Gorit ću Paklu.
Definitvno sam rezervirala smještaj...
Totalno.
Mislim, i ja sam samo žena. Jako slaba žena. Dovoljno mi je da me 115 kila čiste elegantne mišićne mase (na oko metar i devedeset visine) provoza u onom monstrumu od terenca i prenese me na rukama (da, unatoč svoj mojoj kilaži!!!) preko kolnog prilaza (slomila sam petu na Calvin Klein crvenoj salonki dok sam na brzinu ko zadja luđakinja i pred očima prolaznika ispred Branimira mijenjala bikerske čizmice za seksi cipele iz priručne prtljage...) popločanog terracottom... I ja sam gotova.
E, sad... da je to bio moj prvi bludni grijeh s tuđim muškarcem, ne bi me bilo toliko briga. Jednom je slučajno. Dvaput se zalomi. Ali triput... je već bezobrazno od Svemira, jelda?
Moja karijera brakoprtljalice započela je sasvim slučajno još na faksu. Kad sam se spanđala s mladim asistentom koji je tek došao raditi tu... Priznajem da mi nije puno trebalo; bio je totalno spreman i doslovce čekao da ga neka od nas ubere, slao je testosteron u eter u intervalima očajnika... A kolegice su većinom bile presramežljive, mada je imao status seks simbola i protagonista mnogih mokrih ženskih snova.
I tako smo dva tjedna isprobavali sve kabinete i predavaonice redom, dok od zajedničkog frenda nisam saznala da je prije dvije godine frajer oženio curu koja mu je lagala za trudnoću... Užas! I sramota! Mada su živjeli skupa tek mjesec-dva, brak je još uvijek bio valjan, tj. brakorazvodna nepokrenuta!
Idući je bio moj Nezakoniti, čovjek s kojim sam kontraproduktivno zatukla par najboljih godina svog života (one divne kasne dvadesete, dok se struk još dobro držao a ja bila puna elana i sposobna za noćne izlaske).
Problem s Nezakonitim je bio u tome što je njegov brak bio sklopljen u Sjedinjenim Državama, po tamošnjim zakonima, sa tamošnjom državljankom, a Nezakoniti je imao par biznisa i dosta novaca, i nije mu padalo ni na kraj pameti ostati bez polovice svega, tako da je razvod odgađao dok supruga ne nađe nekog bogatijeg, ili se bar zaljubi do bola, i odustane od svojih zahtjeva u ime više sile. A ni njoj se nije žurilo, obzirom na rentu koju je dobivala.
Onako zaljubljena do bola, pristala sam biti predmet gradskih tračeva, odgajati njegovog klinca, peglati mu košulje i kuhati ručak (spremačica je to grozno radila, mada je vrhunski laštila namještaj!), bez zakonski osigurane naknade u slučaju raskida aranžmana. U nadi da će biti bolje. Nije bilo. Dva mjeseca nakon što sam se pokupila iz veze on je riješio razvod!!! A meni je ostao šipak!!! Plus etiketa looserice i propale sponzoruše.
A nezakoniti je uskoro sebi doma dovukao napirlitanu tupavu 19-godišnju klinku s dva i po razreda srednje i karijerom hostese te nekoliko kubnih metara ekstenzija u glavi, i kupio joj auto za rođendan i nove sise!!!
Budući da sudbina ionako nije bila dobrostiva prema meni, odlučila sam ne razmišljati više o tome da li je moj idući objekt žudnje prstenovan ili još uvijek slobodno galebari plavetnim nebom, u nadi da će ta moja pegula nekako na kraju ipak izać na dobro. Ali nikako da me krene.
Stalno me zapadaju ili seksi dvadesetogodišnjaci koji me mogu učiniti jaaaaako sretnom, ali s kojima ne mogu naći zajedničke teme za razgovor (osim ako direktive u horizontali ne spadaju u razgovor), ili rabljena roba s greškom na emocijama i potrošenom hidraulikom, po mogućnosti s brakom iza sebe ili brakorazvodnom parnicom u tijeku... Ili, još gore, frajer izađe sa mnom samo da bi se preko mene približio nekom od mojih frendova!!!
Oženjenog su mi bogovi bacili kao preuranjeni dar za Božić i odgovor na moje molitve...
Em je nebeski zgodan, em je imućan, em je viđen i uspješan, em mu je sve na mjestu pa još i besprijekorno radi, em se čak i dobro ljubi (što se teško nalazi kad prerasteš pubertet, jer odrasli ljudi nemaju vremena za ljubljenje), em je nježan i romantičan, em može i može (i može, i može, i može.... i može... i... može... ože... že... e... ... ... Tako je valjda s tim bivšim profesionalnim sportašima), a usto je još i totalno normalan u glavi, duhovit i zabavan, pazi na sitnice i pamti važne stvari, čak su mu i glazbeni i filmski ukus besprijekorni!!!
Vrijeme provedeno s njim nije ni u kojem trenutku i ni na koji način uludo potrošeno!
