Vrlo kratak (za moje pojmove) i poprilično besmislen post o malim stvarima...
Nemam stalan posao, kronično sam bez novaca, nemam što obući (i obuti i odjenuti), banka i kartične kuće mi ozbiljno prijete, zdravlje mi je ugroženo... A nikad u životu se nisam osjećala bolje.
Totalno neopterećeno. Easy like Sunday morning...
(Mada zapravo ne volim nedjeljna jutra. Ni nedjelje općenito. Nedjeljom ne rade dućani i sve je nekako pusto, a i ljudi su u komi jer je sutra ponedjeljak...).
A super mi je i novo rodilište. Nekako udobno. I one crvene kožne stolice ( a možda i nisu kožne, možda su od skaja...). Kad sam jednom skužila gdje je zapravo ulaz u zgradu sve je postalo nekako veselo.
Čak mi ni neprekidna i beskrajna kiša ne smeta. S dobrim gumenim čizmama gacanje po lokvama postaje beskrajni užitak i radost.
Najbolja je u posljednje vrijeme često poslom u ovim krajevima pa se viđamo na kavama i večerama u hotelu Park. I ona je u nekoj plus fazi pa se zajedno dižemo.
A ni Šarmantnog Gada nigdje nema već neko vrijeme, pa se osjećam predivno i neopterećeno do jaja.
Ono, nije da mi ne fali. Ali sasvim se dobro nosim s tim...
Ok, lažem ko pas!
Totalno sam jadna i nevoljna.
Evo me opet nakon tjedan dana na biopsiji jer su nekako uspjeli na patologiji oštetili jedan od mojih uzoraka! Unatoč tome što je već dovoljno viđeno i kad sam prvi put širila noge pred doktorom koji je sve to iznutra promatrao kroz ono nešto ...S punom vayayom gaze, u polusvjesnom stanju jer sam nakon totalno neugodnog zahvata krajičkom oka uhvatila poprilično krvav tampon koji je doktor izvadio iz mene... jako krvav...a da ne spominjem krvarenje nakon štipanja osjetljivog tkiva!
Plus, bez obzira na nalaze, doktor je odmah po viđenom najavio operaciju za tri tjedna, pa se bojim unaprijed.
Usput, jesam li spomenula da je gospodin pred kojim sam ležala u jako neugodnom položaju dok je on kopao i opservirao po mojim najintimnijim prostorima osoba s kojom sam prije nekih 10-ak godina IZLAZILA I DRUŽILA SE?!?!?!
Naravno da nisam.
Dovoljno je neugodan bio prvi pregled, kad me pokušao opustiti pričama o zajedničkoj prošlosti, zajedničkim prijateljima i tome kako smo mu mjesecima namještali stariju sestru moje V koja ga u to vrijeme nije htjela a onda je napokon pristala na kino (mislim da su gledali Svi Su Ludi Za Mary. Ja sam mu kupila karte jer je on bio previše pod tremom) i danas je majka njegove djece... A ja sam cijelo vrijeme mislila na to kako po meni kopa čovjek kojeg sam gledala kako povraća u kantu za smeće mog tadašnjeg dečka večer prije svog vjenčanja...
I da, fali mi Šarmantni Gad. Imam nekakvu suludu želju i potrebu da ga nazovem i pričam s njim. Napokon, kad je prije godinu dana on imao onaj svoj dražestan mali melanomčić često je provodio vrijeme sa mnom, a ja sam mu pružala prijateljsku podršku i utjehu da će sve bit ok...
Ali ne pada mi napamet da suludu želju i realiziram.
Ok, life sucks.
Ali nemam puno izbora. Mogu opet potonuti u blaženu duševnu bol i dobru staru depresiju i bacit se kroz prozor.
Ili zaključiti da je život predragocjen da bih opet izgubila godinu dana odbijajući Zoloft, cmizdreći na terapijama (mada žena od depre super smršavi, ali uzalud kad je nije briga za to da bude lijepa), pa se probudila se iz kome nepovratno starija i s par nepotrebnih bora viška.
