Eto, prevalila sam još jedan tjedan preko leđa.
Koja su u posljednje vrijeme u malo boljem stanju, hvalim se, jer jutra započinjem nabijanjem kompleksa samoj sebi gledajući noge vježbajuće Renate Sopek, grcajući u nostalgiji uz Beverly Hills (bože, kakav sam balavi komad bila u vrijeme kad se to gledalo), a zatim mrcvareći ukočeni organizam jogom između kauča i stola, dok mi se živčani jorkširski terijer pokušava popeti na glavu (to je ono vrijeme kad na tv-u imam samo Kunolovca, Novu Lovu, dokumentarac i Sabor, a još je rano za odlazak u grad...).
Prošao je i Fashion Week, prošli su i neki rođendani, sve se izdržalo stoički!
A došao je i novi kauč od Najbolje, kojeg sam cijelo jučerašnje popodne sastavljala sama, uz asistenciju živčanog jorkširskog terijera, tako da sam sva ponosna na sebe i na činjenicu da znam i mogu sastavljati složeniji namještaj. Te da sam sigurno izgubila, ono, milijun kalorija, dok sam se gnjavila sa raspakiranjem, sastavljanjem, presvlačenjem i guranjem trosjeda po dnevnom, te odnošenjem brda najlona i kartona (ali tek nakon što sam ispuckala sve balončiće zraka na tension sheetsima, hehehehehe) u kontejner, niz i uz stepenice, jer je lift odlučio crknuti upravo kad je meni bio najpotrebniji.
Budući da od Oženjenog nema ni traga ni glasa (osim u nekim javnim glasilima i na netu), odlučila sam ne brati brigu i posvetiti se važnijim stvarima.
Čišćenju, na primjer.
Najbolja ima spremačicu koja dolazi dvaput tjedno i stan pun razbacane odjeće i cipela, šminke, modnih dodataka, te sporadičnih ostataka pakiranja gotove hrane, vrećica iz shoppinga i pokidanih najlonki pretvara u dražesni mali budoir, hram čistoće i meditacije, zen i feng shui utočište... što traje nekih pola sata, dok se nas dvije ne vratimo doma i pobacamo stvari gdje stignemo.
Budući da nismo prljave, samo neuredne, ja se izrazito trudim površine održavati bez prašine, podne pločice sjajne i parkete uglancane, što je - obzirom na psića u kući, ne baš lak zadatak.
Ali sada sam stavila si u dužnost da stan održavam UREDNIM!!!
Odjeća u ormarima, cipele u ormarima, kaputi u ormarima, kape i šalovi u ladicama, torbe na jednom mjestu, kozmetika isključivo u kupatilu, kao i ručnici i šlafroci... A ni pidžamama nije mjesto na kauču, čini mi se.
Pospremanje troši užasno puno kalorija, a ako se izvodi na odgovarajući način pomaže učvršćivanju mišića...
Ako se pritom izvodi s domaćom maskom za blistavi ten na licu, s termosomething anticelulitnim premazom na bedrima i dupetu obučenima u anticelulitne termo hlačice, daje višestruki pozitivni efekt (bez obzira koliko meso žarilo i palilo pod njima!).
Najbolja je odlučila raščistiti pozivnice, račune i ostalo smeće koje joj se nakupilo tijekom proteklih mjeseci, i s užasom otkrila da ima nekoliko wellnes poklon-bonova koje mora iskoristiti do kraja tekuće godine, a nema vremena da ih baš svih iskoristi, pa sam se ljubazno ponudila da joj pomognem prebacivši na sebe sav teret relaksacije i uljepšavanja. I kao prva žrtva je pao Tempio.
Ah taj peeling, ah ta maska za tijelo, ah taj facial i ah ta masaža!!!
Zaista nema ništa bolje za ranjeno žensko srce od podavanja užicima beauty tretmana. Kome treba mužjak, kad postoji spa!
Odlučila sam također poduzeti još nekoliko akcija vezanih uz liječenje ranjenog ega, slomljenog srca i loše cirkulacije.
