Bezuvjetna radost

Što se dešava ako poznaniku ili prijatelju posudite novac, a on vam ga ne vraća ?



U trenutku posudbe je sklopljen nepisani verbalni ugovor /ili pisani / u kome dobrovoljno dajete novac, ali u dogovorenoj budućnosti očekujete povrat istog i dužnik se obvezuje da će vratiti novac.

Uz taj izrečeni dogovor i obećanje, često se pridružuju razni suptini neizrečeni ugovori, kojih obje strane ne moraju biti svjesne i koji su obično uzrok raznih komplikacija i zaplitanja u odnosu.

Ako osoba prekrši taj ugovor ili dogovor, uz ne- vraćanje novca, najvjerojatnije će to u vama izazvati ljutnju, povrijeđenost, osjećaj iznevjerenosti ili potkradenosti ili osjećaj kako ste žrtva.



Pošto se osjećate kao iznevjerena žrtva, velika je vjerojatnost da ćete postati agresivni progonioc, koji zahtjeva realizaciju dogovora.
Možda ćete potisnuti svoje negativne emocije i na van odglumiti dobrog i tolerantnog prijatelja, koji razumije i može sačekati.

Tu situaciju možete izracionlizirati i produžiti rok za očekivanje povrata i uvažiti privremenu ispriku ili novo obećanje.

To vas može privremeno smiriti, no vi i dalje očekujete poštivanje ugovora ili dogovora u novoj budućnosti. To stvara tenziju i eventualnu anksioznost.

Pri tome dužnik u vašim očima obično dobije neke negativne etikete i od tada ga gledate s naočalama veće sumnje, nepovjerenja i nepoštivanja. Proglašavate ga nepouzdanim, lošim, neodgovornim, lažljivim, sebičnim, zlim, nepoštenim, nezahvalnim, lopovom, prevarantom, manipulatorom , bezosjećajnim, jadnim itd.

Vi ga vidite tako i on u vašoj realnosti nastavlja igrati ulogu osobe, kakvu ga vide vaše naočale.

Vaša negativna očekivanja blokiraju drugačije odvijanje scenarija i eventualni pozitivni dogovoreni završetak te epizode igre.

Zašto ste se našli u takvoj situaciji ?

Najvjerojatnije zato što te etikete, koje ste prišili osobi, postoje u obliku uvjerenja u vama od prije !

Dakle,vi ste privukli taj scenarij, prema vašim starim nesvjesnim programima, uvjerenjima, uvjetovanjima i negativnim iskustvima, kao eventualno i programima da morate biti dobri i velikodušni prema drugima, pogotovo prijateljima ili programom gdje dobre osobe na kraju uvijek loše prođu i sl.

Ta situacija vam je prilika da osvijestite ta svoja uvjerenja i otpustite ih !

Ako to uspijete, onda ćete na kraju biti zahvalni vašem prijatelju što vam nije vratio dug i time vam pomogao u otpuštanju onoga što je dovelo do toga ! ?

Kako možete sklopiti nepisani drugačiji ugovor, u kome se nećete previše vezati za očekivanja i izvršenje ugovora ?

Nova mogućnost nepisanog dodatka ugovaranju, u kome dobrovoljno dajete novac i u dogovorenoj budućnosti očekujete povrat istog :

Posudite onoliko novaca, koliko bi mogli otvorena srca i pokloniti !

Pri tome ste se oslobodili od očekivanja povrata novca.
Niste se vezali za novac i određeni oblik ponašanja druge osobe i očekivanja u određenim vremenskim rokovima.

To ne znači da ste ga odmah poklonili i da ga možda nećete dobiti natrag, nego da ste fleksibilni u svojim očekivanjima.

U redu je ako vam osoba vrati novac, no isto tako je u redu, ukoliko vam ga ne vrati.

Tada nećete dodatno negativno etiketirati osobu i proživljavati negativne emocije.

Tada ste oslobodili sebe od zarobljavanja u ulozi žrtve i agresora, koji insistira na povratu novca i bori se za njega, uz otvoreno sukobljavanje ili potisnuto nezadovoljstvo i ljutnju, koja nije iskazana na van.

Sjetimo se i ovoga....... otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim...


Dugovanja i uzimanje pozajmica ili kredita znači da ne živimo sada nego „krademo od budućnosti"!

To su okovi koji vezuju za matrix obje osobe i davaoca i primaoca!



Onaj koji daje novac je obično vezan za njega, jer očekuje povrat i on za njega ima veliku vrijednost.

Postoji bezbroj raznih programa, uloga ili motiva iz kojih ljudi posuđuju novac drugima i vrlo, vrlo rijetko je to čin istinskog bezuvjetnog davanja, gdje nema nikakvih očekivanja, niti sklapanja bilo kakvih nepisanih ili neizrečenih ugovora o razmijeni ili naknadnoj bilo kakvoj kompenzaciji.

Onaj koji posuđuje ili uzima novac i ulazi u dugovanje, također ima svoje razne motive i uloge, koje se mogu pojednostavljeno svesti na ulogu gladne i jadne žrtve, koja nikad nema dovoljno.

Nije rijedak program duhovnog ega onoga, koji daje posudbu.
On se hrani sa osjećajem kako je dobar duhovan, uzvišen, darežljiv, moćan, uzvišen i velikodušan prema onima u potrebi.

Vezanost za tu vrstu energije, koja ga hrani, ponekad je veća od vezanosti za sam novac.

Tako da može prividno izgledati, kao da je osoba velokodušno otpustila dug i obavezu vraćanja. No ona to nije učinila !

Kako to prepoznati ?

Po osjećaju dužnika !

Pri tome se dužnik osjeća loše, jer mu ovaj veliki duhovni ego suptilno imputira poruku, kako on manje vrijedi, jer ne vraća novac i kako je posuđivač vredniji i bolja osoba od njega.

Kada onaj koji posuđuje zaista otpusti taj novac i ne traži ga više, osoba koja je dužna, osjeti olakšanje i veliku zahvalnost i ljubav.
To znači da je velikodušni davaoc posudbe s ljubavlju otpustio bilo kakvu obavezu vraćanja i obgrlio svog dužnika u njegovoj čistoj esenciji.

Na taj način se mogu iscijeliti negativni programi dužnika i on tada, kada više nije pod pritiskom, možda iskreno od srca poželi vratiti novac.
Ta iskrena namjera može otvoriti neka nova vrata, koja mu donesu novac, koji treba vratiti te osoba i vrati onome, koji to više ne očekuje.

