Ako nije omrèilo, nema poslin zašto ni svanit!

Neobièno je kako nam ponekad u životu, kad smo fokusirani na neke stvari, ljude i probleme, Svemir život izokrene upravo tako da nam sve ono za èime žudimo bježi van dohvata ruke.
I ne samo da nam stvari, ljudi i rješenja problema bježe pred nosom, nego je upravo nevjerovatno i to da, kad smo najzadovoljnije sobom i kad same sebi izgledamo najsavršenije i najbolje ikad, frajeri ko da ne primjeæuju naše postojanje.

Kao šlag na vrhu svega, razbolimo se od trenutaèno popularne i trendovske gripe, od koje doduše ne završimo na pluænom ili zaraznom odjelu KBC-a, ali nam toliko oslabi organizam, toliko sprèka imunitet, i toliko uneredi imunološki sustav, da jednostavno nemamo kada ni pomisliti na ljude, stvari i probleme koji nas more, a kamoli biti fokusirani na njih...
A možda bi bilo bolje da sam završila u bolnici. Jer bi onda bila hranjena onom groznom bezukusnom hranom i unosila dnevno jedva 200-tinjak kalorija u škembu i dupe, što bi rezultiralo kako-tako oèuvanom linijom.

Ovako sam odležala boleštinu na Otoku. I na Tatinoj kuhinji.

Moj Tata je vrhunski chef. Umirovljen doduše, no zato ništa manje majstor svog zanata.
A kako sam ja jako patila od slabosti u kostima i mišiæima i straviènih glavobolja od mamutske ubergnojne upale sinusa (imam onaj prokleti zlatni stafilokok u njima koji podivlja s vremena na vrijeme i zagorèi mi život do krajnjih granica izdržljivosti), i kako sam ja Tatina mala princeza, tako moj Tata nije mogao podnijeti pogled na mene jadnu i uopæe pomisao na to da njegova princeza pati. Pa se trudio da svojoj maloj princezi uljepša život i ublaži patnje na sve moguæe naèine.
Kupio mi je divnu blijedoprljavoružièastu George Gina & Lucy torbu (u free shopu na Frankfurtskom aerodromu doduše, pa ga je koštala tek nešto manje od 150 eura, ali kvragu potrudio se. Bar je boju pogodio ako ne i model). Naruèio mi od svog frenda koji se vraæa s business tripa u USA iPhone (koji tamo košta oko 100-tinjak dolara, ako ne i manje. Još ga moram dekodirati pa æu napokon i ja – sa zakašnjenjem - imati taj must have gadget. Nadam se da æe funkcionirati na prepaid karticu...). I potrudio se da mi svakodnevno skraæuje muke toveæi me svim mojim omiljenim jelima i slasticama...
Zbog èega sam mu neizmjerno zahvalna. Volim mog Tatu i Tata voli mene, ali nekako sumnjam u njegove dobre namjere.
Naime, svi znaju da Tate ne žele da se njihove princeze prtljaju s nekakvim tamo muškarcima, i da žele biti centrala muška figura u njihovim ružièastim plavokosim životima.
Pa se tako moj Tata potrudio da u tri tjedna svoju Princezu utovi dobrih 5 do 6 kila, u nadi da æe je uèiniti neprivlaènom muškom rodu...

A nema što mi nije kuhao moj Tata. Od domaæih tortellina punjenih blitvom i domaæih njoka, a sve to na gorgonzoli, preko fettuccina na pršutu, raznoraznih èudesnih hruskavih pizza peèenih u peæi na drva (s kvintalima sireva i home made dijaboliènim šalšama od poma), preko najperverznije musake ikad, pa sve do ljekovitih mesnih štruca (èiji osnovni recept za meso ljubomorno èuva). O palaèinkama s bananom, èokoladom i lješnjacima, voænim crostatama i mojoj najomiljenijoj torte tatin neæu ni prièati (Tata za èas sam pripremi lisnato s puno maslaca)...
U tri tjedna sam nabotila ko buhtla, a salo mi se poèelo prelijevati preko traperica...
Horror...

