Bezuvjetna radost

Polazna točka će mi biti kako Almine govori o Uskrsnuću, kako bi malo promijenili perspektivu prema nesvjesnoj ulovljenosti u običajima i uvjetovanjima Uskrsnih blagdana.

Većina ljudi ostaje na površnom nivou značenja Uskrsa i svjesnost im je na pospremanju, kuhanju i velikoj želji i čežnji za obiteljskom harmonijom, što ćesto izvači na površinu razne depresivne krize. Tako je to razdoblje poticaj za vanjsko i unutarnje čišćenje i ponovno povezivanje, što je dobro za prosječnog čovjeka. No od vas se očekuje više !

Opetovano se u ovom razdoblju naglašava Isusova patnja i razapinjanje na križu, uz vjerovanje kako to odnosi naše grijehe.

To može biti od pomoću u prepuštanju i otpuštanju svojih starih programa, no pravo uskrsnuće se dešava samo unutar nas samih, bez vanjskih posrednika.

Uskrsnuće je faza razvoja unutar dualnog sna, gdje dolazi do spajanja duše, tijela i duha.

Dakle i samo se uskrsnuće još nalazi u području iluzije ili dualnog sna.
To je faza koju je potrebno proći, kako bi došlo do stvarnog, potpunog buđenja iz sna.

Primarno dolazi do spajanja duše i tijela, što znači da se nadilazi iluzija smrti, iluzija podijeljenosti na smrt i život.

Duša je vozilo u kojem svjesno boravimo za vrijeme sna i za vrijeme smrti.

Fizičko tijelo je vozilo dimenzije života.

Ta dva dijela se spajaju ili integriraju. Gubi se granica između noćnog spavanja i dnevne budnosti.

Što se sve treba integrirati kako bi se zaista probudili ?

Integracija polariteta života i smrti ili tijela i duše.
Treba spojiti emocije ili frekvenciju, koji predstavjaju aspekt duše, sa mislima ili svjetlošću, koje su aspekt fizičkog tijela.

Pogledajmo koji su to sljedeći parovi, koji se trebaju spojiti ili istovremeno izražavati, kako bi bili van igre smrti i rođenja.

Istovremenost doživljavanja zvuka sa svjetlosti i istovremeno multisenzorno iskustvo, integriranje srca sa mozgom, ženskog sa muškim, magnetskog sa električnim, neznanog sa znanim, ljubavi s mirom, nekognitivnog s kognitivnim, difuzno proširene svjesnosti sa fokusiranom koncentracijom.

Dakle, ovdije ne govorim o polaritetima, koji su unutar dualnosti same dimenzije života, nego o polaritetima između dimenzije života i smrti, koji trebaju biti integrirani u jedno.

Božansku kreaciju možemo zamisliti kao tapiseriju sa nitima, koje su rastezljive.
Svrha faze života je da istražujemo detalje odnosa pojedinih sitnih niti tapiserije, koje za tu namjenu rastegnemo i fokusirano promatramo. Time što smo dio tapiserije razvukli, stvorili smo linearno vrijeme ili produženo trajanje, kroz koje možemo promatrati detalje.
Za vrijeme smrti se ima širi pogled na cijelu tapiseriju. Tu nema rastezanja niti i vrijeme drugačije teče.
U par minuta sanjanja možemo sažeti duže vremensko razdoblje događanja u budnom dnevnom stanju ili u trenutku smrti nam vrlo brzo proleti cijeli život.

Nedavne demonstracije i pobuna protiv Istambulske konvencije nam pokazuju koliki je strah od ujedinjenja muškog i ženskog principa, koji se već inače dugo polagano dešava.

U dualnosti je glavni generator energije borba između polariteta. Balansiranje i integracija suprotnih polariteta predstavlja opasnost i izaziva strah da se neće imati od kuda stvarati energija.

Dakle, što sve to znači i kako svjesno i namjerno možemo potaknuti istovremenost doživljavanja sužene i proširene svjesnosti i svih gore navedenih uparenih modliteta ?

U svakom trenu možemo svjesno usmjeriti pogled i koncentrirati u jednu točku i odmah nakon toga tj. istovremeno proširimo vizualni fokus u difuzno široko polje te tada istovremeno jasno vidimo točku, ali i cijelu sliku ili cijelo polje, koje nam je u perifernom vidokrugu.

To znači da smo u tom trenu ujedinli, integrirali život /fokusirana svjesnost / i smrt /difuzno raspršena svjesnost /.

Svi mi imamo takva iskustva, no dalje razumijevanje toga proširuje naše dotadašne kognitivne granice.

Dakle, ovo sada je proces dodavanja više svjetlosti ili kognitivnosti, našem direktnom nekognitivnom iskustvu.
To nas samo po sebi vodi stanju uskrsnuća ili spajanja iluzorno odvojenih polariteta.

U početku trebamo ujediniti sve ekstremne polaritete pozitivnh i negativih emocija i pozitivnih i negativnih misli. Tako dolazi do rastapanja iluzije dualnih polariteta i približavamo se ćišćem ili balansiranijem stanju svjesnosti, gdje doživljavamo više vibracije ljubavi i mira.

Kako tada svjesnije ujediniti otvoreno srce i miran um ?

Otvoreno srce je preuvijet za osjećanje bezuvjetne ljubavi, gdje više nema negativnih emocija, a miran um je očišćen od unutarnjeg dijaloga i negativnih misli.

Možemo se dodatno pripomoći sa vanjskim frekvencijama /muzika , povezivanje s novorođenom dječicom ili kućnim ljubimcem ili prirodom / kako bi osjetili ljubav i otvorili srce.
Na taj način smo automatski proširili svoje magnetsko polje. Srce je otvoreno i komunicira sa svojim širokim poljem sa drugim esencijama.

U tom magnetskom polju su privučene komplementarne električne komponente ili tzv. pozitivne misli.
Prepuštajući se svom ugodnom, radosnom, ljubavnom osjećaju, smirujemo i sve misli, ostajemo u čistom mirnom polju svjesnosti.
Ta svjesnost je integrirani oblik ljubavi i čiste svjetlosti i ona se nalazi u transcedentnoj dimenziji, koja je izvan balansiranog elektromagnetizma, kroz koje smo ponovo uskočili u svoje stanje jedinstva.