Kada ga potpuno zaista u sebi otpustite, a niste to verbalno objavili dužniku, radi vašeg verbalnog dogovora, on vam tada možda i vrati dug, a vi ga primite bez obzira što ste slobodni od očekivanja.

Znaći otpuštanje očekivanja ne znači da ste se odrekli tog novca i da ga trebate odbiti kada vam bude vraćen.

Lagano i spontano ste ga dali i lagano i slobodno ga primate!

Kada otpustite dug, ne morate sebe prisiljavati da morate i dalje voljeti tog prijatelja i da morate ostati u vezi, ako je u vama poriv da ga više ne viđate.

Bitno je da ste pri tome prekinuli sve suptilne niti i veze vezanosti.




Ako ga ne želite više vidjeti, a postoje i dalje tragovi ljutnje ili uvređenosti, to je znak da ste još uvjek povezani sa suptilnim nitima raznih nivoa i da mu niste potpuno oprostili i pustili da ode od vas.

Držite ga nekim ostacima očekivana ili zamjeranja, bez potpunog oprosta i svog oslobođenja od njega.

Koji su još uvjetovani programi i motivi za davanje posudbe?

Program sažaljenja prema drugome ili program kako treba biti dobar kršćanin, koji pomaže i daje, uz osjećaj krivice, ako ne daje, kada sam ima trenutno dovoljno za sebe.

Program da se ne smije lagati, ako se ima dovoljno novca za posuditi, pa uspkos straha ili intuicije da bi mogli izgubiti taj novac, mi ipak dajemo i posuđujemo.

Možda smo suptilno ucijenjeni i bojimo se da ćemo izubiti prijatelja, ako mu ne posudimo, pa mu dajemo, ali ne baš sasvim lagana i otvorena srca.

Možda tako kupujemo svoj osjećaj samopouzdanja i veličine i osjećaj kako smo oslonac drugima, pa se sami osjećamo bolje i korisnije.

Možda tako želimo pokazati kako smo superiorniji i bolji i uspješniji i tako nesvjesno, još više umanjujemo onoga koji treba novac.

Možda nesvjesno čeznemo da dokažemo, kako ta osoba nije naš pravi prijatelj i kako se ne smije vjerovati nikome.

Možda sebe prosuđujemo, kako ne vrijedimo dovoljno i nismo dovoljno dobri, pa to želimo tim činom promijeniti, u pozitivnijoj viziji sebe.
Tako sebe više počinjemo cijeniti i bolje se osjećamo.
Pri tome imamo uvjerenje, kako novca nikada nema dosta i sami se bojimo da ne ostanemo bez njega ili se sjećamo svojih takvih iskustava.

Možda imamo program, koji zabranjuje reći NE.

Možda očekujemo nagradu kroz program i zakonitost, koji kaže da ako dajemo, da ćemo više primati. Tako to nije naša velikodušnost na djelu, već izraz naše pohlepe i očekivanja veće nagrade.

Ili program- meni novac nije važan i imam ga dovoljno,......no ipak očekujete povrat novca.

Program koji očekuje veliku zahvalnost i pohvale za sam čin davanja i posuđivanja.

Možda ste ponosni i uvređeni, pa niti ne tražite više novac od dužnika ili ste uvjerili sebe kako ste ga otpustili, no to nije tako, jer je u vama još uvjek potisnuta ljutnja i očekivanje da dobijete dug natrag.

Možda se bojte konfrontacije i sukoba, pa zato ne tražite svoj novac.

Program nezrelog djeteta, koji smatra da se roditelj treba brinuti o njemu i ako mu nešto duguje, da to on sam mora napraviti za dijete, jer to dijete zaslužuje.
/ Možda ne tražite svoj novac i uvređeni ste što vaš prijatelj ne osjeća da bi se on prvi trebao sjetiti i potražiti vas da vam vrati dug.
Zbog toga ste uvređeni i ljuti i ponašate se kao uvrijeđeno dijete, koje nije dobilo igračku ili uvređena supruga, čiji suprug nije pročitao njene misli i udovoljio želji, koju ona doduše nije ni izgovorila.

Ako ne tražite povrat duga to najvjerojatnije odgovara dužniku i onda vas najvjerojatnije neće sam potražiti.
Ljudi su navikli na razne oblike prisile i moranja i ne pokreću se, dok ne moraju ili ih se ne pritisne ili bar jasno zatraži povrat duga. /

Možda imate program odgađanja kao onaj koji daje i posuđuje, pa se zato otegne vraćanje duga.
Taj isti program možda ima i dužnik, pa zato ne vraća.

Programi, motivi i razmišljanja dužnika :



Ja sam jadan i treba mi pomoći !

Ja sam siromašan i ne zaslužujem puno.

Svijet je nepravedan i samo nepošteni i lopovi imaju novac, a ja sam dobar i skroman i pošten i zato nemam dovoljno.

Drugi se trebaju brinuti za mene, jer mi je dosta te nepravde, neka plate za to !

Baš me biga što će biti sutra, sada hoću novac i uživanje i već ću to nekako vratiti !

Propao sam, izgubljen sam.

Država me pljačka i robovski iskorištava i radim za siću, od koje se ne da živjeti

Želim novi auto da drugima pokažen kakva sam faca, pa ću posuditi novac.

Djeca su mi gladna i moram posuditi. Izgubio sam sve i sada trebam posuditi.

Neman drugog izbora.

Neću raditi i dizati se rano za tako malu plaću, posuđivati ću i već ću se nekako snaći i naći neki poslić koji više volim.

Ja sam odgovorna osoba i moram platiti svoje račune, a nemam novaca i mada je to ponižavajuće posuditi ću.

Sada vidim da mi ovo nije prijatelj. Kada je novac u pitanju zahtjeva od mene da ga vratim, a ja ga još nemam.
Nema razumijevanja i milosti za mene i za to što mi je teško.
On ima puno novaca i zašto inistira da mu vratim kada ja nemam....nije fer !

Bolje da pobjegnem i sakrijem se da me nikad više ne nađe, jer mu ne mogu vratiti. U njegovom prisustvu se osjećam loše i još jadnije nego inače !

Dužnik koji ne vraća novac može izmisliti, neko opravdanje za sebe, u svojim očima, s kojim etiketira negativno onoga koji mu je posudio.
Tako ima razlog zašto ne vraća novac toj negativnoj osobi, koja ga možda počinje proganjati i pritiskati da vrati.

