednièkog opuštanja i posveæenosti jedno drugome izgleda otprilike ovako: kasnopopodnevni posjet kvartovskoj kladionici, i nakon toga srkanje pivèine s novootkrivenim frendovima u novootvorenoj birtiji u prizemlju. Mislim, jest da je naš kvart dovoljno fin i miran, i da su sve to neki fini i mirni ljudi, odvjetnici, doktori, poduzetnici, manageri i pokoji sportaš. Ali na kraju radnog dana svi su oni tek gomila mužjaka dlakavih nogu u bermudama i gadnih papaka u šlapama, koja složno cucla svoju boèicu – dvije, kroji slijedeæi sastav vlade, sastavlja i rastavlja prvu momèad Hajduka (posljednjih dana su se ipak malo više posvetili reprezentaciji), standardno se bavi privatnim i poslovnim životom Željka Keruma, i tu i tamo se složno okrene za grupicama jedva punoljetnih komada u minici koji se spuštaju prema okupljalištima na Zenti... A ja bih tu trebala s kvartovskim suprugama i životnim družicama izmjenjivati recepte za anticelulitne ruèkove prikladne za vruæe dane, informacije o popustima i akcijama u City Centru, ljetnim aktivnostima i losionima za sunèanje za djecu? Halooo, ja još uvijek nemam djecu! A i da ih imam, sigurno ne bih svoju bebu na rastuæim temperaturama zlostavljala ekološkim platnenim pelenama koje ne upijaju pišicu i izazivaju osip i crvenilo na guzi, samo zato jer je eko sada iz nekog meni nedokuèivog razloga in meðu ženama koje sudbina planete zanima koliko i prošlosezonski kupaæi kostim, a zanima ih samo zato jer imaju spremaèicu/dadilju/tetu èuvalicu koja se bavi iskuhavanjem pokakanih pelena... Uostalom, ne da mi se socijalizirati ni s ovih nekoliko još službeno neudanih i mlaðih životnih suputnica, od kojih samo jedna radi ali neæe još dugo, još samo da joj se uhvati beba na èemu zdušno radi, pa se osigurala i ne mora više raditi do kraja života...
A ni doma nije bolje. Nezakoniti ne voli sjediti na terasi. Navodno ga smetaju komarci, koji njega uopæe ne šljive (mene grizu ko ludi, ali otkako sam nabavila tinjalicu nema ih više). A zakljuèio je i da je alergièan na cvijeæe i bilje na terasi, mada nema pojma na što je alergièan niti mu se ta navodna alergija na bilo koji naèin manifestira. Ali eto, alergièan je i grizu ga komarci. Možda ga ne bi toliko grizli da je uspio u pokušaju da naðe na terasi idealno mjesto za televiziju, po moguænosti neko s kojeg je ne bi morao unositi u stan ako padne kiša. Uostalom, èemu se gnjaviti na terasi kad je unutra veeelika ogromna kutna garnitura, tako mekana i udobna, i ogromni ekran, a sada eto i dovoljno zaobljena žena na koju može osloniti lijevu ruku dok desna stišæe daljinski?
Ok, nije baš da je uvijek alergièan na cvijeæe na terasi. Tu i tamo doðe ekipa pa se okrenu gradele na terasi, a zna se spremit i peka u krušnoj peæi koju je napravio na toj istoj alergenoj terasi u godinama odvojenog života. Ali ok, vjerovatno nisam upoznata s èinjenicom da smrad zagorenog mesa djeluje antialergijski i antirepelentski teodbija komarce, niti da je ta božanska aroma koja mi se danima nakon gradelade povlaèi po stanu i izbija iz zavjesa, stolnjaka i kauèa zapravo dobra za Feng Šui...

Naravno, ne mogu se osloniti na njega niti da æe prošetati psa! Obièno bi s njom završavao u kafiæu ispod zgrade, a otkako sam ga uhvatila da joj daje Heinekena, i još èula od konobarice da je pas pio i Nescaffe, nema šanse da ga pustim van s njom. Mada se zapravo odlièno slažu i jako vole. Mala bijaè spava njemu u zagrljaju, prati ga u stopu i vjeèno mu je u krilu. Ali ne može mi psu davat da pije samo zato jer je njemu to super!!!