Tada se nalazimo u stanju jedinstva tijela i duše te je naše fizičko tijelo realni božanski izraz, a ne obrnuta zrcalna refleksija.

Mi smo sjedinili ponovo iluziju odvojenosti ljubavi i svjetlosti ili emocije i informacije i ostvarili tzv. tonal luminosity.

Blagoslovljeni vam ovi uskršnji praznici, kao snažniji vanjski poticaj za unutarnju integraciju i buđenje !

Neka vanjski programi uvjetovanja budu ulazna vrata u našu pravu jedinstvenu prirodu i naše unutarnje uskrsnuće kristove svjesnosti !

Izađimo iz uskršnjeg jaja i poletimo kao leptiri, koji izlaze iz kukuljice !

Oznake: uskrsnuće, Uskrs, buđenje, iluzija

Radi važnosti razumijevanja interaktivnosti dajem vam tekst maila, koji sam podijelila tijekom formiranja interaktivne mailing grupe za uzajamnu podršku u duhovnom rastu .

Dragi moji prijatelji od srca hvala, onima što su se javili s željom da nastavimo naš dalji odnosu u interaktivnom obliku, koji stvara balans između davanja i primanja. Takva vrsta odnosa eksponencionalno ubrzava rast svakog od nas pojedinačno .


U daljoj komunikacije nema nikavih pravila ili obveze u javljanju, nego to treba biti spontani autentični impuls, koji dolazi iz nutra iz naše božanske esencije. To znači da smo u tom trenu jedno. Odgovor tada ne dolazi iz maloga unaprijed programiranog ja, nego iz naše božanske cjelovitosti i stvarne povezanosti.

To može biti jedna riječ, podijeljeno svoje iskustvo, neko pitanje, interesantan link, neki svoj tekst ili pogled o nekoj duhovnoj temi ili praktičnom iskustvu i sl..


Radi se o ponovnom uspostavu fluidnog tijeka energije, ljubavi, ideja, koje tako mogu eksponencijalno bujati, što je naša prava priroda.

Tako izlazimo iz stagnacije i ne stvaramo je dodatno.


Zahvaljujem također na svemu u dosadašjem odnosu i onima što se nisu sada javili, jer vjerovatno trenutno ne osjećaju da je ovo sada za njih. Poštujem to, jer nisu samo duhovne teme i duhovni rast, ono što mi možemo dalje razmjenjivati. Biti će mi drago s vama razmjenjivati možda klipove s humorm ili nešto slično. Predložite ili jednostavno kliknite ....sent ili ništa....opet dobro !

Blagoslovljeni bili na svom putu !


Objašnjenje važnosti interaktivnog odnosa i prekid ovisničkih igara :


Zamislimo sliku, gdje iz jedne osobe iz njenog centra izvire energija, nazovimo to božanskim izvorom i da se ta energija horizontalnim cijevima dostavlja do drugih ljudi. Te horizontalne cijevi mogu biti kanali fluidnog i slobodnog protoka energije, ako u njima nema zastoja tj. kada postoji jedinstvo, tj. kada te horizontalne cijevi povezuju dvije božanske esencije u osobama.


Dakle fluidni protok postoji ako dvije božanske esencije komuniciraju slobodno kroz protočne horizontalne cijevi.


Kako nastaje zastoj u kanalima ?

Ja npr. prošaljem jedan paket žive energije k vama, a vi ga ne otvorite i ostavite ga negdje u svom polju. Tada ta energija, koja nije slobodno protekla može postati vaša blokada i izazvati vam nelagodu.Tu nelagodu onda osjećam i ja. Došlo je do stagnacije energije.


To je jedan od dodatnih razloga zašto više ne želim slati mailove onima, koji nisu spremni na uzajamnu protočnost. Nije bitan sadržaj tog paketa nego energetska dinamika / sadržaj i značenje tema oko kojih raspravljamo su sekundarne /.


Ako pak paket nosi frekvenciju, koja je jako daleko od vibracije na kojoj ste trenutno, onda ćete odbiti taj paket i boriti se protiv njega ili ga ignorirati. Ta frekvencija može biti previsoka za vas, preniska ili jednostavno drugačija i trenutno neprihvatljiva vašem polju.

To je van prosudbe duhovno naprednija ili nazadnija, jednostavno drugačija. Dakle, nema slobodnog tijeka ! Dolazi do zastoja energije. Taj zastoj osjećate i vi i osoba pošiljaoc. Može biti ispoljen kroz negativno etiketiranje druge osobe ili racionalizaciju.


Ove cijevi za tranport energije mogu biti i isključivo kanali ovisničkog odnosa, ako nisu povezane sa centrom ili božanskom esencijom svake osobe.

Znači da postoji samo ograničeni horizontalni tijek razmjene energije prema starim ovisničkim programima i očekivanjima.

Ja očekujem npr. od osobe da će mi dati podršku, utjehu, potvrdu da sam u pravu i da će mi kroz tu cijev dati što trebam trenutno, ako je moj prijatelj. „ Ako me voliš i prijatelj si mi nahraniti ćeš me, ! / prema nesvjesnom sadržaju i scenariju igre koju igramo /„.

Ako ne dobijem željeno, ja se uvrijedim i ja zatvaram tu cijev i obrćem tijek energije, koja tada postaje negativna i usmjerena na onu osobu koja vas nije nahranila, kako ste željeli.

Na vani to izgleda kao sukob, ljutnja i optuživanje, uvrijeđenost i nezadovoljstvo.

Možemo to nazvati i energetskim napadom na osobu, ako je u pitanju snažna negativna emocija.
„Ne voliš me , razočarao si me, jer mi nisi dao uobičajenu dozu prije dogovorenog junk.-a tripa. „


Ako inače imate program žrtve /spasioca ili dobre osobe, koja nesebično daje drugima to znači da kroz vaše horizontalne cijevi odtiče i gubi se puno energije.

Pošto ste slali energiju iz ograničenog bazena programa i malog ja brzo ćete osjetiti iscrpljenost. To je uobičajna ljudska vampirska dinamika tijeka energije, gdje nas odnosi iscrplju i gdje se hranimo sa tuđom ograničenom energijom.


Druga je stvar ako ta energija ide iz beskonačnog izvora energije u vašem centru tj. iz esencije.

