Kako ja imam više sreće nego pameti otkako sam ponovo plavuša (dok sam bila tamnokosa bilo je nekako skroz obrnuto), tako je situacija s Tugaljivim na ledu jer je ova dva posljednja dana odsutan iz Hrvatske poslom.
A kako je i Facebook opasnost trenutačno zamrznuta dok mozak ne proradi, tako sam odlučila da je pravo vrijeme da stimuliram taj svoj mozak i dovučem lijeno dupe do Fly-ja...
I to u društvu razgoropađene Jen, Ž kojoj je dosadno jer je i njen mužić na putu, Lile koja je rekla svratiti samo malo a onda smo je morale doslovno tjerati doma, mrzovoljne Z i zaljubljenog muškog dvojca M+T.
Nakon worm up-a kod mene, na kojem je Jen pokazala zavidnu vještinu mućkanja nečega što je trebalo biti Margarita u plastičnom šejkeru za Nesscaffe Frape (ili već neki vrag od tih kava) i kasnije, kad je šejker puknuo, sa štapnim mikserom u staklenoj vazi, T-a zabolila glava (kao i obično kad treba ići van), a Lile kasnila zbog posla, i na kojem smo se dotjerale do krajnjih granica dobrog ukusa, pet pijanih žena nalik na transvestite je bilo spremno za van...
Samo što nam M nije dozvolio da ga osramotimo u javnosti, pa smo morale skidati višak šminke, što je na kraju rezultiralo s pet komada sa smokey eyes u stilu M. Mansona, hrpom suvišnih điđa-miđa na stolu (četvrtkom u Flyju ipak nije tematska večer Alke Vuice u posjetu kod Gotovčevih), i kompleksima koje smo probudile u S1 koja je u međuvremenu stigla da nam se pridruži i osjećala se totalno neugledno u bijeloj košulji i trapericama pa smo morale čekati da se posluži u ormaru od Najbolje i nabaci make-up.
Kako sam skinula 4 kile (ja volim slagati... ups, ovaj, zaokružiti na pet kila), što sam jučer i dostojno proslavila supermasnim kroasanom s omletom iz Daily Fresha i malom Milkom, tako sam se opet ugodno osjećala u svojoj savršenoj maloj crnoj s dekolteom do pupka (best buy s rasprodaje u Naf Nafu prije 4 godine... 100 kuna, viskozna, nosiva i kao tunika i kao haljina, i svi me i danas pitaju gdje sam je kupila!) i tajcama, ali kako je haljina već sto milijuna puta viđena na meni a M mi je zabranio da je podignem ičim jačim od lakiranog pojasa i tankih lančića oko vrata (u prvoj verziji sam imala brdo narukvica, još jedan lanac s golemim privjeskom od princess rezanog gorskog kristala, pojas od ponija sa zebra-uzorkom, zebraste salonke od ponija - volim ponijevu kožu... i duboko vjerujem da je skidaju s ponija kad su već umrli prirodnom smrću... kao i kožu od krokodila, noja i zmije, i kožu od onih lakiranih životinja u bojama), tako sam čvrsto odlučila da cipele moraju biti glavni akcent na kombinaciji, pa sam izvukla famozne mazohističke Prade dobivene od Najbolje... I, naravno, gorko zažalila već dok sam se spuštala liftom.
Ali za ljepotu se mre, i tako sam izdržala par sati bola i patnje uz dobru glazbu i druženje u for gasu.
M je sreo neke svoje frendove koji su bili strahovito zabavni, a među njima se našao čak i jedan kojeg je opčinila monumentalna Jen sva u zlatnom i ružičastom, Jen je u najboljoj australskoj maniri besramno upoznavala komade i punila phonebook u mobitelu, Z je kao i uvijek bila prelijepa, elegantna, ženstvena, čarobna i nadrealno mrzovoljna, i u kombinaciji sa S1 plašila poznanike otrovnim izljevima, a novopečena razvedenica Lile (for the record - ona je ostavila besperspektivnog supruga!) i mamica - kućanica Ž, koje rijetko idu van i kronično su žedne alkohola, su se raspištoljile do granice društveno prihvatljivog.
I konstantno mi podvodile neke svoje poznate frajere koji su čak bili zanimljivi.
Samo što ja nisam baš imala priliku zablistati.
Zbog bolova u nogama i otežanog balansiranja na neanatomskom visokom potplatu bila sam osuđena većinu vremena odsjediti ko tuka, a kako mi se zbog alkohola (i diuretika koje gutam za brže mršavljenje) stalno piškilo, tako su me u tim kratkim pohodima na wc neiznošeni remenčići cipela izgrebali do krvi.
Cure su na kraju cmizdrile kako sam ja kriva što smo se pokupile ranije nego što su namjeravale, ali unatoč trudu da se anesteziram alkoholom bol prouzročena cipelama je bila previše nepodnošljiva.
Toliko da sam od auta do stana odšepesala bosa i na prstima, jer je bilo prebolno nakon tolikih potpetica petu ponovo spustiti na pod. I sa mjestimično oguljenom kožom po stopalima i krvavim stigmama mog žrtvovanja skupim dizajnerskim cipelama!
Čak i ako mi je večer bila totalno uništena zbog prokletih cipela, ipak sam izvukla pouku koju sam već milijun puta do sada izvlačila, ali nikako da mi stvarno dopre do mozga - NE IZLAZITI U NEIZGAŽENIM CIPELAMA NA VIŠE SATI; POGOTOVO NE U CIPELAMA KOJE SU TOLIKO VISOKE DA SE U NJIMA MOŽE SAMO SEKSATI (i to iz strogo ležećeg položaja!)!!!