Prije toèno tjedan dana morala sam se vratiti navrat-nanos u Split jer me frendica zvala da hitno doðem na razgovor za posao.
I dobila sam posao, odmah, na prvom razgovoru.
I zapoèela odmah sutra ujutro...
Dakle, veæ tjedan dana radim.
Posao je, doduše, na pola radnog vremena, i plaæa je tek 3000 kuna, ali sam uredno prijavljena. Imam grupu ljudi koje moram obuèiti, voditi i nadgledati, a kroz par mjeseci bi se to moralo pretvoriti u puno radno vrijeme s normalnom plaæom i puno bolju poziciju od ove trenutaène.
Što je najbolje, ako naðem neki normalni posao, ovaj mogu zadržati kao honorarni!

U meðuvremenu mi se prvo javio jedan frend, s ponudom da od sijeènja radim za njega.Strani partneri šire posao, i treba osobu kojoj je sve veæ poznato i koja sa strancima komunicira, ono, tralala. Tek od sijeènja, doduše, ali poèetna plaæa je soma eura, plus auto, INAina kartica za benzin, neogranièen mobitel i zgodni bonusiæi...
A juèer se javio još jedan frend. Ha! I on mi nudi posao! Za našeg zajednièkog frenda. Posao je terenski, trebala bih voditi cijelu regiju od Dubrovnika do Šibenika, takoðer dobivam auto i sve ostale gluposti, što se podrazumijeva... Doduše, nudi mi za poèetak nekih tisuæu kuna manje, ali ja bih bila šefica 60-orici zaposlenih, što moj ego baš nekako voli, a moguænosti za napredak i, sukladno tome, poveæanje plaæe, su jako dobre...

Ovaj prvi posao je u fensišmensi industriji luksuza i luksuznih usluga, što znaèi da bih minglala meðu lovašima. A i poprilièno je ležeran. Što znaèi da bi moja glavna uloga bila da izgledam lijepo i profesionalno, ugodno se smješkam, komuniciram, i hendlam ljude koji moraju ispuniti želje i potrebe klijenata.
Mana mu je to što bih negdje od lipnja do kraja rujna radila punom parom, 20-ak sati dnevno, 7 dana u tjednu, ko konj.
A prednost što bih studeni i prosinac provodila u inozemstvu, kod ostalih tvrtki èlanova grupe, usavršavala se, a sve to u cool zemljama kao što su UK, karipske amerièke savezne države, i, što me je odmah bacilo u ekstazu, mojim ljubljenim Emiratima i obožavanom Dubaiju. I što bih peglala po meðunarodnim sajmovima, što mi strašno fali zadnjih godinu dana...

Ovaj drugi posao je obièniji i dosadniji, daleko ispod svega što sam do sada postigla, ali intelektualno i profesionalno puno izazovniji.
Mana mu je to što ne bih mrdala iz Hrvatske, barem ne u poslovnim aranžmanima, dok se ne izborim za neki upper level. I što bih 4 dana tjedno bila na terenu. Što ne bih imala neki fiksni ured, nego bih koristila urede tvrtke po gradovima ili radila od doma. I što bih se vozala, i vozala, i vozala... sa vozaèem, doduše. I stenjala od posla.
Prednost mu je što bih imala stvarno visoku razinu odgovornosti, sukladno tome i visoku razinu samostalnosti, a ja sam prije svega odlièan organizator i operativac... Mozak bi mi radio punom parom 24/7, kolièina stresa bi bila upravo ona savršena na koju sam navikla i koja mi fali veæ dugo vremena...
A i fenomenalno bi izgledao u CV-ju.

A oba posla imaju dvije veeeeelike zajednièke mane.

Prva je to što bih s ovim prvim mogla poèeti tek u veljaèi, a s drugim poèetkom sijeènja.
A ko æe èekat toliko???