Vi se tada nećete osjećati iscrpljeno, no možda ćete češće osjetiti energetske napade od onih osoba koji tu energiju nisu primili kroz svoj beskonačni božanski centar i propustili je dalje, jer nisu bili spremni na nju.


Oni su tu energiju projecirali natrag na vas, ali kao obrnuto ogledalo. Znači da su joj obrnuli polaritet i ona je postala negativna i vi to osjećate.


To je odgovor na to zašto je važno držati se principa da nekome ne dajete nešto ako vas nije tražio !


Ako vas netko nije tražio da prema njemu emitirate neku energiju, informaciju, pomoć i sl., onda vjerovatno i nije spreman prihvatiti u svoje polje i može vam je vratiti natrag kao negativnu projekciju. To ne znači da ste vi tzv. duhovno napredniji od te osobe, nego jednostavno da je prevellika razlika u vašim vibracijama.


To je jedan od razloga zašto sam ponovo pitala za dozvolu ljude žele li primati moje mailove i korak više jesu li otvoreni za interaktivnu protočnost.


S druge strane, ako ste vi bezuvjetno šaljete energiju iz svog beskonačnog centra kroz horizotalne kanale drugima, koji se hrane tom energijoma, a sami nisu povezani s vama u esenciji, to vama ništa ne znači, no nije dobro za njih.

Vi se dobro osjećate, jer ste trajno priključeni na beskonačni božanski izvor energije.

I oni se dobro osjećaju i primaju tu energiju, no stagniraju u razvoju. Mora doći vrijeme da se osoba rodi i izađe iz majčine utrobe i da pupčana vrpca bude prekinuta, kako bi dijete počelo disati svojim plućima.

Znači,oni kroz vas dobivaju energiju i vi ih stalno hranite, a oni tu hranu koriste samo za funkcioniranje njihovih uvjetovanih programa.

Oni se dobro osjećaju i nastavljaju živjeti u svojoj stagnaciji i ponavljanju istih obrazaca svog života.

Oni su tako usporeni u svom razvoju i ovisni o vama kao izvoru energije.

Uslugu im možete učiniti, ako svjesno prekinete svoj dotok energije prema njima, presiječete pupčanu vrpcu . Kako ? Tako što više nećete hraniti njihovu uvjetovanost, nego ih navesti da se sami povežu s izvorom ili svojom esencijom. Izači ćete iz dosadašnje igre.


To ide kroz bol, jer od vas ne dobivaju više hranu, a nisu dovoljno samosuvereni da je nađu u sebi.


To je ta milostiva funkcija gubitka i boli, koji nas sve vraća da se okrenemo božanskom izvoru u sebi.

Zato je najveći dar vašeg svesnog prijatelja, ako više ne pristaje na vaše ovisničko hranjenje i ako kaže ne takvoj vrsti odnosa i igre.


Ja to osobno činim prema nekim ljudima i oni me mrze zbog toga, no naravno u isto vrijeme prepoznajem i svoje ostatke ovisničkog odnosa, gdje ja očekujem od drugih da me nahrane na stari način.


Neka nam je svima blagoslovljeno što brže i što nježnije buđenje iz starih ovisničkih igara i zastarjelih ideja o prijateljstvu !


Došlo je vrijeme da odnos između prijatelja bude ispunjen trenucima razmjenjivanja onoga što je dobro, inspirativno i pozitivno, a ne da se podgrijavaju stara razočarenja i da zajedno kopamo po starim ranama, jer tako samo opet potenciramo stvaranje istog, u cirkularno ponavljajućoj budućnosti.


Volim vas dragi prijatelji i kada vam ne dajem više ono isto kao prije !

Oznake: interaktvno, fluidno, ovisnost

Dva su nivoa preko kojih imamo interakciju sa drugim osobama :

1. Iz svoje cjelovitosti i jedinstva s božanskim.
Jedino ako smo u stanju svjesno uči u božansku cjelovitost i svoju esenciju, gdje nema programa kojima se nesvjesno uvlačimo u razne igre, onda je naše prisustvo zaista blagotvorno i istinski iscjeljujuće za pacijente ili klijente. To znači da svjesno ulazimo u tzv. alfa theta ili delta stanje, „mjesto „ gdje nema programa i iz koga izvire cijela kreacija. Kada smo u tom stanju onda smo u tom trenu povukli energiju iz svih svojih programa ili tzv. matrixa te oni ne postoje u tom trenutku. Ako se druga osoba uskladi s nama, onda to njihovo isto stanje povlači energiju iz njihovih nefunkcionanih programa i to je prilika za njihovo samo-iscjelijenje. Mi smo tu samo kao katalizator i o njima ovisi hoće li se moći prepustiti toj božanskoj praznini, u njima samima.

2. Drugi nivo su programi koje emitiramo, kao npr .prije spomenuti program pravilne prehrane.

Ljudi će rezonirati s tim programima i lakše će ih prihvatiti, kada ih kognitivno objašnjavamo ili dajemo im upute. To je zato što smo tada sami konzistentni i usklađeni na svim nivoima. Nema unutarnje borbe unutar nas samih, između neverbalnog, verbalnog, kognitivnog, nekognitivnog i duhovnog nivoa. Iz nas tada glatko teče neki prijedlog promjene načina života. On je živ i uvjerljiv i ima veliku moć, pa ga pacijenti lakše prihvate. Ako sami pričamo jedno, radimo drugo, mislimo treće i osjećamo četvrto, samo ćemo još više zbuniti pacijenta ili klijenta.

Ako osoba ne rezonira sa vašim prijedlogom, biti će ljuti ili agresivni prema vama, jer vi im predstavljate ugrozu.
S vašim prisustvom prijeti mogućnost da se promjene i odbace ono za što su čvrsto vezani. Još veći otpor može pobuditi vaše stanje praznine i mira, ukoliko osoba do sada nije uspjela upoznati taj dio sebe. Zastrašujuće je kada se susretnemo s prazninom, koja ugrožava opstanak naših poznatih programa, koji nam daju osjećaj sigurnosti i poznatih referentnih točaka.

Ukoliko njihove negativne reakcije uzimate osobno, to je znak da trebate ponovno preispitati svoje programe s kojima ste uvučeni u nesvjesnu igru s pacijentom.

