Nije baš najjednostavnija stvar na svijetu biti žena teška 32 i pol godine i zaljubljena.
Onako polubalavo, postpubertetski zatelebana... Umijeće koje sam izgubila negdje s posljednjim danima svog studija...
Upoznala sam GMOP-a.
Ok, nije baš da sam 100% sigurna da je on baš totalno GMOP. Ali voljna sam pokušati.
Pitanje je samo da li je i on voljan pokušati?
Pitanje... Ah, ta pitanja koja mi se premeću po glavi dok ležim na kauču umotana u dekice, s laptopom na trbuhu i čajem pri ruci, dok gledam prokleto seksi Eminema u Eight Miles na Novoj umjesto da negdje tulumarim s otočkom ekipom na Noć vještica, i razbijam glavu gdje li je moj GMOP večeras, što li radi i krati li s nekim vrijeme...
Trebala bih biti previše bolesna za takva pitanja.
Temperatura koja me vozila jučer cijeli dan i danas dobar dio dana je napokon pala, i trebala bih se osjećati predivno i fenomenalno. Ali ne, ja se osjećam ultrašugavo. I ultrajadno. Jer ne znam gdje je GMOP.
GMOP i ja zapravo nismo u vezi. Ono, VEZI vezi. Nismo ni nekakvi ševci. Ni dvoje ljudi koji se tek viđaju... Zapravo, viđamo se, to sigurno, ali nekako nikako da konzumiramo to naše viđanje...
A kako sam ja našla tog mog GMOP-a?
Uh... Duga priča.
U kojoj sam ja ispala nelojalna prijateljica mojoj I. Ali, da I nije bila nelojalna prema meni, možda nikad ne bih došla u napast da i ja budem nelojalna prema njoj.
Naime, I užasno želi i treba vezu. Ma, I želi potencijalnog muža. I to odmah i sad, ako je moguće. Toliko treba muškarca, da ne preza ni pred čime. Od motanja oko tuđih akvizicija do potrage na Iskrici.
Za njeno iskričarenje znam od prvog dana, i nije baš da je podržavam u tome. Mislim, ok je tu i tamo prosmucati se po online men shopovima ako nemaš neke ozbiljne namjere, ali ako se svakog lika kojeg upoznaš uživo uhvatiš ko pijan plota i zaspeš ga željom da ste stalno skupa, e to mi je malo već... ono, previše. A ona se svakog od njih uhvati ko pijavica, i onda dobije nogu u ekspresnom roku.
Ok, poznajem neke ljude koji su stvarno našli par na takav način, ali zapravo je Iskrica krcata frajerima koji bi nešto poševili bez obaveza a preškrti su da bi plaćali članstvo na Smokvi i Rotkvi, kao i tužnih ženskica u potrazi za ljubavlju svog života koje uvijek nasjednu.
A moja frendica I uvijek naleti na gore opisane muškarce.
Na stranu kamuflirani ševci s Iskrice, moja I je nedavno počinila groznu izdaju.
Naime, prekršila ono nepisano pravilo unutar našeg malog društva da se ne smije dirati u tuđe muške.
Imala sam dražesnog malog frenda, preslatko stvorenje 11 godina mlađe od mene, tek propupalo, vrlo potentno i tada vrlo zatelebano u mene. Konzumirali smo te naše simpatije, ali u totalnoj tajnosti, jer ipak je on imao curu, a i razlika u godinama je bila malo prevelika... I dogovorili smo se da o tom našem dražesnom malom prijateljstvu nećemo nikome ni zucnuti.
Naravno, kao svaka glupa baba, ja sam požurila povjeriti se prijateljici. Samo jednoj. Jednoj jedinoj. Onoj u koju sam imala povjerenja i koja je poznavala i malog.
Ne znam što se točno izdogađalo nakon toga, ali znam da je nešto kao zabrijala s njime nakon godinu dana, što mi je i priznala. I pitala me da li se ljutim i da li mi to smeta. Na što sam ja, naravno, rekla da ma kakvi, ma zašto bi to meni smetalo, ma nek radi što je volja, dok sam u sebi, razumljivo, kipila od ljutnje i bijesa. Ne bi mi čak ni toliko smetalo što je to napravila koliko me naljutilo što sam primjetila da se ponašanje mog slatkog malog tajnog prijatelja prema meni poprilično promijenilo. Na neugodno.
Nisam malog pitala što se dogodilo.
Ne želim istjerivati pravdu, ni vraga, ni mak na konac. To mi je malo ispod mog nivoa.
I ne želim mu zamjeriti što se ponaša kao da me ne vidi i ne poznaje (mali, ne I mislim). Ipak je mlađahan... A i ko zna što je izrečeno meni iza leđa da nemam pojma i što to drago malo stvorenje misli sada.
I, napokon, uopće nije stvar u malome.
Stvar je u PRINCIPU!!!
I zato sam se odlučila... ha, pa na osvetu.
Zapravo, priznajem da mi osveta ne bi ni pala na pamet da sasvim slučajno nisam skužila da je I zatelebana u još jednog od svojih iskričara koji ne želi vezu s njom, i da je taj njen iskričar zapravo stvorenje koje ja poznajem već 15 godina.
Naravno da joj ni na koji način nisam dala naslutiti da ga poznajem. Provjerila sam kvart, godine, ime, čak uspjela saznati i koji auto vozi, i da - to je bio on. Zatim sam još jednom provjerila i preko Facebooka... i da, radilo se upravo o tom dotičnom komadu.