Onaj koji je dao novac i iz uloge spasioca, prešao u gnjevnog progonioca, zaista mijenja svoj lik i kroz optuživanje progonioca, dužnik to iskorištava, kako bi umanji svoju krivicu i grijeh.

To je još lakše ako novac dugujemo banci ili nekom lihvaru ili društvenoj instituciji.
Onda možemo strukturirati svoje vrijeme kroz beskrajne žalbe i optuživanja nepravednog društvenog sustava, gdje smo mi jadne žrtve i robovi, koji grcaju u nepravdi, neimaštini i oskudici.

Takvo žaljenje je društveno prihvatljivo, ima svoju stalnu publiku i mi na taj način postajemo borci za pravdu i istinu i opradavamo svoje stanje žrtve i zato se bolje osjećamo.

Tako se opravdavaju utaje poreza i drugi načini ne plaćanja ili vraćanja novaca i pri tome se to etiketira kao ispravno.

Oni koji se osjećaju kao potkradene žrtve, su često oni koji i sami ne vraćaju dugove.

Mnogi su ostali zarobljeni u fazi razvoja djeteta, koje od roditelja očekuje i zahtjeva da brine o njemu i uzdržava ga.
Tako nisu sposobni preuzeti odgovornost za svoje dugove.

........... Igre bez granica....Bezroj raznih programa i skrivenih motiva.

Kakva je energetska suptilna dinamika i ekonomija u situaciji posuđivanja novca ?

Čin posuđivanja je praćen sa stvaranjem eteričke veze između dvije osobe, između kojih teče energija.
Imamo davaoca i primaoca, uz fazu vremenske latencije, gdje je davalac u privremenom gubitku, a primalac u privremenom dobitku.

Možemo reći kao je davalac privremeno zamrznut u ulozi onoga koji ima i daje, a primalac je zamrznut u ulozi dužnika ili onoga koji nema dovoljno i uzima.



Kako vrijeme prolazi, ako je davalac vezan za taj novac i danu energiju, onda on ima osjećaj gubitka i tada mu zaista kroz tu eteričku vezu i dalje odlazi energija prema dužniku.

On i dalje daje svoju energiju /ne više novac / onome kome je posudio novac, na način da mu je pažnja na toj osobi i posuđenom novcu te očekivanjima i eventualno negativnim emocijama.


Dužnik, ukoliko ne može vratiti dug, obično ima dosta svojih negativnih emocija, uz osjećaje krivice radi prekršenog dogovora i on ih je svjestan ili ih je potisnuo ili izracionalizirao, pa se ne osjeća loše.

Dapače, on se može osjećati čak i bolje, jer mu kroz eteričku vezu i dalje pristiže energija, koja ga hrani i olakšava njegov osjećaj žrtve i nedostatka ili se hrani njen negativni identitet.

/Svejedno je li energija negativna ili pozitivna, glavno da pristiže energija. /

Taj dužnik osjeća i negativnu energiju, koju mu upućuje onaj koji mu je posudio novac i nezadovoljan je sa svojim osjećajem gubitka, bez povrata.
Tako mu ta negativna energija i negativne etikete, koje dolaze od onoga, koji je dao novac, potvrđuju njegova negativna uvjerenja o sebi .

/“Da ja sam jadan, gubitnik neuspješan, nesposoban zaraditi novac i nesposoban da ga vratim. Nemam dovoljno, svijet je okrutan i nepošten. Ja nisam dovoljno dobar. Drugi meni duguju i otimaju mi i zato je u redu uzimati od drugih.. itd itd. „ /

Tako se kroz tu eteričku vezu uzajamno hrane negativna uvjerenja i razmjenjuju negativne energije i emocije.


Jedan od dodanih potisnutih motiva dužnika, zašto ne vraća novac je potreba da se njegovi negativni programi nahrane sa ovim negativnim energijama.

Kada bi vratio novac, to znači da ga ima, a to je protivno njegovim dubljim uvjerenjima o trajnom nedostatku, gdje ne može imati nikad dovoljno novca ni za sebe, niti za vraćanje.

Ako se osjeća neuspješnim i sa premalo snage da poštuje dogovore, onda bi ovo poštivanje dogovora bilo u suprotnosti sa njegovim dubljim negativnim uvjerenjima o sebi.

Osim toga on i dalje dobiva energiju od onoga, koji mu je posudio novac kroz suptilne nevidljive eteričke veze. To je oblik nesvjesnog vampirizma, gdje se žrtva pasivno i dalje hrani energijom.

To se osobito dešava, ako posuđivač žali osobu i kao razumije njenu tešku situaciju.
Tada ta energija koja dolazi od davaoca može biti podržavajuća i utješna i ugodna za dužika.

Taj nesvjesni odljev energije kod onoga, koji je posudio novac dovodi prije ili kasnije do ljutnje i nezadovoljstva, jer je on sam postao žrtvom, kojoj se krade energija.

Tada onaj koji je posudio novac, obrće svoju ulogu od spasioca u progonioca te počinje oduzimati energiju onome, koji mu duguje i fizički, verbalno ili energetski napada ili prijeti dužniku.

Tako žrtva koja je dobila novac, još više potrvrđuje svoju ulogu žrtve i neimanja.

Uloge žrtve, spasioca i progonioca se stalno izmjenjuju u raznim oblicima i to obje osobe drži zarobljene u igri posuđivanja i dugovanja i u rešetkama matrixa.

Onaj koji daje i posuđuje vezuje dužnika uz sebe i često nesvjesno traži od svog dužnika da mu ovaj na razne načine vrati tu uslugu.

Osim izgovorenog dogovora o vraćanju posuđenog, subliminalno su prikačeni razni ugovori, zahtjevi, prijetnje i očekivanja.
Tako ga vezuje uz sebe i u tom odnosu se često hrani osjećajem superiornosti , gdje je bolji, uspješniji, bogatiji od onoga koji treba posudbu.

Ta uloga se komplementarno vezuje za ulogu inferiorne i neuspješne žrtve.

Jedni druge traže, trebaju i drže u okovima igre matrixa.


Ako je osoba koja daje i posuđuje novac na višoj frekvenciji, od one koji uzima ulogu dužnika, onda kroz eterične veze teče ta vibracija više frekvencije do dužnika i tako pozitivno hrani tu osobu, koja je zarobljena u svojoj ego odvojenoj svjesnosti.

To je jedan od razloga zašto dužnik i ne vraća dug, jer stalno dobiva nešto pozitivno za sebe.

