Double Trouble...

Ili: Nikad Zadovoljna se pita što li je to zaboga tim frajerima... ???

Plus: ja stvarno nemam sreæe sa subotom naveèer u Zagrebu. Ozbiljno sam se bavila mišlju da skoèim s roðakom do Splita, jer sam s B skovala perverzan plan da veèeras odemo na gig grupe SMS u Kaštela (mislim da se radi o Kaštel Lukšiæu...), uzmemo si stoliæ, i, zatrovani alkoholom, na istome dižemo cijelu noæ ruke u zrak...
Ja èak znam i pjesmu, pazi vamo: Kako æu živjeti s tim/ Ako ti sreæu poželim/ S njim/ A ja te volim više/ Al vidim da nemam kud/ Da na mom srcu uzalud/ Tvoje ime piše...
Bojim se da bi to mogla postati redovna glazbena podloga u mome životu...
Od SMS-a sam odustala kad sam saznala da su istu veèer u Aquariusu The Brand New Heavies. Tako da je izbor diskoidnih folk hitova (ok, priznajem, navukla sam se dok sam sastavljala famoznu playlisticu razdora, i moram priznat da nema boljeg lijeka u sitne noæne sate za ranjenu žensku dušu od cole s rumom za kolaèe ili rakijom od višanja ili što se veæ pronaðe u špajzi, u kombinaciji s urlanjem osvetnièkih stihova uz moderne istoènjaèke ritmove... taman oni bili upuæeni i bivšem šefu ili deèku iz gimnazije koji nas je ostavio zbog Franice iz 3. b... Sreæa moja da je Najbolja noæu odsutna a susjedi prilièno tolerantni) u iPodu zamijenio Shelter.
Heaviesi su mi došli kao melem na dušu, kao ispunjenje snova, nada i želja još tamo od studentskih dana. Odmah nakon Jamiroquai i Incognito, koje sam odradila, dakle... The Brand New Heavies...

Naravno da je nešto pošlo po krivu. Jer da nije, ne bi ja sad sjedila u dnevnom boravku i gledala idijotski film o radioaktivnim mutiranim mravima ubojicama na nacionalnoj televiziji i pisala ovaj post.

Inaèe, ovaj post zapravo spada pod kategoriju ZNANOST, jer se bavi temom koja je presložena za razumijevanje... A pritom i povijesna, jer njome su se žene mislim bavile još otkako je Gru vrebao Axu po bespuæima povijesne zbiljnosti, te nakon što je obavio proces sparivanja odjednom prestao mlatiti dotiènu toljagom po glavi...

Naime, nakon 4 i po mjeseca proganjanja sms-om i uhoðenja na Facebooku, romantiènih izlijeva sreæe zbog mog postojanja na svijetu, kinky i višeznaènih kasnonoænih porukica, balada o mojim veeeeeeelikim oèima koje su ga fascinirale na prvi pogled, ruèkova na lijepim i skupim mjestima, dodirivanja ruke kad niko ne gleda i pokušaja pletenja nogu pod stolom, buljenja u cice s isplaženim jezikom, preklinjanja za nalaženjem nasamo, skidanja zvijezda s neba i ostalih bljuvotina na koje muškarac spadne kad uporno želi omastit brk a žena ne da i ne da, te dvije vruæe noæi cenzuriranog sadržaja, frajer je odjednom - NESTAO!!!
Mislim, ono, nije doslovno nestao. Aktivan je na Facebooku tu i tamo. Èemu inaèe Facebook služi nego uhoðenju??? Pretpostavljam da je u ovome trenutku vani, ili s obitelji, ili ne znam gdje veæ...
Ali veæ tri dana ni traga ni glasa od njega...
Kao da je u zemlju propao...
Ok, znam gdje je bio juèer i prekjuèer, najavio mi je, ali to ne znaèi da se nije mogao javiti sms-om... A pretpostavljam i što mu je dalje na rasporedu. Ali ništa od toga ga prije nije sprijeèavalo da usred sastanka šalje sms-ove ili fwduše s Blackberryja, ili nazove samo da mi kaže kako je morao iziæi i nazvati me jer direktorica XY eto ima isti uzorak na èarapama kao što sam ga ja imala prije 2 mjeseca pa ga je to strašno podsjetilo na mene i jednostavno me je morao nazvati...

Što li se, zaboga, dogodilo u njegovoj glavi???
Ili, da preformuliram pitanje, zašto odjednom više ne pili i gdje li je zaboga nestala ta obilna hrana mog krhkog ega?

Juèer sam to pitala frenda, u nadi da æe mi reæi nešto pametno i utješno, a on me zaplašio prièama o muškarcima koji skupljaju dabrovske skalpove i pritom ne biraju sredstva za omamljivanje žrtve, te o prestanku muškog interesa jednom kad je požuda zadovoljena, kao i o dokumentiranju osvajanja snimkama... uz primjere osoba iz javnog života.
O bože! Ovaj nije valjda toliko perverzan da želi kompromitirati brak...
Mada... bilo je trenutaka kad nisam imala situaciju pod kontrolom i sve na oku...
Ali èisto sumnjam da bi toliko dugo i uporno natjerivao upravo moj skalp, buduæi da nisam nikakav poznati trofej.

Ali ipak... Zašto ne zove???

Naravno, ja ne bi ni u ludilu prva poslala signal. Jer sam jako tradicionalno odgojena dalmatinka otoèkih gena, i utrenirana da ne ugnjetavam sve dok frajer nije potpuno u mojoj vlasti.
A i redovno èitam Cosmo, iz kojeg sam jako puno nauèila o životu i prikladnosti iniciranja komunikacije.
Dakle, èekam...

Ne, nije stvar u tome da sam se zaljubila ko tele u frajera. Ma kakvi! Ni u ludilu!
Problem je u tome što je moj ženski ego povrijeðen do bola...
A to nije ni pristojno!
Mislim, dopustila sam mu da me vidi golu! I rašèupane frizure! Pretrpila bolne pripreme za naš susret! Zar to ne zavrijeðuje malo poštovanja?

Ne, nije mi uopæe stalo do njega kao njega!
Meni zapravo samo fali ono njegovo trèanje za mnom, porukice, umiljavanje, pažnja...

Juèer cijeli dan! I prekjuèer! I danas!

Zašto? Kako?

I otkad je meni zapravo toliko stalo?

Nije u redu da ja moram svakih pola minute provjeravati mobitel, a imam toliko važnijeg posla... I zašto veæ 5 dana plahutam naokolo u ovom groznom paperjastom stanju duha i tijela, umjesto da prionem na honorarni posao koji moram dovršiti a koji æe mi donijeti kune u džep i novu garderobu u ormar, te otplatiti kartice, kredit i raèun za mobitel?
Da se odjednom manijakalno raspitujem kod rijetkih zajednièkih poznanika o tome kako izgleda njegova zakonita, koliko je vitka i lijepa i uspješna u svom poslu, i kakva je uopæe kvaliteta tog braka?
Zašto me to odjednom toliko zanima???

U meðuvremenu, juèer sam malo dvojila.
Svratila sam do frenda na Kinder Pingui, èašicu žalopojki i druženje uz pregled elektronske pošte, i to mi je dalo misliti...

Zašto na primjer nisam zaljubljena u njega?
Ili on u mene?
Što se dulje poznajemo, to sve više ostajem šokirana koliko sam pronašla na svijetu muško stvorenje koje me podsjeæa na mene samu... Ok, ja sam puno ljepša od njega, mlaða nekih 6-7 godina, još uvijek imam manje kila od njega i svu kosu na glavi, i definitivno dotjeranije nokte na nožnim prstima, ali... fascinira me èinjenica da o nekim stvarima na svijetu razmišlja upravo onako kako sam mislila da ni jedno normalno stvorenje osim mene ne može razmišljati?
Zaboga, nije valjda moguæe da na svijetu postoji nešto slièno muškoj meni?
I zašto je po defaultu nemoguæe da poželim da je uz mene muškarac koji ne izgleda ko avion, ali je pametan, duhovit, šarmantan, topao, djeluje dovoljno bespomoæno da bi na njemu mogla iskaljivati potrebu za majèinskim terorom, a pritom je samostalan i sposoban brinuti za sebe, pa još i kuha, voli zabavne filmove (pornjavu iskljuèujem), zna i može razgovarati o svaèemu... a nije baš ni da je izbirljiv što se žena tièe (mada glumi da jest)? Zašto?
Nego uporno samu sebe kažnjavam kompliciranim odnosima s polubogovima koji se na kraju pokažu kao najobièniji papci?

Stvarno me ne idu ove subote... Sve bi bilo puno jednostavnije da, umjesto da buljim u tv i pokušavam èitati Tajnu (ako Oprah kaže da je to dobra stvar i da djeluje, onda je valjda tako!), cupkam po Aquariusu sa Bacardijem u jednoj i cigaretom u drugoj ruci, i barim nekog dražesnog lika koji bi mi mogao poslužiti slijedeæi tjedan kao žrtva za plaæanje ruèkova...
Jer mislim da se još neko vrijeme neæu vraæati u Split. Dobro mi je ovdje.

Put do Pakla poploèan je terracottom... ili kako je Blondzilla bila nasty i zašto Blondzilla ne voli Carrie Bradshow

Gorit æu Paklu.
Definitvno sam rezervirala smještaj...
Totalno.

