O plavušama u depresiji i taktiziranju s tetkama

Dugo me nije bilo ovdje. Nije da nisam èitala druge, samo... Nekako, ne znam.
Ne piše mi se.

U meðuvremenu sam otvorila profil na Fejsu, pa ako još neko ima profil svog blog alter ega... Dobrodošli ste. Link je tu ispod:

MOI

Ne, još nisam našla novi posao.
Još mi se nisu javili iz firmi u kojima sam bila na razgovorima. Ako ništa ne upali, u sijeènju me èeka mjesto u frendièinom timu èim ona promijeni firmu, ali do sijeènja ko živ ko mrtav... Pogotovo jer ne znam da li æe to biti poèetak ili kraj sijeènja...
Ne ubija me besparica. Bivši poslodavci su bili dovoljno fer da mi isplate bonus od posljednjeg velikog posla koji sam sklopila (a stvarno je golem posao... za veliku korporaciju), tako da nije velika šteta.
Muèi me BESPOSLENOST!!!
Radila sam svašta nešto još kao srednjoškolka, studirala sam i radila, nikad nisam bila besposlena i bez obaveza... èak i ono jedno dugo ljeto dok sam još radila u prosvjeti provela sam mjesec dana kao camp councellor (i zaradila za skuter).

Napokon imam vremena za sapunicu u podne, Beverly Hills i Oprah, kave po gradu i svakodnevno kuhanje ruèka. samo što me to više ne zadovoljava kao što me je radovalo za vrijeme onih rijetkih bolovanja.
A i svi moji prijatelji koji su bili raspoloživi za podnevne kave dok sam ja bila u uredu i na putu sada su prezaposleni.
Tako da sam prilièno usamljena.

Obnovila sam boju kose i šišnula se. Imam kosu kao Linda Evangelista u spotu Freedom Georgea Michaela. I ovaj put sam s manikurom zaista dala mašti na volju: umjesto srednje dugog dosadnog mlijeènog frencha, dužine na granici podobnog za posao, imam duuuge pink nokte sa malo srebrnih i crvenih glittera oslikane crnom airbrushanom èipkom i bijelim airbrushanim cvijetovima s crnim cirkonima u sredini.
A koji æe mi k...c to kad nigdje ne izlazim.
Ne da mi se.

Ok, ja i B smo vrludali gradom i pratila sam ga na neke ruèkove s ruskim klijentima, na kojima sam sasvim dobro manikurom pristajala uz ruske (khm) šutljive supruge teleæih pogleda. Toliko sam se napila svaki put, da sam zakljuèila da moja jetra i ostaci nekadašnjeg struka jednostavno neæe izdržati taj tempo pa sam odustala.
Mada sam od B dobila krasnu Guessovu klutch torbicu kao naknadu za uslugu lunch escorta... i to što sam jela samo deserte i predjela (rusi su, naime, svaki put tamanili nešto morsko, a kako sam ja alergièna na školjkaše, rakovice i histamin u svim oblicima, i opæenito mrzim sve morsko a jestivo, tako sam samo kasapila hranu po tanjuru, pila i umirala od dosade).

Prošle godine u ovo doba bila sam puna entuzijazma i gledala ravno naprijed u svijetlu buduænost. Upravo sam se bila vratila s Koelnske Anuge, dobila unaprijeðenje, imala karijeru, prekinula dramatièni petogodišnji suživot s kompliciranim nerastavljenim muškarcem koji me bio iscrpio do granica zdravog razuma i skinula stigmu sponzoruše s grbaèe (kao da je nemoguæe stvarno voljeti muškarca i žrtvovati se iz ljubavi ako taj muškarac sasvim sluèajno ima i nešto novaca!!! Pa eto, moguæe je, ali izgleda da niko to ne vjeruje...) i skinula 5 kila. Izlazila sam bjesomuèno, družila se, svijet je bio moj!!!
Godinu dana kasnije imam samo Oprah, sapunicu, južinu i pustu Rivu, neizvjesnu buduænost... I još stanujem s rodbinom kod koje sam uselila prije godinu dana (privremeno rješenje, dok ne naðem odgovarajuæi stan. Moš mislit!).