A uostalom, been there, done that, i ne da mi se ponovo.
Bar sam imala kjutić vikend.
Subotu sam provela s Klokanom u njegovom malom mjestu, chillajući na suncu, kuhajući i učeći igrati cricket.
Poprilično besmislen, naporan i dosadan sport, ako smijem primjetiti.
I kasno navečer se vratila u Split totalno opuštena.
Po onako lijepom vremenu čak su me spopadale neke čudne ideje o tome kako zapravo uopće i ne bi bilo baš tako jako loše živjeti u prirodi. Mirnim životom kućanice iz predgrađa. U lijepoj velikoj kući s vlastitom plažicom i podnim grijanjem. Razvijati umijeće punjenja paprika i ostale kulinarske vještine do savršenstva, podizati dječicu i svakodnevno vježbati s Tammy na steperu pred plazmom u dnevnom boravku. A navečer svježa, odmorna, neopterećena i sva stress free, preplavljena endorfinom i serotoninom, zaskakati mužića u bračnoj postelji...
Jea rajt.
Do Svih Svetih i prve višetjedne beskrajne kišurine, kad bi me uhvatila klaustrofobija, prirodofobija, selendrofobija, besposlenofobija i sve ostalo što može spopasti besposlenu ženu daleko od asfalta i civilizacije.
A ne usudim se niti pomisliti na proljeće i sezonu prokletih alergija, zbog čega zapravo mrzim i izbjegavam zelenilo oko sebe. Beskrajno kihanje i kašljanje, suhe oči, nadražene sluznice, rijeke sluzi koje beskrajno teku iz natečenog nosa, koji pritom i stalno svrbi (zbog čega ljudima oko mene na pamet padaju razne ideje o prirodi mog češanja i trljanja nosa...)... Omamljenost od antihistaminika... Joj, kuku lele...
Kad malo bolje razmislim, ne bi išlo.
Mada je Klokan užasno ugodan sam po sebi.
I zastrašujuće privlačan.
I vrlo obziran, pa ništa niti ne pokušava.
I beskrajno pažljiv, onako kako su već svi oni pažljivi prije nego zabiju gol, pa svaki dan zivka, šalje medene sms-ove od kojih se rastapam, fwdira funny mailove, ponekad vozi nakon posla u civilizaciju samo da bi sa mnom popio kavu, i općenito mi razvija ovisnost o svojoj prisutnosti.
A nedjelju sam provela s Frendom. U shoppingu. Malo Jokera, malo Emmezete, puno krpica i nešto tehničke robe za njega i novi kaput za mene. Lijepi, prljavo bijeli, lagani. Iz Playlifea. Puna cijena je bila preko 1300 kuna. Zadnji dan rasprodaje je pao na nešto manje od 400. I kjut ravne niske crne čizmice sa zakovicama iz Dorothy Perkins za samo 200-tinjak kuna (ok, te sam platila sama). I ručak, kavice, Žbirac, tračanje, totalna joga za mozak i fitness za dušu.
Frendu se netko sviđa.
A srami se malo napraviti ulet.
Pa sam ga savjetovala i kovala planove, jer je općepoznata stvar da patim od Emma sindroma i da mi je kupleršpil omiljen oblik razonode.
Našla sam vremena čak i za kavu sa Zubarom.
Život je zapravo totalno ugodan kad se puno flertuje i dejta, a da se suprotnu stranu unaprijed upozori da u skorije vrijeme cijelo to dejtanje i flertanje neće dovesti ničemu.
Bez očekivanja, bez komplikacija. A još se i trude. Ooooo, kako se samo trude.
Ali ni to nije rješenje za ubijanje dosade.
Jer meni je dosadno.
O, kako mi je samo dosadno...
Nego, ponovo sam brineta. I totalno sam zadovoljna. Napokon sam, sasvim slučajno, pogodila pravu boju. Ni presvijetlu ni pretamnu, a taman dovoljno zlatastu da ne vuče na crveno ali niti da bude bapska, a da mi usput da malo bolje u licu.
