Dobrodošli na Ellein plavi telefon... Plus extra prilog: Kako fejkati glamurozan život s 11 kuna u džepu i tri godine starim D&G èizmama (iz outleta, što ih zapravo èini još starijima!) na nogama!!!

Nije dovoljno što sam provela katastrofalan Badnjak i Božiæ. Dva puna dana sam mogla jedino trunuti u pidžami i obžderavati se s laptopom u krilu, prèkati po Fejsu, gledati tv i upadati u neka èudna stanja duha i tijela, intenzivirana sitnom ali upornom i neugodnom temperaturicom (37 sa 2), taman idealnom da od mene napravi gomilu kenjkavog, šugavog, jedva pokretnog mesa na želatinoznim kostima...

Neeeee.... To uopæe nije bilo dovoljno!
Moji dragi prijatelji su redom zakljuèili da imaju brdo problema, sve jedan gori od drugoga, i da sam upravo ja idealna osoba koju bi mogli udaviti svojim mukama, jer ja sam poznata kao plemenita kršæanska duša koja sve sasluša, s oba uha angažirana i mozgom koji registrira, dapaèe i zapamti što joj je reèeno, pa još i da koji savjet, pokuša riješiti problem... Jednom rijeèju - budala.

A izredali su se svi redom.
Dva puna dana.
Od ranog jutra do kasne veèeri.
A ja sam slušala i slušala i slušala...
Dok nisam totalno prolupala...

J ima Problem:

J ne zna što bi sa samom sobom pa se previše seksa sa svakim...

Nakon što je pola godine provela prvo u teškoj depresiji zbog idijota koji je napucao, ali u meðuvremenu itekako iskoristio blagodati èinjenice da je ona iz fine poduzetnièke familje, zatim u teškoj depresiji zbog nadripseudokvazi umjetnika s Visa koji joj je utrapio nekoliko ko zna odakle pokupljenih spolnih neugodnosti plus obavezni HPV, J se bacila u histerièno bludnièenje sa svim i svaèim što hoda na dva uda, rukuje se i èeška s druga dva, a onaj treæi sporadièno koristi za seksualne užitke.
Ok, ja joj JESAM savjetovala da se trgne i poène malo više trošiti muškarce umjesto da uvijek cvili za jednim, i to bezvrijednim, ma koji bio trenutaèno aktualan, bar toga u Splitu ima na sve strane, muško i lijevo i desno i gdjegod da se okreneš, ali pritom NISAM mislila da anoreksiju praæenu ukrajinskim trafficking lookom zamijeni teškom nimfomanijom u progresu...

Dakle, J osjeæa kao da je malo pretjerala.
Poševila je usput i gada koji ju je izigrao i za kojim je prvim patila (njegova trudna friška supruga valjda ne da, pa je gmaz došao gdje zna da je sigurno), opet trèi za nadripseudokvazikretenom, jer on je ljubav njenog života, ali to su i Pilot, i Pravnik, i Torcidaš, i Trener, pa možda èak i Taksist, a ispalo je da je CEO, frajer kojem je prije par dana ukucala broj u mobitel išao s njom u srednju školu i bio debeli loser iz prve klupe...

I tako, gledam ja preko Skajpa to pošandrcalo stvorenje izgorene plave kose u pidžami i bundi od srebrne lisice, s jointom u zubima, na rubu histerije, perverznu plavokosu verziju Marle iz Fight Cluba, kako mi plaèe i tuli u mikrofon o tome da ne može obuzdat svoj pobiješnjeli libido, dok usput trpa u sebe podgrijanu paštu milaneze koju æe kasnije izbljuvat (nakon što je poklopi s pola kutije keksa) i mislim se, ma koliko je volim i unatoè èinjenici da dijelimo iste gene (samo pola. A ni istu krvnu grupu nemamo), kako ja nju totalno ne razumijem i kako mi nije jasno što sad bunca...
Na kraju krajeva, otkad nju briga što ljudi po gradu prièaju? Zar je nije uvijek bilo nebriga?
To mi je sad nešto novo.
Mislim, ako je sad i proglase flundrom, za 5 godina se više niko neæe sjeæat toga...

Ako je previše neselektivnog seksa sad odjednom takva tragedija, nek apstinira.
Ili se odluèi za samo jednog. Mislim, ljudi to obièno rade - odaberu JEDNOG partnera.
Ali problem je u tome što ona ne želi samo jednog, tj. ne zna kojeg bi, možda nijednog, ali sigurno želi nadripseudokvaziumjetnika koji je neæe, zbog èega ona želi poševit sve njegove frendove ne bi li mu tako bila blizu...