A što se izlazaka tièe...
Pa, nije da ne želim. samo je stvar postala jako složena.
Ako idem vani s N i T i starim društvom, postoji opasnost da se doma ne vratim do zore, a da izlazak obuhvati u kompletu i pod obavezno Egoist, Art, Puls, Vanillu, Tropic, Hemingway i neko opskurno žderalište u sitne jutarnje sate. Moj organizam više ne izdržava dulje od 3. A kako ne mogu iæi vani bez da se natopim etanolom, vožnja ne dolazi u obzir.
Ako idem vani s B, J i T, preludi provod je zagarantiran uz sve pogodnosti separea (na raèun B), i nikad ne znam hoæemo li skonèat na narodnoj, u Hemingwayu, u Kuke, na nekom zatvorenom partiju ili u go-go klubu, ali znam da uz to obavezno ide neki show koji æe izvest J, ili æemo izvlaèit T ispod nekog frajera (doslovno izvlaèit... i tražit gdje su joj završile gaæice), ili æe B završit s bocom u naruèju i suzama u oèima zbog nekog bivšeg kojeg je vidio s nekim drugim bivšim... A ja, ovako nerazumna, uvijek ispadnem jedini glas razuma. Što nikako nije dobro.
S curama iz bivše firme ne mogu van, mada me stalno zovu. Ne želim nièije sažaljenje. Nek me pamte kao onu staru, zvijezdu, koja je odjedrila iz firme na novo i bolje plaæeno radno mjesto... dok ne naðem novi posao, a onda pravim tulum.
A moj stari N... Juèer smo se cijeli dan dogovarali, da bi na kraju zakljuèili da nam je užasno važno hoæe li ispasti Marko ili Monika, i da ne smijemo propustiti BB.

Naravno, postoji još jedan problem.
Naime, svako društvo ima svoju tetku. B je moj najbolji prijatelj, ali i N u mome životu ima ulogu skoro kao B. B i N se ne podnose. B misli da je N depresivni peder, a N se nervira kad vidi B jer ga smatra bahatom rasipnom umišljenom tetkurinom. Osim toga, u ono prvo društvo spada i naša V, koja ima najboljeg frenda O, kojeg i N i B jednostavno mrze, jer je (citiram) "odvratni pokvareni droljasti femi glumac", što možda ima nekakve veze s time što su u nekom trenutku svoje prošlosti i B i N imali intimniji odnos sa O.
A tu je još i R, koji se druži s mojom frendicom A s bivšeg posla, i koji se gnuša tj. boji svih njih. On je, naime, još u ilegali, i boji se da ga ne prokuže... (kao da veæ cijeli grad nije).
Tako da susreti frendova ponekad završe jako nategnuto i neugodno.

Doziranje društava i gej frendova je dakle postalo naporno. Nekako sam uvijek mislila da bi bar oni morali imati razumijevanja jedni prema drugima i živjeti u meðusobnom skladu i razumijevanju, buduæi da im je u ovom našem malom maèistièkom i homofobnom društvu život veæ sam po sebi otežan, ali jok!
Ako se prilikom susreta još i malo više popilo, postoji opasnost da završim veèer okružena obješenim nosevima, kiselim facama, prljavim i detaljnim ogovaranjem i, rijetko ali moguæe, pravim catfightom.

Sve u svemu, moj život se pretvorio u beskonaèno i besmisleno metiljanje.

A dupe se proširilo do nesluæenih razina. Široka sam ko stara Renault èetvorka. Na dnevnoj bazi pratim u ogledalu kako se J.Lo polako ali sigurno pretvara u Elizabetu Gojan, i kako je Elizabeti Gojan zapravo sasvim svejedno. Zapravo, nije da je ono totalno svejedno, ali nekako nije baš da sam se pretrgala da okonèam degustaciju svih moguæih kombinacija okusa Grandissimo sladoleda koje se Ledo sjetio ponuditi, kao i Jami pita (zalijem ih duplim vrhnjem, bolje je) i ostalih masno-ugljikohidratnih divota prehrambene industrije...
Imam super teretanu 5 minuta od kuæe, kilometre i kilometre plaža na kojima sam nekada svako jutro prije posla trèala takoðer 5 minuta od kuæe (samo u suprotnom smjeru od teretane). Imam krasne hlaèe za jogging od Nikea, dva nova Nike sportska grudnjaka (rasprodaje, rasprodaje..), brdo muških majci od bivših, neotvorene crne Nike tenisice za aerobik i jedne rozo-bijele Adidaske za trèanje. Imam i pilates loptu (uguranu izmeðu kreveta i ormara, idealnu za odlaganje odjeæe),buèice, utege za noge, nenapunjenu vreæu za udaranje i par pari rukavica raznih... I užasno pomanjkanje volje da se pomaknem s kauèa.