Pola sjenila i rumenila koje sam do sada koristila a koja su na meni kao plavuši bila blijedunjava sada sam pobacala i razdijelila. Smiješno, ali izgledam sama sebi zdravija nego dok je sa mnom sve bilo u najboljem mogućem redu.
Čak sam otkrila i tajnu uspješnog lakiranja noktiju. O, daaaaaaaaa.... nakon 30 godina bezupješnih pokušaja (još od vrtićke dobi) napokon sam otkrila način da mi se lak ne zguli, zapravo doslovno u komadu odlijepi s nokta cca 5 minuta nakon što sam nanijela zadnji sloj.
Naime, tajna je u – acetonu! Skidaču laka za nokte! Sve što sam morala napraviti je bilo to da prije lakiranja prebrišem nokat s malo acetona i “razmastim” ga!
Nevjerovatno!
Nakon 12 godina akrila i zatim gela, umjetnih noktiju i francuske manikure ili trajno obojanog nokta, a sve u svrhu postizanja urednoh izgleda noktiju, napokon imam lak na svojim vlastitim noktima, a da se ne radi o onima na nožnim prstima!!!
Jupi!
Ja i Rouge Noir, together forever!
A imam pik in a Alice In Wonderland O.P.I. jevu kolekciju lakova (Absolutely Alice i Off With Her Red, naravno!).
I tako po tjedan dana, i dulje, tek nabacim još sloj preko, a onda skinem i lakiram ispočetka...
Male stvari, naoko beznačajne, da, ali nevjerovatno kako male stvari život čine ljepšim...
01.03.2010. u 13:47 sati | 25 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh
ma boli te nježnik...piči, piči dalje...
- turimti - 01.03.2010. u 16:00 sati
Samo ozdravi mi ti.Svašta bih ti napisala ali ne mogu.Prije tri godine koješta mi je prolazilo kroz glavu.A evo me tu.Za tri godine nećeš se ni sjećati ničega osim neugodnosti što ti je baš prika virio u pičić.Sretno!!!
- baba ljutica - 01.03.2010. u 16:35 sati
Draga Elle... ti si meni nedavno iskreno zazeljela srecu i puno mi pomogla savjetima i odvojenim vremenom... hvala ti... ovog puta cu ja tebi zazeljeti da stisnes zube i idemo dalje united we stand divided we fall!!!
- NovemberBlut - 01.03.2010. u 16:47 sati
bogtemazo koliko emotivnih odskoka u jednom postu..
- Neverin - 01.03.2010. u 17:42 sati
kaj je je - dooosadno ti je...
- seoska idila - 01.03.2010. u 18:22 sati
ne stignem te citati (ali obzirom na brzinu kojom ostavljas postove, znam da je vremena na pretek :))))) ali ti hocu cestitati na preseljenju na lijevu stranu. ma fala b(l)ogu docekali smo i to :)))))))))
- fotkam, kuham, putujem... - 01.03.2010. u 20:15 sati
Lijepi nokti uvijek podignu raspoloženje :-)).
- ZlicaOdOpaka - 01.03.2010. u 20:32 sati
Ej ženo, evo tebe na cool listi!!!! Bravo, bravo!
A sad odoh nalakirati nokte!- katalona - 01.03.2010. u 20:38 sati
Tebi je i dalje dosadno, koliko vidim..
- aparatczyk - 01.03.2010. u 22:47 sati
Čini mi se da si ipak malo prekritična,post uopšte nije kratak,čak ni za tvoje kriterijume.
A ovo za izgubljen uzorak,to je stvarno peh pa da se ponovo moraš čerečiti. :-((- mudenburger - 01.03.2010. u 22:58 sati
Uf nestzo sam propustila ali svakako ti zelim da nalazi budu o.k. Nazalost ne mrsave svi od depresije neki se bas zdebljaju. Dobro si to napisala, probudis se starija...i pitas se gdje je vrijeme otislo...za nokte, prije koju godinu mi je taj savjet dala manikirka sto nije tad islo u moj koncept njegovanosti ruku ali poslusala sam ju, ovisno o boji i aktivnostima traje mi barem 3 dana a da nema ljustenja.