Ili... O Bože... O Bože... Što je meni ovo trebalo???

N ima problem:

N zove nakon J. Da mi kaže kako je sad sve u redu, kako su mu se snovi ostvarili i kako je sretan, i da se zato boji i da æe sigurno nešto poæ po zlu...

Halooooooo??? Jesi li ti normalan?

N je oduvijek bio sinonim za tužno i kronièno nezadovoljno stvorenje. Ok, nije bio zadovoljan poslom, ljubavnim životom, problemima koje mu radi šira obitelj, izgledom, plaæom... Ali zapravo, kad razmislim, možda je N cijelo vrijeme bio zadovoljan što ima puno toga oko sebe što ga èini nezadovoljnim...?
N je sada izgubljen jer više nema razloga biti nezadovoljan.

Nakon godina lutanja bespuæima suše i promiskuiteta, krivih kombinacija i neuzvraæenih ljubavi, N je pronašao predivnog partnera, pametnog, fizièki prelijepog i poslovno uspješnog muškarca s toplim srcem prepunim ljubavi za njega...
Pronašao je i posao u Zagrebu, koji je ipak puno više gejfrendli sredina od Splita, s duplo veæom plaæom od ove koju ima sada (a arhitekti baš i nisu slabo plaæeni, pogotovo oni s debelim iskustvom za sobom), i useljava kod svoje ljubavi. Dapaèe, kad je dao otkaz na poslu su praktièki plakali za njim...

I? U èemu bi trebao biti problem? - pitam ja.
Pa, u tome što se N boji.

Boji se da je sve previše savršeno da bi bilo istinito. Jer u njegovom životu nikad ništa nije išlo tako glatko i savršeno - bar on tako misli.
Ja se uopæe ne bi složila s tim, jer N u životu nije imao ništa manje ni više uspona, padova, poteškoæa ni sretnih razdoblja od ostalih pet miljardi stanovnika zemlje... Osim što je nešto više njurgao, pa je neupuæenima moglo izgledati da N živi u stanju konstantnog peha. Dapaèe, N se može smatrati jednim od onih s više sreæe.
Objasnila sam mu i da u Tajni lijepo piše ako bude mislio negativne misli, da æe prizvati to o èemu razmišlja. Kao i da je napokon došlo vrijeme da i on bude sretan. Da se dobre stvari poklope. Da dobije zasluženo. Da i ja napokon dobijem predah od konstantne bujice njegove paranoje koja mi se veæ mjesecima slijeva na glavu...

Mislim, ono, ne razumijem? Napokon ti je sve totalno krenulo u životu, a ti odbijaš biti sretan???

B ima Problem:

Još jedan u nizu problema vezanih za odnose s muškarcima...

Izgledalo je kao da je B našao deèka, tj. da je na pomolu romansa. Deèko, doduše nedeklariran (ni kao gej ni kao pravovjeran, ni kao bi, i uopæe kao stvorenje nikakve seksualne orijentacije), je od trenutka kad su se upoznali znao da B ne preferira žene u svom krevetu. Dapaèe, to je nešto što cijeli grad veæ 18 godina zna i B to ne skriva. Napokon, deèko ima starijeg brata koji je deklarirani homoseksualac, cijela obitelj oduvijek živi sa time, i ne vidim u èemu bi trebao biti problem ako mu se svidio B... A svidio mu se. Jako.
Deèko je prvi zapoèeo sa pozivima i druženjem. èak jer došao za njim u Zagreb.
I deèko se odjednom povukao.

Zato B sada ima napade paranoje i samosažaljenja, zbog èega opet provodimo sate i sate na telefonu, analizirajuæi do u najmanje detalje svaku deèkovu rijeè, pokret, pogled, namjeru...