Koje programe treba otpustiti kako bi bili sami slobodni te kao takvi bili od veće pomoći svojim pacijentima ili klijentima s kojima radimo ?

Program iscjeljitelja, koji nam napuhava duhovni ego i privlači samo one koji imaju nisko samopouzdanje i ne žele sami preuzeti odgovornost za sebe i svoje zdravlje te traže vanjska rješenja.

S tim programom ćete najvjerojatnije imati uspjeha kod pacijenata, no oni nisu uglavnom trajni i služe za vaše još veće napuhavanje. Nakon vas osoba će tražiti neko drugo vanjsko rješenje i pomoć i stalno će se vrtiti u istom krugu.
Što vam taj program govorio o vama samima ? To znači da se postavljate u višu poziciju u odnosu na druge i da time sami negirate osobnu moć drugih. To znači da ćete morati iskusiti i sami suprotni polaritet ove igre i svemoćnog iscjeljitelja, koji se može zvati npr. nemoćni pacijent.

Program spasioca, žrtve i progonioca /Karpmanov trokut /.
Možda vi sami imate program žrtve i onda na svoja leđa preuzimate tzv „tuđe probleme“, vezujete se za pacijente ili klijente i onda neminovno rotirate u ove druge dvije uloge Karpmanovog trokuta. Imate ideju kako je vaša misija da spašavate druge, a onda kada počinjete pucati pod teretom „tuđih „ problema postajete gnjevni progonilac, koji je ljut na njih, jer oni nisu zahvalni, sebični su, samo uzimaju itd.

Program mudraca je sličan kao program iscjelitelja.
To je isto ego trip koji kaže da vi kao liječnik znate više od drugih i stoga je vaša uloga savjetovati i učiti druge. Istina je da ste tijekom učenja na medicinskom fakultetu ili nekom drugom fakultetu dobili neke informacije, koje nisu dostupne većini pacijenata /usprkos doktora Google-a /. No to nije razlog da se postavljate u superiornu poziciju, čak i kada to od vas nesvjesno zahtijevaju pacijenti.
Tada se trebate povezati s esencijom druge osobe, koja je iznad ljudskih kriterija važnosti i kompetentnosti i prepustiti automatski vođenom procesu, koji je najbolji za pacijenta. Možda ćete mu dati neke stručne informacije i upute, no one neće doći iz vašeg malog ja, nego iz automatske povezanosti sa najvišom božanskom inteligencijom.

Program new age savjetnika Ili neortodoksnog, komplementarnog liječnika ili pomoćnika.
U tom programu se nalazi sjeme borbe s konvencionalnom medicinom i ono privlači takve pacijente ili klijente, koji su se razočarali u konvencionalnoj medicini. Bez obzira koju tehniku koristite, biti ćete efikasni ili neefikasni samo ukoliko to činite ili ne činite iz svoje esencije ili pozicije cjelovitosti.
Da li sami sebi uhvatite u prosuđivanju raznih tehnika liječenja kao jedine ispravne ili pogrešne i u toj igri sudjeluje s pacijentima ?

Program nedodirljivog autoriteta, koji ne uspostavlja dublji odnos sa pacijentima. Sve ostaje samo na kognitivnom nivou. Vjerojatno nemate taj program, jer inače ne bi čitali ovo.

Program emocionalne spužve, koja pretjerano učestvuje u emocionalnim burama pacijenta. Taj program je dio programa žrtve. To znači da vi sami nemate zdrave i jasne emocionalne granice i gubite se u distorzijama drugim. Tada niste od pomoći niti sebi, niti drugima.

Program onoga koji sve razumije, oprašta i prihvaća te uvijek treba biti dobar prema ljudima.
To je veoma štetan program, prvenstveno za vas same. Vi niste autentični i prihvaćate ono što je inače neprihvatljivo. Možda mislite kako je to sveti čin, no to je disfunkcionalno ponašanje.
Ovisni ste o odobravanju svojih pacijenata i drugih ljudi, kao i o njihovim prosudbama. Previše racionalizirate i psihologizirate sami sa sobom i to isto radite sa pacijentima.
Kao takvi možete biti omiljeni među pacijentima i kolegama, no to je samo površna uloga. To znači da sami imate puno potisnute ljutnje i drugih emocija, koje nisu autentično izražene.
Onaj dio koji niste razriješili sami sa sobom, naravno da nećete moći potaknuti na razrješenje niti kod pacijenata. To je također program koji je dio Karpmanovog trokuta.

Taj program sam ja dugo nosila i poznam ga dobro . Često ga imaju oni koji „rade na sebi „ i imaju sklonosti pomagati drugima.
Svakome dođe trenutak u životu, kada kaže dosta tom programu.
Trebaju se prekinuti ovisničke i sentimentalne vezanosti s ljudima, s kojim ste izgradili takav odnos. Treba prekinuti svoj identitet sa sobom kao dobrom osobom. To ne znači da ćete postali loši i neosjetljivi za tuđe potrebe, nego da ćete biti autentični ili svoji te nevezani za kolektivno usvojene kriterije ponašanja i očekivanja okoline.

Je li vama dosta povlađivanja okolini i svojim krutim kriterijima što je dobro i ispravno?

Ne možete na svojim leđima nositi teret svijeta !
Možda ćete izgubiti neke do tada tzv. prijatelje, pacijente ili klijente, no doći će vam oni koji mogu podnijeti i koji cijene vašu autentičnost, iskrenost i slobodu.

Tada taj vaš odnos dovodi do vašeg procvata i procvata svih oko vas.

Eto toliko za sada dragi moji profesionalni pomagači ?

Oznake: programi liječnici, cjelovitost

Posvećeno mojim dragim kolegama liječnicima i onima koji rade s ljudima :

Kako pomiriti našu realnu cjelovitu božansku prirodu koja može kreirati sve, s istovremenim dualnim iskustvom igre odvojenosti vanjskog i unutarnjeg ?

Eto malo mog osobnog primjera :

Ja imam iskustvo s egzistiranjem na prani, no moj odabir je da jedem i dalje hranu uz povremene postove.
Izabrala sam da to bude veganska hrana po mogućnosti organska.
Također koristim povremeno neke suplemente kao dodatni B12 u spreju i klamantske alge i u zadnje vrijeme za detox -Hellove proizvode.