Prvih mjesec dana sam se strašno trudila, a i s njegove strane su tu i tamo dolazili slatki mali znakovi privrženosti, pažnje i ljubavi. I pokoja rijeè. A onda smo prešli na rutinu. Ok, svaki dan ga barem jednom uhvati onaj ludi trenutak nježnosti, iznenadna potreba da mi govori nešto glupo i slatko, grli i daje puse i bla... Ali to nije to!
Jer imam osjeæaj da moje želje, moje potrebe, da ja sama nisam važna.
On je sretan jer sam ja tu.
Ali nisam sigurna da sam ja sretna jer sam tu.

Prije neka tri tjedna sam poèela razmišljati o tome kako sam ne baš presretna.

Uspjela sam ga nagovoriti da, umjesto da drmne pivicu u baznoj birtiji (vrlo elegantnoj, doduše, i sreðenoj od jedne od najšmensi interijeristica u hrvata, no ipak kvartovskoj gluvari) i nakon toga spraši na mali balun, ode sa mnom i mojim društvom na veèernje piæence do Egoista. Mislim, ono, to je još uvijek kvart. Samo koji korak dalje. Malo æemo se družiti s ljudima koje volim i koji su željni dobro ga upoznati, svakako æe tu biti i brdo njegovih frendova, napokon petak je naveèer, neæemo sjesti ni stajati ispred Hedonista, niti æemo izlaziti kasno, i napokon to je meni za ljubav i bla, pa je pristao. Mada je, kao, u nekoj asocijalnoj fazi (?) kako on to naziva, i mince and mingleing mu je bzvz, i to bi znaèilo da mora skinuti havajke, staru polo majcu i japanke a navuæi neku pristojniju košulju ili majcu kojoj kragna ne zijeva do pupka, ima sve gumbe na broju i po moguænosti nema na prsima logo neke cementare ili telekomunikacijske kompanije, hlaèe èija primarna funkcija nije pokrivanje jajca na plaži, i možda neke japanke koje nisu od gume, ili èak neke od onih skupih cipela kojih inaèe ima na bacanje ali ne nosi, po moguænosti se obrijati mada se brijao još juèer, i nabaciti par kapi neèeg što ne miriše na vidanje rana i lijeèenje opekotina od sunca, skinuti radni G-shock i staviti neki od onih svojih skupih i finih satova, i ponašati se pristojno nakon dva piæa.
Uspio je ponašati se pristojno nakon dva piæa, toliko pristojno da je zaboravio da postoji odreðena grupica starih gradskih pozera, šminkera i kretena s kojima se on druži ali se moje cure njih klone jer jedan od njih redovno lomi srce mojoj prijateljici i tretira je ko štracu pa ga mi zato ne volimo, a ostatak muškiæa su gomila napuhanih sebeljubivih budala. Pa ih je, èim je vidio da dolaze, dovukao za naš stol...
Nakon pola sata pola mojih cura i pola njegovih (starih) momaka su se prebacili cupkati u Hedonista, zajedno s mojim dragim koji je otkrio da se od piæa „za pièkice“ kao što je Sommersby od kruške može oblejati jednako uspješno kao i od „muškog“ alkohola, i koji je otkrio mali milijun nekih „dobrih starih frendova“ koje inaèe kao ne podnosi a neke od njih zdušno traèa kad nisu u blizini. Ja sam ostala sjediti ispred Egoista, manje zato jer mi se nije dalo u gužvu, više zato jer sam obula prekrasne nove sandale za sjedenje. Koje je btw on platio, ali ih uopæe nije registrirao na meni. Ubitaèno seksi i neudobne. Funkcionalne utoliko što sam željela u njima njemu biti seksi. U njima i novoj tirkiznoj haljini. Koju nije ni primjetio. Èak ni kada je ispred Monsoona izvadio Diners i rekao neka platim to što sam unutrala probala pa da se napokon više maknemo jer æe dobit slom živaca nakon dva sata u shopping mallu.
Ostala sam sjediti s dvije moje cure umorne od posla i jednim od onih starih momaka koje ne volimo a kojem se isto nije dalo u gužvu.