Mislim, i ja sam samo žena. Jako slaba žena. Dovoljno mi je da me 115 kila èiste elegantne mišiæne mase (na oko metar i devedeset visine) provoza u onom monstrumu od terenca i prenese me na rukama (da, unatoè svoj mojoj kilaži!!!) preko kolnog prilaza (slomila sam petu na Calvin Klein crvenoj salonki dok sam na brzinu ko zadja luðakinja i pred oèima prolaznika ispred Branimira mijenjala bikerske èizmice za seksi cipele iz priruène prtljage...) poploèanog terracottom... I ja sam gotova.

E, sad... da je to bio moj prvi bludni grijeh s tuðim muškarcem, ne bi me bilo toliko briga. Jednom je sluèajno. Dvaput se zalomi. Ali triput... je veæ bezobrazno od Svemira, jelda?

Moja karijera brakoprtljalice zapoèela je sasvim sluèajno još na faksu. Kad sam se spanðala s mladim asistentom koji je tek došao raditi tu... Priznajem da mi nije puno trebalo; bio je totalno spreman i doslovce èekao da ga neka od nas ubere, slao je testosteron u eter u intervalima oèajnika... A kolegice su veæinom bile presramežljive, mada je imao status seks simbola i protagonista mnogih mokrih ženskih snova.
I tako smo dva tjedna isprobavali sve kabinete i predavaonice redom, dok od zajednièkog frenda nisam saznala da je prije dvije godine frajer oženio curu koja mu je lagala za trudnoæu... Užas! I sramota! Mada su živjeli skupa tek mjesec-dva, brak je još uvijek bio valjan, tj. brakorazvodna nepokrenuta!

Iduæi je bio moj Nezakoniti, èovjek s kojim sam kontraproduktivno zatukla par najboljih godina svog života (one divne kasne dvadesete, dok se struk još dobro držao a ja bila puna elana i sposobna za noæne izlaske).
Problem s Nezakonitim je bio u tome što je njegov brak bio sklopljen u Sjedinjenim Državama, po tamošnjim zakonima, sa tamošnjom državljankom, a Nezakoniti je imao par biznisa i dosta novaca, i nije mu padalo ni na kraj pameti ostati bez polovice svega, tako da je razvod odgaðao dok supruga ne naðe nekog bogatijeg, ili se bar zaljubi do bola, i odustane od svojih zahtjeva u ime više sile. A ni njoj se nije žurilo, obzirom na rentu koju je dobivala.
Onako zaljubljena do bola, pristala sam biti predmet gradskih traèeva, odgajati njegovog klinca, peglati mu košulje i kuhati ruèak (spremaèica je to grozno radila, mada je vrhunski laštila namještaj!), bez zakonski osigurane naknade u sluèaju raskida aranžmana. U nadi da æe biti bolje. Nije bilo. Dva mjeseca nakon što sam se pokupila iz veze on je riješio razvod!!! A meni je ostao šipak!!! Plus etiketa looserice i propale sponzoruše.
A nezakoniti je uskoro sebi doma dovukao napirlitanu tupavu 19-godišnju klinku s dva i po razreda srednje i karijerom hostese te nekoliko kubnih metara ekstenzija u glavi, i kupio joj auto za roðendan i nove sise!!!

Buduæi da sudbina ionako nije bila dobrostiva prema meni, odluèila sam ne razmišljati više o tome da li je moj iduæi objekt žudnje prstenovan ili još uvijek slobodno galebari plavetnim nebom, u nadi da æe ta moja pegula nekako na kraju ipak izaæ na dobro. Ali nikako da me krene.
Stalno me zapadaju ili seksi dvadesetogodišnjaci koji me mogu uèiniti jaaaaako sretnom, ali s kojima ne mogu naæi zajednièke teme za razgovor (osim ako direktive u horizontali ne spadaju u razgovor), ili rabljena roba s greškom na emocijama i potrošenom hidraulikom, po moguænosti s brakom iza sebe ili brakorazvodnom parnicom u tijeku... Ili, još gore, frajer izaðe sa mnom samo da bi se preko mene približio nekom od mojih frendova!!!

Oženjenog su mi bogovi bacili kao preuranjeni dar za Božiæ i odgovor na moje molitve...
Em je nebeski zgodan, em je imuæan, em je viðen i uspješan, em mu je sve na mjestu pa još i besprijekorno radi, em se èak i dobro ljubi (što se teško nalazi kad prerasteš pubertet, jer odrasli ljudi nemaju vremena za ljubljenje), em je nježan i romantièan, em može i može (i može, i može, i može.... i može... i... može... ože... že... e... ... ... Tako je valjda s tim bivšim profesionalnim sportašima), a usto je još i totalno normalan u glavi, duhovit i zabavan, pazi na sitnice i pamti važne stvari, èak su mu i glazbeni i filmski ukus besprijekorni!!!
Vrijeme provedeno s njim nije ni u kojem trenutku i ni na koji naèin uludo potrošeno!
A najbolje od svega je zapravo to što je tuðe vlasništvo. Tj. ima obavezu. Znaèi, u cijelu prièu ulazim bez nade, oèekivanja, bez potrebe da mi se javlja (a ovaj se èak, vidi èuda, uredno javlja sms-om) i bez suludih maštarija o kuæici u cvijeæu, podmladku i zlatnom retrieveru, koje se - u sluèaju kad je žena single i starija od 30 s podivljalim biološkim satom, a frajer zakonski raspoloživ - nekako jave same od sebe...
Još bolje je i to što je toliko savršen da jednostavno nema šanse da se u njega zaljubim!!! Jednostavno besprijekoran! Tako da ono o zaljubljivanju ne prolazi ni pod razno...

Takoðer, postoji moguænost i da frajer nije normalan u glavi... Jer što bi Apolonov avatar oženjen za uspješnu ženu manekenskih proporcija vidio u malom, guzatom i ne baš normalnom monstrumu poput mene, koji od jutra do mraka prièa gluposti i uredno se sramoti u svakoj prilici u kojoj se može osramotiti?
Poèevši od prvog susreta, kad smo se našli oèi u oèi na putu prema sali za sastanke i ja ostala tako zateèena da sam zaboravila gledati ispred sebe i opalila u staklena vrata pred cijelim Upravnim odborom? I kad sam cijelo vrijeme na sastanku bila tako zaokupljena trudom da ne primjeti da ga škicam da sam lupetala neke totalno nesuvisle stvari, otvorila prezentaciju za pogrešnog klijenta, i preèula otprilike svako èetvrto pitanje upuæeno meni?
Ili kad sam na prvoj zajednièkoj kavi umjesto Labella nonšalantno napipala u torbi i izvukla pink ruž, pa namazala usne ko klaun?
Ili kad sam se kod njega vrtila na barskoj stolici za kuhinjskim šankom (a super se vrte!) dok nije gledao, i poletila s iste na pod upravo u trenutku kad se okrenuo prema meni?
Za ruèkom ga pogodila sadržajem viljuške u bijelu košulju, a za sat vremena je imao sastanak?
Isprièala mu kako sam u srednjoj školi glumila nesvjestice na matematici da me razrednica pošalje doma, sve dok nisam jednom stvarno opalila glavom u klupu i pala u nesvjest, ali tad mi nastavnica veæ nije ni najmanje vjerovala pa me pustila da ležim par minuta i derala se na mene a razred se kidao od smijeha dok sam ja ležala u pravoj nesvijesti?

I opæenito, cijelo vrijeme našeg poznanstva radim krive stvari na krivom mjestu, govorim krive stvari u krivo vrijeme, i tako definitivno potvrðujem sama sebi svoje sumnje da je Oženjeni zapravo malo nastran...

Sinoæ smo zajedno gledali Seks i grad. Zapravo, on je spavao (tj. hrkao u moju frizuru, što je jedina mana koju sam mu uspjela naæi, mada muško hrkanje zna biti jako seksi ako nije gromoglasno i astmatièno - a njegovo je upravo gromoglasno i astmatièno), a ja sam èekala Dosjee X.
Nekad sam obožavala Seks i grad. Bila sam mlada i slijepo vjerovala bajkama s televizije, a i odjeæa koju su curke nosile još nije bila toliko zastarjela.
Ovoljetni film mi je definitivno uništio sve lijepe osjeæaje koje sam gajila prema seriji.
Em su stilistice odustale od Manolica u korist odvratnih Diorovih neženstvenih cipela koje prevladavaju u filmu, em je vjenèanica Vivienne Westwood s krepanom papigom na glavi najružnija vjenèanica koju sam u životu vidila, em je scenarij tolko idijotski da me je sram umjesto scenarista, kad njih veæ nije bilo sram napisati takav scenarij...
Em su se curke užasno postarale i poružnile, a SJP s onom bradavicom i licem koje vapi Botoxa, injekcija kolagena i kemijskog peelinga sve više lièi na vješticu...
Em sam napokon shvatila da Carrie uopæe nije dražesna newyorška cura koja plahuta kroz život ko šampanjski mjehuriæ, nego histerièna i oèajna ženska koja je prisilila Facu na brak samo zato jer je dovoljno uporno gnjavila i njanjila pa je frajer na kraju popustio samo da ga ne proganja i ugnjetava više, mada je onim pokušajem bijega pred vjenèanje zapravo pokazao kakvo je pravo stanje u njegovoj glavi...

Najavljuju i nastavak filma. Mislim da ga neæu gledat.

Umjesto toga idem vidit ima li još koja veèernja misa, ispovijedit se i izmolit svoju pokoru za avanturu koju upravo proživljavam.
Ja to zovem kolokvijalno odriješenje.
Ako odradim pokajanje svaki put kad bludno sagriješim s Oženjenim, imat æu manje pokore i manji grijeh za okajat kad i ova prièa jednom bude gotova.

