Odlučila sam za sada requeste od Žene i Tugaljivog držati na stand by-u, i možda se kasnije praviti da ovih dana nisam bila na Fejsu (što je čista laž, jer sam i upravo sada online), i u međuvremenu sebe uvjeriti da se ništa od ovoga svega nije dogodilo...
Jer ako budem čvrsto vjerovala u to...
Onda nekoliko dana neću ni razmišljat o tome.
U međuvremenu, odlučila sam bit sretna što je Jen ovdje i provesti nešto kvalitetnog vremena s njom.
Jen je moja australska rodica, dvije godine starija od mene, i u mlađim danima jedan od uzora i totalna ikona.
I ne samo zbog toga jer mi je donijela prvi Wonderbra grudnjak i kožnu motorističku jaknu, naučila smotati joint i navući kondom na tikvicu, prvi put mi obojila kosu kanom, ili jer je uvijek bila tako cool i momci su pred njom padali pometeni...
Niti zato jer je Jen tako često dolazila ljeti na Otok, pa je poznajem najbolje od svih svojih dijasporičnih rođaka.
Nego zato jer je Jen, za razliku od svojih triju sestara, uvijek živjela na rubu katastrofe i upadala u totalno glupe situacije, i uvijek je nekako uspjevala isplivati i još izvući i bolji kraj...
Jen ima tri sestre koje su oduvijek bile savršene; nakon katoličke škole pozavršavale su fakultete i počele raditi na realizaciji uspješnih karijera: Fran u financijskom consultingu, Mel u pr-u, a Nell kao supruga nogometaša. Jen, najmlađa, je napustila školu sa 16, zbrisala sa frendicom u Melbourne i zaposlila se kao administrator, počela živjeti poprilično razuzdano i gubiti vrijeme po klubovima... Sa 17 je rodila dijete i dala ga na posvajanje, spanđala se sa nekakvim dj-em, počela raditi kao konobarica u klubu, i kad je obitelj nakon četiri godine nekomunikacije napokon dobila božićnu čestitku od nje, ispalo je da je u međuvremenu Jen ipak maturirala u večernjoj, pronašla posao u UN-u, upisala nekakav poslovni studij i udala se za superzgodnog bosanca koji je radio s njom i kojeg je to ljeto i dovela na Otok.
Brak je potrajao kratko, jer je Jen sa suprugom otišla raditi u Sarajevo, gdje je upoznala britanca Toda i zbrisala s njim na Karibe, gdje je upoznala Andrea, golemog crnog frajera koji je konobario u hotelu u kojem je Jen radila kao HR manager, i s kojim je dobila curicu koja je ostala s bakom u Australiji zbog škole (i koja je, zapravo, cijelo vrijeme s bakom otkako je Jen otišla s Kariba. Jer, ruku na srce, Jen je izvanredna osoba i odlična u svemu čega se prihvati, ali jednostavno nije stvorena da bude odgovorna majka. Jako joj loše ide). Nakon karipske avanture Jen je opet radila za UN i proputovala pola svijeta, od čega je najdulje boravila u headquartersu u New Yorku, gdje je upoznala tipa s Wall Streeta koji je pokleknuo pod stresom i odlučio otići na Novi Zeland i uzgajati ovce.
Kako Jen definitivno nije žena koja se snalazi sa živinom, a nije bio ni on, nakon 6 mjeseci kaubojsko-pastirskog života prodali su ovce i u Christchurchu otvorili konzultantsku tvrtku, čiji je klijent bila i australska firma koja je otvarala novozelandsku podružnicu...
I tako je upoznala CEO-a australske firme, Roba, zgodnog, rastavljenog i prokleto privlačnog muškarca u četrdesetima za kojim je totalno izgubila glavu i vratila se u Melbourne.
Čak je pokrenula i brakorazvodnu parnicu sa suprugom bosancem, koji se cijelo vrijeme nekako nadao da će Jen doći pameti i vratiti mu se. Ali ako mu 8 godina čekanja nije bilo dosta... onda baš i nije jako pametan, zar ne?
Jen se prvi put u životu stvarno totalno i iskreno zaljubila u Roba, a i obitelj je bila jednostavno presretna, jer čovjek je bio jednostavno neopisivo savršen. U svemu.
Osim u jednoj maloj sitnici...
Rob je, naime, između ostalog bio i swinger i ljubitelj grupnog seksa i svakojakih igrica u spavaćoj sobi.
A budući da je Jen žena naše race, a žene iz naše familje ne vole dijeliti ni sebe ni svoje partnere s masom golišavih tjelesa, Jen je postavila uvjet a zaljubljeni Rob ga je prihvatio.
I tako su uglavljene zaruke, dogovoren datum, a Rob je potrošio brdo novaca na organiziranje veličanstvene fešte u petozvjezdičastom popularnom resortu.
Jen je bila izvan sebe od sreće, i kad smo se zadnji put vidjele ovo ljeto povjerovala sam da je sve moguće i da na kraju svi nađemo pravu ljubav iz snova i živimo happily ever after...
Samo što se Jenin san pretvorio u noćnu moru.
Kako stare navike teško umiru, a ovisnosti se ne rješavamo baš tako lako, tako se ni Rob nije riješio svoje male ovisnosti o grupnom seksu i izmjeni partnera.
