Mi djeca s kolodvora Franck

Orah (Strast) – nezavisni, èudni i puni kontradiktornosti, èesto egoistièni, agresivni, velikodušni, obrazovani, neoèekivano reagiraju, spontani, neogranièeno slavoljublje i ambicija, nisu fleksibilni, teški i èudni partneri, drugi ih rijetko vole ali im se èesto èude, dobri stratezi, vrlo ljubomorni i strastveni, ne prave nikakve kompromise.

Našla sam na neèijem blogu nekakav keltski horoskop i opis svog znaka.
Naravno, od svih moguæih stabala koja me po datumu roðenja mogu zapast, ja dobijem baš ono od èijeg se ploda rade jebene TORTE i KOLAÈI!!! (tu je mislim još i smokva, ali smokve ne volim pa neæu ni razmišljat o njima)

Propao mi izlazak pa noæas bljezgarim doma. Najbolja je doslovno pala u nesvjest na polovici filma s Jackom Nicholsonom i Diane Keaton, od tlaka i umora, pa smo je spakovale u krevet, a A ne može vozit pa smo se oslonile na S2. S2 je išla ubit oko popodne i prespavala dogovor. S1 ne želi van ako nema prijevoz, a ona sama nema namjeru vozit jer ne može iæi vani ako se ne napije. Ja vozim ko avion, u svakom stanju duha, uma i tijela, ali sve cure znaju da još uvijek nisam položila b kategoriju (da, vozim veæ dugo, vozila sam uredno službena auta i auta od Nezakonitog, ali nikad nisam polagala vozaèki...) pa mi noæu ne daju volan u ruke da ne bude belaja s policijom... I tako smo, eto, zaglavile u otrovnom stanu na Vrbanima u subotu naveèer.
Najbolja i dalje komi u sobi, S1 je išla doma, A hrèe na kauèu iza mene, tako da ja veèeras dijelim braèni s Najboljom i terijerom.

Bože, upravo sam shvatila da sam curama dala imena ko da su ceste...

Danas sam otkrila dokud seže moja ovisnost, i dokle sam došla u svojoj autodestruktivnosti.
Do samog dna.
Šalice za kavu.

Naime, imam ja više ovisnosti i poroka. Pušenje je jedna od njih. U nježnijim godinama bila sam sklona pokojem bezazlenijem opijatu, a moju sklonost da zavirim u èašicu kad izaðem bih ipak nazvala više rekreacijskom...
Ovisna sam ja i o stresu, teško se snalazim bez njega, tako da je ovo moje trenutaèno besposlièarenje ravno boravku celebrityja u Arizoni - mislim, ono, koja budala vjeruje da nakon rehaba Lindsey Lohan ostaje cijelu noæ budna od cole, a Kate Moss ima onakvu liniju zbog zahvalnih gena i dobrog metabolizma...
Moja ovisnost su i Guess torbe, priznajem, i meksièke sapunice, naoèale za sunce, sve izdano pod Hed Kandi labelom (prije nego što ih je Ministry of Sound kupio), Rum Kokos i pizza, ali moja najveæa ovisnost - koje do danas zapravo nisam bila ni svjesna - jest KAVA!!!

I što onda? Kakva je to ovisnost?
Pa, prema klasifikaciji Amerièke psihijatrijske udruge (DSM IV) ovisnost o kofeinu jest prava ovisnost, i tako se i tretira i lijeèi.

Ja jutros nisam popila kavu. Ustale smo Najbolja i ja, odvele psiæa na šišanje, i nakon toga nastavile do grada, u razuzdani šoping (ona je kupovala, ja savjetovala). Kad negdje usred Importanne Gallerie odjednom me zadesi glavobolja. Ali kakva! Ko da mi neko škripom steže glavu i istovremeno nalijeva nešto u uho, plus strašna potreba za škripanjem vilicama! Izdržala sam još sat agonije, dok se nismo napokon dovukle doma a ja odmah s nogu zamutila 3 u 1 Nessicu i zapalila utješni Ronhill Slims na balkonu.
Nakon 10 minuta bilo je bolje. Puno, puuuuuno bolje.

Nije prvi put da se dogodilo. Mada, ja nikad ne dajem povoda da se dogodi.

Prvu Nessicu obavezno zbrèkam ujutro, 3 u 1, s vruæom vodom iz kuhinjskog bojlera, i vuèem šalicu sa sobom dok bauljam po stanu pokušavajuæi pokupiti suvislu odjevnu kombinaciju za posao, zatim odlažem šalicu na mašinu za pranje robe dok se tuširam, srèem dok se šminkam, i na kraju perem zube i izlazim... Nije mi se jednom dogodilo da iz kuæe izaðem sa praznom šalicom u ruci.

Iduæa kava je oko 11. U veæini sluèajeva sam uspjevala zbrisati s posla s jednako oèajnim kolegicama, a u rijetkim sluèajevima kad nisam i ona iz aparata je bila dobra.
Zatim prava pauza, izmeðu 12.30 i 14.30, kad uspijem izmigoljit, velika kava s toplim mlijekom i natreenom, novine i traè partija.
Pa skoro svakodnevna kava nakon posla, jedino vrijeme kada je moguæe uhvatiti neke od cura koje imaju obitelj i muževe vješte podgrijavanju smrznute sarme, frendice s bivšeg posla ili sestru.
Zatim turska skuhana za uživanje u kuænoj idili...
...I, ako se s nekim od ekipe nalazim izmeðu 19 i 21, obavezna kavica za laku noæ (ako je izlazak iza 9 ide ipak nešto žešæe)...

Doduše, trenutaèno besposlenoj ritam se nije puno promijenio, bila doma cijeli dan ili se vukla od kave do kave s društvom po gradu i okolici.

Ispijanje golemih kolièina kofeina nekako lako prijeðe u naviku. Ja sama nisam ni primjetila kako, a veæ sam bila do grla u paklenom kolu kofeinskih rituala.

Situacija je clueless, zato neæu zakljuèiti post nekim pametnim mozgobljezgom. Dva su sata ujutro, ja sam doma umjesto vani, i frendica iza mene stravièno hrèe, valjda je steže korzet koji je obukla za subotnji izlazak (bar je otkopèala one svoje traperice u kojima moše samo stajati i plitko disati, i to nakon doze laksativa - nije nikad priznala, ali ja vjerujem da je tako). Upravo sam trgnula Jacobs capuccino od vanilije za ugodan san i spremam se uskoèit u pidžamu èim završe Vražji otpadnici na HTV-u.

23.11.2008. u 01:23 sati | 16 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.