I'm Done With The Great Love. I'm Back To Great Lovers. (Samantha Jones, epizoda od preksinoć)
Odbor za probleme uzrokovane oženjenošću žuđenog partnera je sastančio, i sastančio, i planirani briefing se pretvorio u plenarnu sjednicu... I nakon nekoliko tura Jegera, par tračeva, podijeljenog recepta za najbolji pekarski krumpir na svijetu (sad znam kako od Ž izvući fenomenalne recepte koje ona inače krije od nas ko guja noge. Alkoholom!) i gledanja slika M-ovih nećaka, Odbor se složio da uopće nećemo potezati pitanje Oženjenog, nego ćemo klin klinom izbiti.
Tj. oni su to odlučili.
Ja sam ionako bila previše izmoždena djelovanjem alkohola na dijetom oslabljeni organizam, da bih se bila složila i da su odlučili da se moram popet na Klimanjaro u kostimu kokoši ili gola mahat gaćicama s vrha Zagrepčanke.
Srećom, negdje odmah sutra smo se složili da nema šanse da će oni meni sad tu namještati neke blind dateove kao što su planirali pod utjecajem Jegera, jer da ja njih uvijek osramotim kad mi tako nešto slože...
Zapravo, samo sam se jednom svjetski ocrnila pred frajerom kojeg mi je uvalila TT, ali zato jer mi je bio dosadan, a na kraju je ispalo da to što sam pijana baljezgala idiotarije i ispala iz auta kad sam pokušala izaći bez da otkopčam pojas njemu uopće nije bilo crnjak nego kjut, pa je htio još dejtova, onda sam ja njemu rekla da ne mogu jer sam se zaručila taman dan iza našeg dejta, nakon čega se Dosadni naljutio na TT pa su se posvađali.
I jednom pred bratićem od M, jer nisam imala pojma da M pred pola familje glumi, pa mi je izletilo da je frajer koji mi se javio bivši od M.
Hm, kad malo bolje razmislim, jednom sam se sviđala i kolegi od S1, pa me nagovorila da izađem s njim na piće...
I jednom njenom frendu s kojim me je bila upoznala u Piranji, i onda me ostavila s njim na 15-ak minuta, a ja...
I onaj šogor od TT-inog bivšeg dečka kojem...
Ah, hm, dakle, gdje sam ono stala?
Oženjeni.
Naravno da se opet ne javlja!
Nisam uostalom ni mislila da hoće! Pa nisam neka naivna mulica od jučer koja nema pojma o životu i muškarcima!
Ali ipak, nekako... Tako se trudio da sam ipak pala, mada nisam imala namjeru.
Ipak, ja sam odrasla cura. Odrasle cure ne plaču. Ok, možda malo plaču, ali samo malo, i to u sebi, jer su greškom kupile običnu umjesto vodootporne maskare.
Odrasle cure su se već milijun puta opekle i jednostavno znaju postavit granicu samoj sebi, povući crtu, reći da je dosta, i kupiti jednosmjernu kartu za Arizonu.
Ionako na kraju svakoga prebolimo, i još se kasnije same sebi smijemo kako smo bile glupače... mislim, nije da me Oženjeni zabolio pa da sad trebam odbolit, božemesačuvaj, ali eto... Bolje da prebolim dok još ne boli, nego da opet nasjednem!
Preventiva je najbolji put do dugovječnosti i blagostanja!
Ja sam odlučila da moj rehab započinje noćnim životom i samostalnim pronalaženjem klina koji bi mi klin izbio.
Npr, večeras je Armand Van Helden, mislim u Bestu, a ja željna plesa.
Doduše, teško da ću tamo naći nešto zanimljivo, ali nikad se ne zna... Nikad se ne zna...
Nagovorila sam N da ide sa mnom. Trebam sponzora za alkohol. I nekoga da me čuva od gluposti kojima sam u posljednje vrijeme tako sklona.
N je ionako sav nekako uvenuo otkako se preselio u Zagreb, a nije prošlo niti mjesec dana.
More ga neispunjena ljubavna očekivanja.
Naime, nekako je do posljednjeg trenutka odgađao pronalaženje stana jer se nadao da će Z predložiti da žive zajedno, bar dok se N ne snađe. Pa i preselio se samo zbog njega!
Avaj! Jedno su vikendi i zajednički godišnji odmori i blagdani, za koje čovjek zna da će trajati točno određen broj dana i onda se svi vraćaju doma i vole na daljinu. Drugo je kad osoba A upadne na teritorij osobe B. To već mijenja neke stvari...
Naravno, Z nije ponudio N čak ni privremeni suživot. Nego mu je pronašao stan. NA DRUGOM DIJELU GRADA! Kao, bliže mu je doći do posla...
Osim toga, Z ima organiziran život, rutinu, prijatelje, aktivnosti, sve ono što ljudi već imaju... A N u Zagrebu nema nikoga, osim mene i udane frendice. N-u je dosadno. N nema svoje frendove, svoju kvartovsku birtiju, svoju teretanu i svoje nećake. N je sve to ostavio u Splitu. Zbog Z.
Pokušala sam razgovarati sa Z. Kao, našli smo se na kavici na pauzi, jer Z radi u centru.
Z ima osjećaj da je malo ubrzao stvar sa N, jer da nije siguran želi li ga u tolikoj mjeri pripustiti u svoj život nakon tako malo vremena. N mu ponekad ide na živce, jer samo sjedi doma i cmizdri da je usamljen. N ne želi ići vikendom na Sljeme jer mu je hladno. N ne voli klizanje, ne voli zimi ići na bazen, i ne karta, što su sve aktivnosti kojima Z ispunjava svoj vikend.
Osim toga, N je tijekom studija u inozemstvu navikao imati normalnu vezu sa osobom istog spola i ne skrivati partnera od prijatelja i obitelji. N se u Splitu nikad nije sramio predstaviti Z-a kao svog dečka. Ni Z se nije sramio na N-ovom teritoriju. Ali, u Zagrebu mu je već neugodno.
Ah, muškarci! Homo ili hetero, čini mi se da je s njima uvijek ista priča!
A lijepo sam govorila N da dobro promisli i da se ne istrčava.
I zato mu sad moram hitno pronaći krug prijatelja u kojem će se osjećati dobro i ne biti ovisan o Z. Jer mi se čini da jadnik stvarno vene.
Eto, još jedna dobrodošla aktivnost u Arizoni!
Dok budem spašavala prijateljev život, neću se opterećivati svojim problemima!
A nije da ih nemam...
Kao prvo, nisam odolila rasprodajama, i moje su se zalihe opasno stanjile.
Zato sam solarij zamijenila kremom za samotamnjenje, pa postoji opasnost od skore pojave leopardovog uzorka na koži, što ne želim.
A smanjila sam i troškove mobitela, što bi moglo rezultirati nepovoljno po moj društveni život.
I pritom još uvijek nisam kupila sve ono što bih htjela i što mi je potrebno (ali zato jesam brdo pogrešnih i nepotrebnih stvari, kao i obično).
Kao drugo, ovo mi je prva solo zima nakon jako dugo vremena.
Mislim, ljeto je odlično vrijeme da žena bude solo, ali zima... cccc... Nikako. Loše. Hladno i usamljeno.
Zato mislim da je krajnje vrijeme da nešto poduzmem na tom planu.
Ali da ovaj put nađem frajera koji je barem zakonski dostupan...
Post je objavljen 16.01.2009. u 11:41 sati.