A taj jedan od njegovih starih momaka... Pa, iz nekog razloga sam o njemu uvijek imala ne baš lijepo mišljenje, a da zapravo nikad nisam izmijenila dvije rijeèi s èovjekom. Ali ono, u tom je društvu,u kojem veæinu poznajem, i uvijek negdje gdje izaðem s curama sjede stol-dva od nas, pa kao da ga veæ godinama znam. Uostalom, pomalo je javna osoba, tako da dovoljno o njemu znam profesionalno, kao i iz nekakvih lifestyle èasopisa, i tako... A to je isto kao da ga i poznajem. Mislim, zar svrha postojanja Glorije nije u tome da se ne zamaramo previše stvarnom socijalizacijom s ljudima kad možemo jednostavno proèitati intervju s njima i zakljuèiti sviðaju li nam se ili ne?
Mah, jedan od onih tipiènih bonvivanskih likova u zreloj dobi koji izgledaju nevjerovatno dobro za te svoje djedièaste godine, još uvijek sa svim dlakama na glavi na broju, i još uvijek bez preupadljivih sjedina. Šarmantan i dovoljno bogat, ležeran u svojim lanenim košuljama i Gucci mokasinama, što su detalji koje nikako ne volim na muškarcima ali ovaj je jedan od rijetkih na kojima to lijepo izgleda. I neupadljivo. Prirodno, ne nouvele riche. Èovjek koji je nakon razvoda nanizao u svom naruèju i domu impresivan broj tupoglavih tabloidskih starleta iz cijele Lijepe Naše, dovoljno impresivan da svaka žena s gramom funkcionalnih moždanih stanica može zakljuèiti da nije vrijedan pozitivne ocjene. I, uostalom, druži se s budalama, pa ono...

Joj, kako sam bila u krivu.
Jer on je Gospodin. U pravom smislu te rijeèi.
Zabavan, pametan, uspješan i šarmantan, a istovremeno i pravi gradski huncut i zajebant. Ali tu stranu svoje liènosti ne pokazuje svakome.
A jednako kao što ja njega, ono, poznajem, jer uvijek je negdje tu blizu i oko mog društva, i on poznaje, ono, mene. Najviše iz prièa mog Nezakonitog. Koji je, ono, èesto prièao o meni nakon prekida. Sve tri godine koliko nismo bili skupa.
I nada se da sam sada sretna. Jer misli da nisam napravila lošu stvar, dapaèe, kad sam ga bila ostavila. Jer je stvarno bio postao koma osoba i prilièno autodestruktivan. I da su rijetke žene koje ostave frajera s novcem kad više nisu zadovoljne. Dapaèe, sve žene koje on poznaje su spremne trpiti varanja, loše ponašanje, beskrajne izlaske i trošenje na ljubavnice da bi se impresioniralo, samo da ne izgube novac koji dolazi u paketu s lošim muškarcem.
Dotakli smo se i moje frendice koju njegov frend emotivno mrcvari veæ par godina, prešli na njegovo društvo koje on jako voli i koje ga zabavlja mada puno toga što rade on ne odobrava, završili na njegovom poslu, i kako sam bila pijana i prièljiva jako ga je impresioniralo to što jako dobro poznajem njegov rad. Ono što on jako voli. Društveni status i novac koji mu je rad donio ne doživljava previše ozbiljno, zadovoljan je da mu je ono u èemu najviše uživa u životu omoguæilo da ne razmišlja previše o egzistenciji, ali prošao je on i teške dane, i zna da novac lako kvari, ali ok, donosi i neke zabavne stvari u životu, i tako, kad se nešto nudi...
I rijeè po rijeè, izgubili smo nekoliko ležernih sati u ugodnom razgovoru dok je moj dragi radio majmuna od sebe desetak metara zapadno, cupkajuæi na disko hitove i komercijalni house, kreveljeæi se i frajerišuæi, a sve to ispijajuæi Sommersby od kruške...