Prije dva mjeseca Jen je trebala biti poslom u Canberri, ali budući da se posao poklopio s Robovim rođendanom, odlučila je zbrisati sa simpozija dan ranije i iznenaditi dragoga i osvanuti mu na vratima u superseksi izdanju, sa skupom dugmadi za manžete u jednoj i superdildom u drugoj ruci. Jer Rob je volio igrice s dildom, mada navodno nije imao sklonosti prema drugom spolu.
Međutim, kako je Jen trebala biti odsutna preko vikenda, Rob se sam pobrinuo za svoj rođendanski tulum, tako da je Jen ušetala u kuću taman u trenutku kad se dragi zabavljao u probranom društvancu jednog muškarca i tri žene...
I to kako zabavljao!
A ono što je njen dragi imao u guzi definitivno nije bio silikonski dildač!
Naravno da bi svaka žena privremeno izgubila razum na takav prizor, pogotovo ako je zaljubljena do ušiju kao što je bila Jen!
Ali kako Jen ima pametnu mamu sa 4 uspješna braka iza sebe, i tri još pametnije sestre koje nikad nisu izvukle deblji kraj u razvodima, tako je i Jen postupila po pametnim savjetima pametnih i iskusnih žena svog plemena.
Nakon tjedan dana dragome je naoko sve oprostila i nastavila s pripremama za vjenčanje, čak su zajedno krenuli i terapeutu za veze, dok je u međuvremenu na poslu uzela slobodnu godinu, prodala vjenčanicu i zaručnički prsten za lijepe novce, makla sa strane dio novaca kojim je trebalo platiti svadbenu feštu, podigla ušteđevinu, dala stan koji je imala u gradu u podnajam, i tri dana prije planiranog obreda jednostavno raskinula cijelu priču, ostavljajući Roba izbezumljenog (ipak je bio strašno zaljubljen u nju) i sa gomilom troškova za vjenčanje... naravno, bez mogućnosti povrata novca koji je već bio uplaćen, jer je vjenčanje prekasno otkazano.
Na žalost, ako ga je svjetski premaslala, to ne znači da ga je i preboljela.
Mada više nije baš toliko luda za njim.Trenutačno stanje bi se više moglo opisati kao... pa, preboljevanje vlastite naivnosti i gluposti.
Jer iz sadašnje perspektive, Jen je svjesna da je cijelo vrijeme žmirila na očite znakove da Rob nikada nije ni prestao sa svojim spolnim običajima i navikama. I sigurno nije imao namjeru prestati ni u braku s njom.
Negdje u isto vrijeme se i Lile, naša zajednička rodica, razvela, i kako joj u ovome trenutku ne odgovara biti sama doma s papigom, pozvala je Jen da provede slobodnu godinu s njom umjesto da bezveze vrluda po svijetu stopama Angeline Jolie ili radi neku sličnu glupost.
Uostalom, Zagreb uopće nije loše mjesto za započeti ispočetka.
I tako smo sada dvije koje započinjemo ispočetka.
I ja i Jen nemamo pametnog posla preko dana, ne radimo ništa korisno i raspolažemo gomilom slobodnog vremena, pa smo se odlučile udružiti i baciti se u vrtlog društvenog života ovog malog kontinentalnog grada...
S Jen pod rukom sigurno neću ostati neprimjećena.
Jen je tipičan australski komad medenog tena (od solarija i krema za samotamnjenje. Dok i na najmanju naznaku prirodnog sunca stavlja debeli sloj spf50 na lice, spremna je pustiti da u solariju kvarc-lampa pregori na njoj, što mi je totalno nelogično) i medene kose, golemih čokoladnih očiju, kolageniziranih srcolikih usana i svaki put kad se nasmiješi trenutno zabljesne okolinu remek djelom australske ortodontske keramike. A svojih 10-ak kila viška nosi sa takvim čarobnim šarmom da jednostavno nitko ne primjećuje da Jen možda baš i nema savršene proporcije.
Usto, Jen obožava pretjerivanje, baš kao i ja, i još više od mene. Njen nakit je uvijek najveći, njena odjeća uvijek najtrendovskija, njene pete najviše, nokti najdulji, make-up najsvjetlucaviji, torbe najveće, smijeh najzarazniji, a ona sama uvijek najglasnija, najviša i najluđa žena koja se može zateći u prostoriji... Onako, tipično australski, bučna, velika i prelijepa.
Osim toga, Jen je odlučna u svom naumu da preboli nevjernog pasjeg skota i zaboravi na prizor zatečen u dnevnom boravku, a to se najlakše postiže upravo tako da se razuzdano prepusti svim glupostima koje joj padnu na pamet.
Uostalom, gdje bih našla bolju frendicu koja bi N-u skratila mučno vrijeme u ljubavnim dvojbama, nego u vlastitiom leglu?
Jer kad vlastiti problemi postanu preteški da bih se nosila s njima, ja ih maknem sa strane i krenem rješavati tuđe, sve dok neka viša sila onako usput ne riješi moje kojima se ne želim baviti...
Napokon zar mi u Tajni lijepo sve ne piše? Moram samo vjerovati da će Svemir sve rješiti najbolje moguće i u moju korist, i onda će se sve tako i dogoditi.
Valjda.
Nadam se.
Ne, pogrešan način razmišljanja. Želim da se sve sredi.
MORA se sve sredit...
SREDIT ĆE SE!!!
Pliz, pliz, pliz da hoće...
Post je objavljen 22.01.2009. u 15:20 sati.