- jja - 02.03.2010. u 00:25 sati
ajde..kad ti kažeš..male stvari...
- cistiliste - 02.03.2010. u 00:36 sati
a e!
- barba - 02.03.2010. u 03:23 sati
Jebo te, u svakom postu nabrajaš što si kupila i onda nam kažeš da nemaš što obući. Što se tiče svega ostalog.... na prvu loptu čovjek bi stekao dojam da stalno cviliš, a zapravo si pravi fajter. Bit će sve ok.
- windfuckersister - 02.03.2010. u 07:44 sati
Show must go on!
- sewen - 02.03.2010. u 08:02 sati
ja očito ne znam neš što svi znaju. :/ uz stalan poso i solidnu plaću, ne mogu si priuštiti večeranje na mjestima kao hotel Park, a da o neakvim opi lakovima za sto kuna i ne govorim. mislim mogu jedno mjesec dva se ponašat ko pijani beg pa poslje na prosjački štap. ž ne kompron pa. daj mi to pojasni pliz :) btw. moja prija bila na taki operacijon nedavno i sve ok..;)
- dudaduda - 02.03.2010. u 09:55 sati
trenutno nemam što lakirati jerbo sam pojela nokte koliko god se moglo. nije mi to baš drago, ali to je cijena stresa.
- fulvus - 02.03.2010. u 09:57 sati
Prvo drzin ti sipke (zensko san pa kazu da ne smin fige lol) jaka si ti i izac ces ko pobjednik... nastavi gustat sto vise mozes, uz lakove, kaputice ili obicne kavice.... male stvari cuda rade ... veliki pozz :))
- Zadarskosunce - 02.03.2010. u 19:20 sati
ne sjećam se kad sam zadnji put nalakirala nokte, a mislim da ni nisam preselila lakove iz starog stana tako da nemam ni sa čim :D
a za nalaze, kao što sam već komentirala, živa sam već 19 godina :)- tita - 02.03.2010. u 19:31 sati
Nokti, pah, za njih vrijedi isto što i za kosu - sad kad mi niš ne znače, nu ih, rastu k'o Trnoružičina živica!
(...ali me ne sprečavaju da ti držim fige ;-))...)- MiniMaxine - 03.03.2010. u 12:06 sati
ja se zdebljam od depresije. al mi svi govore da mi zaplakani podočnjački izgled super stoji (ja se ne bi slozila)
- Viola (sul palco) - 03.03.2010. u 21:40 sati
gle, ne bih se sjetila acetona :)) odlična ideja...
a ovo što se tiče muških, he, vidim da si na odličnom putu shvatiti da od svakog od njih treba izvući ono najbolje :)) jer u jednome se sve skupa ne može ni naći :)))
pusa za hrabrost na pregledu i liječenju. izdržat ćeš ti to i biti opet kao nova!!!- lion queen - 05.03.2010. u 19:07 sati
@Turim: oooo, hvala, itekako pičim dalje :)
@Ljute Babe: ma znam da će sve bit ok... i vjerujem u to. što god da je, upecali smo na vrijeme. jedino me nervira što se svi prema meni ponašaju ko da sam u terminalnom stadiju (neko od ovih par bliskih se izlajao ekipi)
@NovemberBlut: hvala draga. ali meni je milijun puta jednostavnije nego tebi... :)
@Neverin: a hebemu, that's me, the THE drama queen ;)
@Seoska: nemaš pojma kako mi je dosadnooooooo
@MalaPlava: so damn right...
@Mare: i svi ostali: hvala, hvala... nisam ni skužila :)
@Zlica: a nec! sad su krvavonarančasti...
@Aparatzyck: pa možda jer mi je dosadno, ali sad napokon imam vremena bit bolesna :)
@Hroničar: nemaš pojma kako je bilo neugodno... brrrr...
