Put do Pakla poploèan je terracottom... ili kako je Blondzilla bila nasty i zašto Blondzilla ne voli Carrie Bradshow

Gorit æu Paklu.
Definitvno sam rezervirala smještaj...
Totalno.

Mislim, i ja sam samo žena. Jako slaba žena. Dovoljno mi je da me 115 kila èiste elegantne mišiæne mase (na oko metar i devedeset visine) provoza u onom monstrumu od terenca i prenese me na rukama (da, unatoè svoj mojoj kilaži!!!) preko kolnog prilaza (slomila sam petu na Calvin Klein crvenoj salonki dok sam na brzinu ko zadja luðakinja i pred oèima prolaznika ispred Branimira mijenjala bikerske èizmice za seksi cipele iz priruène prtljage...) poploèanog terracottom... I ja sam gotova.

E, sad... da je to bio moj prvi bludni grijeh s tuðim muškarcem, ne bi me bilo toliko briga. Jednom je sluèajno. Dvaput se zalomi. Ali triput... je veæ bezobrazno od Svemira, jelda?

Moja karijera brakoprtljalice zapoèela je sasvim sluèajno još na faksu. Kad sam se spanðala s mladim asistentom koji je tek došao raditi tu... Priznajem da mi nije puno trebalo; bio je totalno spreman i doslovce èekao da ga neka od nas ubere, slao je testosteron u eter u intervalima oèajnika... A kolegice su veæinom bile presramežljive, mada je imao status seks simbola i protagonista mnogih mokrih ženskih snova.
I tako smo dva tjedna isprobavali sve kabinete i predavaonice redom, dok od zajednièkog frenda nisam saznala da je prije dvije godine frajer oženio curu koja mu je lagala za trudnoæu... Užas! I sramota! Mada su živjeli skupa tek mjesec-dva, brak je još uvijek bio valjan, tj. brakorazvodna nepokrenuta!

Iduæi je bio moj Nezakoniti, èovjek s kojim sam kontraproduktivno zatukla par najboljih godina svog života (one divne kasne dvadesete, dok se struk još dobro držao a ja bila puna elana i sposobna za noæne izlaske).
Problem s Nezakonitim je bio u tome što je njegov brak bio sklopljen u Sjedinjenim Državama, po tamošnjim zakonima, sa tamošnjom državljankom, a Nezakoniti je imao par biznisa i dosta novaca, i nije mu padalo ni na kraj pameti ostati bez polovice svega, tako da je razvod odgaðao dok supruga ne naðe nekog bogatijeg, ili se bar zaljubi do bola, i odustane od svojih zahtjeva u ime više sile. A ni njoj se nije žurilo, obzirom na rentu koju je dobivala.
Onako zaljubljena do bola, pristala sam biti predmet gradskih traèeva, odgajati njegovog klinca, peglati mu košulje i kuhati ruèak (spremaèica je to grozno radila, mada je vrhunski laštila namještaj!), bez zakonski osigurane naknade u sluèaju raskida aranžmana. U nadi da æe biti bolje. Nije bilo. Dva mjeseca nakon što sam se pokupila iz veze on je riješio razvod!!! A meni je ostao šipak!!! Plus etiketa looserice i propale sponzoruše.
A nezakoniti je uskoro sebi doma dovukao napirlitanu tupavu 19-godišnju klinku s dva i po razreda srednje i karijerom hostese te nekoliko kubnih metara ekstenzija u glavi, i kupio joj auto za roðendan i nove sise!!!

Buduæi da sudbina ionako nije bila dobrostiva prema meni, odluèila sam ne razmišljati više o tome da li je moj iduæi objekt žudnje prstenovan ili još uvijek slobodno galebari plavetnim nebom, u nadi da æe ta moja pegula nekako na kraju ipak izaæ na dobro. Ali nikako da me krene.
Stalno me zapadaju ili seksi dvadesetogodišnjaci koji me mogu uèiniti jaaaaako sretnom, ali s kojima ne mogu naæi zajednièke teme za razgovor (osim ako direktive u horizontali ne spadaju u razgovor), ili rabljena roba s greškom na emocijama i potrošenom hidraulikom, po moguænosti s brakom iza sebe ili brakorazvodnom parnicom u tijeku... Ili, još gore, frajer izaðe sa mnom samo da bi se preko mene približio nekom od mojih frendova!!!