Netko će reći zašto to sve činiš kada je sve u tebi i ako si povezana u trenutku sa svojom esencijom automatski zračiš cjelovitost i ne trebaju ti vanjski dodaci.

To je istina, no ja imam istovremeno iskustvo u fizičkom matrixu i mogu odabrati, koji programi će biti dio moje zamišljene i svjesno igrane stvarnosti.

Nije bitno jeli je netko na prani ili jede, nego je li on vezan za ono što on čini.
Ako imam uvjerenje da bi bez hrane umrla, to znači da sam identificirana s tim uvjerenjem i onda moram obavezno jesti.

I oni koji su na prani imaju možda isto ograničavajuća uvjerenja poput toga da je hrana suviše toksična i da je zdravije biti na prani ili da su oni superiorniji od onih, koji moraju jesti itd.

Dakle, jedina bitna razlika je jesmo li identificirani s igrom koju igramo ili ne !

Ja mogu jesti ili ne i kada jedem svjesna sam kako je to samo jedna od igara s takozvanim odvojenim vanjskim svijetom.

Onoga momenta kada se uhvatim da imam neke fizičke simptome i zabrinem se za svoje zdravlje te posegnem za nekim lijekom /npr. homeopatija /, koji mi je prije djelovao je trenutak kada mogu osvijesti svoju vezanost za taj program ozdravljenja ili ipak ostanem u snu i nadalje igram nesvjesno igru ozdravljenja, gdje sam ja žrtva.
No u svakom slijedećem trenutku se mogu probuditi. To ne znači da trebam prestati uzimati taj lijek, nego da ga samo uzimam iz druge pozicije, koja više nije tako ozbiljna i fiksno determinirana. Npr. nastavim uzimati taj lijek, jer on ima djelovanje u okviru igre linearnog vremena i kolektivnog matrixa. No tada sve mogu promatrati nevezanije. Igrati svjesno igru bez identifikacije s njom. Unutar matrixa postoje pravila i zakonitosti, koje vrijede za većinu ljudi, pa tako je i sa djelovanjem raznih ljekova ili hrane.

Svatko od nas ima trenutke sna i ponovnih buđenja, ali svi idemo prema platou gdje je budnost dominantna.

Jedan od dodatnih razloga zašto sam se odlučila za nazovimo ga tzv. pravilniji način prehrane je što sam svjesna da te iste obrasce ili programe emitiram i na okolinu i tako unutar linearnog vremena i zakona uzroka i posljedice osnažujem neke odabrane programe matrixa.

Oni koji dolaze u kontakt sa mnom mogu ih lakše odabrati radi zakona rezonancije. Božanskom cjelovitom biću ništa ne može biti otrov, niti najbolji lijek, no mi svojim odabirima potičemo kod drugih, ono što sami odabiremo za sebe.
A to je prilično važno za sve, osobito za liječnike koji imaju utjecaj na tuđe zdravlje.
Liječnik treba biti konzistentan na svim nivoima. Ne može poticati odvikavanje od pušenja, ako sam puši.

Sjetimo se dragi kolege da smo odabrali uzvišenu igru liječenja, koja ima više dimenzija. Hoćemo li je igrati svjesno ili nesvjesno ? Volim vas sve !

Ako smo mi cjelovitost, a jesmo, onda nam ne treba vanjska hrana i ostali vanjski resursi .
Sve je u nama !
Vanjsko je izraz naše nutrine. Ako se manifestira kao nedostatak ili blokada, onda to znači kako nismo izrazili taj dio sebe. Umjesto našeg autentičnog izraza, stvaramo dualni svijet, gdje vanjsko postaje centar naše pažnje i glavni izvor resursa. U tom svijetu odvojenosti uvjek postoji nedostatak resursa i stalna glad i borba za njima.
Mi postajemo ovisni o vanjskim resursima i oni su surogat za našu pravu autentičnost. Tako čeznemo za ljubavi i pažnjom partnera i ovisni smo o njemu, dok smo se unutar sebe odvojili od vječnog božanskog unutarnjeg izvora bezuvjetne ljubavi.

Mada je naša jedina prava priroda cjelovitost, mi u igri individualizacije ipak trebamo jesti hranu i trebamo određene suplemente i vanjske resurse.
Te hranjive sastojke, u ovom kontekstu, možemo shvatiti kao podsjetnik kako taj dio sebe nismo izrazili.
Ako nam nedostaje željeza u krvi i uzimamo ga u obliku suplementa i to je znak kako u sebi nismo izrazili frekvenciju, koja emitira ono što mi prepoznajemo kao željezo.
Kada smo gladni to je podsjetnik kako nismo izrazili onu energiju, koju sekundarno dobivamo i nadoknađujemo kroz hranu.

Zato neki ljudi mogu živjeti na prani, jer oni pri tome izražavaju one suptilne frekvencije, koje drugi nadoknađuju kroz vanjsko uzimanje hrane.

Što npr. znači želja za slatkim: podsjetnik kako ne izražavamo slatkoću svog života.

Kada uzimamo npr. antibiotike to je izražavanje stava nemoći našeg imunološkog aparata da savlada tzv. vanjskog patogenog uzročnika i zato trebamo vanjskog pomoćnika, koji će razriješiti "problem ".

Tako jača naša iluzija ovisnosti o vanjskom, koje nas opskrbljuje hranom, novcem, sigurnosti , vanjskom pohvalom itd. Vanjski objekti i izrazi su samo podsjetnici, koji dio nas nije spontano izražen.
Za te objekte smo vezani i ovisni o njima, jer tako stvaramo iluziju potpunosti.
Oni nas upotpunjuju i tako prividno liječe iluziju odvojenosti.

Svaki osjećaj potrebitosti je simptom onoga što nismo u sebi izrazili i onda to tražimo vani ili se borimo s tim.

Znači kada osvijestim kako mi nešto treba i za tim posegnem u vanjskom svijetu, tada se vrijedno podsjetiti kako je sve u meni i kako me ta situacija podsjeća na obilje i bezbroj mogućnosti za izražavanje u meni samoj !

Ovakva promjena percepcije ne znači da ćemo prekinuti odnos sa zamišljenim vanjskim, nego da ćemo prekinuti samo dotadašnju vezanost i ovisnost o vanjskom !

