Nakon dva dana cookie-tuluma padam s nogu.
Lijepo je primati kune, lijepo je raditi nešto što voliš, ali nakon dva dana neprospavanih noći nekako ne želim više raditi kolače!!!
Cookie party je inače započinjao oko 6 popodne, pripremanjem tijesta uz house ritmove, oko 7 bi se već okupile cure, 3 do 5 komada, načimalo vino, palio joint, peklo, plesalo i miješalo kukovima do 11, kad su cure polako išle doma a ja ostajala nekako baš dobro raspoložena radit... do 01.30 sam već jedva stajala na bolnim nogama, brašnjava, kose pune tijesta, ulijepljena marmeladom, s mljevenim orahom u oku (pod lećom, žuljaaaa....), sinusa iziritiranih od šećera u prahu (da, PRAVOG šećera, nego kojeg drugog!!!) proklinjući običaj da svaku novu godinu dočekam u totalno novoj kombinaciji i s totalno novim crvenim rubljem, što fali staroj odjeći, ah da - ne mogu je navuć, dakle kolači, uf, zašto nemam novaca za onu crvenu coctail haljinu iz Heruca, mijesi, peci, filaj, reži, vadi, gaaaaaaaaaaah, opekla sam seeee.... I tako do negdje tri ujutro, kad sam padala s nogu u očaj pri pogledu na brdo suđa u kadi, sniježnu atmosferu u kuhinji, boce na podu, ispečene prste i svoje bijelo izobličeno lice u zrcalu...
Pomalo strahujem od trenutka kad će Najbolja bacit pogled u vinski ormarić, budući da u njemu sad vlada pustoš.
A očistile smo joj Krauthakerov Sauvignon iz 2006, Chateau Kamnik, domaći pelješki plavac (mmmm... fini...) i malo domaćeg pošipa od mog dide i, naravno, Tomićevi Hektor (krasno vino tipa Porto, pravo žensko, moj all time favorit) i Opolo Nobile (rose', malo tanko ali neodoljivo ružičasto vino), ali ta zadnja dva sam joj ionako ja bila poklonila - da se nađe kad dođem.
Našla sam krasnu crnu charleston-haljinu na volane, Soaked In Luxury, 300-tinjak kuna na nekakvom sniženju, i uopće ne izgleda jeftino, uz odgovarajući remen (lakirani, obični, u boji), čarape ili tajice i bolero može se nositi u nekoliko kombinacija i stilova, i dok sam se ja predomišljala neka prekvarcana tuka ožbukana narančastim puderom, s golemim dupetom i sagorenim pramenovima mi je kupila ispred nosa!!! Dabogda u njoj izgledala jeftino!!!
Moj najdraži B na svijetu se pojavio u Zagrebu, kao poslom, a zapravo u potrazi za predbožićnim razvratom i razuzdanim shoppingom, te Moleculeom od Excentric Parfumes.
Excentric Parfumes se mogu u Hrvatskoj kupiti samo u Victoru.
Ne volim ići u Victor jer tamo rade nadrkane ružne babe koje te mjere zlim okom punim uroka, i znaju biti jako neljubazne. Naročito je antipatična jedna koja ima figuru kulena i goleme silikonske usne pred kojima bi se Kasandra i Vjekoslava Bach zajedno mogle poklopiti ušima od srama.
To stvorenje je bilo užasno drsko prema A kad je htjela kupiti Chloe' torbu od 9000 kuna, jer je valjda procijenila da A to ne može sebi priuštiti. A itekako može. Samo što je A bila odjevena neprilično za posjetu tom uzvišenom concept storeu... Naime, cijeli je dan mozgala da li da proviziju sprčka na nju ili na neplaćene račune, a onda ju je nazvala S1 i rekla kako bi nakon posla mogla kupit upravo TU torbu, i to crnu, a samo je jedna, jer joj je dečko odlučio kupiti za rođendan... Ja i A smo taman nakon njenog posla jele fajitu s nogu u Daily Freshu, i nisam stigla ni do pola kad je A poklopila mobitel, izvukla me šokiranu i gladnu, srećom sam bar capuccino pokupila sa stola, opalila stampedo uz Ilicu do parkinga, ugurala u auto i nagazila gas pravac Victor.
Najkraći put je bio kroz zeleni val preko Traumatologije, gdje smo proletjele nekakvim zabranjenim smjerom na parkiralište od hitne, a za nama panduri koji su taman u blizini završili globiti neko drugo auto i uključivali se u promet kad je naš Smart prošišao kraj njih. Uletjele smo dakle na parking od hitne, policija za nama, kuc-kuc na prozor... A je inače paničarka de luxe, ali valjda je žudnja za torbom bila toliko jaka da se hladnokrvno snašla u sekundi i rekla frajeru da vodi frendicu kojoj je jako zlo na hitnu. Ja sam ekspresno klonula u sic i pogledala frajera polukolabiranim pogledom kroz trepavice, nakon čega su nas još neko vrijeme sumnjičavo pratili pogledom dok smo ulazile u hitnu, gdje smo čekale kraj vrata da se maknu s parkinga, i izletjele van. Samo što se A morala na brzinu iz salonki i hlača presvući u tenisice za aerobik i duge tajice iz gepeka jer je meni u vožnji ispao poklopac s cappuccina pa se sve prolilo po bijelim hlačama i iscurilo u salonku. A nije ugodno biti u mokrome kad je hladno.
Samoubilački smo pretrčale cestu, ona obuzeta žudnjom i odlučna ko nikad u životu, ja u strahu za vlastiti život i nestabilna na 10 cm visokoj inkvizicijskoj obući, i uvihorile u Victor, gdje nas je baba sa usnama soma kapitalca zlostavljala neljubaznošću 10-ak minuta, ružno mjereći A koja je od struka naniže bila u odjeći za fitness u ne baš najboljem stanju (izgažene crne Reebokice i isprane ofucane pamučne tajce), dok A nije pazarila i torbu i Ekscentrika (kojeg zapravo nije imala u planu kupiti, ali kad je bal... nek trpi plastika!). A ni nakon plaćanja se baš nije pretgala od ljubaznosti, nego je s takvim prijezirom vezala brandiranu trakicu na vrećicu da je u meni izazivala agresiju.
Nego, ja više volim Nicholas u Kaptol centru, u kojem mogu do besvijesti prevrtati po preslatkim Baby Dior papučicama za bebe i Baby Escada pletenim torbicama od tisuću i po kuna za jednogodišnjakinke, padati ničice pred ONOM bež Marc Jacobs torbom o kojoj već dva mjeseca pišem Djedici Božićnjaku i u nesvijest zbog diiivnih Stella McCartney accessoiresa, a tete su tako ljubazne da se topim od miline...
Dakle, B je tu. A to znači zabavu, zabavu i još zabave. Opće predblagdansko rasulo.
Zabava počinje već danas, nakon što izmilim iz KICa u kojem uz kavu čačkam po netu zahvaljujući hotspotu, i preselim dupe u Flores u kojem me očekuje B i sretni par mojih najomiljenijih tetaka na svijetu.
Post je objavljen 17.12.2008. u 15:08 sati.