I da, svojski æu se potrudit da se ne zaljubim.

Ivano Baliæ u èokoladnoj fontani i brakolomna razvratnica u pohodu na besprijekorno glatku kožu

Noæas sam, u išèekivanju Seksa i Grada na Novoj šaltala po kanalima, kad na Drugom HTV-u naletih na svoju facu! Naime, par sati prije bila sam u Hypo centru na dodijeli nagrada najboljim rukometašima, rukometnim trenerima i sucima, iz razloga što je firma od Najbolje jedan od sponzora a dojavljen je i menu od cateringa, pa se išlo. Ugurale smo se pozerski u drugi red, odakle je trebalo samo malo okrenuti glavu ulijevo i uživati u prizoru Ivana Baliæa, tako prelijepog i preslatkog... A koja žena bi propustila priliku da se napoji na èokoladnoj fontani s pogledom na Ivana Baliæa???
Pogotovo ako je cijeli dan pojela samo dvopek ujutro. I bananu. A vozi je PMS i tijelo vrišti èokolade...
Dakle, nisam bila zadovoljna što su me usnimili. Kamera širi, zato je izbjegavam. Glava mi je sva nekako okrugla, unatoè prisilnoj dijeti, i imam obrašèiæe ko moj hrèak kad se našopa svog omiljenog sezama.
Èudi me kako su uspjeli uhvatiti trenutak kad je moja ekipa bila ozbiljna, buduæi da uopæe nismo bili ozbiljni ni na trenutak - koliko se ja sjeæam.

Naime...ja, najbolja, njen kolega s posla i neki gospon u crnom odijelu s brkom smo se cijelo vrijeme klebesili ko sumanuti.
Prvo smo se smijali Miji Šlogar u ulozi suvoditeljice, koja je bila toliko uzvišena i puna sebe ko da se u najmanju ruku upravo udaje za princa Williama. Onda smo se zaista od srca smijali maskotama Ruksijima, koje su bile dvije. Jedan je Ruksi cijelo vrijeme nastojao bit u centru pažnje, na štetu drugog Ruksija koji je jadan ostao skoro nezamijeæen. Ovaj prvi je valjda bio toliko ponosan na svoju ulogu da je pokušavao uporno privuæi pažnju prisutnih u publici svojim scenskim pokretom. Pa smo stvarno cenili na Sandija Cenova, koji je otpjevao nekakav polusentiš na playback, cijelo vrijeme plesuckajuæi u r'n'r ritmu ko spazmatièni cvrèak (ritam i veselje koji nemaju veze s tempom i tematikom pjesme), a tu su nas veæ ljudi nemilo pogledavali strogim okom. Mogli su baš i poštedit prisutne Sandijeve pojave, kad je ionako pjevao na playback, i umjesto toga pustit cd. Ili ga uopæe preskoèit, ne bi se ni primjetilo.
Zatim nam je bilo smiješno kako i zašto je Lino Èervar dobio nagradu za trenera godine, i kako se prisutni reprezentativci nekako baš i ne raduju tome... pa kako je Ivano Baliæ (suuuunce maaaalo slaaaatko) tako nevjerovatno, jelte, rjeèit i logoroièan...
Ona dva suca su bila simpatièna :).

Zatim - hrana!
Naravno, nisam se htjela ponašati kao izgladnjelo prase, poput nekih prisutnih, pa sam navalila na vino. Nije bio baš neki izbor, po kušanju mislim Graševina i Chardonnay (ono što sam pila), i jednim okom škicala Baliæa a drugim èokoladnu fontanu, dok su me davili neki kolege i frendovi od Najbolje, sve starci u odijelima za sprovode... A Ivano na dohvat ruke...
I onda smo napokon odluèile nešto i pojest. To je problem s Najboljom - ona jede ko ptièica i živi od zraka, ljubavi i potrebe da ostane vjeèni konfekcijski 36, a ja sam mali žderonja i to kod mene jednostavno ne ide!
Pa smo krenule sa slanim. U naivnoj nadi da je napad na predjelo tek poèetak, nakon kojeg nas èekaju konkretni zalogajèiæi od tjesteninice i rižotiæa, a onda šeæer za kraj - minjoni i ananasiæ u fontani od èokse, ja ko ptièica prebirala po plati sa sirevima. S pogledom na Baliæa! U onoj svojoj ružnoj majci i predobrom jeansu, i kosom kojoj ne bi škodilo neko sredstvo za razmašæivanje i volumen, ali bar nije imao najlonku oko èela, pa ajde...
Sve je obeæavalo ugodnih sat vremena minglanja i obožavanja sveženskog idola, kad...

Najboljoj je palo na pamet da je nekidan snimila crveni kauè u Mercatoneu i kako joj baš fali još jedan za u dnevni (istina!) i da bi bilo super da ga baš idemo sad kupit!
Ne!
Dakle, nije mi preostalo ništa drugo nego da u trku skupim par minjona, bacim još jedan pogled na neoskrvnjenu fontanu (a bila sam spremna, u sluèaju da niko ne gleda, srkati ravno iz nje...), neprimjetno ukradem još dvije kesice sa darovima (majce na Svjetsko rukometno prvenstvo i Ruksija, kemijske, privjesak na Baliæev dres... a privjesak je idealan darak za curke doma u Splitu) koje je neko neoprezno odložio sa strane, i nevoljko i supijano otkasam za Najboljom.
Koja je bila toliko pripita i umorna da je kupila još i jednu lampu za plafon, i fulala cestu pa smo izašle na autocestu na Luèkom i okretale se za Zagreb u Jaski...

U meðuvremenu, ja sam dogovorila dejt za veèeras.
Naime, otkako smo se ja i Oženjeni iz Upravnog upoznali ovo ljeto na sastanku poslovne prirode, naša druženja su se odvijala iskljuèivo na ruèkovima u Splitu ili Zagrebu. Ne zato što on to ne bi htio nego zato jer sam ja odolijevala veèernjim susretima iz straha od svoje slabosti na preseksi muškarce poput njega, njega opæenito i svega onoga što veèernji dejt može podrazumijevati.
Ali... On je poèeo beskompromisno navoditi vodu na taj mlin. I tako smo dogovorili veèerašnju degustaciju rijetkog alkohola. Kod njega. Doma.
Naravno, ja sam moralna i poštena dama. Ali, just in case da se dogodi ono èemu æu ja postojano odolijevati do kraja, treba dovesti tijelo u red.
I tako sam cijelo jutro i prijepodne provela u ritualima ljepote, pretvorivši kupaonicu u home hamam, namakajuæi se, ribajuæi, rašpajuæi, koseæi i èupajuæi sve u 16.
Naime, moj seksualni život veæ par mjeseci (toènije dva) stagnira, a nisam ništa ni imala u planu, pa smo ovaj mjesec preskoèili depilaciju (zahvaljujuæi èarapama od 60 do 100 dena, crnim, neprozirnim), i obiènu i onu intimnu, a u nedostatku novaca nismo bili ni u solarij, ni na masaže, ni na ostale spa pizdarije koje život znaèe.
Zapoèela sam, dakle, sa standardnom depilacijom nogu, nakon nekoliko pilates i yoga pokušaja, u nadi da æe mi ekspresno izravnati stomak i uèvrstiti dupe. Listove sam uspješno poèupala aparatiæem, ali bedra sam odluèila riješiti depilacijskom kremom. Koja nije poluèila željene rezultate. Pa sam ostatke obradila britvicom. Kao i bikini zonu. Jer u nedostatku brazilca trokut treba svesti u neke razumne, po moguænosti Playboyevske mjere.
One intimnije djelove sredila sam škarama i hladnim voskom, uz razumnu kolièinu bola i vrištanja (mada se bojim da æe terijerèiæ neko vrijeme biti pod traumom od mog urlanja i psovanja), a one graniène ponovo aparatiæem, radi ljepšeg definiranja rubova... I dobro mi je išlo, dok u trenutku nepažnje Silk 'Epil nije zahvatio diskovima u žbunèiæ! E, to ja zovem stvarno užasavajuæe iskustvo! Naime, kad struèna kozmetièarka obraðuje vrt šeæernom pastom obièno ležim raskreèena na stolu i misli odvraæam èitanjem žutog tiska. Ovaj put sam, u vlastitoj produkciji, umjesto Starsa pred oèima vidjela zvijezde! Prave! Veæu kolièinu!

Nakon pretpljene traume i manje štete, ali s vizualno efektnim rezultatom i zadovoljna stupnjem glatkoæe, pristupila sam iduæoj fazi: kako od kornjaèinog oklopa naraviti baršunastu površinu ugodnu za dodire.
Nakon namakanja u kadi pripremila sam nepogriješiv bakin beauty peeling od kuhinjske soli i domaæeg maslinovog ulja. I krenula trljati. Zaboravljajuæi pritom na onu o dodavanju soli na ranu, i znaèenje iste. Naime, nakon nekoliko sekundi moja je britvom, voskom, mini-kosilicom na struju i kemijom tretirana koža tijela poèela davat znakove za uzbunu! Jebemu, pa sol nagriza! Dok sam vrišteæi ispirala inaèe blagotvorno i smirujuæe sredstvo za ljepotu sa tijela pokrivenog tamnocrvenim flekama priredila sam sirotom psiæu još jednu dozu traume, tako da je zbrisao iz kupaonice na balkon.
J#$@!!?$"@B%!!!!!!! Grom i pakao!
Nadam se da æe se iritacija povuæi do popodne, kad me oèekuje još temeljita obrada stopala i fasadni radovi, te zahvati na frizuri.
A dolazi i crveni kauè.

