Blonde does business, ili kako sam zaradila nešto malo novaca na potpuno neoèekivani naèin...

Nakon stvarno neobièno ispunjenog vikenda ponovo je ponedjeljak, a ja sam ponovo sama.
Najbolja je opet on the road, a onda joj dolazi deèko na par dana pa se seli k njemu na Ksaver.

Ovaj put ne samo da sam raskinula subotnje prokletstvo, nego sam prolumpala cijeli vikend, dan i noæ.

Petak - Val produkcija u Marijinom zvonu. Èopor ljudi koje sam davno poznavala, od kojih ih se veæina u meðuvremenu poženila a neki su i u slatkom išèekivanju, i to ne po prvi put, odlièan dj-ing Dalibora Mataniæa, moj neizostavni objekt za traèanje Jelena Veljaèa sa svojim sladunjavim deèkom (zašto, o zašto pobogu ta beskrvna žena ima tako lijepu liniju, tako dobru odjeæu ko da sam je ja sama birala, tako dobru frizuru ko da nikad nema bad hair day... i tako ljepuškastog mužjaèiæa? O zašto???)...
Naplesala sam se ko prava pošast plesnog podija, i to na stvari koje nisam èula još od srednje škole (Smithsi, Violent Femmes), stvari koje mi bacaju osmjeh na lice (Abba, Gloria Gaynor), stvari koje me podsjeæaju na faks i preznojeno padanje u trans pod stroboskopom (Chemical Brothers, Fatboy Slim), stvari koje èine da se osjeæam starom (Kaiser Cheefs, Franz Ferdinand), stvari zbog koje izazivaju jezu i strah od doktora (Michael Jackson)... Svakako bolje nego da sam petak provela u Splitu, blazirano srkuæuæi Long Island i pocupkujuæi desnom nogom u Hemingveju na dosadnoj roðendanskoj fešti rodice G, što je bio plan koji sam otkazala u zadnji èas.
Još bolje je bilo što je postojao i drugi "floor", tj. sala sa stolovima za kojima se deralo po janjetini i u kojoj su prašili harmonikaš, kontrabasist i lik s gitarom (komad s harmonikom je bio prvoklasni!!!), izvodeæi neumorno pravi megamix za svadbe i krštenja...
Kako je dobro kad žena može dignut ruke u zrak, lupit šakom o prsa i zaurlat Mišu, Zeku, Grdoviæa, Lojtricu, dvije-tri o garavušama garniranima dunjama, malo Mate Buliæa i Thompsona, a da se ne mora osjeæat neugodno pred èoporom vrlo urbanih poznanika, jer su se u meðuvremenu i oni preobrazili u razdrljene zvijeri usta punih kamena, krša, masline i Hercegovine...
Inaèe, ja i moje cure smo veæ tradicionalno svake veljaèe na Noæi hercegovaca u Splitu, posljednje dvije godine u hotelu Lav, zahvaljujuæi šefu/deèku jedne od nas... I uvijek smo veæe i srèanije hercegovke od svih prisutnih, mada smo sve s otoka ili iz vlaške. Uf, dobri su ti hercegovaèki mladi kultivirani manageri i poduzetnici, i stvarno znaju sa ženama, samo što svi redom imaju isti defekt - ženu, zaruènicu ili od obitelji blagoslovljenu curu... Na žalost, ta se kvalitetna sorta pari iskljuèivo meðusobno.
Nego, gdje sam ono stala?
Ah, da! Jedini sezonski domjenak na kojem sam se stvarno raspištoljila uz minimalnu moguæu kolièinu alkohola.
A oko 1.30 dobila sam sms od mog M, kako slave roðendan jedne stvarno drage cure, profesionalne sponzoruše koja ima srce i dušu veæu od Triglava i ja je strašno volim, i kako užasno žele da im se pridružimo u... ups, ne želim se kompromitirati èak ni kad sam anonimna na blogu, dovoljno je reæi narodnjak, vrištanje do zore, šampanjac i sve ostalo što uz to ide.
Odavno nisam doèekala zagrebaèko jutro na ulicama :). Ni pojela totalno friško peèeni burek.

Subotu sam provela s najboljom prijateljicom iz bivše firme koja je svratila za vikend (firme prije one u kojoj sam dala otkaz), na potezu od Bulldoga do Maraschina, olajavajuæi njenu direktoricu marketinga (žena je rospija i zlostavljaè, nije ni èudo što joj se tim stalno raspada i ljudi bježe... mada sam se ja jedina s tom ženom na poslu dobro slagala, ne znam kako ni zašto. Ali frendici treba dati podršku, pružiti priliku da olakša dušu, skupiti materijala za blagdanske kave u Egoistu i Procaffeu, a i sebi dati povoda za osvježiti stav kako nije uvijek baš tako jako loše biti nezaposlena...)... Zapravo, kad malo bolje razmislim, to je sve što smo i radile dva sata. traèale njenu šeficu. Ali kvalitetno i temeljito.