A imam i ozbiljno pomanjkanje odjeæe za izlaske kao alibi za zapuštanje. Naime, za izlaske veæ godinama rabim iskljuèivo haljine. Duge haljine, kratke haljine, zlatne haljne, crne haljine (male i velike), sive, pink, crvene, ljubièaste, sjajne i mat...
Prošle godine se baš nisam pretrgala u kupovanju, tako da su sve manje-više od pretprošle godine, milijun puta viðene. I cipele za izlaske su relativno stare. Prošle godine sam voljela šokirati sandalama na golu nogu usred sijeènja (na prošvercani ruski komunistièki nerc pokojne bake... so NY!), što je rezultiralo time da nisam obnovila salonke. Frendica mi je doduše poklonila svoje totalno nenošene Prade, prve Prade u mom životu (a kako je poèelo i zadnje...), ali nakon prvog odijevanja i šminkanja za izlazak shvatila sam zašto mi ih je poklonila. Naime, Prade su, unatoè svojoj izvanzemaljskoj ljepoti, skulpturalnosti potplata i pete, i savršenoj nježnoj mekoæi brušene kože, nenošene zato jer su NENOSIVE!!! Osim, naravno, ako ne želim slomiti nogu. Obje noge. U zglobu. Sa svim sitnim košæicama stopala. I vrat.
Tako da zapravo ne želim izlaziti u staroj odjeæi, koja mi je još i tijesna i iz koje mi cice kipe van ko da sam se obukla za Oktoberfest, a bedra izgledaju ko pršuti, a kako nemam novaca za obnovu veèernje garderobe u velièini za slonove, televizija i Big Brother se nameæu kao najbolje rješenje.

Kad sam veæ kod odjeæe, moram priznati da zapravo nemam odjeæe ni za chillanje po gradu. Izvadila sam zimsku garderobu iz Space bagova, i s užasom otkrila da izmeðu bezbroj pari hlaèa, sukanja i štofanih haljina bez rukava u svim moguæim nijansama sive i crne, brda godinama kupovanih bijelih i crnih košulja (s pokojom prugicom), bijelih i crnih dolèevita, par crnih dugih kaputa (zašto sam uopæe svake zime kupovala novi kad vjerovatno niko nije primjetio da su novi? Sigurno svi misle da godinama nosim isti), gomila crnog hulahopa (likra, 60 dena, trojka, Calzedonija, uvijek iste... neuništive su!), crnih salonki, balerinki i èizama, ne mogu naæi normalnu, ležernu kombinaciju za podnevnu kavu!!! Ok, imam crvene Calvin Klein salonke, ni tupog ni oštrog vrha, od brušene kože, (kupljene u outletu, za smiješnu lovu), ali one izgledaju bolesno pretenciozno i toliko su osjetljive da im ostaju fleke od krivog pogleda, skupe traperice koje ne mogu zakopèati, suknju od jeansa iz koje ne izlazim posljednja dva mjeseca, haljinu iz Xnationa (od 50 kuna! Famozna je, ali mogu je nositi samo na golu nogu jer se penje na hulahop do pola bedara!), dugu bijelu pletenu vestu na kopèanje u kojoj izgledam ko junica, crvenu dolèevitu s tragom od pegle i tamnožuti v-pulover s rupom na struku.
A ne želim sjediti na kavi u odijelu!!!

Mogu se jedino nadati da æe se uskoro nešto promijeniti. Buduæi da me u ovoj životnoj fazi zaista ništa ne može obradovati osim hrane.

15.11.2008. u 22:08 sati | 11 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.