Ili: shopping bez zadovoljstva i frustracije frizurom...
Evo mene opet u Metropolisu, sjedim u KIC-u uz golemu kavu i uživam u blagodatima besplatnog interneta i tome kako svi bulje u moj rozi Sony VAIO laptop ukrašen Hello Kitticom i glitterima (daaaaa, totalno je besraman i kičast! Za razliku od onog ružnog Acera poslovnog kojeg sam prije uvijek vukla sa sobom...).
Obavljam pretrage štitnjače, ovdje imam vezu tako da ne moram čekat satima po čekaonicama. Da, znaaaam.... Ali ko od vas ne bi iskoristio blagodati liječničke obitelji da preskoči beskonačna čekanja u pregrijanim tuberkuloznim čekaonicama, polovično izvedene pretrage, nalaze koji nemaju veze s mozgom i nadrkane doktore koji te ni ne pitaju što ti je zapravo nego nagađaju... i pošalju te doma jer da je sve ok dok ti krepaješ i znaš da NIŠTA nije ok, ali eto, neki su markeri skupi, pa ako je cjelokupna hormonska slika u granicama normale ne vade T3 koji je zapravo najvažniji pokazatelj za ovo moje glupo stanje. A da ne spominjem one grozne situacije kad te naruče za 8 mjeseci na pretrage, a ti u međuvremenu umreš od raka ili dobiješ gušu ko Vesna Parun...
Bila je u našoj školi kad sam bila klinka, treći osnovne, i morala sam joj predat cvijeće, ogromni sprovodasti aranžman, kao mlađana zvijezda literarne grupe, i kao autor recenzije Mikija Trasija u školskom listu, jesenje izdanje. I kad sam je vidjela jadnu s onom golemom gušom rasplakala sam se i osramotila... I godinama nakon toga nisam mogla otvorit Mikija Trasija (sve do puberteta i strasti za skupljanjem scedrapateljne poezije, kad sam doslovno svaku njenu ljubavnu pjesmu prepisala u rokovnik sa slikama ljubavnih parova izrezanih iz Brava).
Nisam pobornik mita&korupcije, ali malog rođačkog ubrzavanja stvari jesam. Napokon, svi to radimo. U ovom ili onom obliku.
Nego, moja kosa me mori. Nenormalno brzo raste, i kad je prođem peglom (jer mrzim svoj afro i ni u ludilu ne izlazim iz kuće bez stakleno ravne kose ili stiliziranih velikih uvojaka) više nemam super frizuricu, već nešto...nešto...ono, ne znam kako bi to opisala. Svi kažu da je super, mladenački, čak je jedan komentar bio da je tako EMO (?!?!?!?! $%@*!>$$#@*"PM!!!! Valjada zbog onih Yu-Gi-Oh izrezuckanih pramenova na šiškama... Dobro da se neko još nije sjetio i Tokyo Hotela - to bi me stvarno dotuklo!), ali ja sama sebi izgledam ko platinasti fluffy plod ljubavi Rod Stewarta i ananasa, i ne mogu se pomiriti sa tim... Sve dok ne prođe 24 sata i kosa se slegne u frizuricu.
Gelove, kreme i ostalo smeće za vlasište izbjegavam. Ne volim ulijepljeni look i onaj rizik da - kad se ujutro probudim - nikad ne znam kakva glava će me pogledat iz zrcala. Tako da izbjegavam jutarnji A Flock Of Seagull sindrom.
Jučer prije puta obavila sam mali shopping kozmetike, jer sam zalihe iscijedila do krajnjih granica, i nisu mi ostali čak ni testeri krema. Budući da sada raspolažem jako malim budžetom, ovaj put sam, nakon jako dugo vremena, odlučila poduzeti strašan i bolan korak, i Iris i Limoni zamijeniti DM-om.
Nije sad da sam ja neki snob, koji se osjeća superiornijim nad ostalim smrtnicima pa ne ulazi u DM jer se u njemu kkupuje over the counter kozmetika i pristupačni proizvodi, nego ga izbjegavam jer obično uđem kupiti jeftine blazinice za skidanje šminke, L'Orealovu pjenu za suhu kožu lica (mrak stvar i traje mesecima) i uljne maramice za skidanje šminke s očiju, a izađem s dvije kese šampona, losiona, jeftinih lakova za nokte i sjenila za oči u besmislenim i bespotrebnim bojama, i lakša za bar 2 i po stojke kuna - neplanirano.
Ali, ovaj put sam odlučila oboružati se zdravim razumom i ganičenom količinom gotovine, i krenula u avanturu.
I evo rezultata moje shopping akcije:
1. Maskara
Umjesto Chanel Inimitable koje koristim već dvije godine, kupila sam Max Factor Masterpiece. Uštedila sam oko 120 kuna i nije baš da me maskara oduševila, ali je nekako najbliža onome što dobivam od Chanela, pa ajde nekako...
2. Emulzija za skidanje vodootporne šminke s očiju
Dvoumila sam se između L'Orealove od 50-ak kuna i Baleine od 18, i na kraju kupila - Baleu. Nije loša, malo je tanka u onoj masnoj komponenti, treba je nešto više za skidanje vodootporne maskare, ali u usporedbi s Collistarovom koju inače koristim... ušparala sam oko 80 kuna.