Oznake: prana, cjelovitost

Evo informacija koje dolaze preko Almine :

Ovo znanje je sasvim drugačije od dosadašnjeg uvjetovanja sa duhovnom doktrinom i za neke može biti potresno. Ukidanje „svetih krava „zna biti bolno i tužno, jer nam neke „svete krave „ predstavljaju spas ili ideju, koja daje utjehu unutar zarobljenosti u patnji života. Kada one nestane, što nam ostaje ? Jedna od „svetih krava „ su i uzašli majstori, koji ne postoje u budnom stanju:

Vanjsko uskrsnuće je kada dolazi do sjedinjenja duše i tijela. / nivo života i smrti- oslobođenje iz kruga rađanja i smrti /.
Unutarnje uskrsnuće je kada dolazi do spajanja dva nivoa spirita, što znači da osoba više nije zarobljena u cikličkom kretanju uzašća, smrti i rođenja. Majstor više nije zarobljen u spritualnom svijetu dva nivoa uzašća. /assention /
Tzv. uzašli majstori se vrte u krugu između tzv. nižeg i višeg nivoa spirita i ostaju zarobljeni u ravni spirita, što je isto jedan oblik stagnacije i iluzije. Uzašli majstori su bili zarobljeni u kretanju između ta dva nivoa uzašća .
Ljudima s fizičke ravni uzašće je cilj kome teže, no ne shvaćaju, kako je to samo još jedan oblik ciklički ponavljajućeg sna ili iluzije. To je sve područje iluzije, jer postoji zamišljena odvojenost na 4 nivoa : život, smrt , niži i viši nivo spirita. Cijeli new age se temeljio na priči o uzašlim majstorima i priči o dimenzijama.

Religije i mnogi duhovni i psihološki pravci su temeljeni na vodstvu tzv. višeg ja, koji je u stvari niži nivo spirita. Sva pravila i moral potiču od ove iluzorne forme spirita, koja nastoji kontrolirati nivo fizičkog i duše. Tako je nastala iluzija duhovne hijerarhije, gdje je spirit nadređen i kontrolirajući kroz razne programe.

Uskrsnućem i buđenjem dolazi do ponovnih ujedinjenja i iluzija nestaje.

To znači da smo izašli iz zatvora uobičajenog i uvjetovanog načina življenja kakvo je u tzv . matrixu .

Prozor u tu dimenziju postojanja može biti npr. meditacija, no takvo iskustvo kratko traje i opet se vraćamo u uvjetovanost dualnog postojanja.

Potpuno duhovno probuđena osoba živi van marixa i dualnosti. Njeno tijelo više ne egzistira u elektromagnetskom polju, mada je prisutna u ovom svijetu.

Ljudi se mogu nesvjesno bojati takve osobe, jer ona emitira nešto što je njima nepoznato i što ugrožava njihovu sigurnost unutar poznatih programa bivanja.
Čini mi se da je takav slučaj i sa Alminom, mistikom, koja ne privlači, upravo zato, veliki broj duhovnih tragatelja.
Svi žele duhovno napredovanje, no koliko ljudi je spremno potpuno umrijeti za dotadašnji način funkcioniranja.
To umiranje i oslobađanje od starih programa, ne mora biti naglo i stoga zastrašujuće, nego postupno korak po korak.
Počinje se sa razumijevanjem ili proširenjem percepcije i onda sa što češćim direktnim iskustvima.
I ovaj tekst ima tu namjeru da postupno pomiče naše dotadašnje granice.

U dualnosti je poznat simbol križa, koji možemo i ovako promatrati : horizontalna linija predstavlja memoriju, a okomita linija predstavlja interpretaciju te memorije.

Van matriksa ili „ van zatvorene kutije „ nema više odvojenosti ova dva elementa memorije i interpretacije. Oni se sjedinjuju u kugli i istovremene su. Znači ne postoji više memorija kakvu znamo, koja je pod zakonitostima linearnog vremena, niti linearni način razmišljanja.

Van matrixa rečenica, koju izgovaramo ne ide iz automatske reprodukcije memoriranog sadržaja i iz uvjetovanih programa i sjećanja.

Mi unaprijed ne znamo što će biti izgovoreno, jer je to trenutni izraz božanskog jedinstva.
Dakle, nema oslanjanja na memoriju. Nema pripreme govora.
Živimo u trenutku i nenaporno izgovaramo ono što je primjereno.
Dakle, to ne dolazi iz naše ograničene kolekcije starih individualnih i kolektivnih zapisa, nego iz beskonačnog bazena božanske trenutne kreacije najviše inteligencije, koja je savršeno usklađena sa cjelovitošću.
Dakle, tu nema linearnog vremena, jer misao i riječ izviru iz božanskog izvora ili božanske cjelovitosti.

Almine je u početku bila zabrinuta, jer izgovarajući neku rečenicu nije više postojalo linearno pamćenje njenog početka.
Kada se prije davno Almine vraćala iz zone van matrixa u matrix nije postojala rekolekcija tamošnjih događaja i iskustava, slično kao kada smo u dubokom snu.

Gubitak pamćenja znači gubitak kontrole maloga ja, a to nas sve najviše plaši.

Kada se otpuste očekivanja da funkcioniramo na stari linearni način, onda bez napora bude izgovoreno ono što treba biti.
Tu više nema nepristranog promatrača lineanog tijeka misli, što pretpostavlja odvojenost i dualni odnos, jer su promatrač i promatrano jedno.
To se onda može nazvati bezuvjetnim povjerenjem u savršeno odvijanje trenutka.

To što malo ja, koje je instrument u cjelovitosti, ne pamti više linearno, ne znači da je u beskonačnom božanskom izbrisan trag tog „pamćenja „.
Ono je dostupno u onom trenu, kada je to adekvatno i primjereno savršenosti trenutka.
To je kao da više nemamo individualnog i kolektivnog akaša zapisa, nego puno veću banku podataka s bezbrojem mogućnosti, koje mogu biti u trenutku izražene.
Ta banka podataka je samo potencijal za moguću manifestaciju ili izražavanje i nije memorija kao što je to unutar matrixa.
U svakom trenu se kreira nešto novo i svježe.

Ako je to već prethodno izgovorena riječ ili misao, ona nije došla iz memorije , nego kao nova kreacija trenutka.