Naime, nekako sam sebi preblijedolika. To uopće nije dobro. Ispod platinaste kose nikako ne smije biti lice boje krede. Inače žena izgleda kao Jelena Veljača ili, u goroj varijanti, Nicole Kidman, a koja to normalna žena želi izgledati kao Jelena Veljača (ili Nicole Kidman)??? Zato sam odlučila sve novce koju su mi ostali potrošiti na solarij.
Solarij je jako dobra stvar, ako žena nema namjeru izgledati kao zagoreni ćevap (a mnoge posjetiteljice solarija izgledaju upravo tako). Donatella Versace je primjer efekta kakav želim izbjeći.
S mjerom pozlaćen ten djeluje zdravo i seksi.
S mjerom pozlaćen ten je sooooo Gisele Bundchen.
S mjerom pozlaćen ten također vizualno skida par kila.
S mjerom pozlaćen ten i ja nismo baš si dobri, pa me očekuje puno roštiljanja... Naime, ko prava fetiva dalmatinka, bodulka pritom, otkako sam diplomirala i kako sam jako puno radila u životu, jednostavno nemam vremena za kupanje i sunčanje. Situaciju mi otežava i činjenica da živim 100 metara od plaže, što moj odlazak na istu čini nemogućim, jer ko želi ići na more kad je tako blizu??? I kad je tako puno ljudi koji leže jedan drugome na glavi, i njihove urlajuće nejači? A da ne spominjem vikende i godišnji doma na otoku... Mislim, ko se normalan kupa kad cijelu noć mora biti vani, zatim se probuditi na vrijeme za podnevnu kavu, nakon toga krepavati doma ispod klime, pa ići na popodnevnu kavu, pa posjećivati predvečer prijatelje, otspavati do ponoći, i zatim opet vani???
Zato i postoje solariji.
Da bi ekipa s kontinenta, kad se spusti doma na godišnji, slinila u uvjerenju da mi domoroci vodimo bolesno glamurozan beach party life 24 sata na dan, i da smo zato tako preplanuli...
A kako sam ja zanemarila svoj ten zadnjih godinu dana i pretvorila se u ugaslu krizantemu, tako je i moj melanin bestragom nestao.
Obzirom na količinu umjetnog sunčanja koje moram si priuštiti, i dalje sam na prisilnoj dijeti.
A to je odlično. Jer kila se tope, a ja ih imam jedno 10-ak viška, rezultat stresnog, sjedilačkog i neurednog života garniranog poslovnim ručkovima i žderućim team buildinzima (dok su drugi išli na paintball, rafting i razne igre bez granica, moja firma je išla na vikende s janjetinom), sjedenjem u uredu, autu i avionu, međunarodnim sajmovima punima svakojakih čudesa za degustiranje (čari rada u prehrambenoj industriji...), te nekoliko mjeseci užasa na omraženom novom bivšem poslu.
U zamrzivaču Najbolje sam otkrila meksičku mješavinu smrznutog povrća i one mini mrkvice, i sad si priuštim nekoliko komadića lešo svaki dan, što me ispunjava užasom... Jer ko je vidio jesti povrće? Povrće nije za ljude, osim ako nije u obliku francuske salate ili kiselih krastavaca u toplom sendviču!!! Ali nužda zakon mijenja...
A i nije loše pratiti u zrcalu kako se obline opet tope. Još malo, samo nekih 5 kila, i uđem u klasičnu Chanel patch jaknicu koju Najbolja više ne nosi, jer je to komad iz njene "debele" faze (moš mislit).
Dok se ne istopim u preplanulu ljepoticu, ne planiram izlaske. Osim možda u četvrtak, na nekakav Philipsov (ili Braunov, nisam više sigurna) evenat, ali samo zato jer je planiran u điru 70-ih, a ja 70-e i disco glazbu volim, pa se nadam da će biti po mom guštu. A neću morati ni peglati kosu nego ću se pojavit s mojom famoznom mikrofonkom, koja će imati priliku bar jednom izgledati cool i prikladno...
Post je objavljen 02.12.2008. u 14:03 sati.