Prekjučer taman zgotovila post i krenula u windowshopping, trgnula kobasu na Cvjetnom i kuhano vince, i lagano krenula, kad ispred Dolce Gabbane nabasam na mog B, te M i T. Prvo sam mislila da malo haluciniram (od kuhanog vina kojim sam zalila debrecinku) ali ne, to su stvarno bila moja mala zlata... Ok, M i T su domoroci, ionako sam im se planirala javit, ali nisam znala da je i B stigao to jutro.
I tako sam provela predivan sponzorirani dan. Pravac Sheriff and Cherry (probala sam perverzni Dinastija-plavi kaputić s dugmićima od fejk bisera i pozlate, ko broševi Madeleine Allbright, u kojem sam izgledala ko stara Elizabeta - engleska kraljica, ne Gojan), Kaptol Centar, i na kraju smo se ulili u Khali ko nepristojni praščići. M je stilist (nije Marko Grubnić, sram vas bilo! Stvarno pravi stilist! Ne visi po medijima, mada za njih radi, i dobro radi svoj posao, tj. nije inspiriran maškarama, transvestitima i Jasminom Stavrosom kao neki njegovi medijski isfurani kolege), i zato sam bila užasnuta kad je uporno htio kupit neke ultra špici papke u Gulliveru, strava i užas, ali odgovorili smo ga uspješno, i uspjeh zatim zalili u Floresu votkom. Kući sam se vratila četveronoške, pjevajući s B hitove grupe SMS u autu, dok nas je njegov brat (kojeg smo digli s faksa da nas dođe pokupit psovao i umirao od srama na svakom križanju, zaklinjući se da će dat blindirat auto da ne propušta zvukove...).
Pijani B se u naletu alkoholne nostalgije prisjetio svog Baby B, dečka s kojim je proveo 4 godine, zaposlio ga, odijevao, vodio na putovanja, obrazovao, potrošio na njega brdo novaca, a jebeni mali Ricky Martin (pljunuti!) je za to vrijeme poševio sve živo što je stigo, ostavio ga (i usput ponio American sa sobom, ogulio ga na kartici za 30 000 kuna krpica, i poslao mu karticu poštom), i olajao svima živima.
Ja malog Ricky Martina nisam srela otada, osim jednom ovo ljeto u Komiži, i malo smo popričali, i tako...
E, sad. Ja to nisam rekla B.
I jučer, sjedim ja tako u KIC-u i čačkam po Facebooku, kad ulazi Ricky Martin s dečkom!!! A B mora doći po mene za 15 minuta!!! Želeći izbjeći dramu, zovem B. ali mu je mobitel isključen. Ricky Martin sjeda do mene. I sad... ŠTO SAD????!!!???
Ricky Martin je sklon histeričnim ispadima, još je mlad i društveno neodgovoran. A B je užasno slab na njega... Bojim se scene na javnom mjestu, jer to je nešto za očekivat od malog Rickyja.
Kupim laptop i selim se za visoki stol kraj šanka, jer sam tamo kaputima zaklonjena Rickijevom pogledu, a Ricky mom, tj B-ovom kad ovaj dođe... A dolazi za 5 minuta...
I onda, B-ova glava se pojavi na vrhu stepenica, a Rickyjeva preda mnom - došo me pitat kad se vraćam za Split... B dolazi do mene... I dva bivša golupčća se nađu fejs tu fejs.
U slow motionu vidim u mislima apokaliptični prizor histerične svađe, verbalni sukob popraćen fizičkim napadom, krvoproliće, i molim Boga da ne bude tako strašno da ne dobijemo svi vječni izgon iz KIC-a...
...
...
Mali Ricky Martin je samo zabacio glavu, prezrivo me pogledao i rekao da se mora maknut jer da mu ovdje smrdi kanalizacija...
Srećom, B je odraslo i razumno stvorenje. Pokupili smo se bez riječi do Kaptol Centra, gdje se on u Nicolasu utješio novim Mooi lusterom (odvratan mi je, ali nisam ništa rekla) i škicanjem frajera koji radi na namještaju, a ja umirala nad Marc Jacobs torbom i Stella McCartney peep toe salonkama koje nikad neće bit moje...
Nakon toga smo se spustili do Maraschina na piće, puno pića, i prošli trezveno (koliko je to moguće kad si pripit) situaciju.
Groznu situaciju. Mislim, mali Ricky Martin je kompletni idijot. Ne razumijem. Kako možeš biti toliko dugo s nekim u vezi, živjeti u njegovom domu i na njegovom novčaniku, dozvoliti da te bezumno voli i usput ga bezočno varati, njegovim novcem kupovati poklone usputnim ljubavnicima, nogirati ga surovo, i na kraju svim zajedničkim prijateljima pričati kako je osoba koju si izvozao bila grozna prema tebi???
U međuvremenu su nam se pridružili frendovi, svratili smo na Modni ormar... toliko dosadan da smo ja i B pobjegli i čekali ostatak ekipe šetuckajući ispred Mimare, i pričajući o svemu osim Ricky Martinu... Obišli Hemingway i Flores, i na kraju opet završili u KIC-u s društvom (kad volimo rupe...).
Bila sam zadivljena kako se B hrabro držao, znajući koliko mu mali gad još znači, i kako zna bit naporan kad popije a mali gad mu padne na pamet (što se redovno događa kad B popije).
Dok smo se pješke vraćali doma u sitne noćne sate (što je bila alkoholom izazvana no ipak malo perverzna odluka, budući sam ja locirana u otrovnom stanu na Vrbanima, a on u Španskom), negdje kod Cibone B je zastao, okrenuo se prema meni, značajno (teatralno) duboko udahnuo, pogledao me u oči, i ispalio: "Kako stari jarci ko ja znaju bit patetični jadnici kad u 30-oj padnu na klinca od 18... Ko s dicon leže budi se posran! Ajmo mi zvat taksi!!!".
Jutros smo se čuli. On se vratio u Split prvim avionom zbog posla. Pričali smo o svemu, ne spominjući jučerašnji susret; o kvazicelebrityjima i smiješnoj hrvatskoj modnoj sceni, o zgodnim frajerima i bezveznim curama koje rade u zagrebačkom D&G-ju i prepariranim kokošima u izlogu, o tome kako se u Zagrebu ne može pojesti dobar topli senvič (dok je Split fast food raj u kojem bi - rekla je moja frendica K - trebalo podignut spomenik Lordu Sandwichu)... I na kraju mi je samo spomenuo kako je nevjerovatno da je bio toliko opsjednut malom budalom, da je samog sebe iznenadio kako ne osjeća više ništa, čak ni bijes, i da će mu bit teško naviknut se na novonastalu prazninu... Ali da je napokon gotovo.
A mala budala... Pa, mala budala će još odrasti, i možda jednom osjeti grižnju savjesti zbog toga što je toliko iskoristio, povrijedio i izvozao osobu divnu, iskrenu i toplu kao što je B.
A u međuvremenu, pakosno mu želim da uspije u životu, zgrne pare, i da mu neki ambiciozni zločesti klinac napravi upravo ono što je on napravio B!!!
Post je objavljen 20.11.2008. u 15:31 sati.