Mislim, sve je ovo just in case, just in case... U sluèaju da nekako ne uspijem odolit.
A odolit æu sigurno.

I da, sinoæ sam sanjala Ivana Baliæa. U kombinaciji s èokoladnom fontanom. Radio je u Kraševoj èokolateriji u Ilici, u kojoj je bila modna revija Galebovog rublja za starije osobe i SimBexovih pelena za inkontinenciju (????). Pitam se kakvu mi èudnu poruku svemir ovim snom želi poslati?
Jer ja sam totalno clueless...

Mi djeca s kolodvora Franck

Orah (Strast) – nezavisni, èudni i puni kontradiktornosti, èesto egoistièni, agresivni, velikodušni, obrazovani, neoèekivano reagiraju, spontani, neogranièeno slavoljublje i ambicija, nisu fleksibilni, teški i èudni partneri, drugi ih rijetko vole ali im se èesto èude, dobri stratezi, vrlo ljubomorni i strastveni, ne prave nikakve kompromise.

Našla sam na neèijem blogu nekakav keltski horoskop i opis svog znaka.
Naravno, od svih moguæih stabala koja me po datumu roðenja mogu zapast, ja dobijem baš ono od èijeg se ploda rade jebene TORTE i KOLAÈI!!! (tu je mislim još i smokva, ali smokve ne volim pa neæu ni razmišljat o njima)

Propao mi izlazak pa noæas bljezgarim doma. Najbolja je doslovno pala u nesvjest na polovici filma s Jackom Nicholsonom i Diane Keaton, od tlaka i umora, pa smo je spakovale u krevet, a A ne može vozit pa smo se oslonile na S2. S2 je išla ubit oko popodne i prespavala dogovor. S1 ne želi van ako nema prijevoz, a ona sama nema namjeru vozit jer ne može iæi vani ako se ne napije. Ja vozim ko avion, u svakom stanju duha, uma i tijela, ali sve cure znaju da još uvijek nisam položila b kategoriju (da, vozim veæ dugo, vozila sam uredno službena auta i auta od Nezakonitog, ali nikad nisam polagala vozaèki...) pa mi noæu ne daju volan u ruke da ne bude belaja s policijom... I tako smo, eto, zaglavile u otrovnom stanu na Vrbanima u subotu naveèer.
Najbolja i dalje komi u sobi, S1 je išla doma, A hrèe na kauèu iza mene, tako da ja veèeras dijelim braèni s Najboljom i terijerom.

Bože, upravo sam shvatila da sam curama dala imena ko da su ceste...

Danas sam otkrila dokud seže moja ovisnost, i dokle sam došla u svojoj autodestruktivnosti.
Do samog dna.
Šalice za kavu.

Naime, imam ja više ovisnosti i poroka. Pušenje je jedna od njih. U nježnijim godinama bila sam sklona pokojem bezazlenijem opijatu, a moju sklonost da zavirim u èašicu kad izaðem bih ipak nazvala više rekreacijskom...
Ovisna sam ja i o stresu, teško se snalazim bez njega, tako da je ovo moje trenutaèno besposlièarenje ravno boravku celebrityja u Arizoni - mislim, ono, koja budala vjeruje da nakon rehaba Lindsey Lohan ostaje cijelu noæ budna od cole, a Kate Moss ima onakvu liniju zbog zahvalnih gena i dobrog metabolizma...
Moja ovisnost su i Guess torbe, priznajem, i meksièke sapunice, naoèale za sunce, sve izdano pod Hed Kandi labelom (prije nego što ih je Ministry of Sound kupio), Rum Kokos i pizza, ali moja najveæa ovisnost - koje do danas zapravo nisam bila ni svjesna - jest KAVA!!!

I što onda? Kakva je to ovisnost?
Pa, prema klasifikaciji Amerièke psihijatrijske udruge (DSM IV) ovisnost o kofeinu jest prava ovisnost, i tako se i tretira i lijeèi.

Ja jutros nisam popila kavu. Ustale smo Najbolja i ja, odvele psiæa na šišanje, i nakon toga nastavile do grada, u razuzdani šoping (ona je kupovala, ja savjetovala). Kad negdje usred Importanne Gallerie odjednom me zadesi glavobolja. Ali kakva! Ko da mi neko škripom steže glavu i istovremeno nalijeva nešto u uho, plus strašna potreba za škripanjem vilicama! Izdržala sam još sat agonije, dok se nismo napokon dovukle doma a ja odmah s nogu zamutila 3 u 1 Nessicu i zapalila utješni Ronhill Slims na balkonu.
Nakon 10 minuta bilo je bolje. Puno, puuuuuno bolje.

Nije prvi put da se dogodilo. Mada, ja nikad ne dajem povoda da se dogodi.

Prvu Nessicu obavezno zbrèkam ujutro, 3 u 1, s vruæom vodom iz kuhinjskog bojlera, i vuèem šalicu sa sobom dok bauljam po stanu pokušavajuæi pokupiti suvislu odjevnu kombinaciju za posao, zatim odlažem šalicu na mašinu za pranje robe dok se tuširam, srèem dok se šminkam, i na kraju perem zube i izlazim... Nije mi se jednom dogodilo da iz kuæe izaðem sa praznom šalicom u ruci.

Iduæa kava je oko 11. U veæini sluèajeva sam uspjevala zbrisati s posla s jednako oèajnim kolegicama, a u rijetkim sluèajevima kad nisam i ona iz aparata je bila dobra.
Zatim prava pauza, izmeðu 12.30 i 14.30, kad uspijem izmigoljit, velika kava s toplim mlijekom i natreenom, novine i traè partija.
Pa skoro svakodnevna kava nakon posla, jedino vrijeme kada je moguæe uhvatiti neke od cura koje imaju obitelj i muževe vješte podgrijavanju smrznute sarme, frendice s bivšeg posla ili sestru.
Zatim turska skuhana za uživanje u kuænoj idili...
...I, ako se s nekim od ekipe nalazim izmeðu 19 i 21, obavezna kavica za laku noæ (ako je izlazak iza 9 ide ipak nešto žešæe)...

Doduše, trenutaèno besposlenoj ritam se nije puno promijenio, bila doma cijeli dan ili se vukla od kave do kave s društvom po gradu i okolici.

Ispijanje golemih kolièina kofeina nekako lako prijeðe u naviku. Ja sama nisam ni primjetila kako, a veæ sam bila do grla u paklenom kolu kofeinskih rituala.

Situacija je clueless, zato neæu zakljuèiti post nekim pametnim mozgobljezgom. Dva su sata ujutro, ja sam doma umjesto vani, i frendica iza mene stravièno hrèe, valjda je steže korzet koji je obukla za subotnji izlazak (bar je otkopèala one svoje traperice u kojima moše samo stajati i plitko disati, i to nakon doze laksativa - nije nikad priznala, ali ja vjerujem da je tako). Upravo sam trgnula Jacobs capuccino od vanilije za ugodan san i spremam se uskoèit u pidžamu èim završe Vražji otpadnici na HTV-u.

Pokondirena tikva, posvuduša, sponzoruša, eventuša, i ostale društveno-moralne degeneracije od kojih polako ponovo obolijevam

Ili: kako sam postala besposlen pop koji i jariæe krsti...

Moj prošli dvoipoltjedni boravak u Zagrebu, koji je zapoèeo istu veèer kad sam dala otkaz, bio je totalna noæna mora. Jadna, depresivna, šokirana i - što je najgore - nenavikla na nerad, provodila sam vrijeme u frendièinom stanu u pripizdini (ako nemaš auto), žderuæi, deprimirajuæi se, crnjaèeæi... I žderuæi još.
Takva bijedna i žalosna gomila loše energije nikad prije u životu nisam bila ( a nadam se da neæu nikad više ni ubuduæe).

Ovaj put doživljavam pravu renesansu. Društvenu i duhovnu.

Posljednji put sam ovako funkcionirala negdje poèetkom 2000-ih, kad sam bila u ranijim do srednjim dvadesetim godinama, živjela s 2 frendice u stanu u Horvaæanskoj u kojem smo imale ogroman dnevni boravak za tulume i malu sobu s madracima na podu i šipkama za odjeæu te špajzu samo za brda cipela i usamljeni usisivaè, radila krasan posao za dobru lovu i vozila službeni Peugeot 206 koji je bio it-autiæ (tada su svi bili ludi za malim gradskim autima...).
Curke su tek bile na poèecima karijera (danas jedna vodi pravni odjel u velikoj osiguravajæoj kuæi, a druga je direktor marketinga u prehrambenom divu), moj posao je bio vezan uz gradski društveni život, i sve u svemu... Nije baš da smo mogle sebi puno priuštiti, a sve što smo imale trošile smo na odjeæu, cipele, torbe, frizuru (ravna kosa je tada bila moralna i društvena obaveza za svaki trendovsko osviješteni komad, mi sve tri kovrèave, profesionalne pegle za kosu bezobrazno skupe, one jeftine ne ravnaju dobro, pa se najmanje dvaput tjedno išlo na frizuru...). Magma se tek raspištolila sa svojom kolekcijom pa je treæa frendica s poslovnih putovanja u Hongkongove i Kinu donosila Fendice i Vuittonke lažnjaèe, ali ni lažne dizajnerske torbe nisu bile jeftine.
Dakle, preostale novce bismo spucale na dvopek, mlijeko i Nescaffe, a hranile smo se po službenim ruèkovima (kojih nije bilo puno), raznoraznim eventima na kojima smo bile obavezni inventar (bože, kako su coctail sendvièi i ostali fingerfood bili ukusni i hranjivi...) i eventualno kojom zamrznutom sarmom i gulašem koje su nam frendièini slali dvaput mjeseèno (moram li spominjati da bi dvotjedna zaliha sarme ili paprika planula u jedno popodne?), te na iksicu od frendièine sestre apsolventice koja je ionako veæinu vremena provodila doma (dolazile smo onako napirlitane u menzu na Savi, oboružane Tupperwareom, natrpale tacne hranom za 25 kuna, pretresale i trèale doma na gozbu).