Nakon toga bacila sam sidro s M, MX i T u Floresu, uz Freixenet i cheesecake, traèajuæi našu poznanicu koja je ljubavnica nogometaša XY, i koja je na istom tom mjestu prije nekog vremena bila u društvu M kad se pojavila njegova zakonita, i kako su se lijepo družile uz kavu sat vremena, zaljubljeno prièajuæi o svom mužu i deèku, bez da su imale pojma da govore o istom praznoglavom tikvanu, dok je M molio boga da ni jednoj ni drugoj ne iscuri ime...
Pojavila se i moja famozna J, dolepršala u Zagreb samo zbog Shapeshiftersa. Onako neurotièna i ne baš pri zdravom razumu, ali ona nikad nije pri zdravom razumu i to je dio njenog šarma pa je zbog toga tako volimo, opet je preblajhala kosu u maniri okorjele turbofolk ukrajinske plesaèice i odjenula maæehinu srebrnu lisicu i starke po kiši. Dovukla je par kesa s kutijama za cipele i šokirala nas izvlaèeæi na stol ni manje ni više nego 6 pari prokletih starki!
Starke su njen totalni fetiš, i taman je htjela kupiti nove ispranomodre (mislim u Officeu, ali nisam sigurna, ko bi nju razumio), kad je skužila da ne samo da su snižene na 390 kuna, nego i za kupljena 2 para treæi dobiješ gratis, pa je kupila 4 para i dobila još dva... I tako riješila božiæne darove za najbliže prijatelje. Dakle, ove godine me pod njenim borom oèekuju ispranoplave All Stars tenisice, što uopæe nije loše, jer su moje crvene i bijele u jako lošem stanju, a nadam se da kombinacija kožne jakne, clutch torbice, duge gipsy haljine i starki na proljeæe 2009. još uvijek neæe biti totalno passe'...

Naveèer su nas èekali Shiftersi u Aquariusu.
Naime, to je gotovo pa moralna obaveza. Svaki put kad imaju gig u Lijepoj našoj ja sam tu.
Max Reich, polovica dvojca, moj je stari frend. Iz vremena dok je on još bio mlad i neafirmiran. A ja studentica, koja je 1999. skupljala novce da sa dva jednako nabrijana frenda napokon ode na sveti hadž na Ibizu, jer to je bilo nešto što je jednostavno bilo... pa, moralo se!
Da ne kompliciram prièu, na trajektu izmeðu Ibize i Formenteire simpatièan frajer je sluèajno prolio pivo po mojoj nozi, što je rezultiralo jednom jako ljepljivom sandalom, bijesnom omamljenom plavušom, isprikom, jeftinim pivom pomirenja (ako bi se pivo na toj geografskoj lokaciji moglo nazvati jeftinim), prièom, ponuðenim smještajem u šupetini (svakako bolja opcija od vreæa za spavanje i tuširanja na javnoj plaži) i prijateljstvom...
Nisam ostala dugo, tek piæe-dva, malo druženja prije poèetka seta, dovoljno da zaplešem i do 1.30 doplazim doma.
Jer nisam više u cvijetu mladosti, a i nekako sam èudno ukliještila kuk...

A ni juèerašnji dan nije bio baš za bacanje.
Kad žena ima prijateljicu u marketingu pivskog giganta, onda ima i karte za sve koncerte koje pivski gigant sponzorira.
Lil' Kim.
Niš posebno.
Pogotovo ako za roðendan dobijam Beyonce.
Ali eto, da i to malo sisato èudo vidim...
Pa, sad... ako je ona kao seksi, onda æu i ja na svoje salo navuæ nešto usko, raskopèat sise do pupka i bit jednako seksi. Ionako smo skoro istih dimenzija (sreæom, ona je jaèa od mene).
Samo što su moje dinje ipak u kategoriji cate...

Inaèe, niije da se bunim što sam opet ostala solo doma, dapaèe.
Naime, treba mi stan za moj novi blagdanski business.