Da li je takva situacija povoljna za onoga koji daje ?

Nije, jer je došlo do stvaranja eteričkih veza, koje vezuju i ograničavaju autentičnost i slobodu.

Osoba koja daje je vjerovatno kroz svoje programe duhovnog ega i programe spasioca pristala na taj jednosmjerni vampirski odnos.

Sasvim je drugačiji način davanja osobe s visokom frekvencijom, koja odašilje tu svoju energiju i s njom obuhvaća sve /nema eteričkih veza /.
Tada u tom polju jednote, energiju može spontano primiti i osoba, koja je u svijesti odvojene oskudice i to tada nije vampirizam, nego privremeno iskustvo jednote, ljubav i i obilja.

Ako je osoba koja treba i posuđuje novac na višoj frekvenciji, od onoga koji daje i onda će se stvoriti eteričke veze i odnosa inferiornosti i superiornosti, ukoliko to nije visoka frekvencija, koja je transcedirala matrix.

To su situacije kada novac trebaju osobe, koje nisu previše vezane za novce, jer streme nekim drugim vrijednostima, kao npr. umjetnosti ili sl.

Oni trebaju trenutno novac za neki svoj cilj i moraju ga posuđivati od lihvara, bankara ili močnika, koji su dominatno fiksirani u materijalizmu, gdje se primarno klanjaju Bogu Novca, utjecaja i vlasti.

U takvoj situaciji osoba sa višom frekvecijom utječe na svog dobrotvora, koji je zarobljen u nižim frekvencijama.

Možda će on to moći prihvatiti i tako i sam bude podignut na viši nivo i tada je razmjena novca i energije u tom trenu prilično pravedna.
Jedan daje novac, a drugi pozitivnu višu vibraciju.
Tako je funkcionirao odnos nekih drevnih mecena, koji su pomagali umjetnike.

No ipak u većini slučajeva bogati materijalista će očekivati povrat novca, jer je to jedina vrijednost koju svjesno priznaje i prepoznaje.

Lepršavi dužnik to treba poštivati, jer je svjesno ušao u taj odnos i dogovor.

No to je ipak odnos dva ega i dinamika razmjene energije kroz eteričke niti i niti vezanosti na drugim nivoima.

Jedan se osjeća superiorno, jer je bogat i ima novca, a drugi se osjeća superiorno, jer je produhovljena ili umjetnička duša.

Ako osoba ne vraća novac i ne poštuje dogovor, možemo čak reći da ga je na neki način ukrala od davaoca, bez obzira na nivo svoje svjesnosti.

Onaj koji uzima ili ukrade, vezuje okradenog i dalje mu od uzima energiju, ukoliko okradeni, ne otpusti tzv. gubitak i ne izađe iz uloge žrtve!

Dakle, evo kako izaći iz tog začaranog kruga, gdje nam osoba ne vraća novac ?



Onaj koji daje treba otpustiti svoje programe okradenog, gubitnika ili oštećenog, iznevjerenog, prevarenog, jer će s njima privući one, koje mu neće vratiti posuđeni novac.

On treba otpustiti svoju vezanost za novac i vezanost za negativne emocije i programe, koji se mogu odvijati u igri ne- vraćanja novca.
Treba otpustiti emocije ljutnje, zamijeranja i optuživanja.

Treba skinuti ružičaste naočale i poslušati svoju intuiciju, koja je možda upozoravala da ne treba ulaziti u takav odnos.

On treba otpustiti sve programe i uvjerenja s kojima je etiketirao drugu osobu, koja ne vraća novac, jer su to njegovi programi s kojima privlači takva iskustva i ljude.

On treba otpustiti ulogu spasioca, dobročinitelja i tzv. naivne dobronamjerne žrtve koja to postaje, radi vjerovanja ljudima, koji su u pravilu nepošteni i sebični.
On treba otpustiti ulogu progonitelja i žrtve.

On treba otpustiti sva očekivanja .

Treba otpustiti tu sumu novca. Treba otpustiti osjećaj gubitka i prevarenosti.

Treba otpustiti vezanost za ulogu onoga koji daje, posuđuje, a ne dobiva natrag.

Treba dublje preispitati svoje skrivene motive, radi kojih daje i posuđuje i što dobiva i traži u takvim nerecipročnim odnosima.

/Jesmo li ovisni o zahvalnosti drugih, o tome da imamo moć nad dužnicima, koji nam moraju biti pokorni i davati razne druge usluge, jer nam duguju, o tome da nas drugi trebaju povređivati, o tome da potvrđujemo svoje uvjerenje, kako smo gubitnici i ne zaslužujemo obilje, o tome kako imamo blokade prema primanju i uvjetovani smo da više moramo davati, nego primati itd. itd. /

Treba preispitati odnos prema sebi i svoje samopoštovanje te stupanj ovisnosti o tome koliko nas drugi prihvaćaju ili odobravaju tj. odbijaju ili kritiziraju.
Da li ovisimo o vanjskom ispunjenju kroz druge ili smo bezuvjetno ispunjeni i cjeloviti iz svoje božanske esencije ?

Jesmo li prećutno prihvatili kolektivna uvjernja o iluziji novca i vjerujemo li kako je novac neophodan za preživljavanje ?

Imamo li direktno iskustvo kako smo sami kreatori i da nam je obilje svega uvjek dostupno ?

Treba pogledati u kojim područjima svog života se mi slično ponašamo, kao onaj koji nam nije vratio novac i gdje mi ne vraćamo razne oblke svojih dugova !

Možda smo odgovorni s novcem, no pokazujemo li zahvalnost i vraćamo li pažnju onima koji nam puno daju i brinu za nas ili ih uzimamo „ zdravo za gotovo „ ?

Jesmo li ljubazni prema onima koju daju, a ne traže otvoreno ili manipulativno ništa za uzvrat ?
Vraćamo li posuđene knjige i manje vrijedne predmete ?

Jesmo li svoje bolesne roditelje ostavili same u staračkom domu ?

Držimo li se uvjek svojih obećanja i dogovora ?

Jesmo li ponekad sebični i samo uzimamo, bez potrebe da isto i dajemo ?

Tražimo li opravdanja, kako ne bi morali vraćati drugima razne oblike energije i predmeta ?

Igramo li ulogu žrtve, koja uvjek nešto treba, traži i zahtjeva od drugih i traži od njih da birinu o njoj ?

Jesmo li s drugima u potočnoj razmjeni i komunikaciji ili smo se izolirali od drugih i povukli u svoje uske granice ?