I ne, Nezakoniti nije pokazao ni traèak ljubomore zbog mog novosteèenog hetero bestiæa, dapaèe, jako mu je bilo drago što sam se baš lijepo složila s njegovim frendom kojeg on smatra ljudinom.
Uostalom, ljudina je star, a moj Nezakoniti je prema njemu ko jutarnja rosica, a buduæi da se financijski može mjeriti s njim, sigurno ne bih mogla pokazati ozbiljan interes za zrelog djedicu kad imam njega...
Ili možda ne?

Jer veæ nakon par dana ponovo smo se družili. Došla sam u kafiæ pola sata ranije od dogovorenog s frendicama da na miru proèitam novine, on je došao sam popiti kavu, a kako su kafiæka Slobodna i kafiæki Jutarnji veæ bili kod mene, tako je i on sjeo da zajedno proèitamo i poprièamo. Spomenuli smo i nekakvu dobrotvornu veèeru na koju sam trebala iæi s Nezakonitim ali Nezakoniti mora van grada taj dan, i meni se ne ide a moja frendica koju njegov frend muèi strašno želi iæi sa mnom umjesto nezakonitog - baš zbog tog njegovog frenda koji æe biti tamo. Na što je Gospodin rekao da on kao mora iæi tamo, ali mu se ne da baš, ali ako zna da æe biti neko zabavno društvo možemo se lijepo svi iskombinirati. Dapaèe, nazvao je Nezakonitog da mu kaže da me obavezno pošalje, da æe se on brinuti da mi ne bude dosadno... Što je nezakonitom bilo baš cool.
Nakon toga smo se sreli u Jokeru pred zatvaranje. Ja sam kupovala u zadnji èas dar za roðendan AAine kæeri, on se vraæao iz teretane. Pa smo popili kavu zajedno i puno prièali.

Družili smo se i na veèeri, družili smo se i nakon veèere.
Družili smo se i ovaj ponedjeljak na izboru Miss Dalmacije za Miss Hrvatske 2012, gdje mu je bilo zabavnije s mojim društvom se maknuti od stola, sjest na zidiæ koji okružuje baštu hotela Park u kojoj se taj izbor održavao, piti pivo iz boce s nama (jer, ono, nemoš sidit na zidiæu a ne pit pivo!!!) i smijat se pjevaèkim „zvijezdama“ i curama tako punima samopouzdanja a bez stvarnog pokriæa u izgledu ili pameti (Isse, šta je misica ružna! Prestrašno!!!)...

Naravno, nije da mi se baš dalo na taj izbor za tu Miss... ali moja frendica je pratila njegovog frenda, i neki prijatelji su bili sponzori a neki i u žiriju, pa sam žrtvovala ponedjeljak naveèer nakon što sam visila na poslu do 19.00, i dala joj podršku... Ok, usput sam išla i jer sam se baš radovala što æu sresti Gospodina i družiti se s njim.

Nisam nevjerna. I ne pada mi na pamet. Bar ne s Gospodinom... Jer bio bi to gaf epskih razmjera, nakon kojeg bih mirne duše mogla pokopati sve nade, želje i ambicije da æu jednog lijepog dana postati cijenjena gradska matrona neukaljanog ugleda i èasti, u kompletu s titulom gospoðe Nezakonite...
Niti je Gospodin tip muškarca koji bi iz zabave frendu pokušao opalit družicu.
Ali ipak, uživam u njegovom gentlemanskom društvu, pažnjicama, i bla...

Naravno, Gospodin nije sasvim bezopasan. Mislim da i on itekako uživa u mom uživanju u njegovom društvu.
Ali i svjestan je da sam na opakom rubu da zglajzam od oèaja izazvanog mojom romantiènom prirodom i nezadovoljenjem iste od strane mog èovika.
Ako ne s njim, onda s nekim drugim.
Nekim ko je manje opasan po moj društveni status, ali daleko pogubniji za onaj emotivni...

Jer On se vratio u grad. I pozvao me na kavu.

2011 - Elleina godina?

