Opet je ponedjeljak, i ponovo sam izgubljena.
Operacija Max TV je prošla uspješno, i sada svako prijepodne imam na VH1 sat vremena predobre aerobne klupske glazbe (hm... i nazvali su to Aerobics), ali nije da mi se vježba, mada imam dovoljno prostora, čak i Reebokov steper i bučice (iz faze kad je Najbolja mislla vježbat doma uz dvd-e)...
Ali ni to me više ne čini sretnom.
Cure rade i osjećam se usamljeno preko dana. Već mi je totalno dosadio život kućanice. Kuham, pospremam, gledam tv, pričam na telefon, izađem do grada zbog interneta, i općenito umirem od dosade.
Vikendi su već druga priča. Vikendom se družim, izlazim, dani su mi ispunjeni i preispunjeni, i prebrzo prolaze...
Ovaj vikend, na primjer, sam shoppingirala ( i skoro se poklala s najboljom u DM-u jer ona mrzi kupovinu sredstava za čišćenje i mopova za pod, a ja sam objavila rat flekama na tepihu, ali to je već druga priča...). Družila se, u subotu smo napravile tulum posebno za N, koji je doduše bio strogo ženski, ali glavno da se tulumarilo... Plesala, vraćala se doma u zoru, padala s nogu u štiklama po Avenueu, eksperimentirala s kosom (prvo se u petak totalno preblajhala sama pa su mi korjenovi bili banana žuti, zatim smišljala nekakav skandinavsko-natural preljev, i na kraju je sve ispalo ok...), a bila sam i na dateu...
Upravo tako! Ž mi je namjestila nekog frenda od svog mužića, za kojeg je zaključila da bi bio idealan za mene jer odgovara traženom profilu, a sasvim slučajno je i pokazao interes za mene na jednom od onih predbožićnih evenata po kojima sam peglala nemilice prije mjesec dana, pa rekoh zašto ne...
I tako sam upoznala i gospodina Tugaljivog, frajera navodno idealnog za izbijanje klina klinom.
Samo što je Tugaljivi sve samo ne idealan za mene.
Dapače, Tugaljivi je totalno isti tip kao i Nesuđeni, frajer s kojim sam imala vezu prije Nezakonitog, i koji je jedan od najvećih mogućih promašaja ikad, jedan od onih koje želimo zaboraviti i za koje nam je neugodno kad se uopće prisjetimo da smo provele desetke mjeseci u vezi sa njima i izgubile gomilu dragocjenog vremena, napravile grozne greške koje su se odrazile na naš budući život, i onda počnemo pjevušiti ili samoj sebi pričati gluposti od srama pred samom sobom i da zaboravimo da smo se uopće i prisjetile...
Ž nikako nije jasno zašto sam ostala tako užasnuta, i što je to tako loše na njemu.
Frajer je, naime, na prvi pogled skroz ok.
Visok, zgodan, plav, rane tridesete, dobar posao u multinacionalki, dobar obiteljski background (zlatna mladež), dobar velik auto, stan na onom dijelu Vrapča koji mi se baš sviđa (nisam ga potrošila! Znam to jer je susjed od Ž!), relativno zabavan, pomalo i duhovit, vidi se da je i inteligentan...
A kvaka je...
Pa, ima TO nešo, upravo TO što je imao i Nesuđeni.
Nešto zbog čega znam da bi stvar ispala totalna katastrofa, nešto što sam već prošla (i ne samo s nesuđenim) i od čega trebam bježat ko vrag od tamjana, inače...
Nesuđenog sam upoznala totalno filmski, s wow-efektom, u fazi dok sam jož živila i radila u Zagrebu. Bilo je ljeto, i s curkama sam preko tjedna znala zbrisati na neki dobar party na obali preko tjedna i vratiti se na posao ko zombi, ali sretna i željna još...I tako smo i taj četvrtak zbrisale do Primoštena jer je u Aurori bio Mr.C, naplesale se, i negdje pred zoru odlučile krenuti doma...
Ali avaj!
Tri mjeseca stara 206-ica je odlučila otkazati na parkingu, a ja sam morala biti prisutna na sastanku u 10! kako je to bilo vrijeme prije autoceste, a i vrijeme kad nismo sve imale službene mobitele, našle smo se u deep deep trouble. Tj. ja sam se našla, budući sam jedina imala tako važnu obavezu za 6 sati, bez mogućnosti da nazovem, odgodim, opravdam se...
I dok smo lamentirale nad nesretnim Peugeotom, spas se pojavio u vidu momaka iz mog starog splitskog kvarta koji su ponudili pomoći curama da auto dovedu u vozno stanje, a frend je predložio da mene preveze njegov rođak koji također žuri u Zagreb na posao.
Ali kakav rođak!
Dva metra visok mišićav komad crne kose, najnevjerovatnijih zelenih očiju na svijetu, sav ležeran u Replayu, smiješio mi se za volanom tada još uvijek popularnog Cherokeeja, i naravno da sam pala na pojavu!
A tek vožnja!