To je kao kada klavirista ponovo udari po istoj tipki i proživljava taj zvuk kao novu i svježu kreaciju trenutka.
U tom trenu mu nije potrebno sjećanje na predivan ton susjedne, tipke koju je maloprije dodirnuo.
On punom pažnjom živi samo u bezvremenom trenutku kreacije zvuka pojedine tipke.

Kada bi dozivao memoriju prethodne tipke, ona bi postala veo, koji zamagljuje živost trenutka u kome dodiruje sada ovu tipku.
To svi inače radimo kada veo misli prošlosti prekriva sadašnji trenutak.
Tako živimo po diktatu i sadržaju tih iluzornih velova, umjesto u živom novom trenutku.

Dakle , ako deklarativno želimo duhovno napredovanje i buđenje, koliko daleko smo spremni ići ?

Želimo li ostati u matrixu, koji će imati ugodniji i ljepši scenario ili se zaista probuditi van velova iluzije ?

Možemo li potpuno otpustiti svaku kontrolu i prepustiti se neznanom i nepoznatom u trenutku ?

Jesmo li spremni ostati bez memorije, koja nas vezuje na prošla lijepa i poznata iskustva i načine funkcioniranja ?

Jesmo li spremni otpustiti sve svoje identifikacije ?

Oznake: matrix, van kutije

Neki ljudi su oduševljeni entitetima, koji se lažno predstavljaju raznim svetim imenima iz kolektivnog nesvjesnog sna i on ih kanaliziraju Ili dopuštaju da budu vozilo za taj entitet.
Entitet im daje neke informacije, koji oni neznaju i zato mu oni predaju svoju moć Ili entitet čak pomaže u tzv. iscjeljenju što djeluje kao pozitivno. No istina je da taj entitet oduzima energiju domaćinu i snizuje svjesnost.
Taj demonski privjesak zna kako pridobiti osobu, koja nije svoja tako da sama osoba pristaje na simbiozu radi nekih dobitaka.

Tako neki misle da su duhovniji ako mogu komunicirati sa skrivenim realnostima, što većina inače ne može .
To je samo rezultat svog osjećaja manje vrijednosti i nepotpunosti. I onda im entitet daje osjećaj veće vrijednosti i moći.

Ako ga se kasnije žele riješiti, to je teško dok god sami borave u nižim vibracijama.

Ako npr. uzimaju neke lijekove, stimulanse ili droge to otvara njihovu auru za razne entitete.
Ako negativno razmišljaju, prosuđuju, gledaju horore video igrice i ostale mediokritetske zabave čovječanstva , odlaze u barove, piju alkohol, gledaju redovito vijesti i sl..

Kako ih se riješiti ili ne privlačiti ?
Detox organizma pomaže uz pijenje puno vode i vježbanja ,kao i čvrsta odluka da ćete biti svoji i manifestirati svoju božansku cjelovitost.
Ako je osoba kroz entitet izgradila svoj status u društvu i drugi je trebaju radi njene tzv. vidovitost i to je test koji treba nadići. Neki i materijalno zarađuju i od toga prave svoj biznis. Možda zaista još naivno vjeruju kako je to božansko vodstvo i kako dobro čine sebi i drugima.

Svatko se treba okrenuti u svoju nutrinu bez oslanjanja na tzv. vanjsku, odvojenu pomoć . Onaj koji pruža takvu pomoć usporava razvoj osobe koja traži pomoć i usporava svoj razvoj.

Tako se i pod krinkom duhovnog vodstva krije svašta !

Privlačimo onu vibraciju koja nam je kompatibilna. Mislimo da smo mali i nemoćni i privući ćemo one koji će imati moć nad nama, bilo iz skrivene, suptilne realnosti ili materijalne realnosti .

Zašto bi neka druga individualnost bila bolja i vrednija od nas ? Zar samo zato što nema fizičko tijelo i ima trenutno širu viziju?
Mi kao individualizacija trebamo biti jedno sa samim sobom, što znači naše unutarnje jedinstvo sa božanskom cjelovitosti.

Oni koji osjećaju suptilnije vibracije mogu komunicirati s drugim entitetima bez fizičkog tijela, ako to žele, no to treba biti na ravnopravnoj osnovi bez predavanja svoje moći .

Zato je petljanje po astralu opasno, jer nam se čini da drugi entiteti znaju i mogu više od nas. Tu je puno zavođenja.

Naša duša isto to sve zna i zašto se oslanjati na nečiju drugu dušu, ma kako napredna bila.

Svaka duša ima proširenu percepciju, dok egzistiranje u fizičkom podrazumijeva fokusiranu ili suženu percepciju.

Proširena percepcija nije duhovno naprednija od fokusirane.
Samo njihovo sjedinjenje dovodi do transcediranja. To znači sjedinjenje duše i tijela.

Skrivene realnosti i fizičke manifestacije su dio velikog iluzornog sna i ako se tu zapletemo, odgađamo buđenje.
Većina duhovne doktrine i priča o buđenju, zadržavaju nas u snu uz lažni dojam napredovanja .

Svatko od nas dobije onu informaciju ili uvid koji nam je potreban u tom trenutku.

Sve ostalo može biti za zadovoljenje naše znatiželje i može biti sredstvo za naše dublje zavođenje i duže sanjanje.

Svako kanaliziranje je jedna vrsta opsjednutosti s entitetima različitih frekvencija.

Ako ta opsjednutost pogoduje željama maloga ja onda je smatramo pozitivno i nazivamo je duhovnim vodstvom, a ako stvara veće negativne smetnje, onda smatramo kako treba zvati egzorcistu.

Jedino pravo duhovno vodstvo je veza naše individualnosti sa božanskom cjelovitošću. Jedinstvo tijela duha i duše.

Sve ostale komunikacije nas zadržavaju u dualnosti, jer tada postoji naše odvojeno malo ja i neki drugi odvojeni duhovni entitet, što je dio iluzornog sna. U jedinstvu nema komunikacije, osim na površnom iluzornom nivou. Bog ne komunicira s nama kada smo njegov jeinstven izraz. Komunikacija s Bogom je samo na nivou matrixa ili uvjetovanih programa.