Radim. Ko konj.
A pritom ne zaraðujem baš nešto naroèito.
I ne bavim se fensišmensi klijentima, nemam slobodnog vremena za sjeduckanje na kavama s dobro potkoženom besposlenom ekipom, niti se prešetavam naokolo u lijepoj dizajnerskoj odjeæi i s lijepom frizurom na glavi.

Zapravo, radim za kikiriki. I izgledam sama sebi ko hrpa zgaženog dreka. Smrdljivog. Veæ tjednima vrtim istih 6 komada odjeæe u mašini jer nemam vremena za izvuæi sezonsku odjeæu iz space bagova ispod kreveta, a još manje imam vremena za shopping. Uostalom, nemam baš èime ni obaviti shopping jer mi banka jede sav legalno zaraðen novac. Za krpanje onog astronomskog minusa na tekuæem, kao i preostalih dugova na kreditnim karticama.

Ok, mogla bih izvaditi drugi tekuæi, pa onda dijelom plaæe krpiti dug na ovome. Mislim, nije da sam pod ovrhom ili takvo nešto. Barem nisam još. A mogla bih nemilice trošiti i lovu od mog Nezakonitog. Ionako imam pristup svim raèunima i sve njegove kreditne u svom novèaniku. U City Centru me baš nekako mame XYZ i Monsoon, Douglas je prepun prekrasnih kremastih ruževa u pastelnim bojama, a pred izlogom Michal Negrin konstantno doživljavam višestruke orgazme... Ali nekako mislim da bi bilo krajnje vrijeme da postanem zrela osoba. I prihvatim punu odgovornost za svoje nepromišljeno ponašanje kad je novac u pitanju. Riješim dugove. Zauvijek zaèepim minuse. Prestanem stavljati svoju patološku potrebu za gomilanjem lijepih i skupih stvari ispred gole egzistencije.

Mada to baš i nije tako strašno kako se èini na prvi pogled... Mislim, ionako sam još uvijek grozomorno predebela da bih izgledala dobro u modelima koje želim imati na sebi, tako da sam zapravo financijsku dijetu uskladila s onom prehrambenom. Taman æu se do poèetka ljetnih rasprodaja stisnuti dovoljno da uðem u onu Marellinu uberslatku haljinicu za kojom èeznem još otkako su proljetne kolekcije stigle u duæane...

Ali dobro, vratimo se na posao.
Dakle, radim. Ko konj.
Ali sam sretna. Ko prase u blatu.
Ovaj put neæu prièati o tome što radim i gdje radim, jer Split je mali grad a posao je specifièan.
Ali sam sretna i to je najvažnije. Ne smeta mi stres, dapaèe, stres je dobar za liniju. Ako budem te sreæe, kroz neko vrijeme bih mogla imati struk, dupe i bedra ko moje dvije kolegice. A sve bez puno svjesnog odricanja. Mislim, uz ovakav tempo hrana je èisto gubljenje vremena. Istina, od stresa malo strada ten, a dobiju se i nekakvi podoènjaci, ali te se stvari daju srediti kvalitetnom preparativnom kozmetikom i dobrim izborom dekorativne, pa se ne brinem previše.
A nije da baš radim u branši u kojoj sam okružena muškim komadima, eventualno susreæem gospodu zrelijih godina i prezrelog stasa, tako da me zapravo i nije briga.
Najvažnije je da mi je èovjek kojeg volim rekao da sam mu prelijepa upravo u trenutku kad sam neopeglane kose i lica masnog od noæne kreme, u staroj pidžami i japankama za plažu, motala s kuhaèom u ruci oko špahera.

Ok, vratimo se ponovo na posao.
Sve je zapoèelo s telefonskim pozivom kojim sam obaviještena da sam primljena za popisivaèa.
Zapravo, primljena sam za kontrolora jer sam veæ popisivala na prošlim popisima, a imam iskustva i u anketiranjima i sliènim poslovima. Ali buduæi da sam od susjede iz zgrade koja radi u Državnom zavodu za statistiku saznala kakav je to zapravo posao kontrolora, ipak sam zakljuèila da je bolje biti popisivaè. Jer kontrolori imaju fiksnu paru, ali i beskrajno zaglupljujuæ posao, a ja sam cura koja se ipak puno lakše snalazi s ljudima nego s papirima. A znala sam da æe se meðu popisivaèima uvijek naæi i lošijih i sporijih i onih koji æe odustati, i da æe najbrži dobiti još popisnih krugova i eventualne ostatke od ovih malo manje brzih, i tako to... pa sam se odluèila za pješadiju. Uostalom, kontrolori imaju pretežno sjedeæi posao a popisivaèi su stalno u pokretu, što je dobro za mršavljenje, a to svakako nije argument za odbaciti...