Cijelim putem smo izmijenili tek nekoliko riječi, ali totalno pravih riječi, a vozio je brzo i sigurno, u autu je svirao Caffe Del Mar petica, pijuckali smo mlijeko i trijeznili uz joint, i doma sam bila totalno na vrijeme, čak je i pričekao da se na brzinu tuširam, presvučem i skinem naslage glittera s lica i odbacio me na posao. Točno do 09.00!!!
Tu subotu sam ga ponovo susrela u Papayi. Bio je tako kjuuut, tako seksi, potpuno različit od skejtera, basista iz bendova, agencijskih kreativaca, dj-a i ostalih zgubidana na koje sam do tada trošila dragocjeno vrijeme. Zgodan, dotjeran, perspektivan, imućan, dobrog backgrounda, okružen svim tim tako dražesnim momcima i taaaako gentlemanski zainteresiran za mene!
Čak imam i slikicu od te večeri koju je okinula Najbolja, on u crnoj košulji, bež 3/4 hlačama i japankama, ja s pramenovima i umjetnom orhidejom u kosi, u zebrastoj haljini na volane i mazohističkim sandalicama, dopirem mu do ključne kosti, brišem bronzer o njegovu košulju, gledamo se s kretenski rastopljenim osmjesima i sve na slici vrišti: LIVED HAPPILY EVER AFTER!!!
A kad sam tu večer još otkrila što i koliko toga krije u hlačama, moja sreća je izgledala potpuna i vječna!
Sve mi sanjamo o frajeru koji ima, izgleda i ponaša se kao princ iz bajke, ma što govorile i ma kakve se pravile pred frendicama.
A kad frajer još svakodnevno šalje sms-ove sapunjastog sadržaja, zove na dnevnoj bazi, kupuje nam cipele i torbice koje sebi ne možemo priuštiti, vodi nas na godišnji u Grčku i zimovanje u Egipat, upoznaje s mamom, i kad ga sve frendice jednostavno obožavaju... Onda je to definitivno ispunjenje svih snova.
Ili jednostavno predobro da bi bilo istinito.
A ja sam bila previše zaljubljena da bi skužila da sam se spanđala s pijavicom i emotivnim vampirom. I, što je još gore, maminim sinom i šonjom do jaja.
I tako, kad je Nesuđeni nakon nekoliko mjeseci zaključio da bi se rado vratio doma u Split i pridružio očevoj i stričevoj obiteljskoj firmi, našla sam se na 100 muka. Ostaviti posao koji obožavam i vratiti se na otužni jug svakako nije bilo dio mojih životnih planova, ali dobila sam jako lijep prsten, njegova mama je već opremila stan, a curke su mi punile glavu da sam luda ako ne prihvatim, i tako sam dala otkaz, utrpala skromnu imovinu u gepek Jeepa i vratila se doma.
Tj. u stan točno ispod onog u kojem su živjeli njegovi roditelji.
Bez posla, bez društvenog života koji me je ispunjavao, trebalo je krenuti ispočetka.
Njegova stara koja mi je na dnevnoj bazi visila na grbači se tada činila najmanji problem. Nesuđeni je po cijeli dan radio, a kad nije radio visio je doma za kompjuterom i igrao World of Warcraft ili metiljao po forumima.
I fizički se potpuno promijenio: pustio je mini škembicu jer je njegova stara svaki dan kuhala tone omiljenih jela za svog zlatnog jedinca, postalo mu je tlačno prošetati pješke čak do kvartovskog Keruma, objesio se, počeo zaboravljati na šišanje, štucanje podpazušnih dlaka i šumice koja je prijetila izviriti iz košulje, a radnu sobu je pretvorio u svinjac i negodovao svaki put kad sam ja prostoriju pokušala dovesti u red.
Do tada nismo živjeli skupa, tako da nisam imala pojma da on nije sposoban počistiti mrvice sa stola za sobom, pokupiti odjeću s poda, uzeti čisti ručnik, ili zatvoriti za sobom šampon/pastu za zube/frižider/ormar.
O tome da ja nađem posao nije bilo ni govora, jer ko je vidio da buduća majka njegove djece radi, a i njegova je mama imala planove za mene...
Nakon nekog vremena, budući da je njegov društveni život nestao ili se sveo na sjedeljke uz utakmicu s frendovima iz kvarta i par kretena koje zna još s faksa, ja sam počela izlaziti bez njega.
Najobičniji subotnji izlasci do Metropolisa, Mastersa i Tribua s curama, kave ispred Vijeke na Rivi, shopping ekspedicije, ništa strašno ni razvratno...
A onda sam počela upoznavati i druge frajere. Normalne momke koji su doduše možda imali manje od njega, ali su bili zabavni, opušteni, raspoloženi za druženje... i tu su počeli problemi.
Njegova zločesta sestra koja je izlazila na ista mjesta kao i ja je počela puniti glavu mamici, mamica je počela puniti glavu Nesuđenom, krenule su svađe, emotivne ucjene, seksualni život je nestao bestraga, počeo mi je biti užasno odbojan, toliko da sam koristila svaku izliku da noć prespavam na kauču s daljinskim u ruci...