Mislimo li na druge i osjećamo li njihove vibracije?

Očekivanje povrata novca drži otvorenim eteričke veze između davatelja i uzimatelja !

Ako otpustite očekivanja i vezanost za novac, vezanost za dogovor i ugovor, koji ste uspostavili sa onim kojem dajete i posuđujete, prekinuli ste eteričke veze, kroz koje se odvija nesvjesna vezujuća energetska dinamika i razmjena.

Onaj koji igra ulogu onoga koji posuđuje, sigurno u svom iskustvu, na nekom drugom polju, igra i ulogu dužnika.
Te uloge se izmjenjuju.

On možda nikada nije tražio ili posudio novac od druge osobe, no možda je dignuo kredit za auto ili stan ili školovanje i sl.

Biti u ulozi dužnika nikako nije dobro za onoga, koji teži slobodi od uvjetovanja matrixa i fluidnosti protoka energije i želi povisiti svoju vibraciju i izači iz okova bilo kakve vezanosti ili ovisnosti.

Država i banke tako vezuju i potkradaju energetski i finacijski /kamate / svoje građane i drže ih zarobljene u programima matrixa.

Dužničko ropstvo je provjereni način držanja drugih u ovisnosti, kako individualno, tako i kolektivno.



Za svjesnu osobu uloga dužnika, nikako ne bi trebala biti izbor!

Treba trošiti samo onaj novac koji imamo !


Ukoliko ga nemamo trenutno dovoljno, trebamo učiniti sve da otpuštamo programe, koji blokiraju naše obilje.

Trebamo izači iz stagnacije i sigurne zone te dozvoliti da nam se otvore neka nova vrata za zaradu ili neki drugi način bivanja u obilju.
Tada kada nam pristigne nova količina novaca, kupujemo s gotovinom, bez kredita i zaduživanja.


Ako ste vi koji posuđujete i ona osoba kojoj posuđujete svjesne osobe, koje više nisu nesvjesno ulovljene u sve ove gore opisane igre i uvjetovanja, onda se može desiti situacija u kojoj ćete nevezano posuditi osobi novac i ona će vam ga lagano i nevezano vratiti, bez razmišljanja, očekivanja i bez kompliciranih uloga posudioc-dužnik.

Kada živimo u trenutku onda smo u kontaktu sa beskonačnim božanskim obiljem, gdje je sve moguće !



Tada ne treba direktno razmišljati o nekoj određenoj količini novca, koju trebamo namaknuti, nego je dovoljno imati jasnu viziju cilja ili projekta, koji želimo ostvariti i u kome ćemo uživati mi i okolina.
Pri tome to treba biti samo preferencija, a ne potrebitost, koja proizlazi iz neimanja.
Trebamo se koncentrirati na osjećaj, koji želimo ostvariti kroz taj cilj ili projekt.

/O ....kako bi bilo lijepo da provedem vikend u kućici, koja ima prelijepi vrt i pogled na more i šumicu ..... kako bi bilo lijepo uživati u ljepoti i komunikaciji s prirodom u miru, radosti i slobodi........lagano se držimo te izrečene preferencije i otpustimo je te uživamo u trenutku sada /

Ako smo prepušteni životu, on će nam otvoriti vrata do ostvarimo taj cilj. Ili ćemo dobiti dovoljno novca za taj cilj ili će nas neke okolnosti dovesti do tog iskustva i bez našeg novca.
/Da bi uživali ne moramo biti vlasnici te kuće, ali i možemo /

Kada će se to ostvariti ili neće nas ne brine i nismo fiksirani na to, jer ima toliko prelijepih iskustava, koja možemo ostvariti.

Dakle, svrha ovog dugog teksta je da osvijestimo svoje motive zašto posuđujemo ili postajemo dužnici ili zašto se ne vraća dug !

Kada se oslobodimo tih raznih vezujućih uvjerenja i prekinemo sve eteričke suptilne niti kojima nas iscrpljuju progami i entiteti matrixa, tada osobađamo svoju energiju da slobodnije kreiramo i van ovih programa matrixa.

Dinamika posuđivanja i dugovanja je prikazana na primjeru novca, no isti princip vrijedi i za sve ostale oblike razmjena energije, predmeta ili vrijednosti.

Oznake: posuđivanje, dugovanje, matrix, programi

OČEKIVANJA POZITIVNIH ISHODA, U PAKETU SA STRAHOM OD NEISPUNJENJA, JE SUŠTINA NAŠE ZAROBLJENOSTI U MATRIXU I UZROK PATNJE.

Kada smo povezani sa samim sobom ili božanskim izvorom, /5-11 nivo- prema Jude- Quartz crystal-Vrijedno je kao inspiraciju poslušati njene vide-e/
onda SVJESNOM NAMJEROM MOŽEMO IZAĆI IZ SVIH SKRIPATA, KOJI SMO UGOVORILI PRIJE ULASKA U IGRU U MATRIXU TE SVJESNO MOŽEMO OTPUSTITI SVE UGOVORE DUŠE.

No to se čini samo onda kada možemo svjesno održavati svoju visoku vibraciju, koja nas drži izvan starih programa i dogovorenih scenarija ili tzv. sudbina u matrixu. / oprez-Kada smo u niskoj vibraciji, onda manifestiramo brzo sve strahove i brige .
Za nesvjesne osobe dogovoreni životni skriptovi su zaštitni mehanizam da ne idu prenisko u svojim vibracijama, a opet imaju razna iskustva. /

Taj čin svjesne namjere znači kako smo u potpunosti preuzeli odgovornost za kreaciju svog života.

Mi slobodno kreiramo svoj neovisni matrix ili samo jesmo .

Dakle, postali smo majstori, koji slobodno izabiru svoju manifestaciju i koja više nije određena prethodno dogovorenim skriptom unutar igre matrixa.

Majstor je jedno s božanskim i iz svoje dubine dobiva trenutnu inspiraciju za kreiranje.
Ta inspiracija je izvan svijesti potrebitosti, nedostatka, očekivanja, straha i sumnji.

