Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/elle-woods-gone-brunette

Marketing

Nema seksa. Nema napeto. Nema ljubić.

Nema više GMOP-a. Tj. nema nastavka priče o GMOP-u.
Jednostavno nema smisla pričati o nečemu što ne postoji, čega nema, što sam ja sebi valjda samo u svojoj glupoj glavi umislila.

Danas je 14-i dan otkako smo se zadnji put vidjeli i otkako se uopće nije javio. Ni na koji način.

Što se mene tiče, ne mora me više ni na ulici pozdraviti.

Dovoljno sam odrasla da znam što je to. Dovoljno već imam takvih gluposti pretumbanih preko grbače da znam da se više ni neće javit, osim ako mu se eventualno ne priševi... Ali i to je sporno. Jer ako u toliko puta nije dobio ništa osim žene s raznoraznim menstruacijama, tegobama mokraćnih puteva i sličnim boljeticama, vjerovatno sad neće htjeti riskirati još jedno druženje sa mnom izvaljenom na kauču dok on tetoši, peče pizze, češka da zaspim, mijenja filmove u dvd-u, tješi kad cmizdrim (imala sam upalu mjehura. I piškila sam žilete), a sve to da ne dobije ništa zauzvrat, onda sigurno neće riskirat opet.
A lijepo sam ga upozoravala na svoju neupotrebljivost, ali ne, gospodin je želio moje društvo.
I dobio je moje društvo.
I učinio sve da me zateleba u sebe.
Bio je divan.
Vrijeme provedeno s njim je bilo zabavno.
I ja sam pala ko zadnja glupača...

I to kakva glupača!

Ali nema više glupače... O neeeee...
Ova glupača ga je prekrižila sa svoje liste prijatelja, poznanika i ljubavnika.
Ova glupača je jednostavno toliko ljuta i bijesna da joj se čini da je izgubila apetit od ljutnje i bijesa.

Što uopće nije loša stvar, dapače.
Jer dok sam ovih dana ležala bolesna i krepavala od gripe, žderala sam bez pardona.
Mislim, kad se razbole ljudi obično izgube apetit. Ja ne. Ja kad se razbolim podivljam. Ok, ne ja. Nego moj apetit.
A jedno brzinsko gubljenje apetita mi je bilo neophodno.

Nego, bolesna sam i zato sam užasno živčana.
Zaradila sam gripu. Ne svinjsku nego onu običnu, ali ko kaže da je ta bolja od svinjske ili lakša?
Jednostavno sam se razbolila ko konj (temperaturu sam dobila ujutro nakon što sam otchatala cijelu noć s Annabelle - hvala joj!belj). Samo dva dana temperature od 39-zarez-nešto, ni prbližno onom užasu od australske gripe koji je harao oko Nove godine 2000-te, kad sam imala temperaturu do 40tke 9 dana u komadu i završila na plućnom, ali još uvijek dovoljno neugodno i ružno.
Problem je zapravo u tome što mi je cijeli organizam riknuo, i što se već nekih tjedan dana nikako ne oporavljam.
Slaba sam, upala sinusa nikako da zacijeli, nemam snage, nemam volje...
Odgegala sam se par puta vani na neke kave, ali to mi nije to. Ne mogu izbjeći I, ipak smo uvijek isti čopor baba u istom kafiću, a nekako nisam u fazi da se družim s I. Čudno se osjećam i ne znam što bi joj rekla, što bi uopće pričala s njom...

Ali nekako se ne ljutim na nju. I zapravo mi ne smeta što sam saznala da je Pinocchio.

Jer unatoč tome što ima svoje ispade, i što je izgleda sklona Munchausenu, I uopće nije loša osoba.
Dapače, uvijek je bila tu kad sam je trebala. I unatoč tome što smo imale nekih malih čarki i razmirica, što smo imale neke faze kad po par mjeseci nismo pričale, uvijek je bila tu kad sam trebala prijatelja.
Ne samo kao rame za plakanje, nego i kao konkretna pomoć u poslu, prijevozu, novcu, podršci svake vrste...
I volim provodit vrijeme s njom. Zabavna je, topla, duhovita, malo neurotična i dramatična doduše, ali nikad zla, nikad pakosna, nikad podla...
Uostalom, nije ona ništa rekla onom mom malom prijatelju. Nego je njemu nešto bilo kao neugodno... Ma, pričali smo jučer na kavi. Duga priča.

A ako sam stvarno toliko jadna da ću odbaciti osobu koja mi se pokazala prijateljicom radi jednog najobičnijeg phallusa kakvih ima unaokolo na stotine, onda stvarno ne zaslužujem da se u slijedećem životu rodim kao išta bolje od higijenskog uloška.

A GMOP svejedno ne zove.
Ne javlja se.
Čak ga nema online na skypeu i msn-u od petka.
Gad, prasac, kreten.
Debil, idijot, morončina.
Troglodit.
Neandertalac.
Muško!

Mah. Nema šanse da ikad sazna da sam zbog njega u bilo kojem trenutku života bila u komi. Naravno da ću držat jezik za zubima i prste daleko od mobitela. Nikad nisam bila jedna od onih koje gnjave i traže razloge i objašnjenje zašto. Imam taj issue s ponosom, priznajem. Uvijek dama, taman se raspadala iznutra od jada.

I ne, nismo se poseksali.
Prvu večer smo bili toliko pijani da smo padali s kauča i posrtali po stanu, a miniGMOPu se nije baš dizalo.
Drugi put smo se posvađali, nabio mi je na nos nešto iz moje prošlosti za što slučajno on zna a nije baš laskavo za mene, pa sam mu rekla da se neću ševit s tipom koji je bez kondoma spavao s curom koja je imala HPV koji još nije bio zaliječen (da, radilo se o I... Duga priča). Uhvatila ga bila panika pa smo gledali tv i spremali ga psihički za urologa...
Treći put je ispalo da je doduše s njegovim miniGMOPom sve ok, ali da nije ok sa mnom - navukla sam upalu mjehura, pa smo opet gledali filmove. Dozvolio je da ga izguram na kraj kauča, da ga maltretiram Sumrakom i čak su mu Mean Girls bile zabavne, pa se htio sa mnom družiti i...
...Četvrti put, kad nas je uz stravične bolove mokraćnog sustava omela još i preuranjena menstruacija... I kad me ostavio kod sebe doma da se naspavam, i kasnije pobjegao s posla da me vozi doma i na trajekt.
Natrabunjao je nešto o tome kako sam super i zabavna i bla...
Kako ne može vjerovat da mu je toliko super sa mnom, čak i bez seksa, i bla...
zakleo se da će me nazvat, pomislila sam jea rajt...

I to je bilo to.

Ne tražim razloge, ne tražim opravdanja, ne izmišljam teorije.

Muškarcu stalo - muškarac zove.
Muškarcu nije stalo - muškarac ne zove.

I gotovo.

Nema seksa.
Nema napeto.
Nema ljubić.

Kreten.
Debil.
Gmaz.
Mrzim ga!

Post je objavljen 10.11.2009. u 02:19 sati.