Druga mana je to što... hm...
Ovaj prvi šef je, osim što je dugogodišnji prijatelj, sasvim sluèajno i dugogodišnji pretendent na moje meðunožje... Još otkako smo kao studenti oboje radili u jednoj splitskoj diskoteci. To je ostao i nakon što je oženio moju rodicu s kojom sam ga ja upoznala i napravio joj troje djece, a nastavio biti i nakon ga je moja rodica nogirala zbog partnera koji vodi posao na Maldivima i odvela djecu sa sobom...
Ovaj drugi šef doduše nikad nije pokazivao zanimanje za mene, ali je zato prijatelj koji mi želi uvaliti taj posao u istoj kategoriji kao i ovaj prvi. I nekako imam osjeæaj da bi oèekivao protuuslugu u naturi...
Što, obzirom na to da izgleda ko avion i da je vrlo šarmantan ne bi bio problem. Osim što me kod njega veæ 10-ak godina odbija upravo to što izgleda ko avion i što je vrlo šarmantan. Jer njegov šarm spada u kategoriju šarmantnog gada, kronièni je womanizer koji je polomio desetak srca žena koje poznajem i s kojima se družim, a i iskreno, totalni je debil ko osoba. Jedan od onih koji na sva zvona po gradu objave koga su povalili, sa svim prateæim detaljima i iscrpnim opisima.

Osim toga, u sluèaju prvog posla morala bih usko suraðivati sa tvrtkom u kojoj je izvršna direktorica sestra prokletog GMOP-a!
A zlo mi doðe od same pomisli da bih na bilo koji naèin mogla komunicirati s osobom koja izgleda kao verzija GMOP-a s dugom kosom i sisama!

Da, nazvala sam ga. Još prošli tjedan. Na oba broja, službeni i privatni. Nazvala sam jednom, zatim još jednom, ali se nije javio. Pa sam pokušala i sutradan. Niti jednom se nije javio. Jednostavno nije odgovorio na poziv, niti je uzvratio kad je vidio da sam zvala.
I to je to. Ja sam sa svoje strane poduzela i više nego što obièno poduzimam. Jer ja nisam žena koja zivka. Ja sam žena koju drugi zivkaju, nazivaju i pozivaju.
A ako nema ni toliko pristojnosti da uzvrati na poziv, onda definitivno ne zavrijeðuje da se uzrujavam njime.
Kreten.

Obrisala sam sve njegove poruke iz mobitela. Sve one šarmantne idiotarije, izjave o opèaranosti sa mnom, prièe o obožavanju i planove o tome što æemo sve lijepo i zabavno raditi kad se vratim s Otoka...
Moja mala privatna istraga je pokazala da je i on kronièni ženskar, jedan od onih koji iz èista mira prekinu svaki kontakt nakon izjava o ljubavi do groba.
I sad se osjeæam ko totalna budala!
Mislim, ono!
Bar sam ja uvijek bila ponosna na to da prepoznajem njegov soj, i da instiktivno nanjušim emocionalniu katastrofu i prva dižem sidro, ostavljajuæi gada na suhom. I, hm, ovaj... da ne odgovaram na pozive i poruke, niti ih uzvraæam kad vidim propušteni poziv.

Mislim, poznajem ja dobro svoju vrstu, i nanjušim ih na kilometar. Bilo da nose dva X-a, ili Y kromosom...

Ali bar na tom podruèju nisam ostala na suhom.
Zapravo, otkako sam ostala bez posla, opet nabila desetak kila, upala u dugove i postala slika i prilika jada, nikad u životu nisam bila privlaènija muškom rodu!
Ok, nisam nezaposlena veæ tjedan dana, ali to se ni ne broji, jer radim pola radnog vremena za kikiriki. A ni prva plaæa još nije sjela, niti æu dugo moæi raspolagati svojom zaradom. Prve 4 plaæe æe mi odmah pojesti banka da pokrpim minus na tekuæem, a onda se moram pobrinuti za American, Diners i Go Mastercard, da ne bih dugove odraðivala u Požegi...