3. Losion za tijelo
Imam jadnu i jako suhu kožu (štitnjača, hipotireoza) i obično koristim Vichyjev Lipidiose ili Collistarov losion, ali ovaj put sam uzela Dove firming losion. Ušteda oko 80 kuna, a već sam ga rabila i znam da je jako vlažan (mada su mu učvršćujuća svojstva vrlo upitna...). Pakovanje nekako malo, ali i ako kupim dva opet prođem jeftinije...A dobila sam i kino ulaznicu za onaj glupi film "Žene" koji sam već gledala, pa sam je mogla poklonit sestri, u zamjenu za njen crveni obruč za kosu.
4. Šampon za kosu
Kao plavuša uvijek sam koristila profesionalne silver šampone, da ubiju žuti ton i da moja platina zaista bude platina.
Budući da nemam novaca ni za jedan salonski šampon, kupila sam Keuneov silver i ušparala oko 100 kuna.
Nije tako loš, mada ne ostavlja kosu onako divno mekom... A i malo me je šokiralo kad sam jutros ispod tuša iscijedila iz bočice neku čudnu tamnu ljepljivu i katranastu indigo masu na ruku... izgledala je malo zastrašujuće ( u usporedbi s onim blagoljubičastim šamponima koje sam prije koristila) i moram priznat da sam dvojila da li da to stavim na glavu, ali efekt je na kraju bio skroz ok.
5. Lak za nokte (nožne)
Tamnobordo, Manhattan, 30-ak kuna. Čudne kvalitete, ali u usporedbi s Chanelovim Rouge Noirom (kojeg je i teško naći) i O.P.I. jevim omiljenim kineskocrvenim, prošla sam dobrih 100 kuna jeftinije.
Dakle, uštedila sam dobrih 360 kuna (cca).
I nekih 150 na kremi za lice. Umjesto standardne Cliniqueove od 300 kuna (ona manja od 30ml. 50 ml je skoro 500 kuna...) koja čuda radi od suhe kože zimi, kupila sam Vichyjev Nutrilogie 2. Na žalost, na kremi za fasadu ne smijem štedit, inače mi se faca obloži krljušti ili ospe čudnim crvenim suhim lišajevima.
I moram priznat da se ponosim sobom. 500 kuna uštede! Nije malo, dapače!!! A zaliha će trajati dva mjeseca.
Zato sam se, sva radosna, počastila Zarinim crvenim v-puloverom za 99 kuna.
Zapravo nama ženama nikako nije lako. frajeri se žale da se sponzoriramo na izlascima, ali ajde ti održavaj svoj ženstveni izgled za male pare i izgledaj dobro za male pare, i još troši na izlaske...
Mislim, moramo ih držat u iluziji da:
- nemamo dlake na licu (i božemeprosti brkove. Ja spadam u one nesretnice što su se počele umivati u vosku u svojoj 13-oj, budući me sudbina u kooperaciji s genima podarila - osim gomilama kose - velikom spojenom debelom crnom monoobrvom i dražesnim brčićem. Brčić je uklonjen laserski prije 10-ak godina, ali obrve i dalje brstim na dnevnoj bazi);
-imamo krasne glatke noge i bedra, nježne i ženstvene podlaktice, a intimni djelovi vlasišta rastu isključivo u granicama linije najoskudnijih gaćica (ok, ja sam svoje riješila brazilcem, i toplo ga preporučam svim ženama);
-nemamo brkove ispod pazuha;
-imamo nježnu i ujednačenu kožu lica i tijela;
-imamo prirodno lijepe nokte;
-i prirodno nježna stopala (mada moja u ovome trenutku teže pobratiti se s rožnatijim magarećim kopitima...);
-genetski mekše dlanove;
-i ne, uopće nemamo zanoktice;
-a kosa nam je nekako sama od sebe mekanija i discipliniranija, da bi oni mogli provlačiti svoje prstiće kroz nju....
-trepavice i dulje i tamnije od muških, usne mekše...
Da ne spominjem kako svi grintaju koliko mi žene na odjeću i cipele potrošimo, a čak i moji najokorjeliji anarhoidno-punkoidno-naturalni frendovi radije bace oko za komadom u haljini i štiklama (minice neću spominjat) nego za modnom istomišljenicom.Osim toga, mi žene imamo više troškova za rublje, budući da osim gaća (gaćica) nosimo još i grudnjake i najlonke (ili bilo koji oblik hulahopa), a svi znamo koliko se brzo grudnjaci otegnu a čarape pokidaju...). I ne možemo ljetne majce kratkih rukava zimi prenamijeniti u potkošulje.
A i samih gaćica nam treba više, budući da smo sklone redovnom mijenjaju čistog rublja, te zamjeni istog za novo kad nam se izliže (a kolike sam ja imućne šminkere uhvatila s rupom na jajcima, prozirnim dupetom i golim prstićem koji viri iz čarape...).
Uloške i tampone da i ne spominjem...
I uza sve to, imamo manje plaće od frajera.
Eto, kad sam se i pohvalila i požalila na vječnu neravnopravnost među spolovima, gasim laptop i trčim na ručak s prezgodnim oženjenim članom upravnog odbora koji mi je fatalan koliko i zabranjen, ali nadam se da će mi prijateljstva i moje nedostupnosti radi nabaciti koji zgodni kontakt za traženje posla...
Post je objavljen 18.11.2008. u 12:37 sati.