GMOP: Gospodin Možebitni Onaj Pravi, dio prvi

Nije baš najjednostavnija stvar na svijetu biti žena teška 32 i pol godine i zaljubljena.
Onako polubalavo, postpubertetski zatelebana... Umijeæe koje sam izgubila negdje s posljednjim danima svog studija...

Upoznala sam GMOP-a.
Ok, nije baš da sam 100% sigurna da je on baš totalno GMOP. Ali voljna sam pokušati.

Pitanje je samo da li je i on voljan pokušati?

Pitanje... Ah, ta pitanja koja mi se premeæu po glavi dok ležim na kauèu umotana u dekice, s laptopom na trbuhu i èajem pri ruci, dok gledam prokleto seksi Eminema u Eight Miles na Novoj umjesto da negdje tulumarim s otoèkom ekipom na Noæ vještica, i razbijam glavu gdje li je moj GMOP veèeras, što li radi i krati li s nekim vrijeme...
Trebala bih biti previše bolesna za takva pitanja.
Temperatura koja me vozila juèer cijeli dan i danas dobar dio dana je napokon pala, i trebala bih se osjeæati predivno i fenomenalno. Ali ne, ja se osjeæam ultrašugavo. I ultrajadno. Jer ne znam gdje je GMOP.

GMOP i ja zapravo nismo u vezi. Ono, VEZI vezi. Nismo ni nekakvi ševci. Ni dvoje ljudi koji se tek viðaju... Zapravo, viðamo se, to sigurno, ali nekako nikako da konzumiramo to naše viðanje...

A kako sam ja našla tog mog GMOP-a?
Uh... Duga prièa.
U kojoj sam ja ispala nelojalna prijateljica mojoj I. Ali, da I nije bila nelojalna prema meni, možda nikad ne bih došla u napast da i ja budem nelojalna prema njoj.

Naime, I užasno želi i treba vezu. Ma, I želi potencijalnog muža. I to odmah i sad, ako je moguæe. Toliko treba muškarca, da ne preza ni pred èime. Od motanja oko tuðih akvizicija do potrage na Iskrici.
Za njeno iskrièarenje znam od prvog dana, i nije baš da je podržavam u tome. Mislim, ok je tu i tamo prosmucati se po online men shopovima ako nemaš neke ozbiljne namjere, ali ako se svakog lika kojeg upoznaš uživo uhvatiš ko pijan plota i zaspeš ga željom da ste stalno skupa, e to mi je malo veæ... ono, previše. A ona se svakog od njih uhvati ko pijavica, i onda dobije nogu u ekspresnom roku.
Ok, poznajem neke ljude koji su stvarno našli par na takav naèin, ali zapravo je Iskrica krcata frajerima koji bi nešto poševili bez obaveza a preškrti su da bi plaæali èlanstvo na Smokvi i Rotkvi, kao i tužnih ženskica u potrazi za ljubavlju svog života koje uvijek nasjednu.
A moja frendica I uvijek naleti na gore opisane muškarce.

Na stranu kamuflirani ševci s Iskrice, moja I je nedavno poèinila groznu izdaju.
Naime, prekršila ono nepisano pravilo unutar našeg malog društva da se ne smije dirati u tuðe muške.

Imala sam dražesnog malog frenda, preslatko stvorenje 11 godina mlaðe od mene, tek propupalo, vrlo potentno i tada vrlo zatelebano u mene. Konzumirali smo te naše simpatije, ali u totalnoj tajnosti, jer ipak je on imao curu, a i razlika u godinama je bila malo prevelika... I dogovorili smo se da o tom našem dražesnom malom prijateljstvu neæemo nikome ni zucnuti.
Naravno, kao svaka glupa baba, ja sam požurila povjeriti se prijateljici. Samo jednoj. Jednoj jedinoj. Onoj u koju sam imala povjerenja i koja je poznavala i malog.

Ne znam što se toèno izdogaðalo nakon toga, ali znam da je nešto kao zabrijala s njime nakon godinu dana, što mi je i priznala. I pitala me da li se ljutim i da li mi to smeta. Na što sam ja, naravno, rekla da ma kakvi, ma zašto bi to meni smetalo, ma nek radi što je volja, dok sam u sebi, razumljivo, kipila od ljutnje i bijesa. Ne bi mi èak ni toliko smetalo što je to napravila koliko me naljutilo što sam primjetila da se ponašanje mog slatkog malog tajnog prijatelja prema meni poprilièno promijenilo. Na neugodno.
Nisam malog pitala što se dogodilo.
Ne želim istjerivati pravdu, ni vraga, ni mak na konac. To mi je malo ispod mog nivoa.
I ne želim mu zamjeriti što se ponaša kao da me ne vidi i ne poznaje (mali, ne I mislim). Ipak je mlaðahan... A i ko zna što je izreèeno meni iza leða da nemam pojma i što to drago malo stvorenje misli sada.
I, napokon, uopæe nije stvar u malome.
Stvar je u PRINCIPU!!!

I zato sam se odluèila... ha, pa na osvetu.
Zapravo, priznajem da mi osveta ne bi ni pala na pamet da sasvim sluèajno nisam skužila da je I zatelebana u još jednog od svojih iskrièara koji ne želi vezu s njom, i da je taj njen iskrièar zapravo stvorenje koje ja poznajem veæ 15 godina.
Naravno da joj ni na koji naèin nisam dala naslutiti da ga poznajem. Provjerila sam kvart, godine, ime, èak uspjela saznati i koji auto vozi, i da - to je bio on. Zatim sam još jednom provjerila i preko Facebooka... i da, radilo se upravo o tom dotiènom komadu.