Bila sam mršava. Vitka a cicata. Duge plave kose. Liniju sam održavala pregladnjelošæu i iscrpljenošæu, a tijelo oblikovala cijelonoænim plesanjem bar 4 puta tjedno i pješaèenjem.

Nisam imala strogi dress code kao frendice, pa me se moglo uvijek vidjeti u trapericama Replaykama, Miss Sixticama i Dieselušama, špic štiklama i èizmama s golemom petom, i onim perverzno nezdravim majèicama golišavog trbuha da se vidi pierciæ u pupku, i pitam se kako mi uopæe jajnici i mjehur još funkcioniraju te kako sam pobogu izdržavala po cijele dane i noæi u onim špicastim spravama za muèenje stopala i kième???
Ali nije me bilo briga.
Bila sam bezobrazno mlada, puna energije i svijet je bio moj!!!
Poznavala sam brdo ljudi, i brdo ljudi je poznavalo mene. Ljubavi su bile èeste, burne, plitke i kratkotrajne, prijateljstva su bila intenzivna i luda ali površna, grad je bio premalen za mene.

Onda sam upoznala frajera za kojeg sam mislila da ga volim, vratila se u Split, našla fin posao u školi, prekinula vezu, pronašla Nezakonitog za kojim sam potpuno izgubila glavu, te se prilagodila društvenoj ulozi životne družice uspješnog poduzetnika, pofarbala kosu tamno, kupila kvalitetnu peglu za kosu, smanjila tulumarenje, pazila s kim se družim i što radim u javnosti, našla još bolji posao s puno odgovornosti a malom plaæom i urnebesno dosadnim dress codeom...
I zaboravila na onu staru sebe kakva sam nekad bila.

Neki ljudi se vremenom smire. Promijene. Ne osjeæaju više potrebu za zabavom. Ja ne. U jednom trenutku sam se bila prilagodila uvjetima u kojima sam se našla, ali ne zato jer sam to htjela. Nego zato jer mi nije bilo druge.

A sada sam otkrila da se zapravo nikad nisam ni promijenila. Da je stara ja samo èekala neki okidaè da ponovo poludi.

Starija, mirnija, s puno manje energije, ali jednako gladna novih ljudi, šušura, dogaðanja, promjene.

I zato sam iskoristila priliku da se naglavce ubacim u ludi tempo koji tjera moje drage prijatelje.
Godinama sam dolazila u Zagreb èesto, gotovo na tjednoj bazi, ali iskljuèivo poslom, a susreti s nekim ljudima su se svodili na usputne kave u gradu ili pokoju subotu naveèer u Piranhi, plitke i brze izmjene informacija o trenutaènom ljubavnom, financijskom, društvenom, poslovnom i stambenom stanju, te pokoji celebrity traè.
Lažne dizajnerske torbe su u meðuvremenu postale prave, špicasti vrhovi pretvorili su se u oble, pete su se snizile za nekoliko centimetara, eksplozija boja se smirila u sivim hlaèama i bijeloj košulji, a famozni bakin ruski nerc i tetinu vidru zamijenio je crni kaput.
Ali to sam i dalje ja.

Ponovo jedrimo gradom i smijemo se, popodnevne kave se pretvaraju u veèernje pijanke, i ponovo otkrivam da se gotovo svaku veèer nešto dogaða negdje.
Svugdje me ima. A što se dnevne doze hranjivih tvari tièe, spala sam na èašæenja. Jer u ovome trenutku svi imaju više para od mene. Doduše, i dalje uspijevam odolijevati napadima da jedemo u Takenoku jebeni sushi kojeg moji deèki taaaaako voooole (tj. vole da ih se vidi kako zgaðeno i s nagonom za bljuvanjem teško gutaju preskupe i precijenjene sirove riblje otpatke s morskim muljem i ostalim gadostima). Ja najvolim nešto s nogu u Daily Freshu, jer volim masno a pite, kroasani i fajite su jako mali (dakle, masno ali malih dimenzija = puno kalorija, ali iluzija da in nema tolko puno zbog dimenzije obroka), ali T ne želi tamo, jer da neæe on ostavljat lovu kod Azera i hranit Aleksandru Grdiæ svojim novcima (on se, kao, nešto mrzi s njom...), pa na kraju završimo na debrecinki na Cvjetnom, jer tamo možeš vidjet kako prolaze svi živi...

Frend mi je ponudio posliæ - curka koja mu radi storyboardove ide na neki put, pa bih ja uletila napravit nešto umjesto nje ovih dana. Not bad, not bad...

A dobila sam i krasnu torbu.
Naime, moja frendica Najbolja s bolesno glamuroznim poslom i bezobrazno velikim prihodima, te tajkunom u krevetu (koji tu i tamo frkne dar s puno ukusa, stila i nula) se zaljubila u moju staru torbu. Torba je Benettonka, kupljena prošle godine, golema, tamnozelena s uzorkom krokodila. Ništa posebno, koštala oko 800 kuna, a napravljena je od najkvalitetnijeg kineskog poliestera. Mada svi - ne znam zašto - misle da je pravi krokodil. Nisam ih viðala prošle zime po Zagrebu, ne zelene, a u Splitu je bila jedna jedina, u Benettonu u Jokeru (zelena, crna i smeða. Ja kupila zelenu, frendica smeðu).
Torba je toliko velika da u nju mirne duše mogu uvalit brdo stvari i laptop (a ja imam Sony VAIO, on je jaaaaako širok, puno inèa), i torba još uvijek izleda cool. A i èvrsta je.
E, pa žena u èijem je vlasništvu nekoliko dizajnerskih komada nevjerovatne ljepote, popalila se upravo na to - moguænost utrpavanja laptopa kad ga treba dovuæ s posla za radit doma, a prije toga obavit par društvenih obaveza.
Buduæi da mi je to trenutaèno jedina pristojna koju imam, velikodušno mi je otvorila desno krilo ormara u hodniku i rekla da biram izmeðu 6 bijesnih komada... sve osim dvije najnovije. Isuse! Mislim, svaki put kad sam u Zagrebu ja bezobzirno koristim sve njene aksesoare bez pardona, i jednom sam veæ dobila Prada šuze od nje (koje mogu samo gledat jer su nenosive do bola), ali ovo bi znaèilo da mogu odnijet jednu od tih torbi sa sobom doma...
Odluèila sam se za klasiku. Spy bag. Istina, star je model, bila je it prije par godina, prije par godina je i kupljena, ali još uvijek je èesto viðena na celebima. Smeða, boje karamela... Samo moja Spy Fendica, torba koja inaèe košta skoro 2 i po soma dolara (ona je kupila malo rabljenu u dizajnerskom second handu na Manhattanu, za manje love), samo moja...
Uostalom, Najbolja je više skoro ni ne nosi!!!
A meni fantastièno stoji uz sivu haljinu u stilu 80-ih (150 kuna, XNation, prošlozimska rasprodaja) i zelenu dolèevitu kratkih rukava (10 Eura, H&M), crne klasiène "nazi/bikerske" èizme (kupljene u Karlinom outletu u mojoj ulici za 650 kuna - 70% snižene), prošlogodišnji crni 100denski hulahop zakrpan prozirnim lakom na stopalu, ogrlicu iz H&M-a (8 Eura)... I tuðeg skupocjenog jorkširskog terijera pod rukom!!! Da, glamurozno za pop...

I sad, neka neko kaže da nisam sponzoruša!!!

Tetkologija, taktiziranje, manevri i prolaznost opsesivnih ljubavi...

Prekjuèer taman zgotovila post i krenula u windowshopping, trgnula kobasu na Cvjetnom i kuhano vince, i lagano krenula, kad ispred Dolce Gabbane nabasam na mog B, te M i T. Prvo sam mislila da malo haluciniram (od kuhanog vina kojim sam zalila debrecinku) ali ne, to su stvarno bila moja mala zlata... Ok, M i T su domoroci, ionako sam im se planirala javit, ali nisam znala da je i B stigao to jutro.
I tako sam provela predivan sponzorirani dan. Pravac Sheriff and Cherry (probala sam perverzni Dinastija-plavi kaputiæ s dugmiæima od fejk bisera i pozlate, ko broševi Madeleine Allbright, u kojem sam izgledala ko stara Elizabeta - engleska kraljica, ne Gojan), Kaptol Centar, i na kraju smo se ulili u Khali ko nepristojni prašèiæi. M je stilist (nije Marko Grubniæ, sram vas bilo! Stvarno pravi stilist! Ne visi po medijima, mada za njih radi, i dobro radi svoj posao, tj. nije inspiriran maškarama, transvestitima i Jasminom Stavrosom kao neki njegovi medijski isfurani kolege), i zato sam bila užasnuta kad je uporno htio kupit neke ultra špici papke u Gulliveru, strava i užas, ali odgovorili smo ga uspješno, i uspjeh zatim zalili u Floresu votkom. Kuæi sam se vratila èetveronoške, pjevajuæi s B hitove grupe SMS u autu, dok nas je njegov brat (kojeg smo digli s faksa da nas doðe pokupit psovao i umirao od srama na svakom križanju, zaklinjuæi se da æe dat blindirat auto da ne propušta zvukove...).
Pijani B se u naletu alkoholne nostalgije prisjetio svog Baby B, deèka s kojim je proveo 4 godine, zaposlio ga, odijevao, vodio na putovanja, obrazovao, potrošio na njega brdo novaca, a jebeni mali Ricky Martin (pljunuti!) je za to vrijeme poševio sve živo što je stigo, ostavio ga (i usput ponio American sa sobom, ogulio ga na kartici za 30 000 kuna krpica, i poslao mu karticu poštom), i olajao svima živima.