Majstor je svjestan svakog trenutka, uz prihvaćanje svih odjeka starih programa uvjetovanja i ugovora.
Svjestan je kako su neugodne emocije ili uvjerenja ili bolovi samo iluzija i ispoljavanje starih programa prošlosti.
Nema borbe protiv starih iluzija.
Majstor ih promatra iz svoje esencije, gdje je potpuno ispunjen.
Nevezano ih prihvaća i promatra kako prolaze.
/prolaze zato što ih ne hrani s energijom i pažnjom i nije fiksiran na njih kao da su stvarnost /

Kako Jude kaže, Demijurg ili kontrolni centar matrixa, stalno odašilje misli, koje imaju za funkciju da nas usmjere na akciju, koja je prethodno dogovorena u našem skriptu
/odvesti će nas do partnera s kojim trebamo biti u braku ili do prepreke, koju prema scenariju trebamo savladati /

Dakle, većina misli u matrixu nisu naše i nisu naša slobodna volja ili izbori, kako znamo pomisliti.

Kada osoba svjesno izađe iz svog dogovorenog skripta, to ne znači da Demijurg centar trenutno prestaje emitirati te misli .
Ako smo na nižoj vibraciji tj. u njegovom dometu, mi ćemo ih i dalje čuti i možda i dalje nesvjesno slijediti njihovo vodstvo.
/Demijurg nije neki zločesti centar, koji nas drži zarobljene.
Mi smo ga kreirali za potrebu i igre.
No, možemo ga također promatrati i kao onaj glasić vragića na našem ramenu, koji nas stalno drži u stresu i pažnji na vanjskoj iluziji . /

No, ako smo budni prepoznati ćemo kako su glasovi i emocije, koje dolaze iz kontrolnog centra matrixa samo iluzija ili odjek staroga i da u tom trenu možemo svjesno povući svoju pažnju i energiju na unutra na našu realnu esenciju.

I tamo možemo čuti inspiraciju za trenutnu manfestaciju, koja je slobodna od prethodnih uvjetovanja.
Naša prava moć je u unutrašnjosti i esenciji.

Dijelovi starog skripta nastoje privući našu pažnju i navesti nas da djelujemo po njima.

Tako npr. imamo bolove u tijelu i kada počnemo borbu sa njima ostajemo u nižoj vibraciji.

Npr. prema starom skriptu, koji smo prije ugovorili, trebamo imati te bolove i ići u bolnicu, kako bi se pojačali svi strahovi i kako bi tada imali priliku nadvladati ih te kako bi u bolnici upoznali dragu osobu s kojom ćemo imati dalja dogovorena lijepa iskustva ili npr. brak za kojim stalno čeznemo.

Ako smo izašli svjesnom namjerom iz tog skripta, kada osjetimo prve bolove, onda ne moramo odigrati baš takav igrokaz.
Osvještavajući te bolove ulazimo dublje u sebe i autentično se izražavamo što raspršuje iluziju o bolesti, koja treba biti liječena u bolnici.
Slobodno odbiremo ili ne odabiremo parnera i ne moramo jedno određeno vrijeme biti bolesni.

Bolovi će nam uporno privlačiti pažnju i pokušavati će nas zadržavati u frekvenciji straha i brige te će nas glasovi iz kontrolnog centra Demijurga upućivati na prije dogovoreni scenario : „ Ovo je ozbiljno, moraš otići u bolnicu i potražiti stručnu pomoć !“

U tom trenu smo npr. svjesni kako je to iluzorni glas i kako ne možemo biti žrtva i uspjevamo biti neutralni promatrač, koji dozvoljava ovu iluziju, ali ju ne osnažuje.
Mi smo tada u centrirani u visokoj vibraciji.

No, već u slijećem trenu intenzitet boli i zabrinutosti se pojača i mi smo opet ulovljeni u iluzornoj niskoj vibraciji.
Bolest postaje stvarna za nas.

Tako se u krugu možemo boriti sa boli, oscilirati i na trenutke uspjevati vraćati centar i od tamo spontano rastapati pojedine velove iluzije.

Takva iskustva, gdje dodirujemo najdublje bolove i strahove možemo nazvati mraćnom noći duše.

Dok živimo s okolinom, koja je zarobljena u matrixu, radi naše empatičnosti i telepatičnosti ćemo osjećati njihove negativne i niske vibracije, no kada smo mi stabilno centrirani u svojoj esenciji, u dubokom zadovoljstvu, sa snažnim samopouzdanjem/ jedna božja volja / onda oko sebe raspršujemo vanjske distorzije, iluziju niskih vibracija.

Možemo povremeno i dalje osjetiti upade starih programa i strahova, no oni više nemaju moć nad nama.

Oni koji nisu svjesno raskinuli ugovore duše i skriptove života ne mogu nikada biti slobodni.
Periodi iskustava veće slobode su kod njih samo dijelovi skripta.

S druge strane stvarna sloboda u kreaciji nosi veliku odgovornost, jer tada slobodno možemo kreirati negativni kaos, dok smo u niskoj vibraciji ili svoj raj kada smo u visokoj vibraciji.

Izlazak iz matrixa i preuzimanje odgovornosti za kreaciju znači da možemo majstorski kontrolirati svoja negativna stanja i niske vibracije.

Kada kažem kontrola, to nema veze sa definicijom kontrole, na način kako ju provodi malo ja.

Visoka vibracija sve prihvaća i nije usmerena na pozitina očekivanja.
Ona zna da su niske vibracije iluzorna obrnuta slika onoga što jesmo. Kada izroni niska vibracija, naša esencija se ne bori protiv nje, ali joj uskrati svoju punu pažnju, ozbiljnost i identifikaciju s njom.
Tako ona sam prođe kroz nas kao nestvarni duh prošlosti.

Kako ujediniti prividnu kontradikciju :

1. PRIHVAĆANJE S POVJERENJEM- znači biti centriran u cjelovitom ja, a ne malom ja, koje se ne želi prepustiti i prihvatiti sadržaj sadašnjeg trenutka.
Prihvaćanje ne znači identifikaciju ili poistovječivanje sebe sa značenjem.

2. TREBA KONTROLIRATI TJ. ZAUSTAVITI NISKE VIBRACIJE- znači biti centriran u cjelovitom ja i svjesno uskratiti pažnju negativnom, ali ne kroz borbu ili opiranje kako to čini malo ja.

ISTOVREMENA
PREPUŠTENOST ILI CENTRIRANJE U SVOM REALNOM CJELOVITOM JA
I SVJESNOST ILUZIJE, KOJA SE JAVLJA U OBLIKU NISKE VIBRACIJE.

SVAKOM TRENUTKU KAŽEMO DA, NO SVJESNO NAGLAŠAVAMO IZRIČAJE VISOKE VIBRACIJE, TAKO DA MIČEMO PAŽNJU SA NISKIH ILUZORNIH VIBRACIJA I SVJESNO HRANIMO AUTENTIČNOST.