Naravno, postoji nekoliko moguænosti zašto je deèko podvio rep, tj. koje sam ja morala smisliti da utješim B:

1. Deèko i B su isti. Niti jedan od njih nije tip osobe koja poduzima prvi korak kad doðe do potrebe za fizièkom konzumacijom odnosa. Pogotovo zato jer deèko, koliko je poznato, još nema nikakvih iskustava s muškarcima u Hrvatskoj, pogotovo u maloj sredini kao što je Split. B je, unatoè svojoj razvratnoj prošlosti modela u inozemstvu i još razvratnijoj sadašnjosti, zapravo sramežljiva cvjeæka koja se boji èak i primiti za ruku objekt svoje žudnje ako nije 100% siguran da objekt upravo umire za tim.
2. Zbog navedenog pod brojem 1, deèko možda misli da B nije dovoljno zainteresiran za njega, nego da želi iskljuèivo prijateljsko druženje. Deèko vjerovatno oèekuje da B poduzme prvi korak.
3. Deèko možda spada u onaj tip muškaraca koji se moraju prvo oženiti i zasnovati obitelj da bi dozvolili sebi da uopæe priznaju, pa tek onda otkrivaju vlastitu seksualnost....

Ne, deèko nije hetero. Em mu kita viri iz oèiju, ma koliko se on trudio to prikriti, em je apsolutno pravilo da su hetero muškarci grozni homofobi, i definitivno ne bi pozivali superopæepoznatog gej frajera sebi doma u 3 sata ujutro istu veèer nakon što ga upoznaju, da im nije privlaèan... Em ja stvarno ne znam što bi više izmislila da se B riješi nesigurnosti i napravi nekakav prvi korak, jer je jasno ko dan da mali neæe ništa napravit sam,

Najgore je što trenutaèno suraðujem s B na njegovom projektu, i to za novce, i što ne znam kako definirati i povuæi granicu izmeðu privatnog i poslovnog u ovom sluèaju.

Dakle? Nek pozove deèka na piæe, opije ga ko prašèiæa i napravi move. Pa što bude. Nema što izgubit! A ja mogu bit samo na dobitku ako stvari krenu dobro. Ako odu loše, ionako æe mi nastavit njurgat istim intenzitetom i frekvencijom.

Najbolja ima Problem:

Naravno, u svakom superidiliènom ljubavnom romanu u kojem privlaèan i jaaaako bogat tajkun na kraju oženi nježnu, krhku, pametnu, jednostavno savršenu superljepoticu, postoji ona obavezna Faza kad se stvari zakompliciraju i kad izgleda da æe sve otiæ kvragu... pa je tako i Najbolja uletila u Fazu. Em dotièna poluzvjezdica iz estradnog polusvijeta u posljednje vrijeme pokušava Tajkuna provocirati po medijima, što njega èini nervoznim pa nervozu prenosi na Najbolju, em je upala u stanje kad biološki radi punom parom a maternica traži svoje, ali zaruènièkog prstena unatoè idili nigdje na vidiku...

E, tu stvarno nisam pametna. Naime, nikad nisam bila u vezi s muškarcem takvog kalibra.
Ali možda bi bilo krajnje vrijeme da prestane s pilulama, žrtvuje godinu u svojoj karijeri i sebi napravi dijete? Vjerujem da bi se tada mnoge druge stvari jednostavno posložile same od sebe... Ponekad je muškarcu potrebno upravo dijete na putu da donese neke odluke koje odgaða... A koliko poznajem Tajkuna, i koliko sam skužila iz njegove prièe, on to potajno priželjkuje, samo se ne usuðuje verbalizirati svoju želju Najboljoj, jer je ona tako prokleto fokusirana na svoju karijeru...

K ima Problem:

K zaista ima problem.
Nakon 4 godine paklenog braka, od èega je posljednjih 10 mjeseci muž u Remetincu, K je napokon odluèila ponovo uzeti život u svoje ruke, pokupiti dijete i pobjeæi roditeljima.
Naravno, sve bi bilo super da je to tako jednostavno kao što zvuèi. Ali nije.
Nasilni suprug s ruba zakona ima veze. Doduše, i K ima veze u podzemlju, rodbinske i prijateljske, ali se nada da se sve može riješiti legalnim putem. Ma baš! Moš mislit!
K je poduzela prve korake u pokretanju rastave. I dobivanja skrbništva nad djetetom. U idealnim uvjetima ne bi se ni u trenutku postavilo pitanje kome ide dijete, pogotovo zato jer bi najpametnije bilo da za ovakvog oca mali misli da je davno umro. Ali svi znamo da su naši zakoni i institucije lako potkupljivi, totalna suprotnost od idealnog. Za godinu-dvije, taman kad K ponovo sebi normalizira i organizira život, užasni muž æe odslužiti svoju sramotno malu kaznu za prilièno ružan zloèin, a onda æe poèeti problemi...
K se veæ unaprijed boji.
Vjerujem joj.
I bojim se zajedno s njom.

