Budući da je vrag odnio šalu, ja sam se uputila u frizeraj. Svi znaju da je za ženu najbolje da, kad je tužna, ode na frizuru. A budući da je moja izrasla frizura već počela bacati na stajling blagajnice iz Konzuma (big & bold & bananayellow), a i kako je najbolja u komi, dejtale smo Marinu, njenu genijalnu frizerku.
Naravno, moja će se Sandra doma u Splitu opet ljutit, jer da zašto ja idem u Severinine frizerke kad već 10 godina kod nje dobijem uvijek vrhunski i mukte, pod uvjetom da joj dovodim frendice u čoporima... Je, al ja onda dovedem svoje frendice, i onda ona nema vremena za mene kad ja hoću, nego po tri tjedna čekam da me ubaci, a onda izgubim volju i želju za frizurom...
Pa smo dogovorile: u Zagrebu se šišam, a ona me u Splitu farba.
Doduše, zato sam sada nagrđena malim izrastom a' la Britney, ali budući da je Britney ipak Britney... Onda sam opet sva totalno u trendu, zar ne?
A i odlučila sam ponovo pustiti kosu, tako da nismo napravili golemi zahvat, samo smo preoblikovali u neki mini-bob u stilu Rihanne, sa ogoljenim vratom i dugom šiškom na stranu, nešto slično prvoj kratkoj frizuri Victorie Beckham v/s Pink, pa sam bila zadovoljna... sve dok me nisu počeli fenirati. S brdom volumizera!!!
Tako da u ovome trenutku malo bacam na Donnu Martin Beverly Hils. Do prvog pranja.
S ovakvim puf-bubikopfom na glavi slobodno mogu vodit središnji Dnevnik na HTV-u.
Ali mislim da je inspiracija za feniranje došla iz neke više dimenzije, naime sjedila sam otprilike između Nenada Hervatina i nečeg što je ličilo na Kseniju Urličić, tako da je tv-pretjerans valjda nekako visio u zraku...
A zapravo i nije tako loše kad se naviknem (svako malo bacim blog-editor u bar na dnu monitora, a wallpaper mi je taman i mračan, pa se mogu gledati i proučavati do mile volje, ogledalce moje, a sve to bez da ljudi oko mene u KIC-u skuže da sam zaokupljena svojim likom...).
Uostalom, večeras je ta Philips ili Braun stvar u Aquariusu, i ako uspijem zadržat volumen do večeras imat ću bar frizuru s daškom 70-ih (na Ljupku Dimitrovsku), jer sumnjam da će se iko stvarno spucat u duhu 70-ih...
Inače, sinoć - katastrofa! Ja stvarno nemam sreće s noćnim životom ovih dana...
Izašli smo u 9, doma bili već u 10.30.
Naime, dečko T-ovog frenda je prije izlaska konzumirao neki kebab koji mu je ekspresno naškodio, budući da nije preporučljivo jesti kebab i onda piti whisky kad imaš gadan gastritis, pa smo urlajućeg dečka odveli doma, a mi se pokislo razišli.
Zato se nadam da ću večeras biti bolje sreće.
Najbolja ide na hot weekend s Tajkunom, pa sam odlučila podignuti njen opali duh i potaknuti je da još ovaj vikend napravi pravu stvar u svoju korist, a bogami i moju.
Ako se što skorije uda za njega, to je veća vjerovatnost da će se meni širom raskriliti vrata u nepresušnu riznicu prigodnih potkoženih ženika... Budući da se oni dvoje uporno drže daleko od očiju javnosti i stranica Storyja, vrata su mi tek otškrinuta, ali prsten na ruci i potpis na papiru mijenja mnoge stvari...
Najbolji način da privučem sile Svemira da je dragi što prije zaprosi jest da joj kreiram auru nevjeste.
Zato sam je natjerala da sutra uzme slobodan dan i ugovorila probu vjenčanica.
Proba vjenčanica je inače godinama omiljena zabava mene i mojih cura. Kako svaka od nas potajno sanja o tom danu kada će obući na sebe nešto veliko, bijelo, besmisleno, raskošno, preskupo i nepraktično, uz nadu da make-up majstor neće biti u fazi inspiracije tropskim papigama i transvestitima a frizer u lošim odnosima s dečkom, a kako smo pritom sve nekako odgodile taj važan čin u životu, možemo se bar dobro zabavljati.
A nema ništa bolje nego dogovoriti termin i baciti se u isprobavanje.
Po mogućnosti u blago pripitom stanju.
I, naravno, treba najaviti salonu da dolazimo obje (ili koliko nas već ima...), tako da sve možemo uživati u raskoši materijala i smijati se do besvijesti.
Jer, naravno, prve su na tapetu one najužasnije i najružnije, oklopnjače s korzetima, krinoline i zastrašujuće kreacije siren-kroja koje ama baš nikome dobro ne stoje.
Kad se dobro navaljamo od smijeha dolazi red na one stvarno lijepe, uusne, bajkovite, elegantne i skupe... I na odgovarajuće dodatke, poput rukavica, velova, a u boljim salonima i nakita, cipela, te jastučića za prstenje...
Ako nas se vjenčanica dovoljno dojmila, mi dovoljno popile prije fittinga, a salon nudi stvarno full service, nije na odmet pregledati i ponudu pozivnica, konfeta i ostalih aksesoara koji idu uz haljinu i prigodu...
Nakon fittinga dolazi na red ručak na nekom stvarno slatkom i kjuuuuut mjestu, nakon ručka shopping, a kao veliko finale kući se razvlače kaučevi, zovu curke u čoporu, rashlađuje neki dobar muškat (Ziganteov, ili Armanov muškatel, jer čemu mijenjati provjerenu rutinu), mota joint i u dvd stavlja Pretty Woman.
Samo što ćemo sutra preskočiti uobičajene rituale. Nakon Spose tek brzinski ručak, nakon kojeg još brže kupujemo seksi rublje za Najbolju, a zatim ona odlazi... dok ja ostajem sama, sa jorkširskim terijerom u naručju, sixpackom Stelle u frižideru i Pretty Woman u dvd-u, u otrovnom stanu na Vrbanima...
Post je objavljen 04.12.2008. u 14:28 sati.