Poèelo je sluèajno, prošli tjedan, kad je Najbolja donijela u petak košaru domaæih keksa na posao. Kaže da je marketing, inaèe zona sumraka na kraju hodnika, odjednom postao jako popularan odjel u kojem su svi imali nekog posla...
Nije da sam neki majstor slastièar, ali zaboravila sam kako malo ljudi danas zapravo zna raditi domaæe kolaèe, pogotovo ljudi mojih godina.
Kad sam bila klinka svaèija mama je radila kolaèe, bar dvaput tjedno, a ja sam bila jedan od onih rijetkih freakova koji su za roðendan imali kupovnu tortu iz Bobisa, garniranu èudesima od marcipana u obliku ruža, patkica, zeèiæa, prašèiæa..., ali tako jebeno bezukusnu, dok se na drugim roðendanima ekipa davila u tijestu od oraha, èokoladno-margarinskim kremama, pravim èudima slastièarskog umijeæa majki koje su uspijevale radit u poduzeæu, održavati stan besprijekornim, kuhati zdrave obroke svaki dan, uzgajati fikuse i afrièke ljubice, ponešto sašiti i još imati vremena za odgoj djece, kave i traè partije... Mi smo imali spremaèicu, hranili se æevapima i sendvièima (dok baka ne bi skužila da je kritièno i poslala gomilu smrznutog gulaša i punjenih paprika), a rijetki majèini pokušaji da uzgoji biljku ili nešto skuha su bili tako poražavajuæi i nejestivi da je uskoro odustala (kad nekome ne ide, onda ne ide!). Uspijevalo nam je jedino drvo života u kuhinji, i to na neki misteriozan naèin... Doduše, toliko smo ga uspješno gnojili mesom i krumpirima i zalijevali juhom iz mamine kuhinje, da je jednostavno moralo rasti ko ludo.

Nakon što sam završila peti razred osnovne, prvi u kojem nisam išla u cjelodnevni boravak nego bila osuðena na domaæu kuhinju, zakljuèila sam da je vrag odnio šalu i da, ako želim opstati, moram nauèiti kuhati! To ljeto je tata bio doma, a kako je on profesionalni kuhar (ali pomorac, dakle doma 3 do maksimalno 4 mjeseca godišnje, a tada se trudi kuhinju izbjegavati u širokom luku), imala sam sasvim dobrog mentora a želudac je dobio priliku da zadrži neošteæenu sluznicu još neko vrijeme.

I stvarno mi dobro ide.
A kolaèi su moja posebna strast.

Dakle, Najbolja me isti petak nazvala s posla da njena kolegica iz drugog odjela ima roðendansku feštu danas, i doma i u firmi, i može li ona od mene naruèit veæu kolièinu keksa po mom izboru. A nego što da može!
Tako sam juèerašnji dan, do odlaska na Malu Sisatu Kim, provela u kuhinji. I žena mi danas oko podne javila da sam je oduševila! A u meðuvremenu sam dobila i još dvije narudžbe - K je odnijela neke na posao danas, pa je njena šefica pitala mogu li ja za srijedu caterirat kod njih u agenciju malo veæu kolièinu toga za proslavu neèijeg odlaska na porodiljni, a javila se još jedna kolegica od Najbolje - ona ne bi puno, ali da su dosta trajni, da ima za do Božiæa!

Nije da æu zaraditi neke znaèajne novce, ispekla bi ja to sve mukte, èak i sama kupila materijal, jer stvarno užasno volim pravit kekse i kolaèe, ali ako mi neko želi dat lovu za nešto u èemu stvarno uživam... Pa, to je jako dobro! dapaèe!
Taman skupim nešto novaca za dobru novogodišnju haljinu.

Doduše, èudan je to karijerni skok, od managerice do kuæne pekarice, ali ja sam zadovoljna.

Jer to znaèi da æu nekoliko sati provesti na nogama, u stalnom pokretu. što je definitivno najbolja tjelovježba za nekoga kao što sam ja.
iPod na plazmu, pustit Luxury House For An Exciting Sunset In Miami, Nude Dimensions ili neki Ministry Of Sound Session, pozvat par cura za društvo, i organizirat cookie tulum uz vina koja je Najbolja dobila kao poslovne darove (ona ne pije jer alkohol deblja).

Inaèe, presretna sam jer sam smršavila. Da, istina je, imam 4 kila manje nego prije mjesec dana kad sam onako sva jadna došla u Zagreb.
Pretvorila sam se u zastrašujuæe zadovoljnu i blistavu ženu, i sama sebi se smiješim od sreæe svaki put kad proðem kraj zrcala.
I ovaj put stvarno vjerujem da je moguæe da to stanje potraje vjeèno!

15.12.2008. u 15:36 sati | 18 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.