I, kako to veæ ide u životu, kad ti ne ide – onda ti ne ide, i toèka.
Kad ti krene... E onda te krene i više nego što si planirala.

U prvom tjednu popisa pozvana sam na èetiri razgovora za posao.
U dvije firme sam obavila samo razgovor, u jednoj sam obavila i razgovor i testiranje jezika.
U treæoj sam zakasnila na testiranje, ali test je bio poprilièno zabavan. Jedan od onih psiholoških testova osobnosti s trik-pitanjia, kakvih sam obavila mali milijun u životu na raznim selekcijama, ali ovaj je bio drugaèiji. S pitanjima poput da li sam ikada prisvojila nešto tuðe – naravno da jesam; da li sam ikada o nekoj osobi govorila njoj iza leða – mislim, a ko od nas nije traèao?! – ili da li imam neke osobe koje mi žele zlo – hm... pa... zamjerila sam se nekim ljudima...
U svakom sluèaju, ne znam zašto ali kupili su me tim testom. A iz nekog razloga su mi se i curke s kojima sam imala vrlo kratak kontakt svidjele na prvu.
Za par dana sam pozvana na završni razgovor.
U meðuvremenu sam na završni razgovor bila pozvana u još dvije od tri firme. U jednoj su me htjeli primiti odmah iduæi tjedan, ali nešto mi u atmosferi nije leglo... U drugoj su me takoðer htjeli. Bili su spremni èekati da završim s popisom, plaæa je bila mrak, radno vrijeme je bilo poprilièno ležerno, i svakako bih bila pristala, ali...
U mojoj sadašnjoj firmi su se odluèili za mene!
I ne, nisu bili spremni èekati da završim popisivanje, htjeli su me odmah krajem tjedna. Nisu mi ponudili neku dobru plaæu, dapaèe. I nisu mi mogli obeæati da æu nakon što isteknu tri mjeseca još uvijek raditi tu.
Ali su, iz nekog od onih neobjašnjivih razloga, bili upravo ono što sam htjela! Prava stvar za mene! Tako da se uopæe nisam dvoumila.

Doduše, nisam htjela pustiti ni da mi moji popisni krugovi ostanu nedovršeni. Jer ne volim da moj posao dovršavaju drugi. Pa sam nekako kroz popodne uspjela obavljati i to. I zaradila popriliènu svoticu. Malo manju od kontrolorske. Ok, da nisam 10 dana radila dva posla možda bih bila nabila i veæu cifru, ali to mi više nije bilo važno.

Jer sam pronašla posao u kojem stvarno uživam. Koji me ispunjava.
Doduše, koji osim mene zadnjih tjedana ispunjava i svo moje radno i slobodno vrijeme. Koji mi èak krade i od vikenda.
Ali ga ludo volim.

A u meðuvremenu se dogodila sudbina.

Ok, dogodila se istog onog petka, prije nekih dva mjeseca, kad su me nazvali iz splitskog Državnog zavoda za statistiku da sam primljena za popis.

Prvo je oko 10.15 ujutro nazvao muškarac koji je zvuèao užasno umorno i glasom èovjeka koji se beskrajno dosaðuje me obavijestio da se tog i tog dana u toliko i toliko sati moram javiti na to i to mjesto radi popisa stanovništva. Pa sam bila vrlo euforièna i sretna. A kako sam u stanju sreæe i euforije vrlo nekoordinirana, i kako sam u tom trenutku upravo pila kavu i pušila cigaretu (ok, priznajem, moje nepušenje je trajalo otprilike èetiri i po dana...) na balkonu na kojem se sušila puna mašina najlonskih èarapa, tako sam poskoèila s ligeštula i cigaretom progorila najlonke koje su visile negdje lijevo od mene i srušila kavu sa stoliæa, pa sam morala baciti najlonke u smeæe i skuhati si drugu kavu.