N (žensko N) ima Problem:

Kratko i jezgrovito: Možda jest dobila stalni ugovor od T-Mobilea i krasan managerski posao, ali je na parkingu ogrebala golemu kadu od sportskog auta svog šefa/deèka, i ne zna kako da mu kaže, jer auto je nov, a on jako osjetljiv na njega....
Gaaaaaaaaaah!!!
Daj se ženo sredi! Pa to je bar lako: glumiš iznenaðenje, šok i nevjericu, jer neka budala mu je ogrebala auto na parkingu, i zovete policiju za prijavit štetu (zbog osiguranja)... i vuk sit a koza cijela! Zaboga, to spada u osnove!!! Ja sam to Nezakonitom bar 5 puta napravila sa sva tri auta!!! I nikad nije posumnjao u zle namjere opakih namjernika s parkirališta (mada smo zapravo imali garažu...)!

I ima Problem:

I, cura koja je srednju školu i fakultet te nekoliko godina poslije diplome odradila u velikim urbanim sredinama, zadnjih godinu dana živi na Otoku.
I to je psihièki satire, trla brla, blablabla...

Ok, ima posao, živi u kuæi u vlasništvu roditelja, ne plaæa stanarinu, ne plaæa režije, jer oni ne bi dozvolili da njihova princeza pored njih živih troši još i na to, ali neku svoju samostalnost mora imati, hrani se svaki dan kod njih, i cijelu plaæu troši samo na odjeæu i cipele. I organiziranje tuluma. A i skoro svaki vikend je u Splitu, zadru ili Dubrovniku...
I pritom još izgleda ko avion, ma što avion, Concorde!
Što joj uopæe fali u životu???

*************

Haloooooo? Ljuuuuudiiii?
Mislim, ono...
Nemam stalni posao? Ljubavni život mi je apsojebenolutna katastrofa, dobila sam toliko nogu od poželjnih jednokratnih machosa i toliko uleta od totalnih jadnika da se sramim sama pred sobom ovogodišnjih statistika? Imam 32 godine i kronièno sam neudana? Financijsko stanje mi je... pa, najblaže reèeno, poražavajuæe? U takvim sam dugovima da jednostavno odbijam razmišljati o tome, jer me samo razmišljanje navodi na samoubilaèke misli? Trenutaèno èak ni s roditeljima ne živim, nego roðacima? Nabila sam koje kilo, a nisam Iva Todoriæ da dimenzije mogu luksuzno zamaskirati Escadinim šatorom u obliku haljine?
I onda, jeli loše meni ili vama?

Osim K. Njoj je, priznajem, stvarno loše.

Nego, kad sam najviše u bedu, ja se trudim stvoriti oko sebe iluziju da mi nikad u životu nije bilo bolje.
Grozno bi bilo pružiti priliku plemenu zlobnih kokošaka iz mog prijašnjeg života poduzetnièke nezakonite gospoðe, zlonamjernih kolegica s bivšeg posla i straviènih baba-krvopija iz kvarta materijal za naslaðivanje. Što njih, uostalom, briga!

A priliku da se uparadim i vadim mast sam dobila veæ u predbadnjaèki utorak.

Naime, Najbolja je otišla na božiæni spa seks bez granica u inozemstvo sa svojom ljubavi, a njena sestra Z se obvezala terijera odvesti sa sobom na Otok.
Prije toga Z se morala zaustaviti u Splitu, buduæi da se u Marmontovoj otvarala nova Samoiraghi e Vigano optika, a kako je lanac optika klijent pr agencije u kojoj Z radi i njen account, tako je Z došla u Split a dadiljanje psiæa prepustila meni.