A najbolje od svega je zapravo to što je tuđe vlasništvo. Tj. ima obavezu. Znači, u cijelu priču ulazim bez nade, očekivanja, bez potrebe da mi se javlja (a ovaj se čak, vidi čuda, uredno javlja sms-om) i bez suludih maštarija o kućici u cvijeću, podmladku i zlatnom retrieveru, koje se - u slučaju kad je žena single i starija od 30 s podivljalim biološkim satom, a frajer zakonski raspoloživ - nekako jave same od sebe...
Još bolje je i to što je toliko savršen da jednostavno nema šanse da se u njega zaljubim!!! Jednostavno besprijekoran! Tako da ono o zaljubljivanju ne prolazi ni pod razno...
Također, postoji mogućnost i da frajer nije normalan u glavi... Jer što bi Apolonov avatar oženjen za uspješnu ženu manekenskih proporcija vidio u malom, guzatom i ne baš normalnom monstrumu poput mene, koji od jutra do mraka priča gluposti i uredno se sramoti u svakoj prilici u kojoj se može osramotiti?
Počevši od prvog susreta, kad smo se našli oči u oči na putu prema sali za sastanke i ja ostala tako zatečena da sam zaboravila gledati ispred sebe i opalila u staklena vrata pred cijelim Upravnim odborom? I kad sam cijelo vrijeme na sastanku bila tako zaokupljena trudom da ne primjeti da ga škicam da sam lupetala neke totalno nesuvisle stvari, otvorila prezentaciju za pogrešnog klijenta, i prečula otprilike svako četvrto pitanje upućeno meni?
Ili kad sam na prvoj zajedničkoj kavi umjesto Labella nonšalantno napipala u torbi i izvukla pink ruž, pa namazala usne ko klaun?
Ili kad sam se kod njega vrtila na barskoj stolici za kuhinjskim šankom (a super se vrte!) dok nije gledao, i poletila s iste na pod upravo u trenutku kad se okrenuo prema meni?
Za ručkom ga pogodila sadržajem viljuške u bijelu košulju, a za sat vremena je imao sastanak?
Ispričala mu kako sam u srednjoj školi glumila nesvjestice na matematici da me razrednica pošalje doma, sve dok nisam jednom stvarno opalila glavom u klupu i pala u nesvjest, ali tad mi nastavnica već nije ni najmanje vjerovala pa me pustila da ležim par minuta i derala se na mene a razred se kidao od smijeha dok sam ja ležala u pravoj nesvijesti?
I općenito, cijelo vrijeme našeg poznanstva radim krive stvari na krivom mjestu, govorim krive stvari u krivo vrijeme, i tako definitivno potvrđujem sama sebi svoje sumnje da je Oženjeni zapravo malo nastran...
Sinoć smo zajedno gledali Seks i grad. Zapravo, on je spavao (tj. hrkao u moju frizuru, što je jedina mana koju sam mu uspjela naći, mada muško hrkanje zna biti jako seksi ako nije gromoglasno i astmatično - a njegovo je upravo gromoglasno i astmatično), a ja sam čekala Dosjee X.
Nekad sam obožavala Seks i grad. Bila sam mlada i slijepo vjerovala bajkama s televizije, a i odjeća koju su curke nosile još nije bila toliko zastarjela.
Ovoljetni film mi je definitivno uništio sve lijepe osjećaje koje sam gajila prema seriji.
Em su stilistice odustale od Manolica u korist odvratnih Diorovih neženstvenih cipela koje prevladavaju u filmu, em je vjenčanica Vivienne Westwood s krepanom papigom na glavi najružnija vjenčanica koju sam u životu vidila, em je scenarij tolko idijotski da me je sram umjesto scenarista, kad njih već nije bilo sram napisati takav scenarij...
Em su se curke užasno postarale i poružnile, a SJP s onom bradavicom i licem koje vapi Botoxa, injekcija kolagena i kemijskog peelinga sve više liči na vješticu...
Em sam napokon shvatila da Carrie uopće nije dražesna newyorška cura koja plahuta kroz život ko šampanjski mjehurić, nego histerična i očajna ženska koja je prisilila Facu na brak samo zato jer je dovoljno uporno gnjavila i njanjila pa je frajer na kraju popustio samo da ga ne proganja i ugnjetava više, mada je onim pokušajem bijega pred vjenčanje zapravo pokazao kakvo je pravo stanje u njegovoj glavi...
Najavljuju i nastavak filma. Mislim da ga neću gledat.
Umjesto toga idem vidit ima li još koja večernja misa, ispovijedit se i izmolit svoju pokoru za avanturu koju upravo proživljavam.
Ja to zovem kolokvijalno odriješenje.
Ako odradim pokajanje svaki put kad bludno sagriješim s Oženjenim, imat ću manje pokore i manji grijeh za okajat kad i ova priča jednom bude gotova.
I da, svojski ću se potrudit da se ne zaljubim.
Post je objavljen 27.11.2008. u 16:16 sati.