Taman kad sam s novom šalicom kave ponovo sjela na balkon, ugodno se zavalila, otvorila nekakvu novu vampirsku ljigu Stephenie Meyer (ok, priznajem, zaljubljena sam u Edwarda, želim i ja svog vampira dijamantne kože i ljubièastih podoènjaka koji æe biti spreman žrtvovati svoj besmrtni život zbog mene, i što onda? Zar to ne želimo svi?) i pripalila novu cigaretu, negdje oko 10.35 je ponovo zazvonio mobitel.
Broj nije bio memoriran, ali djelovao je poznato. Previše poznato. Previše brojeva 7, èetvorka na pravom mjestu... U želucu me nešto èudno stislo, i iz nekog razloga nisam imala hrabrosti, želje ni volje odgovoriti na poziv. Premišljala sam se malo previše. Dok mobitel nije prestao zvoniti.
Nakon par sekundi opet je zazvonio. Ponovo isti broj.
Nakon dva ringa ipak sam se javila.
Muškarac koji mi je odgovorio zvuèao je jednako umorno kao i ovaj prvi, ali ne i kao da se dosaðuje.
Dapaèe, zvuèao je upravo kao jedina osoba koju poznajem a koja uvijek ne telefonu prije podneva zvuèi umorno.
Kao jedina osoba èiji glas me može natjerati da ostanem bez rijeèi.
Jedina osoba èiji glas...
Ma, èemu filozofiranje – zvuèao je kao Nezakoniti!

I bio je Nezakoniti.
I rekao je: Slušaj ja upravo parkiran tebi ispod kuæe, vidin te na balkonu, aj molin te jeli se možeš spustit po ure do kafiæa isprid portuna, tribali bi stvarno ozbiljno porazgovarat.

Naravno da sam rekla da me evo za pet minuta.
I da je on rekao da požurim jer da on ima brdo posla a stvarno se moramo vidit.
I da sam sišla tek za 20 minuta, jer sam se morala srediti i našminkati, jer sam birala nekakvu odjeæu u kojoj æu izgledati zanosno i mršavo, ali koju sam uflekala maskarom jer su mi se ruke tresle od treme, pa sam morala naæi alternativu meðu odjeæom koja je bila èista.
I naravno da je nazvao nakon 20 minuta, taman dok sam zakljuèavala stan, pa sam opet ispustila iPhone iz ruke, i opet sam uspjela razbiti i ovog novog...