Oženjenog su mi bogovi bacili kao preuranjeni dar za Božiæ i odgovor na moje molitve...
Em je nebeski zgodan, em je imuæan, em je viðen i uspješan, em mu je sve na mjestu pa još i besprijekorno radi, em se èak i dobro ljubi (što se teško nalazi kad prerasteš pubertet, jer odrasli ljudi nemaju vremena za ljubljenje), em je nježan i romantièan, em može i može (i može, i može, i može.... i može... i... može... ože... že... e... ... ... Tako je valjda s tim bivšim profesionalnim sportašima), a usto je još i totalno normalan u glavi, duhovit i zabavan, pazi na sitnice i pamti važne stvari, èak su mu i glazbeni i filmski ukus besprijekorni!!!
Vrijeme provedeno s njim nije ni u kojem trenutku i ni na koji naèin uludo potrošeno!
A najbolje od svega je zapravo to što je tuðe vlasništvo. Tj. ima obavezu. Znaèi, u cijelu prièu ulazim bez nade, oèekivanja, bez potrebe da mi se javlja (a ovaj se èak, vidi èuda, uredno javlja sms-om) i bez suludih maštarija o kuæici u cvijeæu, podmladku i zlatnom retrieveru, koje se - u sluèaju kad je žena single i starija od 30 s podivljalim biološkim satom, a frajer zakonski raspoloživ - nekako jave same od sebe...
Još bolje je i to što je toliko savršen da jednostavno nema šanse da se u njega zaljubim!!! Jednostavno besprijekoran! Tako da ono o zaljubljivanju ne prolazi ni pod razno...

Takoðer, postoji moguænost i da frajer nije normalan u glavi... Jer što bi Apolonov avatar oženjen za uspješnu ženu manekenskih proporcija vidio u malom, guzatom i ne baš normalnom monstrumu poput mene, koji od jutra do mraka prièa gluposti i uredno se sramoti u svakoj prilici u kojoj se može osramotiti?
Poèevši od prvog susreta, kad smo se našli oèi u oèi na putu prema sali za sastanke i ja ostala tako zateèena da sam zaboravila gledati ispred sebe i opalila u staklena vrata pred cijelim Upravnim odborom? I kad sam cijelo vrijeme na sastanku bila tako zaokupljena trudom da ne primjeti da ga škicam da sam lupetala neke totalno nesuvisle stvari, otvorila prezentaciju za pogrešnog klijenta, i preèula otprilike svako èetvrto pitanje upuæeno meni?
Ili kad sam na prvoj zajednièkoj kavi umjesto Labella nonšalantno napipala u torbi i izvukla pink ruž, pa namazala usne ko klaun?
Ili kad sam se kod njega vrtila na barskoj stolici za kuhinjskim šankom (a super se vrte!) dok nije gledao, i poletila s iste na pod upravo u trenutku kad se okrenuo prema meni?
Za ruèkom ga pogodila sadržajem viljuške u bijelu košulju, a za sat vremena je imao sastanak?
Isprièala mu kako sam u srednjoj školi glumila nesvjestice na matematici da me razrednica pošalje doma, sve dok nisam jednom stvarno opalila glavom u klupu i pala u nesvjest, ali tad mi nastavnica veæ nije ni najmanje vjerovala pa me pustila da ležim par minuta i derala se na mene a razred se kidao od smijeha dok sam ja ležala u pravoj nesvijesti?

I opæenito, cijelo vrijeme našeg poznanstva radim krive stvari na krivom mjestu, govorim krive stvari u krivo vrijeme, i tako definitivno potvrðujem sama sebi svoje sumnje da je Oženjeni zapravo malo nastran...

Sinoæ smo zajedno gledali Seks i grad. Zapravo, on je spavao (tj. hrkao u moju frizuru, što je jedina mana koju sam mu uspjela naæi, mada muško hrkanje zna biti jako seksi ako nije gromoglasno i astmatièno - a njegovo je upravo gromoglasno i astmatièno), a ja sam èekala Dosjee X.
Nekad sam obožavala Seks i grad. Bila sam mlada i slijepo vjerovala bajkama s televizije, a i odjeæa koju su curke nosile još nije bila toliko zastarjela.
Ovoljetni film mi je definitivno uništio sve lijepe osjeæaje koje sam gajila prema seriji.
Em su stilistice odustale od Manolica u korist odvratnih Diorovih neženstvenih cipela koje prevladavaju u filmu, em je vjenèanica Vivienne Westwood s krepanom papigom na glavi najružnija vjenèanica koju sam u životu vidila, em je scenarij tolko idijotski da me je sram umjesto scenarista, kad njih veæ nije bilo sram napisati takav scenarij...
Em su se curke užasno postarale i poružnile, a SJP s onom bradavicom i licem koje vapi Botoxa, injekcija kolagena i kemijskog peelinga sve više lièi na vješticu...
Em sam napokon shvatila da Carrie uopæe nije dražesna newyorška cura koja plahuta kroz život ko šampanjski mjehuriæ, nego histerièna i oèajna ženska koja je prisilila Facu na brak samo zato jer je dovoljno uporno gnjavila i njanjila pa je frajer na kraju popustio samo da ga ne proganja i ugnjetava više, mada je onim pokušajem bijega pred vjenèanje zapravo pokazao kakvo je pravo stanje u njegovoj glavi...

Najavljuju i nastavak filma. Mislim da ga neæu gledat.

Umjesto toga idem vidit ima li još koja veèernja misa, ispovijedit se i izmolit svoju pokoru za avanturu koju upravo proživljavam.
Ja to zovem kolokvijalno odriješenje.
Ako odradim pokajanje svaki put kad bludno sagriješim s Oženjenim, imat æu manje pokore i manji grijeh za okajat kad i ova prièa jednom bude gotova.

I da, svojski æu se potrudit da se ne zaljubim.

27.11.2008. u 16:16 sati | 25 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.