Vidovitost i drugi ekstrasenzorni darovi u okviru matrixa, nemaju za pozadinu potpuno otvorenu i pročišćenu šestu čakru, kao što se često misli.

Treće oko je potpuno aktivirano, samo onda kada otpustimo sve prosudbe, što bi trebalo biti ili što ne trebalo biti. To znači da smo sa sviješću van velova iluzije značenja i definicija.
To znači da smo se izdigli iznad iluzorne odvojenosi smrti i života.

Onda mi sada recite koji vidovnjak djeluje s tog nivoa, ako vam daje savjete što je doro za vas ili nije, proriče budućnost i s vama raspravlja o raznim značenjima događaja , koji su vam problem sada ili u iluzornoj linearnoj budućnosti.
Takav vidovnjak sa proširenom percepcijom vidi šire područje linije vašeg života , ali to su očitovanja unutar vašeg matrixa sa značenjima, koja vibriraju na nivou odvojenih malih ja. Tu se raspravlja o dobru i zlu s motivom bijega od zla i dobivanja što više dobrog. To je područje dualnog sna i nije viđenje istinski probođenog vidovnjaka.


Teme za kontemplaciju :
Što mislite i osjećate o Braci sa Srebrnjaka , koji kanalizira Prokića ?
Što mislite i osjećate o vidovnjakinjama, koje na Tv. skidaju uroke i sl ?
Što mislite i osjećate općenito o duhovnim guruima i duhovnim vodičima ?
Što mislite i osjećate o kršćanskoj doktrini kako je Isus jedini sin božiji i kako se možemo spasiti samo kroz njega ?
Kako znam da su poruke /kao misli i osjećaji / moja trenutna božanska ekspresija cjelovitosti ili glas neke druge suptilne individualnosti ili entiteta ?

Oznake: entiteti kanaliziranje duhovno vodstvo

SVIJET JE ONAKAV KAKVIM GA JA VIDIM !

Moje tijelo je onakvo kakvim ga vidim !

Ono što vidimo u 3 D svijetu je projekcija prošlosti. Mi opetovano projeciramo isto po starom obrascu i dodatnoj memoriji iskustava u svim našim stanicama. Mi dajemo svemu značenje prema onim obrascima, koje smo prihvatili. To značenje je veo, koji prikriva naše realno božansko tijelo.

Tako svaki dan naša okolina izgleda ista i na ogledalu smo isti ili još stariji, pošto se dodatno aktivira i program starenja i entropije ili deteorizacije u linearnom vremenu.
Male su varijacije u izgledu.
Kada je na jutarnju sliku u ogledalu prebačen dodatni veo umora od napornog radnog dana, onda slika u ogledalu pokazuje baš takav izgled, koji odgovara našem i kolektivnom programiranom uvjerenju.

Kada gledamo kroz naočale tih iluzornih velova tvrdimo kako je to objektivna stvarnost.
To nam isto potvrđuju ljudi oko nas, koji gledaju kroz iste naočale i onda nam je to nepobitni tzv. objektivni dokaz.

Ljudi vide naše tijelo onakvo kakva je naša projekcija, pa ćemo i mi i druga osoba vidjeti isto ili vrlo slično. U viđenje nas očima druge osobe se dodatno još uključuje njezin veo ili filter.

Tijelo je zamrznuti kondenzat prošlih programa i ono daje one informacije, koje zrače iz njega. Stare traume koje stvaraju blokade su potisnute u podsvijesti i mada se trenutno na van dobro i zdravo osjećamo, one emitiraju stalno te informacije ili zapise.

U 3D realnosti je potrebno linearno vreme za vidljivu promjenu, kako bi novi programi postupno zamijenili stare programe.
Jedan veo se zamjenjuje sa drugim iluzornim velom. Tako sanjamo igru našeg života .

U okviru iste 3D dimenzije promjene ne idu lako. Potrebna je dodatna energija, trud i linearno vrijeme. Naša želja da budemo ljepši, mlađi i zdraviji teško može biti ispunjena, ako ostajemo samo na nivou borbe 3D. U okviru dualnosti dva polariteta moraju biti u balansu i što više želimo zdravlje ili bilo što drugo, to više dozivamo suprotno stanje bolesti i sl..

Ako nas definiraju prošli uspjesi i neuspjesi i stalno kroz njih gledamo sadašnji trenutak, on će biti onakav kakav je naš program i naša osobna iskustva prošlosti, odnosno kolektivno definirana iskustva.

U vječnom trenutku sada možemo i dalje gledati kroz iluzorne velove i onda ćemo imati i dalje površno iskustvo sna.

No kada se potpuno umirimo i proširimo fokus i kada stane mentalno emocionalna buka, to znači da smo povukli energiju iz svih iluzornih programa i oni za nas više ne postoje u tom trenu.
Mi tada imamo doživljaj van površne pojavnosti.

To je „mjesto „ gdje trenutno nastaje nova kreacija, koja je božanski živi izraz cjelovitosti , a ne stari ponavljajući sigurni, poznati program.

Izlaskom iz stanja meditacije ili potpune svjesne prisutnosti u trenutku, vraćamo se u automatsko okidanje petlje starih programa i to nam je onda dokaz, kako se ništa nije promijenilo i kako su stari problemi još uvijek tu. Oni su tu, jer im ponovo dajemo energiju i oživljujemo ih.

Kad zaista shvatimo kako su oni samo zaostali odraz prošlosti, početi će se rastapati naša uvjerenost kako je vanjski svijet stvaran, objektivan, čvrst.
S buđenjem počinjemo doživljavati fluidnost prostora i relativnost vremena.
Tako i čvrsti oblici počinju izgledati kao da se gibaju i mijenjaju oblik, što može dovesti do mučnine ili vrtoglavice. To je prolazna nuspojava promjene doživljavanja stvarnosti.

Zašto ovo pišem sada ?
Kako bi ponavljanjem kognitivnog razumijevanja, olabavili stisak uvjerenja kako je ono što vidimo i osjećamo vanjskim osjetilima fiksna jedina stvarnost !

Dakle, nije stvarno sve što vidim i osjećam i ne trebam vjerovati svojim mislima kako su one realnost i da su istinite.
Misli su samo dio sna, koji sanjamo i one su dio naše kreacije vela kojeg zamišljamo da postoji kao stvaran.

Oznake: velovi iluzije, projekcija