Doduše, prošlo je par godina otkako ga nisam vidjela, ali pametna žena za èas razradi plan.
Dovoljno je bilo da se javim staroj prijateljici preko koje sam ga zapravo i upoznala, a oni su bili bestiæi u kvartu, i da nekako izaranžiram da odem s njom posjetiti njenog brata blizanca koji je nakon ženidbe ostao živjeti u istome kvartu, i to na dan kad se tradicionalno sastajalo dobro staro kvartovsko društvo kod njega u stanu, i eto savršene prilike za obnavljanjem prijateljstva s dotiènim iskrièarem... tj. mojim GMOP-om.

I moram priznati da sam ostala poprilièno zateèena kad sam ga ponovo vidjela nakon... Ups, nakon puno godina!Mislim, oduvijek je on bio visok i žilav od aktivnog bavljenja sportom, i drag curama, ali u sjeæanju mi je ostao baš nekako ne pretjerano privlaèan... Ok, osim onih seksi plavih oèiju, široke vilice, plave kose (tada je imao kosu. Sad više nema ni frizuru. Brije glavu) i zaraznog osmjeha, nisam nalazila baš puno zanimljivog na njemu.
Uostalom, bio je prvo deèko iz obrtnièke škole, zatim deèko koji radi fizièki posao, smuca se po kvartu, vozi nekakvo starije a divljaèki nabrijano auto, provaljuje, ima problema s policijom, nosi bezvezne traperice, majce i tenisice, razvaljuje se po podiju na partijima i skaèe na koncertima ispred bine, dok sam ja u toj fazi bila komad iz separea, ložica i ostalih povlaštenih ograðenih mjesta oko dj-a koja bi njemu i zajednièkim frendovima sredila ponekad upad, ili curka koja sluša svirku sa stagea a zatim tulumari s bendom (i po moguænosti, ako ima priliku, ševi basista - u jednoj su mi fazi basirti bili fetiš), koja studira i radi fine poslove, vozi šminkerski motorèiæ, ispija kavice na in spotovima, putuje, nosi odjeæu iz Londona, Milana i Berlina... Ali družili smo se po tulumima, moja frendica vrlo popularna gradska cura je bila njegova najbolja frendica iz kvarta i škole, imali smo zajednièko društvo, bio je u vojsci s nekim mojih bliskim prijateljima, i tako... poznavali smo se. Ali nismo si bili privlaèni, niti seksualno niti socijalno.
Ok, priznao mi je ovih dana da me želio poševiti jednu veèer na Hvaru, kad smo tulumarili u kuæi tadašnjeg deèka naše zajednièke frendice, i kad sam plesala u gornjem dijelu bikinija iz kojeg mi je a da nisam imala pojma bila ispala cica, ali ja sam tada imala deèka koji nikome nije ni dao blizu mene. A i bilo je samo zbog te cice kojom sam zaflešala prisutne i kojom sam lamatala okolo bar 15 minuta dok me cure nisu obukle u majcu...
I da smo se zadnjiih godina više puta zatekli na istim mjestima za izlaske, ali da ga nisam prepoznala jednom kad mi se javio i da sam uvijek glumatala s èoporom utegnutih žena ili ušminkanim debelim lovašima po ograðenim zonama (valjda je mislio na Nezakonitog i njegovo društvo) pa me jednostavno više nije primjeæivao...
A ja priznajem mi je par puta privukao pažnju na plažama sadržajem svoji speedo kupaæih koje su obeæavale obilje i u promrzlom mokrom stanju, ali - zaboga!!! - sama èinjenica da frajer nosi speedo kupaæe dok svi oko njega nose bokserice i bermude me instant hladila!!!
Ali, uostalom, nikad nisam bila njegov tip, kao ni on moj.

A i kako sam ga mogla prepoznati kad se tako promijenio i kad je jednostavno... ono, promijenio lièni opis?

Jer na prvom susretu nakon toliko vremena nisam mogla vjerovati da je to onaj žilavi bezvezni mulac otprije nekih 8 godina!!!

Doduše, visina je ostala ista. I oèi, i osmijeh... Ali mulac se pretvorio u krupno mišiæavo muško stvorenje, æelave glave doduše (vjerovatno su se plavi uvojci prorijedili, a muškarac je tašto božje stvorenje), ali zato skockan u dizajnerske traperice i urednu košulju... A da ne spominjem manire, vještinu komunikacije, majstorsko igranje pogledima i prokleto napaljujuæ raspon osmjeha...
A što smo više zaglavljivali u razgovoru, to sam ja sve više padala na koljena, razoružana èinjenicom da je deèko u meðuvremenu napravio i neke znaèajne pomake u ambicijama i karijeri, položio èetvrti stupanj i upisao (tj. završio) fakultet (ne višu školu, nego èetverogodišnji studij!!!), našao predobar posao, kupio pristojan auto (i nije ga tunirao), skuæio se u komfornom stanu, prekinuo osmogodišnju vezu s curom koju poznajem iz poslovnih krugova kao superpametnu i uberuspješnu, i pretvorio se u zeta iz snova svake majke.

Da, pretvorio se u apsolutno poželjni objekt udajbenih snova moje I.
Napokon sam shvatila što je vidjela u njemu.
A mislim da sam to isto vidjela i ja...

03.11.2009. u 03:43 sati | 13 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.