Ali valjda ima nešto erotièno u dami koja upadne u nevolje.
Jer dejtam sve u šesnaest.
Aktivnosti nisam prekinula ni kad je GMOP bio u ðiru, samo sam ih malo ublažila. Uostalom, ne radim ništa loše. Samo izlazim na kavice i veèerice, a to je valjda ok...
A totalno mi nije jasno što njih petoro uopæe vidi u meni!
Nikad u životu nisam bila deblja! Ni sama sebi ružnija!
Izgledam apsolutno bezveze. Sva odjeæa na meni je prošlosezonska osim dva para traperica, a i traperice nisu uske seksi ženske, nego komotni muški modeli koji vise na sve strane (naletjela sam prije mjesec dana na nekakvu akciju u Jegerstaru, em su J&Company traperice snizili u pola cijene, em su se za to pola cijene mogla kupiti dva para, pa sam za 800 kuna dobila dva super para hlaèa iz kojih mi ne ispada gorni dio dupeta a bedra ne vape da im vratim nazad njihovu cirkulaciju). Nakit, cipele, sve je na meni pretpotopno. Ne izlazim iz kožne jakne koju sam kupila na proljeæe. Kosa mi je izrasla u glupi bob i puštam je jer nemam novaca da je redovno sreðujem u frizeraju. Osim torbe koju mi je kupio Tata i Hermesove marame koju mi je poslala Najbolja (jer blijedoljubièasta boja i print na marami ne idu na njen ten) nemam apsolutno ništa novo.
Nemam èak ni manikuru! Veæ tri mjeseca imam svoje nokte! Prvi put nakon 9 godina umjesto lijepog dugog frencha ja imam kratke obiène PRIRODNE nokte!
Doduše, u odliènom su stanju. Frendica mi je dala nekakav Alessandrov nail hardener (ostalo joj pola boèice), pa sam par tjedana premazivala nokte njime, ne vjerujuæi u nekakve konkretne rezultate, ali èudo se dogodilo, i sada imam stvarno èvrste nokte koji se ne listaju. Investirala sam tek u Diorov Rouge Noir lak, jer ipak je to najsavršenija boja koja odgovara uz moj ten... ali ne više samo za nokte na nogama, nego ga sada koristim i na rukama. I ekstatièno sam sretna. A poslušala sam i Mamin savjet, i nokte sreðujem onako kako ih je ona sreðivala davno, davno, kad još nije bilo normalnih civiliziranih preparata za njegu. Namoèim ih u toplu vodu s limunom, da se izbijele mrlje i žutilo od cigarete, potisnem kožicu i zanoktice, ispoliram krpicom za èišæenje naoèala, bijelom olovkom za oèi napravim natural french ispod nokta i premažem nekakvim prozirnim lakom za njegu. A na kraju na zanoktice stavim bademovo ulje. I zapravo izgledaju sasvim ok.
Samo što ih ja ne volim ovako natural.
Nepraktièni su.
Osjetljiviji su od gela. Ne mogu ni kuhinju oribati s njima bez rukavica. A umjetni nokti su tako genijalni kad treba èistiti po stanu...

I nije stvar samo u izgledu.
Možda jesam malo snob, ali mislim da bi me èinjenica da frajer nema posao u startu ohladila od njega.
Mislim, kojeg æe mi vraga nezaposleno muško koje bi ja morala hraniti i davati mu za kavu i kladionicu?
Pa sam nekako cijelo vrijeme živjela u uvjerenju da æu ako izgubim posao, zaglavim u dugovima, i od fine, uredne, zaposlene, sreðene i perspektivne cure postanem tridesetdvogodišnja besposlièarka, automatski postati neprivlaèna. Tj. da æu upasti u kategoriju poj.../odj... žena. Onu u kojoj su zaglavile neke moje drage prijateljice, sve redom rastavljene, superzgodne, pametne, uspješne, veæina njih s djecom, stambeno sreðene, normalne po svim kriterijima, ili cure s djetetom, raznorazne samohrane majke, pa zatim curke i žene koje su tridesetu prevalile neudane... Dakle, u kategoriju koju veæina mojih zloèestih frendova smatra dobrima samo za jednu stvar.
Ali jok!
Izgleda da ima nešto strašno privlaèno u ženi koja ostane nezbrinuta, nezaštiæena i bez prihoda.
Odjednom bi se svi brinuli za nju. Štitili je. Pomagali, radili usluge, tražili joj posao. Ženili je.
Istu stvar su primjetile i prijateljice/kolegice iz jedne moje stare firme, koja je upravo u debelom bedu i na rubu propasti. To što cijela Hrvatska u udarnom terminu Dnevnika zna u kakvom su glibu i koliko veæ nisu primile plaæe, nije nimalo narušilo njihovu privlaènost.
Dapaèe, moju A je zaprosio tip koji joj je dvije godine zagorèavao život dok je ona ganjala karijeru.