Uzmimo da imamo iskustvo paralizirajućeg straha, koji ne prolazi.
To je praćeno sa dodatnim unutarnjim dijalogom, koji upozorava na sve opasnosti i važnost ovog straha.

Iz svog dubokog centra nepristano promatramo to iskustvo straha i kontrakcije
/To znači da prihvaćamo tu situaciju i ne borimo se protiv nje i u neutralnoj smo poziciji, bez prosuđivanja.
Svjesni smo kako je to iluzija./

No, možemo biti ulovljeni u tzv. program promatrača i tada u stvari dodajemo energiju toj situaciji i ona zato ne prolazi.
Da smo ulovljeni u tom programu, pokazati će nam naša potreba da što prije izađemo iz tog stanja i učinimo neku duhovnu tehniku, koja će nas vratiti u mir.

Program promatrača je dio igre u matrixu, gdje duhovni ego preuzima kontrolu, s kojom nesvjesno produžuje iskustvo negativne vibracije.

Ako smo zaista u ulozi svjesnog promatrača, onda automatski s povjerenjem prihvaćamo tu situaciju i znamo kako je ona samo dio iluzorne igre.
Znamo tko smo i da je sva moć u nama, a ne u vanjskim ogledalima i privremenim pozitivnim ili negativnim ishodima.

Strah, koji istovremeno osjećamo je znak da se opiremo tijeku energije, koja dolazi s izvora.
Mi smo se kontrahirali i ne puštamo životu da nam donese slijedeći fluidni trenutak, koji je božanski autentični izraz.
/ Ovo je dio razumijevanja, koji jača našu centriranost.
To je ustvari automatsko znanje tko smo. /

Kada znamo tko smo znamo da možemo slobodno izabrati u tom trenutku neko iskustvo u višoj vibraciji.
Nemamo neki određeni plan ili fiksnu želju da iskustvo mora biti suprotno od trenutnog.

Možemo promotriti to trenutno iskustvo i doći do odgovora, koju poruku nam nosi taj strah i koja su uvjerenja i očekivaja vezana uz njega.
Tako dobivamo nove uvide i stara uvjerenja se rastapaju.

Ako nakon svjesnosti kako je to trenutno stanje paralizirajućeg straha iluzija, ne ode spotano taj strah, to znači kako u toj situaciji možemo imati dodatne uvide.

Iz stanja potpunog poverenja u život dozvolimo toj snažnoj emociji da bude.
Ne kontroliramo „vrijeme njenog trajanja „.
Promatramo nevezano s prihvaćanjem trenutne pojave iluzije.

No ne zadržavamo se predugo u promatranju, jer time osnažujemo iluziju i možemo biti ulovljeni u unutarnji dijalog, analize i prosuđivanja oko te situacije.

Dužina trajanja tog straha može biti rezultat napetog očekivanja, koje je programirano za određeno vrijeme i zato ne popušta.

Ako smo centrirani u esenciji i znamo tko smo tada neće biti teško svjesno prebaciti pažnju u svoju dubinu i tako prestati davati pažnju i energiju tom strahu.
On se onda raspine, jer mu ne dajemo svoju energiju i moć.

To možemo pojačati tako da iz pažnje na kontrakciju, koja je npr. našem pleksusu prisutna kao neki grč, proširimo svesnost tj. osjetimo sve širi i širi prostor u tijelu i oko tijela.
S izdahom se proširimo iz te kontrakcije.
Neko vrijeme osjećamo i kontrakciju i proširenost i onda svjesno uronimo još dublje ili šire, u taj naš prošireni osjećaj.
Kada nam je pažnja na njemu spontano nestaje kontrakcija.

Što znači onda kontrolirati negativne vibracije i njihovu priču u obliku uvjerenja i emocija i tjelesnih senzacija ?

To je u stvari svjesno prebacivanje pažnje ili percepcije s jedne dimenzije na drugu, iz jedne realnosti vibracija, na drugu realnost vibracija.

Na nivou stvarnoga ja, nema realnosti niskih vibracija i njihovih manifestacija.

Tako majstor samo svjesno odabire s kojeg nivoa će nešto kreirati i ima moć da se svojom namjerom vraća u pravu cjelovitu identifikaciju.

Razni nivoi kreacije su odvojeni vibracijama.

Tako oni koji su u realnosti niže vibracije, ne vide one koji su na visokoj vibraciji.
I zato im se njihove želje ne ispunjavaju, jer žele stvarnost više vibracije, sami emitiraju nižu frekvenciju.

Možemo reći da su ljudi na višoj vibraciji, nevidljivi za negativne namjere onih sa nižim vibracijama.

S kog nivoa vi želite svjesno kreirati ?

Što bi majstor trebao razlikovati ili znati :

ŠTO JE REALNO I ŽIVO?

Beskonačno božansko nije niti stvoreno, niti može nestati. To je jedino što je realno ili živo.

Iluzija je sve ono što ima početak i kraj, što se može definirati i što je građeno od atoma i elektromagnetskih polja.

Stoga je svaka kreacija ili oblik iluzija. / Svjesnost, koja je poput posude za igru atomske iluzije bi mogli nazvati realnom /

Svrha iluzije je da božansko ima prolazna razna iskustva, tj. da naizmjenično naglašava i izražava neke svoje kvalitete, radi užitka. Svaka individualizacija je osebujna božanska pjesma i na osebujan način ispituje razne mogućnosti kreacije. Tako se multiplicira užitak, kroz razne prekrasne pjesme.

Dualizam sam po sebi ne donosi patnju, bez obzira na zamišljeni negativni polaritet, koji pokazuje ono što nismo.

Patnja se rađa iz iluzije identifikacije sa površnom kreacijom i iz želje da iluzija bude vječna.

Negativni polaritet je samo obrnuta zrcalna refleksija onoga što jeste.

Realno besmrtno, beskonačno i bezvremeno božansko je kreiralo čovjeka, koji je prolazna iluzija i obrnuta refleksija od onih božanskih kvaliteta, koje nisu izražene i stoga se projecira distorzija.

Postoje dakle ljudi, koji su samo ta projekcija i stoga oni nemajuu sebi taj besmrtni do.

To su hodajući programi ili arteficijelne inteligencije.