Ja malog Ricky Martina nisam srela otada, osim jednom ovo ljeto u Komiži, i malo smo poprièali, i tako...

E, sad. Ja to nisam rekla B.
I juèer, sjedim ja tako u KIC-u i èaèkam po Facebooku, kad ulazi Ricky Martin s deèkom!!! A B mora doæi po mene za 15 minuta!!! Želeæi izbjeæi dramu, zovem B. ali mu je mobitel iskljuèen. Ricky Martin sjeda do mene. I sad... ŠTO SAD????!!!???
Ricky Martin je sklon histeriènim ispadima, još je mlad i društveno neodgovoran. A B je užasno slab na njega... Bojim se scene na javnom mjestu, jer to je nešto za oèekivat od malog Rickyja.

Kupim laptop i selim se za visoki stol kraj šanka, jer sam tamo kaputima zaklonjena Rickijevom pogledu, a Ricky mom, tj B-ovom kad ovaj doðe... A dolazi za 5 minuta...
I onda, B-ova glava se pojavi na vrhu stepenica, a Rickyjeva preda mnom - došo me pitat kad se vraæam za Split... B dolazi do mene... I dva bivša golupèæa se naðu fejs tu fejs.
U slow motionu vidim u mislima apokaliptièni prizor histeriène svaðe, verbalni sukob popraæen fizièkim napadom, krvoproliæe, i molim Boga da ne bude tako strašno da ne dobijemo svi vjeèni izgon iz KIC-a...
...
...
Mali Ricky Martin je samo zabacio glavu, prezrivo me pogledao i rekao da se mora maknut jer da mu ovdje smrdi kanalizacija...

Sreæom, B je odraslo i razumno stvorenje. Pokupili smo se bez rijeèi do Kaptol Centra, gdje se on u Nicolasu utješio novim Mooi lusterom (odvratan mi je, ali nisam ništa rekla) i škicanjem frajera koji radi na namještaju, a ja umirala nad Marc Jacobs torbom i Stella McCartney peep toe salonkama koje nikad neæe bit moje...
Nakon toga smo se spustili do Maraschina na piæe, puno piæa, i prošli trezveno (koliko je to moguæe kad si pripit) situaciju.

Groznu situaciju. Mislim, mali Ricky Martin je kompletni idijot. Ne razumijem. Kako možeš biti toliko dugo s nekim u vezi, živjeti u njegovom domu i na njegovom novèaniku, dozvoliti da te bezumno voli i usput ga bezoèno varati, njegovim novcem kupovati poklone usputnim ljubavnicima, nogirati ga surovo, i na kraju svim zajednièkim prijateljima prièati kako je osoba koju si izvozao bila grozna prema tebi???

U meðuvremenu su nam se pridružili frendovi, svratili smo na Modni ormar... toliko dosadan da smo ja i B pobjegli i èekali ostatak ekipe šetuckajuæi ispred Mimare, i prièajuæi o svemu osim Ricky Martinu... Obišli Hemingway i Flores, i na kraju opet završili u KIC-u s društvom (kad volimo rupe...).
Bila sam zadivljena kako se B hrabro držao, znajuæi koliko mu mali gad još znaèi, i kako zna bit naporan kad popije a mali gad mu padne na pamet (što se redovno dogaða kad B popije).

Dok smo se pješke vraæali doma u sitne noæne sate (što je bila alkoholom izazvana no ipak malo perverzna odluka, buduæi sam ja locirana u otrovnom stanu na Vrbanima, a on u Španskom), negdje kod Cibone B je zastao, okrenuo se prema meni, znaèajno (teatralno) duboko udahnuo, pogledao me u oèi, i ispalio: "Kako stari jarci ko ja znaju bit patetièni jadnici kad u 30-oj padnu na klinca od 18... Ko s dicon leže budi se posran! Ajmo mi zvat taksi!!!".

Jutros smo se èuli. On se vratio u Split prvim avionom zbog posla. Prièali smo o svemu, ne spominjuæi juèerašnji susret; o kvazicelebrityjima i smiješnoj hrvatskoj modnoj sceni, o zgodnim frajerima i bezveznim curama koje rade u zagrebaèkom D&G-ju i prepariranim kokošima u izlogu, o tome kako se u Zagrebu ne može pojesti dobar topli senviè (dok je Split fast food raj u kojem bi - rekla je moja frendica K - trebalo podignut spomenik Lordu Sandwichu)... I na kraju mi je samo spomenuo kako je nevjerovatno da je bio toliko opsjednut malom budalom, da je samog sebe iznenadio kako ne osjeæa više ništa, èak ni bijes, i da æe mu bit teško naviknut se na novonastalu prazninu... Ali da je napokon gotovo.

A mala budala... Pa, mala budala æe još odrasti, i možda jednom osjeti grižnju savjesti zbog toga što je toliko iskoristio, povrijedio i izvozao osobu divnu, iskrenu i toplu kao što je B.
A u meðuvremenu, pakosno mu želim da uspije u životu, zgrne pare, i da mu neki ambiciozni zloèesti klinac napravi upravo ono što je on napravio B!!!

Plavuša u raljama racionalizacije i paklu štednje

Ili: shopping bez zadovoljstva i frustracije frizurom...

Evo mene opet u Metropolisu, sjedim u KIC-u uz golemu kavu i uživam u blagodatima besplatnog interneta i tome kako svi bulje u moj rozi Sony VAIO laptop ukrašen Hello Kitticom i glitterima (daaaaa, totalno je besraman i kièast! Za razliku od onog ružnog Acera poslovnog kojeg sam prije uvijek vukla sa sobom...).

Obavljam pretrage štitnjaèe, ovdje imam vezu tako da ne moram èekat satima po èekaonicama. Da, znaaaam.... Ali ko od vas ne bi iskoristio blagodati lijeènièke obitelji da preskoèi beskonaèna èekanja u pregrijanim tuberkuloznim èekaonicama, polovièno izvedene pretrage, nalaze koji nemaju veze s mozgom i nadrkane doktore koji te ni ne pitaju što ti je zapravo nego nagaðaju... i pošalju te doma jer da je sve ok dok ti krepaješ i znaš da NIŠTA nije ok, ali eto, neki su markeri skupi, pa ako je cjelokupna hormonska slika u granicama normale ne vade T3 koji je zapravo najvažniji pokazatelj za ovo moje glupo stanje. A da ne spominjem one grozne situacije kad te naruèe za 8 mjeseci na pretrage, a ti u meðuvremenu umreš od raka ili dobiješ gušu ko Vesna Parun...
Bila je u našoj školi kad sam bila klinka, treæi osnovne, i morala sam joj predat cvijeæe, ogromni sprovodasti aranžman, kao mlaðana zvijezda literarne grupe, i kao autor recenzije Mikija Trasija u školskom listu, jesenje izdanje. I kad sam je vidjela jadnu s onom golemom gušom rasplakala sam se i osramotila... I godinama nakon toga nisam mogla otvorit Mikija Trasija (sve do puberteta i strasti za skupljanjem scedrapateljne poezije, kad sam doslovno svaku njenu ljubavnu pjesmu prepisala u rokovnik sa slikama ljubavnih parova izrezanih iz Brava).
Nisam pobornik mita&korupcije, ali malog roðaèkog ubrzavanja stvari jesam. Napokon, svi to radimo. U ovom ili onom obliku.

Nego, moja kosa me mori. Nenormalno brzo raste, i kad je proðem peglom (jer mrzim svoj afro i ni u ludilu ne izlazim iz kuæe bez stakleno ravne kose ili stiliziranih velikih uvojaka) više nemam super frizuricu, veæ nešto...nešto...ono, ne znam kako bi to opisala. Svi kažu da je super, mladenaèki, èak je jedan komentar bio da je tako EMO (?!?!?!?! $%@*!>$$#@*"PM!!!! Valjada zbog onih Yu-Gi-Oh izrezuckanih pramenova na šiškama... Dobro da se neko još nije sjetio i Tokyo Hotela - to bi me stvarno dotuklo!), ali ja sama sebi izgledam ko platinasti fluffy plod ljubavi Rod Stewarta i ananasa, i ne mogu se pomiriti sa tim... Sve dok ne proðe 24 sata i kosa se slegne u frizuricu.
Gelove, kreme i ostalo smeæe za vlasište izbjegavam. Ne volim ulijepljeni look i onaj rizik da - kad se ujutro probudim - nikad ne znam kakva glava æe me pogledat iz zrcala. Tako da izbjegavam jutarnji A Flock Of Seagull sindrom.