I kad je jedne srijede mamica osvanula nepozvana u mom dnevnom boravku, održala mi lekciju o nesređenom stanu (a ja sam stvarno ulagala goleme napore da svinjac njenog sinčića održavam u najboljem mogućem stanju) i tome kako je žena ništa pod nebom dok ne rodi, te izjavila kako su ona i sin bili do Don Rodijaka koji radi u Sv.Tom-i-Tom i dogovorili preko veze subotu za tri mjeseca te da rade na tome da dobiju Vilu Dalmaciju, meni je totalno pao mrak na oči.
Ne samo da nisam bila spremna za brak sa totalnim idijotom, nego nisam bila spremna za brak uopće! Pogotovo u situaciji kad sam grozničavo razmišljala kako bih najbezbolnije izvela prekid, a da se na moju grbaču ne obruši gnjev utjecajne obitelji.
Osim toga, negdje u to vrijeme sam upoznala i Nezakonitog, koji mi je počeo polako ulaziti pod kožu, mada sam znala da je još uvijek službeno u braku.
Agonija se nastavila slijedećih mjesec dana. Nesuđeni je terorizirao, mamica je organizirala svadbu i ugnjetavala, ja sam plakala po cijele noći a danju se tajno nalazila sa Nezakonitim na kavama, dok napokon nisam totalno pukla pod pritiskom...
I odlučila riješiti problem na jedini mogući način.
Iselila sam iz mamičinog stana i uselila u stan koji mi je pronašao Nezakoniti, pronašla posao u struci u roku od tjedan dana, kroz to vrijeme konzumirala enormnu količinu tableta za smirenje, isplakala more suza, promijenila nekoliko brojeva mobitela zbog telefonskog uznemiravanja od strane Nesuđenog i mamice, zaradila titulu gradske drolje i sponzoruše bez obraza i srama koja uskače iz jednog bogatog kreveta u drugi, pretrpila nekoliko javnih ekscesa koje mi je priredila njegova grozna sestra...
I nakon nekog vremena, kad su stvari sjele na svoje mjesto, bila spremna započeti vezu koja mi je obilježila život, onu sa Nezakonitim.
Ali to je potpuno druga priča.
A kako se tu uklapa Tugaljivi sa kojim sam zadejtala?
Pa, po tome što jednostavno na prvu ima previše karakteristika koje dijeli sa Nesuđenim. I još par njih koji su prohujali kroz moj život u međuvremenu. Svi su bili jednostavno u svemu savršeni momci koji su se opsesivno zaljubljivali na prvu, a nakon vrlo malo vremena na uvijek jednak način nasilno pokušali od mene napraviti ... to nešto! I da, ispalo je da svi imaju isti tip mamice rospije. A ovaj Tugaljivi živi u stanu u obiteljskoj kući, kat iznad roditelja. Što je informacija sasvim dovoljna da odustanem u startu.
A kako se kod mene ciklički ponavljaju dva potpuno jednaka tipa muškaraca (uz pokoju iznimku tipa lokalnog kriminalca, jedva punoljetnog konobara-studenta, boksača-kamatara i poduzetnika-jebivjetra ili zgodnog-ali-zaručenog-hercegovca), a to bi bili oženjeni bludnici i fini dečki-krvopije, jednostavno znam da je ovaj jedan iz kategorije krvopija i da mu ne želim pružiti priliku i za drugi susret.
Mada ima te preslatke smeđe Bambi okice tugaljivog oblika, sasvim lijepo tijelo i zabavne priče. A ne sumnjam ni da bi neko vrijeme provedeno s njim stvarno moglo biti ugodno...
Dok mi neočekivano ne servira prsten i mamicu!
Mislim da bi zato za mene najbolje bilo da prestanem pripuštati muškarce u svoj život na neko vrijeme.
Mada je ovaj Tugaljivi tijekom pisanja posta poslao već 3 poruke!!!
Mogla bih se, na primjer posvetiti kukičanju ili šivanju. Popraviti patente na jastučnicama i navlakama za kauč. Isplesti tabletić.
Ali iako živi u istoj građevini sa starcima, možda ipak nije kao jedan od ovih maminih sinova koji su mi zagorčavali život?
Možda da operem sve zavjese u stanu večeras?
Ako se samo još jednom vidimo, i možda malo svratimo do njega... To ne znači da ću odmah upast u vezu, jelda? Napokon, nije da ja baš tako lako ulijećem...
Ili opeglati sve ručnike, kuhinjske krpe i posteljinu? Ispeći neki jako komplicirani kolač?
Postoji mogućnost da je jako dobar u seksu, ali to nikad neću saznati ako ne probam... Ili da je skroz ok lik, normalan, ali kako ću to znati ako mu ne pružim priliku da se dokaže?
Znam! Mogla bih prati fino rublje i osjetljivu vunu ručno!!!
Ili jednostavno poslat sve kvragu i naći se snjim, pa da vidim mogu li klin klinom izbiti!
Jer sutra je tjedan dana otkako se Oženjeni opet ne javlja...
Post je objavljen 19.01.2009. u 13:05 sati.