Doduše, prošlo je par godina otkako ga nisam vidjela, ali pametna žena za čas razradi plan.
Dovoljno je bilo da se javim staroj prijateljici preko koje sam ga zapravo i upoznala, a oni su bili bestići u kvartu, i da nekako izaranžiram da odem s njom posjetiti njenog brata blizanca koji je nakon ženidbe ostao živjeti u istome kvartu, i to na dan kad se tradicionalno sastajalo dobro staro kvartovsko društvo kod njega u stanu, i eto savršene prilike za obnavljanjem prijateljstva s dotičnim iskričarem... tj. mojim GMOP-om.
I moram priznati da sam ostala poprilično zatečena kad sam ga ponovo vidjela nakon... Ups, nakon puno godina!Mislim, oduvijek je on bio visok i žilav od aktivnog bavljenja sportom, i drag curama, ali u sjećanju mi je ostao baš nekako ne pretjerano privlačan... Ok, osim onih seksi plavih očiju, široke vilice, plave kose (tada je imao kosu. Sad više nema ni frizuru. Brije glavu) i zaraznog osmjeha, nisam nalazila baš puno zanimljivog na njemu.
Uostalom, bio je prvo dečko iz obrtničke škole, zatim dečko koji radi fizički posao, smuca se po kvartu, vozi nekakvo starije a divljački nabrijano auto, provaljuje, ima problema s policijom, nosi bezvezne traperice, majce i tenisice, razvaljuje se po podiju na partijima i skače na koncertima ispred bine, dok sam ja u toj fazi bila komad iz separea, ložica i ostalih povlaštenih ograđenih mjesta oko dj-a koja bi njemu i zajedničkim frendovima sredila ponekad upad, ili curka koja sluša svirku sa stagea a zatim tulumari s bendom (i po mogućnosti, ako ima priliku, ševi basista - u jednoj su mi fazi basirti bili fetiš), koja studira i radi fine poslove, vozi šminkerski motorčić, ispija kavice na in spotovima, putuje, nosi odjeću iz Londona, Milana i Berlina... Ali družili smo se po tulumima, moja frendica vrlo popularna gradska cura je bila njegova najbolja frendica iz kvarta i škole, imali smo zajedničko društvo, bio je u vojsci s nekim mojih bliskim prijateljima, i tako... poznavali smo se. Ali nismo si bili privlačni, niti seksualno niti socijalno.
Ok, priznao mi je ovih dana da me želio poševiti jednu večer na Hvaru, kad smo tulumarili u kući tadašnjeg dečka naše zajedničke frendice, i kad sam plesala u gornjem dijelu bikinija iz kojeg mi je a da nisam imala pojma bila ispala cica, ali ja sam tada imala dečka koji nikome nije ni dao blizu mene. A i bilo je samo zbog te cice kojom sam zaflešala prisutne i kojom sam lamatala okolo bar 15 minuta dok me cure nisu obukle u majcu...
I da smo se zadnjiih godina više puta zatekli na istim mjestima za izlaske, ali da ga nisam prepoznala jednom kad mi se javio i da sam uvijek glumatala s čoporom utegnutih žena ili ušminkanim debelim lovašima po ograđenim zonama (valjda je mislio na Nezakonitog i njegovo društvo) pa me jednostavno više nije primjećivao...
A ja priznajem mi je par puta privukao pažnju na plažama sadržajem svoji speedo kupaćih koje su obećavale obilje i u promrzlom mokrom stanju, ali - zaboga!!! - sama činjenica da frajer nosi speedo kupaće dok svi oko njega nose bokserice i bermude me instant hladila!!!
Ali, uostalom, nikad nisam bila njegov tip, kao ni on moj.
A i kako sam ga mogla prepoznati kad se tako promijenio i kad je jednostavno... ono, promijenio lični opis?
Jer na prvom susretu nakon toliko vremena nisam mogla vjerovati da je to onaj žilavi bezvezni mulac otprije nekih 8 godina!!!
Doduše, visina je ostala ista. I oči, i osmijeh... Ali mulac se pretvorio u krupno mišićavo muško stvorenje, ćelave glave doduše (vjerovatno su se plavi uvojci prorijedili, a muškarac je tašto božje stvorenje), ali zato skockan u dizajnerske traperice i urednu košulju... A da ne spominjem manire, vještinu komunikacije, majstorsko igranje pogledima i prokleto napaljujuć raspon osmjeha...
A što smo više zaglavljivali u razgovoru, to sam ja sve više padala na koljena, razoružana činjenicom da je dečko u međuvremenu napravio i neke značajne pomake u ambicijama i karijeri, položio četvrti stupanj i upisao (tj. završio) fakultet (ne višu školu, nego četverogodišnji studij!!!), našao predobar posao, kupio pristojan auto (i nije ga tunirao), skućio se u komfornom stanu, prekinuo osmogodišnju vezu s curom koju poznajem iz poslovnih krugova kao superpametnu i uberuspješnu, i pretvorio se u zeta iz snova svake majke.
Da, pretvorio se u apsolutno poželjni objekt udajbenih snova moje I.
Napokon sam shvatila što je vidjela u njemu.
A mislim da sam to isto vidjela i ja...
Post je objavljen 03.11.2009. u 03:43 sati.