Juèer prije puta obavila sam mali shopping kozmetike, jer sam zalihe iscijedila do krajnjih granica, i nisu mi ostali èak ni testeri krema. Buduæi da sada raspolažem jako malim budžetom, ovaj put sam, nakon jako dugo vremena, odluèila poduzeti strašan i bolan korak, i Iris i Limoni zamijeniti DM-om.
Nije sad da sam ja neki snob, koji se osjeæa superiornijim nad ostalim smrtnicima pa ne ulazi u DM jer se u njemu kkupuje over the counter kozmetika i pristupaèni proizvodi, nego ga izbjegavam jer obièno uðem kupiti jeftine blazinice za skidanje šminke, L'Orealovu pjenu za suhu kožu lica (mrak stvar i traje mesecima) i uljne maramice za skidanje šminke s oèiju, a izaðem s dvije kese šampona, losiona, jeftinih lakova za nokte i sjenila za oèi u besmislenim i bespotrebnim bojama, i lakša za bar 2 i po stojke kuna - neplanirano.
Ali, ovaj put sam odluèila oboružati se zdravim razumom i ganièenom kolièinom gotovine, i krenula u avanturu.
I evo rezultata moje shopping akcije:
1. Maskara
Umjesto Chanel Inimitable koje koristim veæ dvije godine, kupila sam Max Factor Masterpiece. Uštedila sam oko 120 kuna i nije baš da me maskara oduševila, ali je nekako najbliža onome što dobivam od Chanela, pa ajde nekako...
2. Emulzija za skidanje vodootporne šminke s oèiju
Dvoumila sam se izmeðu L'Orealove od 50-ak kuna i Baleine od 18, i na kraju kupila - Baleu. Nije loša, malo je tanka u onoj masnoj komponenti, treba je nešto više za skidanje vodootporne maskare, ali u usporedbi s Collistarovom koju inaèe koristim... ušparala sam oko 80 kuna.
3. Losion za tijelo
Imam jadnu i jako suhu kožu (štitnjaèa, hipotireoza) i obièno koristim Vichyjev Lipidiose ili Collistarov losion, ali ovaj put sam uzela Dove firming losion. Ušteda oko 80 kuna, a veæ sam ga rabila i znam da je jako vlažan (mada su mu uèvršæujuæa svojstva vrlo upitna...). Pakovanje nekako malo, ali i ako kupim dva opet proðem jeftinije...A dobila sam i kino ulaznicu za onaj glupi film "Žene" koji sam veæ gledala, pa sam je mogla poklonit sestri, u zamjenu za njen crveni obruè za kosu.
4. Šampon za kosu
Kao plavuša uvijek sam koristila profesionalne silver šampone, da ubiju žuti ton i da moja platina zaista bude platina.
Buduæi da nemam novaca ni za jedan salonski šampon, kupila sam Keuneov silver i ušparala oko 100 kuna.
Nije tako loš, mada ne ostavlja kosu onako divno mekom... A i malo me je šokiralo kad sam jutros ispod tuša iscijedila iz boèice neku èudnu tamnu ljepljivu i katranastu indigo masu na ruku... izgledala je malo zastrašujuæe ( u usporedbi s onim blagoljubièastim šamponima koje sam prije koristila) i moram priznat da sam dvojila da li da to stavim na glavu, ali efekt je na kraju bio skroz ok.
5. Lak za nokte (nožne)
Tamnobordo, Manhattan, 30-ak kuna. Èudne kvalitete, ali u usporedbi s Chanelovim Rouge Noirom (kojeg je i teško naæi) i O.P.I. jevim omiljenim kineskocrvenim, prošla sam dobrih 100 kuna jeftinije.
Dakle, uštedila sam dobrih 360 kuna (cca).

I nekih 150 na kremi za lice. Umjesto standardne Cliniqueove od 300 kuna (ona manja od 30ml. 50 ml je skoro 500 kuna...) koja èuda radi od suhe kože zimi, kupila sam Vichyjev Nutrilogie 2. Na žalost, na kremi za fasadu ne smijem štedit, inaèe mi se faca obloži krljušti ili ospe èudnim crvenim suhim lišajevima.

I moram priznat da se ponosim sobom. 500 kuna uštede! Nije malo, dapaèe!!! A zaliha æe trajati dva mjeseca.
Zato sam se, sva radosna, poèastila Zarinim crvenim v-puloverom za 99 kuna.

Zapravo nama ženama nikako nije lako. frajeri se žale da se sponzoriramo na izlascima, ali ajde ti održavaj svoj ženstveni izgled za male pare i izgledaj dobro za male pare, i još troši na izlaske...
Mislim, moramo ih držat u iluziji da:
- nemamo dlake na licu (i božemeprosti brkove. Ja spadam u one nesretnice što su se poèele umivati u vosku u svojoj 13-oj, buduæi me sudbina u kooperaciji s genima podarila - osim gomilama kose - velikom spojenom debelom crnom monoobrvom i dražesnim brèiæem. Brèiæ je uklonjen laserski prije 10-ak godina, ali obrve i dalje brstim na dnevnoj bazi);
-imamo krasne glatke noge i bedra, nježne i ženstvene podlaktice, a intimni djelovi vlasišta rastu iskljuèivo u granicama linije najoskudnijih gaæica (ok, ja sam svoje riješila brazilcem, i toplo ga preporuèam svim ženama);
-nemamo brkove ispod pazuha;
-imamo nježnu i ujednaèenu kožu lica i tijela;
-imamo prirodno lijepe nokte;
-i prirodno nježna stopala (mada moja u ovome trenutku teže pobratiti se s rožnatijim magareæim kopitima...);
-genetski mekše dlanove;
-i ne, uopæe nemamo zanoktice;
-a kosa nam je nekako sama od sebe mekanija i discipliniranija, da bi oni mogli provlaèiti svoje prstiæe kroz nju....
-trepavice i dulje i tamnije od muških, usne mekše...

Da ne spominjem kako svi grintaju koliko mi žene na odjeæu i cipele potrošimo, a èak i moji najokorjeliji anarhoidno-punkoidno-naturalni frendovi radije bace oko za komadom u haljini i štiklama (minice neæu spominjat) nego za modnom istomišljenicom.Osim toga, mi žene imamo više troškova za rublje, buduæi da osim gaæa (gaæica) nosimo još i grudnjake i najlonke (ili bilo koji oblik hulahopa), a svi znamo koliko se brzo grudnjaci otegnu a èarape pokidaju...). I ne možemo ljetne majce kratkih rukava zimi prenamijeniti u potkošulje.
A i samih gaæica nam treba više, buduæi da smo sklone redovnom mijenjaju èistog rublja, te zamjeni istog za novo kad nam se izliže (a kolike sam ja imuæne šminkere uhvatila s rupom na jajcima, prozirnim dupetom i golim prstiæem koji viri iz èarape...).
Uloške i tampone da i ne spominjem...
I uza sve to, imamo manje plaæe od frajera.

Eto, kad sam se i pohvalila i požalila na vjeènu neravnopravnost meðu spolovima, gasim laptop i trèim na ruèak s prezgodnim oženjenim èlanom upravnog odbora koji mi je fatalan koliko i zabranjen, ali nadam se da æe mi prijateljstva i moje nedostupnosti radi nabaciti koji zgodni kontakt za traženje posla...

O plavušama u depresiji i taktiziranju s tetkama

Dugo me nije bilo ovdje. Nije da nisam èitala druge, samo... Nekako, ne znam.
Ne piše mi se.

U meðuvremenu sam otvorila profil na Fejsu, pa ako još neko ima profil svog blog alter ega... Dobrodošli ste. Link je tu ispod:

MOI

Ne, još nisam našla novi posao.
Još mi se nisu javili iz firmi u kojima sam bila na razgovorima. Ako ništa ne upali, u sijeènju me èeka mjesto u frendièinom timu èim ona promijeni firmu, ali do sijeènja ko živ ko mrtav... Pogotovo jer ne znam da li æe to biti poèetak ili kraj sijeènja...
Ne ubija me besparica. Bivši poslodavci su bili dovoljno fer da mi isplate bonus od posljednjeg velikog posla koji sam sklopila (a stvarno je golem posao... za veliku korporaciju), tako da nije velika šteta.
Muèi me BESPOSLENOST!!!
Radila sam svašta nešto još kao srednjoškolka, studirala sam i radila, nikad nisam bila besposlena i bez obaveza... èak i ono jedno dugo ljeto dok sam još radila u prosvjeti provela sam mjesec dana kao camp councellor (i zaradila za skuter).

Napokon imam vremena za sapunicu u podne, Beverly Hills i Oprah, kave po gradu i svakodnevno kuhanje ruèka. samo što me to više ne zadovoljava kao što me je radovalo za vrijeme onih rijetkih bolovanja.
A i svi moji prijatelji koji su bili raspoloživi za podnevne kave dok sam ja bila u uredu i na putu sada su prezaposleni.
Tako da sam prilièno usamljena.

Obnovila sam boju kose i šišnula se. Imam kosu kao Linda Evangelista u spotu Freedom Georgea Michaela. I ovaj put sam s manikurom zaista dala mašti na volju: umjesto srednje dugog dosadnog mlijeènog frencha, dužine na granici podobnog za posao, imam duuuge pink nokte sa malo srebrnih i crvenih glittera oslikane crnom airbrushanom èipkom i bijelim airbrushanim cvijetovima s crnim cirkonima u sredini.
A koji æe mi k...c to kad nigdje ne izlazim.
Ne da mi se.

Ok, ja i B smo vrludali gradom i pratila sam ga na neke ruèkove s ruskim klijentima, na kojima sam sasvim dobro manikurom pristajala uz ruske (khm) šutljive supruge teleæih pogleda. Toliko sam se napila svaki put, da sam zakljuèila da moja jetra i ostaci nekadašnjeg struka jednostavno neæe izdržati taj tempo pa sam odustala.
Mada sam od B dobila krasnu Guessovu klutch torbicu kao naknadu za uslugu lunch escorta... i to što sam jela samo deserte i predjela (rusi su, naime, svaki put tamanili nešto morsko, a kako sam ja alergièna na školjkaše, rakovice i histamin u svim oblicima, i opæenito mrzim sve morsko a jestivo, tako sam samo kasapila hranu po tanjuru, pila i umirala od dosade).