Èuvanje male meni inaèe nije problem, jer jednostavno obožavam to dražesno stvorenje. Bile smo nerazdvojne za cijelog mog boravka u Zagrebu, a i inaèe smo lude jedna za drugom.
Ja sam bila ta koja je natjerala Najbolju da je ne muèimo dugom dlakom i frizuricama s mašnicama nego je ošišamo sportski, kao westy terijera. I da joj promijenimo dosadnu prehranu jer je mala poèela odbijat hranu. Razmazila sam je sirom, šetnjama i dozvolom kopanja po blatu (ipak su jorkširski terijeri genetski predodreðeni za hvatanje štakora, ne?), jer mi nema ništa gore od pretvaranja zdrave životinjice u kuænu mumiju, ma kako skupocjena bila.
Ali kad moja mala dlakava frendica dolazi iz legla kakvog nema u Hrvatskoj, pritom oko vrata ima Hermesovu ogrlicu, ormice i uzicu, Mrs.Bones pink sportski pulover, a uza sve to putuje u Louis Vuittonovom Dog Carrieru, onda nije zgorega sve to prošetati po gradu. Tek tako, za šminku.
Moja pokojna Britney Spears je tajkoðer bila fini psiæ, ali njen carrier je ipak bio malo skromniji, a i opremica je bila obièna (mada smo meðu pseæom odjeæom imali par skupljih komada).

Dakle, što obuæi za šetnju novog psiæa? Tek onako, da zaintrigiram ljude i da pokrenem koji novi traè (jer novi psiæ u rukama, skupa opremica i carrier sigurno znaèe da sam možda nabola novog sponzora, ne? A žena o kojoj se ne traèa zapravo kao da i ne postoji...).
Osim nove/stare spy Fendice boje karamela nisam imala ništa novo ni adekvatno.
Ali, kad žena proèaèka po onom zabaèenom kutku ormara u koji se bacaju shopping promašaji, odjeæa kupljena za "kad smršavim kilo-dva", nenosive cipele, topovi iz kojih ispadaju cice ili previše otkrivaju tetovaže, svakako može naæi nešto zanimljivo...

I tako sam pronašla - njih!
Èizme!
Na koje sam potpuno bila zaboravila.
Savršene niske jahaæe èizme do koljena, boje karamela, neznatno drugaèije nijanse od torbe!

Prije 3 godine, dok smo sve još nabadale naokolo na užasno visokim petama a vrhovi tek prešli iz špicastih u oble, bila sam sa Nezakonitim kod njegovih partnera u Firenzi. Dok su se frajeri bavili businessom, ja sam s gospoðom jednog od njih haraèila gradom i duæanima, i tako se dokopala i Dolceovog i Gabbaninog tvornièkog outleta... Ah tog raja prekrasnih stvari po urnebesno smiješnim cijenama.
I na kraju kupila besmisleno neudoban crni èipkani korzet koji sam dvaput obukla na traperice, bolesno uske bootcut krojene tamne traperice s toliko niskim strukom da sam se osjeæala ko da sam navukla vibrator s nogavicama, siæušni plišani zebrasti sakoiæ s pink svilenim reverima i manžetama, i èizme. Za koje nisam zapravo znala što bi s njima, buduæi da sam tada odbijala na svoju nogu staviti bilo što sa petom ispod 10 centimetara, ali bile su tako jednostavne, klasiène i lijepe, sa malim zlatnim D&G logom na sarama, i još tako povoljne (ispod 100 Eura), da sam jednostavno morala!

Sreæom, jer su mi sada savršeno došle.

Dakle, navukla sam traperice u njih, na to bijelu dolèevitu jeftinjaèu (iz 2005-e) iz Manga, i preko svega - da pokrijem dupe ko u belgijske tegleæe kobile, barokna bedra i škembicu koja se prelila preko struka - navukla golemi ponèo u zemljanim tonovima s resama, koji je tamo negdje 90-ih pokojna baka dovukla kao suvenir iz Argentine, stegnula se preko ponèa u struku velikim kožnim pojasom boje karamela iz 80-ih, preko svega toga dodala dugu drvenu ogrlicu, zalizala kratku kosu u stranu, stavila crveni ruž, nabacila Fendicu preko ruke, Vuittonku u ruku, psiæa pod ruku, i odmarširala pravo na prvu bojnu liniju uz more u maniri perverzno bogate južnoamerièke nasljednice... I s 11 kuna u džepu.

Srela sam brdo ljudi, poznatih i manje poznatih, sjela na nekoliko kava s nekoliko grupica znanaca... I na sva pitanja o tome gdje sam sada, što radim, s kim sam, jesam li stvarno bila u Zagrebu i jesam li još stvarnije svratila do Srbije na jeftinu i kvalitetnu liposukciju (Molim? Znaèi neko je stvarno prosuo tu prièu???) odgovarala totalno misterioznim smješkom i sasvim malim odbljeskom zuba...

Mislim, ne moraju svi znati baš sve?

26.12.2008. u 23:52 sati | 50 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.