@jja: meni je max bilo 10 dana, a skinula sam jer mi dogulila boja :)
@čistilište: male stvari kod mene znače mali shopping... minimalni :)- Elle Woods Gone Brunnette - 06.03.2010. u 15:27 sati
@dudaduda: pa eto, ručkove i večere i kave plaćaju frendovi. svi oni kojima ja godinama dok sam imala karijeru i veće prihode od njih nisam dozvoljavala ni da povire u račun. na opi lakove imam pik, ali ne znači da ću ih i kupit. čekam da mi neko ispuni željicu :) a kožnu jaknu, neke make up sitnice i kaput mi je kupio frend. naknada za obilaženje dućana s njim (on to mrzi pa misli da je svima naporno. a meni gušt). što se čizmica tiče... pa imam još neke honorarne posliće koji mi se isplaćuju preko tuđe studentske, pa još mogu si priuštit čizmice od 200 kuna... ali da nemam što obuć, obzirom na moju ljubav prema odjeći i koliko sam je do nedavno imala, kao i na moju oscilirajuću težinu... st varno nemam.
ali da, imam osjećaj da mi sve one godine rastrošne darežljivosti prema ljudima nekako dolaze na uzvrat. odjednom me svi žele častit frizurom, noktima, ručkovima, vikendima... naravno, oni koji još imaju posao.
ali, know what? odjednom mi to sve više nije najvažnija stvar na svijetu...
@Wind: ja kukam :) to mi je jedna od glavnih karakteristika - volim kukat :)
@annabelle: yep... ali problem s glitterima je što ih onda nikako skinut s noktiju... :( pa ću odustat od onog ljubičastog.
@barba: a nec!
@sewen: nemoj. to me uvjek sjeti freddija u posljednjim danima, a freddi me sjeti mog b-a pokojnog... :(- Elle Woods Gone Brunnette - 06.03.2010. u 15:35 sati
@fulvus: ma jela sam ih ja, ali onda sam nekako zaboravila... imala sam faze i kad sam kosu jela. sad samo hranu jedem. čips. imam oprah sindrom. al su zato nokti kjuuuuuuuuut
@zadarsko: nemaš pojma koliko guštam :) thnx :)
@leeloo: ma sad i ja znam da će sve bit superok :) samo me mrzi da me neko čačka po hramiću i svetištu... ipak sam ja bludnica po prirodi i političkom opredijeljenju... :(
@MiniMaxine: nikad nije kasno za manikuru. vidi natašu bebić...
@Viola: nikome ne stoji dobro. a i oštećuje nježnu kožu u periokularnoj zoni. depresija će te kasnije koštat botoksa i kozmetike...
@Lion: thnx :) i da, stvarno funkcionira! ja sam bila izgubljeni slučaj što se lakiranja tiče...
a sad idem nešto i napisat.
kvragu, kad sam sad sva coooooool, bwahahahahahahaha....- Elle Woods Gone Brunnette - 06.03.2010. u 15:40 sati
< | ožujak, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Ožujak 2015 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Prosinac 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (6)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (8)
Prosinac 2009 (7)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (7)
Ožujak 2009 (8)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (14)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Službeni web dnevnik kaotične, hiperaktivne, lijene, zbunjene, infantilne, poročne, ćudljive tridesetineštogodišnjakinje, izgubljene u svijetu dateinga, veza, shoppinga, poništenih kreditnih kartica, poslova koje ne voli, ambicija koje joj se ne da ostvarivati, frajera koji su uvijek pogrešan izbor ali zapne za njih ko pijan za plot... (jel se to tako kaže?)
Spamove, prljave seksi forwarduše, Viagra-mailove i lance sreće šaljite na:
elle.woods.blog@gmail.com
Na Fejsbuku me najdete pod imenom
Elle Woods Gone Brunette
Čitam & komentiram...
Koji
Missilusion
Perez Hilton
Londra
Dijanin vodič...
Shimi
Brineta - Još jedna
Sebastian Wright