Prošle godine u ovo doba bila sam puna entuzijazma i gledala ravno naprijed u svijetlu buduænost. Upravo sam se bila vratila s Koelnske Anuge, dobila unaprijeðenje, imala karijeru, prekinula dramatièni petogodišnji suživot s kompliciranim nerastavljenim muškarcem koji me bio iscrpio do granica zdravog razuma i skinula stigmu sponzoruše s grbaèe (kao da je nemoguæe stvarno voljeti muškarca i žrtvovati se iz ljubavi ako taj muškarac sasvim sluèajno ima i nešto novaca!!! Pa eto, moguæe je, ali izgleda da niko to ne vjeruje...) i skinula 5 kila. Izlazila sam bjesomuèno, družila se, svijet je bio moj!!!
Godinu dana kasnije imam samo Oprah, sapunicu, južinu i pustu Rivu, neizvjesnu buduænost... I još stanujem s rodbinom kod koje sam uselila prije godinu dana (privremeno rješenje, dok ne naðem odgovarajuæi stan. Moš mislit!).

A što se izlazaka tièe...
Pa, nije da ne želim. samo je stvar postala jako složena.
Ako idem vani s N i T i starim društvom, postoji opasnost da se doma ne vratim do zore, a da izlazak obuhvati u kompletu i pod obavezno Egoist, Art, Puls, Vanillu, Tropic, Hemingway i neko opskurno žderalište u sitne jutarnje sate. Moj organizam više ne izdržava dulje od 3. A kako ne mogu iæi vani bez da se natopim etanolom, vožnja ne dolazi u obzir.
Ako idem vani s B, J i T, preludi provod je zagarantiran uz sve pogodnosti separea (na raèun B), i nikad ne znam hoæemo li skonèat na narodnoj, u Hemingwayu, u Kuke, na nekom zatvorenom partiju ili u go-go klubu, ali znam da uz to obavezno ide neki show koji æe izvest J, ili æemo izvlaèit T ispod nekog frajera (doslovno izvlaèit... i tražit gdje su joj završile gaæice), ili æe B završit s bocom u naruèju i suzama u oèima zbog nekog bivšeg kojeg je vidio s nekim drugim bivšim... A ja, ovako nerazumna, uvijek ispadnem jedini glas razuma. Što nikako nije dobro.
S curama iz bivše firme ne mogu van, mada me stalno zovu. Ne želim nièije sažaljenje. Nek me pamte kao onu staru, zvijezdu, koja je odjedrila iz firme na novo i bolje plaæeno radno mjesto... dok ne naðem novi posao, a onda pravim tulum.
A moj stari N... Juèer smo se cijeli dan dogovarali, da bi na kraju zakljuèili da nam je užasno važno hoæe li ispasti Marko ili Monika, i da ne smijemo propustiti BB.

Naravno, postoji još jedan problem.
Naime, svako društvo ima svoju tetku. B je moj najbolji prijatelj, ali i N u mome životu ima ulogu skoro kao B. B i N se ne podnose. B misli da je N depresivni peder, a N se nervira kad vidi B jer ga smatra bahatom rasipnom umišljenom tetkurinom. Osim toga, u ono prvo društvo spada i naša V, koja ima najboljeg frenda O, kojeg i N i B jednostavno mrze, jer je (citiram) "odvratni pokvareni droljasti femi glumac", što možda ima nekakve veze s time što su u nekom trenutku svoje prošlosti i B i N imali intimniji odnos sa O.
A tu je još i R, koji se druži s mojom frendicom A s bivšeg posla, i koji se gnuša tj. boji svih njih. On je, naime, još u ilegali, i boji se da ga ne prokuže... (kao da veæ cijeli grad nije).
Tako da susreti frendova ponekad završe jako nategnuto i neugodno.

Doziranje društava i gej frendova je dakle postalo naporno. Nekako sam uvijek mislila da bi bar oni morali imati razumijevanja jedni prema drugima i živjeti u meðusobnom skladu i razumijevanju, buduæi da im je u ovom našem malom maèistièkom i homofobnom društvu život veæ sam po sebi otežan, ali jok!
Ako se prilikom susreta još i malo više popilo, postoji opasnost da završim veèer okružena obješenim nosevima, kiselim facama, prljavim i detaljnim ogovaranjem i, rijetko ali moguæe, pravim catfightom.

Sve u svemu, moj život se pretvorio u beskonaèno i besmisleno metiljanje.

A dupe se proširilo do nesluæenih razina. Široka sam ko stara Renault èetvorka. Na dnevnoj bazi pratim u ogledalu kako se J.Lo polako ali sigurno pretvara u Elizabetu Gojan, i kako je Elizabeti Gojan zapravo sasvim svejedno. Zapravo, nije da je ono totalno svejedno, ali nekako nije baš da sam se pretrgala da okonèam degustaciju svih moguæih kombinacija okusa Grandissimo sladoleda koje se Ledo sjetio ponuditi, kao i Jami pita (zalijem ih duplim vrhnjem, bolje je) i ostalih masno-ugljikohidratnih divota prehrambene industrije...
Imam super teretanu 5 minuta od kuæe, kilometre i kilometre plaža na kojima sam nekada svako jutro prije posla trèala takoðer 5 minuta od kuæe (samo u suprotnom smjeru od teretane). Imam krasne hlaèe za jogging od Nikea, dva nova Nike sportska grudnjaka (rasprodaje, rasprodaje..), brdo muških majci od bivših, neotvorene crne Nike tenisice za aerobik i jedne rozo-bijele Adidaske za trèanje. Imam i pilates loptu (uguranu izmeðu kreveta i ormara, idealnu za odlaganje odjeæe),buèice, utege za noge, nenapunjenu vreæu za udaranje i par pari rukavica raznih... I užasno pomanjkanje volje da se pomaknem s kauèa.

A imam i ozbiljno pomanjkanje odjeæe za izlaske kao alibi za zapuštanje. Naime, za izlaske veæ godinama rabim iskljuèivo haljine. Duge haljine, kratke haljine, zlatne haljne, crne haljine (male i velike), sive, pink, crvene, ljubièaste, sjajne i mat...
Prošle godine se baš nisam pretrgala u kupovanju, tako da su sve manje-više od pretprošle godine, milijun puta viðene. I cipele za izlaske su relativno stare. Prošle godine sam voljela šokirati sandalama na golu nogu usred sijeènja (na prošvercani ruski komunistièki nerc pokojne bake... so NY!), što je rezultiralo time da nisam obnovila salonke. Frendica mi je doduše poklonila svoje totalno nenošene Prade, prve Prade u mom životu (a kako je poèelo i zadnje...), ali nakon prvog odijevanja i šminkanja za izlazak shvatila sam zašto mi ih je poklonila. Naime, Prade su, unatoè svojoj izvanzemaljskoj ljepoti, skulpturalnosti potplata i pete, i savršenoj nježnoj mekoæi brušene kože, nenošene zato jer su NENOSIVE!!! Osim, naravno, ako ne želim slomiti nogu. Obje noge. U zglobu. Sa svim sitnim košæicama stopala. I vrat.
Tako da zapravo ne želim izlaziti u staroj odjeæi, koja mi je još i tijesna i iz koje mi cice kipe van ko da sam se obukla za Oktoberfest, a bedra izgledaju ko pršuti, a kako nemam novaca za obnovu veèernje garderobe u velièini za slonove, televizija i Big Brother se nameæu kao najbolje rješenje.

Kad sam veæ kod odjeæe, moram priznati da zapravo nemam odjeæe ni za chillanje po gradu. Izvadila sam zimsku garderobu iz Space bagova, i s užasom otkrila da izmeðu bezbroj pari hlaèa, sukanja i štofanih haljina bez rukava u svim moguæim nijansama sive i crne, brda godinama kupovanih bijelih i crnih košulja (s pokojom prugicom), bijelih i crnih dolèevita, par crnih dugih kaputa (zašto sam uopæe svake zime kupovala novi kad vjerovatno niko nije primjetio da su novi? Sigurno svi misle da godinama nosim isti), gomila crnog hulahopa (likra, 60 dena, trojka, Calzedonija, uvijek iste... neuništive su!), crnih salonki, balerinki i èizama, ne mogu naæi normalnu, ležernu kombinaciju za podnevnu kavu!!! Ok, imam crvene Calvin Klein salonke, ni tupog ni oštrog vrha, od brušene kože, (kupljene u outletu, za smiješnu lovu), ali one izgledaju bolesno pretenciozno i toliko su osjetljive da im ostaju fleke od krivog pogleda, skupe traperice koje ne mogu zakopèati, suknju od jeansa iz koje ne izlazim posljednja dva mjeseca, haljinu iz Xnationa (od 50 kuna! Famozna je, ali mogu je nositi samo na golu nogu jer se penje na hulahop do pola bedara!), dugu bijelu pletenu vestu na kopèanje u kojoj izgledam ko junica, crvenu dolèevitu s tragom od pegle i tamnožuti v-pulover s rupom na struku.
A ne želim sjediti na kavi u odijelu!!!

Mogu se jedino nadati da æe se uskoro nešto promijeniti. Buduæi da me u ovoj životnoj fazi zaista ništa ne može obradovati osim hrane.