I ko uopće kupuje i nosi takve cipele, ako ja - žena zvana Štikla - ne mogu hodati u njima???
Prokleta Miuccia Prada!
Mrzim je!
Možda Papa nosi njene cipele, ali to je samo dokaz da ovaj antipatični Papa nije dostojan zamjenik onog prošlog, simpatičnog, i da nije dobar čovjek, jer ne znam ko može nosit njene proklete cipele a da nema rožnate papke umjesto stopala...
Ili kopita...
A Vrag ima kopita...
Uh, koja genijalna dedukcija!
Nakon sinoćnje lekcije naučila sam Posh Spice Beckham gledati drugim očima...
A pronašla sam i rješenje na zagonetku zašto se Posh nikada ne smije i zašto je onako užasno mršava...
Dovoljno je baciti pogled na cipele koje nosi i shvatiti da je žena zapravo 24 sata dnevno na konstantnim mukama, u stanju beskrajne agonije i patnje... I kako bi se onda mogla smijati? Ili uopće imati apetit?
Mora da joj svako jutro kad ustane i shvati da bi se morala odjenuti i obuti cipele ekspresno dođe zlo...
A ja sam u međuvremenu sumirala sve gluposti koje sam napravila u zadnjih tjedan-dva dana, samo zato što se nisam potrudila na vrijeme uključiti mozak, a koje su redom pošle po zlu, i odlučila sastaviti podsjetnik da se idući put suzdržim da ne radim iste.
1. NE IZLAZITI U NEIZGAŽENIM CIPELAMA NA VIŠE SATI; POGOTOVO NE U CIPELAMA KOJE SU TOLIKO VISOKE DA SE U NJIMA MOŽE SAMO SEKSATI
Natečena i bolna stopala, rane na koje bi vlč. Sudac pozelenio od zavisti, onaj trenutak agonije kad skidamo najlonku i pritom depiliramo svježu krastu s bolne rane, flasteri koji se odljepljuju dok cvilimo u izgaženim i udobnim ravnim čizmama i rane koje se lijepe za najlonke... Da nastavim?
Osjećaj neugode - 1 (na skali od 1 do 10). Svi griješimo...
Emocije patnje, bola i razočaranja (u cipele) - 100 (na skali od 1 do 10).
2. AKO NAJBOLJA OSTAVI AUTO U ZAGREBU I KLJUČEVE NA STOLU DOK JE NA PUTU, A NISAM NAVIKLA VOZITI PO SNIJEGU, ONDA NE I POKUŠAVATI VOZITI PO SNIJEGU
Jer će vožnja trajati otprilike 3 minute, dok ne očešem prvi kontejner, a onda će Najbolja morati prijavljivati na poslu da ju je neko puknuo na parkingu i biti bijesna na mene cijelih sat vremena.
Osjećaj neugode - 9 (na skali od 1 do 10).
3. AKO SE VEĆ TROŠIM SA FRAJEROM U STANU U KOJEM JE I PAS, NE OSTAVLJATI UPOTREBLJENE KONDOME NITI NA 5 MINUTA NA NOĆNOM ORMARIĆU
Jer ću ih onda bezuspješno tražiti danima po stanu. A onda će jednog naći Najbolja među terijerkinim igračkama, a ostala dva spremačica ispod ormara i kreveta... Mrlje po parketu od sadržaja istih neću ni spominjati.
Osjećaj neugode - 12 (na skali od 1 do 10).
4. NE ZVATI UPOMOĆ 6 PUTA T-COMOVU SLUŽBU ZA KORISNIKE, GNJAVITI IH KAKO NISU POSLALI ISPRAVAN PROIZVOD, I ZAHTJEVATI DA NEKO DOĐE VIDJETI NA LICU MJESTA U ČEMU JE PROBLEM, AKO NE USPJEVAM INSTALIRATI GLUPI MAX TV
Pametno je prvo provjeriti koliki su ethernet utori na onoj sivoj stvari i na ruteru, i vidjeti da li neki drugi sivi kabel odgovara, a ne prvi koji nam je izgledao kao idealan (zato jer je nekako najtanji i najelegantniji, a i stilski odgovara onome za telefon i za priključak u zidu), jer se moje zaključivanje temelji na estetici a ne na zdravom razumu, a i malo je neugodno ispast glupa izblajhana tuka ispred frajera koji baca tako ponižavajuće podsmješljiv pogled na moju instalaciju...
Bonus: ne pitati podsmješljivog frajera mogu li se slučajno ti kabeli koji su svi sivi nabaviti u crvenoj i bijeloj boji da se bolje uklapaju u dnevni boravak koji je sav u te dvije boje...
Osjećaj neugode - 15 (na skali od 1 do 10).
5. NE TRAŽITI PO INSTINKTU U KOJOJ JE KABINI NAJBOLJA KOJA UPRAVO PROBA BRDO GRUDNJAKA U INTIMISSIMI NEGO JE BAREM PRVO ZAZVATI PO IMENU!!!
I po mogućnosti pričekati da pusti glas.
Bez obzira koliko mi dosadno bilo i koliko je dugo čekala, i bez obzira što sam ja svoje odavno probala, platila, i još kupila i čarape u Calzedoniji...
Jer postoji mogućnost da neugodno iznenadim ženu s golim cicama i u tangama navučenima preko hulahopa, i da ostanem zatečena sa zavjesom u ruci, i da pola dućana vidi tu istu jadnu ženu, sa svim njenim nesavršenostima pod neonkom iz kabine... I golim cicama...
Osjećaj neugode i totalnog srama - prokl, gdje je na tipkovnici onaj simbol za beskonačnost??? Gdje??? (na skali od 1 do 100).
Post je objavljen 23.01.2009. u 13:16 sati.