A ja sam spojila ugodno s korisnim. Kako nemam novaca za kavu – dejtam. A buduæi da moji doma u zadnje vrijeme zahtijevaju kaloriènu hranu, liniju održavam tako da izlazim na veèerice i biram samo light povræe i piletinu.
Izmeðu pet ozbiljnih kandidata izdvojila sam dva kojima sam posebno sklona.

Jedan je zlatni spltski deèko, par godina mlaði od mene, poduzetnièko dijete koje nema vremena za ženskarenja i gluposti jer radi kod staroga ko konj. On bi se baš nekako rado ženio i radio djecu, da i to napokon više obavi, pa da bude miran. Zgodno je, pouzdano, stabilno i milo stvorenje.
Sviða mu se to što nisam baš pretjerano normalna u glavi, i misli da sam super jer:
1. Za razliku od èopora praznoglavih utegnutih komada za udaju koji se motaju oko njega i njegovih frendova sa mnom ima o èemu prièati;
2. Jer naši izlasci završavaju na blesavim mjestima, satima se vozamo i slušamo naglas glazbu koju smo obožavali dok smo bili balavi, netaknuti poslom i obavezama i smucali se po gradu po cijele dane i noæi;
3. Jer obožava moje kuhanje;
4. Jer misli da sam savršeno dovoljno luda da budem idealna protuteža njegovoj ozbiljnosti.

Drugi kandidat je... pa, takoðer zlatno splitsko dijete potkoženih roditelja. Profesionalni sportaš. Otprilike mojih godina. Ne baš pretjerano duhovit i pametan, ali pouzdan, stabilan, dobar, drag, potpuno predan onome što radi, i oh tako solidno situiran. Tretira me kao princezu. Ispunjava sve moje želje. Mazi i pazi. Udovoljava.
A misli da sam super jer:
• Vidjeti svih pet gore navedenih razloga.

Što je sve dobro, odlièno, za pet...
Ali i taaaaaaaaaaaaaaaako DOSADNO!!!

Najzabavniji od svih njih je onaj peti. Ultimativni Šarmantni Gad nad gadovima.
Na njega sam se opako navukla.
Ne zato jer mislim da je idealan kao GMOP (dok se nije pokazalo da je GMOP zapravo obièni æorak).

Šarmantni gad je oženjen i beskrupulozan. I nije muškarac za kojeg osjeæam da bih mogla planirati buduænost i provesti život s njim.
Ali je zabavan i uzbudljiv.
I usto imam osjeæaj kao da dejtam svoju mušku polovicu.
Na neki naèin smo prokleto previše slièni. On sa mnom pokušava zalijeèiti slomlje o srce, ja pokušavam svoje zalijeèiti s njim.

I sve u svemu, èini mi se da je napokon došlo vrijeme da se iskobeljam iz osobne emotivne i financijske krize.
Jer život je uspješan i uzbudljiv onoliko koliko se same potrudimo da ga uèinimo takvim.
Naravno, uz pomoæ dobrih prijatelja, osobnog šarma, truda i posveæenosti svojoj dobrobiti... i uzbudljivih muškaraca.

22.11.2009. u 17:54 sati | 16 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.