A razgovor je tekao nekako otprilike ovako. Bez ikakvog uvoda, bez pozdrava, bez pripreme, isti trenutak èim sam sjela za stol:
On: Slušaj, ja mislin da æu ispast zadnji kreten, ali ono, ja æu ovo reæ pa šta bude.
Ja: Reci...
On: Ma vidi, nije problem ako me od...eš, ali æu probat.
Ja: Reci...
On: Ja i ti bi morali opet probat bit skupa.
Ja: Ja isto mislin da bi mi morali opet probat bit skupa.
On: (šuti)
Ja: (šutim)
On: ...
Ja: ...
On: ...
Ja: ...
(nakon što smo oboje popušili otprilike po pola cigarete)
On: Dobro, kako æemo onda to napravit...? Oæemo negdi razgovarat o tome?
Ja: A ne znan... Mogli bi izaæ negdi?
On: Kad?
Ja: (par sekundi razmišljam o tome da opalim neki èudan termin. Npr. za pet dana. Da glumim teško dostupnu.Da se, ono, malo pomuèi... Istovremeno gledam njegove ruke. Njegova ramena. Njegov vrat. Njegov poboljšani, unaprijeðeni, novonabildani struk. Njegov... khm, pogled mi ide malo niže od struka... Pa se predomišljam.) Ajmo negdi veèeras?
On: (kasnije je priznao da je mislio reæi da ne može. Da je mislio glumiti malo teže dostupnog. Predložiti da se vidimo npr. sutra... Ali da nije mogao prestati buljiti u moje strateški ispushupirane cice): Može. Šta si ti mislila? Oæemo iæ nešto pojist?
Ja: ...
On: Oæemo iæ... nešto gledat?
Ja: Šta ima u kinima?
On: Ne znan... Šta bi ti gledala?
Ja: ... ... ... Ne znan... Sumrak?
ON: Ajme... A jeli moramo baš?
Ja: ... A ja bi baš nekako... (naravno da bih ja baš TO! Ono, romantike i pritajene erotike taman koliko treba za pravu atmosferu...)
On: Uf... Jel baš to oæeš?
Ja: A ja bi...
On: A dobro. A di æu to naæ?
Ja: Ja ga iman na hardu...
On: Oæemo onda doma?... Sori, u mene doma?
Ja: Ajmo æa!
On: Aj, ja æu napravit nešto za jist.
Ja: Može. Onu tvoju manistru? (tjestenina sa sirom je jedino što on zna skuhati a da je jestivo. A radi je prilièno dobro. Sve drugo bi bila katastrofa)
On: Može, ali samo ako æeš ti radit palaèinke.
Ja: Može. Koje?
On: S orasima. Mlinac za orahe nisi bila odnila, još ti je u kužini. Tavu za palaèinke moraš donit ti.
Ja: Al je nemaš? Šta, bivša ti nije obnovila suðe? (naime, kad sam odlazila odnijela sam skoro svo posuðe koje sam kupovala u godinama zajednièkog života...)
On: A je, moš mislit. Ona nije ništa kuvala. Aj, kupiæu ja neku tavu za palaèinke...
Ja: Aj nemoj ti kupovat ništa, molin te. Ti'š uzet neku jeftinu iz Konzuma, nešto od late, to æe mi sve zagorit. Znan kako to izgleda kad ti kupuješ nešto za kuæu. Ja æu donit.
On: Aj može. Dogovoreno. Šta triba kupit?
Ja: Ma ja æu donit...
On: A e, nema šanse. Ti ne radiš, šta'š ti trošit pare, napiši. Ne, još bolje, ja te kupin u 7 pa æemo iæ skupa u spizu. Da ne ispadne da san opet kupija sve krivo.
Ja: Aj može. U sedan.
On: Dobro. Ja ti moran sad iæ, kasnin, iman sastanak. U sedan? Na parkiralištu?
Ja: U sedan na parkiralištu.
(pružamo jedno drugom ruku i rukujemo se. Onda se gledamo zbunjeno. Mislim, ono... rukujemo se? On zove konobara i plaæa, odlazi, nakon par koraka stane, osvræe se, namiguje, ja namigujem njemu. Ostajem dovršiti kavu...)

I što još da kažem?
Da sam sretna, zadovoljna i ispunjena, poslovno i emotivno?
Radim posao koji obožavam. I ponovo sam na staroj adresi na Zenti. U svom domu. Našem domu. Kao da nikada nisam nigdje drugdje ni bila.
Kao da nikada nisam ni otišla.

Prošle su tri godine.
Ni ja ni on više nismo isti. Zapravo... jesmo na neki naèin. Još uvijek smo ja i on. Jedno. Ono isto jedno koje smo bili na poèetku. Nešto malo stariji, možda mrvicu èak i zreliji, spremniji na neke stvari na koje u prošlosti nismo bili spremni. Ali još uvijek jedno. Na neki naèin to nikada nismo prestali biti. Barem ja nisam. Nisam se osjeæala kompletnom bez njega. Nešto je falilo. Ne znam, ali nadam se da je ista stvar i sa njime. Još uvijek ne otvaramo neke teme, ali razgovaramo. Možda ne više nego što smo razgovarali prije. Tada smo razgovarali puno. Ali ne dovoljno. Ne o pravim stvarima. On je i dalje èesto i puno odsutan poslom. I ja sam opet prezauzeta poslom. Ali to više nije kao prije. Zajednièkog vremena imamo malo, ali imamo ga više nego ikada prije.
I, za razliku od prošlosti, èini mi se da æe naša buduænost biti puno uspješnija