U manjem broju se oko nas kreću stvarne realne božanske individualizacije, koje na sebi imaju velove projekcije ili iluzije i iz vana izgledaju, kao prije opisani ljudi. / Samo među njima se nalaze duhovni majstori, koji kroz iluzorni proces buđenja, vraćaju sjećanje tko su i miču velove iluzije. /

Realno božansko je stvorilo skrivene nevidljive realnosti, koje su također iluzija, jer su samo refleksija /vile, patuljci, duhovna hijerarhija i druga beztjelesna bića itd./ I anđeli isto spadaju u tu kategoriju. Oni utjelovljuju svjetlo ili ono što je znano, dok demoni utjelovljuju kaos ili neznano.

Svi ti nivoi kreacije imaju svoju funkciju u igri kreacije i proživljavanja raznih direktnih iskustava.

Kreacija prirode i planete Zemlje i ostalog kozmosa je isto iluzija.

No tu postoji velika razlika. Oni nisu refleksija, nego direktna ekspresija, onoga što jeste božansko.

Iz tog razloga oni duže traju, od iluzije ljudi i drugih bića ili entiteta.

Tako ako stupnjevamo nivoe iluzije unutar kreacije, oni su onda stvarniji, jer pokazuju što jeste božansko bez iskrivljenja.

Zato možemo lako uživati u prirodi, jer nam ona pokazuje što jesmo, dok je sa ljudima to puno teže.

U kategoriju iluzornih entiteta spadaju i misli s pripadajćim emocijama. Oni su samo prijenosni instrumenti u zamišljenoj igri.

Mentalno- emocionalni entiteti /uvjerenja ili misli s emocijama/ se opiru živoj struji života.

Oni se nalaze na „mjestu „ tišine ili našeg stvarnog ja, na mjestu iz koga, iz srca inače čujemo inspiraciju od božanskog.

Taj entitet ili glasni unutarnji dijalog se opire onome što jeste i odvlači pažnju od stvarnog ja i tako ne čujemo božansku inspiraciju.

Kada ne čujemo božansku inspiraciju, onda nema autentične ekspresije i božansko u nama ne izražava ono što jeste.

Živi se površni nestvarni, nesvjesni iluzorni život .

Živo tijelo svjesnosti se ne sjeća sebe i pažnja mu je samo na svojim površnim iluzornim velovima.

Još nije spreman na majstorsku svjesnost i razlikovanje.

Bez iluzije i kreacije nema iskustva.: površna osjetila, misli emocije, oblik fizičkog tijela i dugih suptilnih tijela.

Ljudi to nazivaju životom.
Ako je izražena emocija ljudske ljubavi, onda to zovu sretnim životom.

Duhovni ego smatra kako je duhovniji, ako je u kontaktu sa svojim emocijama i ako ima više definicija i uvjerenja o duhovnosti i svojim iskustvima. Tako dosta često tzv. rad na sebi ostaje samo na psihološkom nivou ili na površnim nivoima onoga što nije stvarno ja / Tijelo sa tjelesnim senzacijama, misli i emocije /.

Duboko iskustvo žive i realne ja jesam prisutnosti je iskustvo sveprisutnosti i izvan je kognitivnog i nekognitivnog iskustva.

Fizičko tijelo, tijelo duše i duha su samo zamišljeno odvojena iluzorna vozila u igri iluzije .

Našu pravu svjesnu prirodu, koja je fluidna i u području nespoznatljivog bi mogli nazvati Individualnom pjesmom.

Ona je dio sveukupnih beskonačnih tonova božanskog.
Kada se ona pjeva /živi /, bez disonantnih tonova, onda se božansko autentično izražava.

Tada su kreator i privremena kreacija jedno.

Kreator zna tko je i poštuje svoju kreaciju, ali nije vezan za nju, jer u svakom trenu nastaje nova.

Oznake: majstorstvo, matrix, SKRIPT, UGOVORI DUŠE

Moram je riječ koja ukazuje na dublji korijen uvjetovanja i življenja po programima, umjesto autentične spontane ekspresije, koja je izraz jedinstva božanske volje i volje malog ja.

U zatvoru uvjetovanja nas drži želja i strah, a krivica je ta koja često postaje naš glavni pozadinski motivator za akciju.

Kada u glavi zazvoni poruka moram, to nam je signal kako nismo autentični i da trenutno djelujemo po diktatu starih programa kolektivnog i individualnog matrixa.

Uvukli smo se u strukturu kolektivnog nesvjesnog i nesvjesno prešutno igramo po njegovim pravilima, kako bi preživjeli, kako bi se bolje uklopili u društvo, kako bi imali ugodna i ljepša iskustva itd. itd.

I što sada sa ovim uvidom, koji možda imam već dugo, a "moram " i dalje kroji moj život ?

Evo prilike za dublju kontemplaciju na moram !

Suprotno od moram, je prepuštam se neznanom.

I to najvjerojatnije činimo u mnogim situacijama i stoga imamo iskustvo, kako to izgleda biti autentičan. No je li to potpuna i stalna autentičnost ?

Moram, unutarnje naredbe, navika uvjetovanja, ovisnost i kompulzivna potreba ega da kontrolira, imaju svrhu preživljavanja.
U tom području ostaju programi, koje slijepo slijedimo kako bi opstali i uklopili se.

Moram raditi kako bi dobio plaću i imao novaca, da mogu plaćati režije, da mogu imati stalno sigurno prebivalište, hranu i da mogu održavati navike, koje me raduju i priuštiti si luksuz itd..

Dugi lanac upletenih uvjetovanja, mreža sustava, koji nazivamo normalnim životom.

Moram, proizlazi iz otpora i suprostavljanja trenutnoj božanskoj struji, koja želi raskinuti staru strukturu programa.

Trošimo energiju na održavanje stare strukture i to iziskuje napor, tenziju i osjećaj moranja.
Naporno radimo da održimo stare navike i poznatu strukturu matrixa, koji nam daje osjećaj predvidivosti ili lažne sigurnosti. Stvaramo branu koja nas „čuva“ od žive rijeke života.

"Moram", znači uloži dodatnu energiju protiv božanske struje, kako bi i dalje imao osjećaj sigurnosti, koju daju programi i kako bi održao fiksne poznate referentne točke i objekte svoje identifikacije.

Moram kontrolirati svoj život da budem u programima uspjeha i izbjegnem programe neuspjeha.

Kada je moram povezan sa neutralnim rutinskim programima i navikama onda se otpor očituje kao dosada i nemotiviranost.

Kada je moram povezan s negativnim programima onda je otpor snažniji /Moram se smješkati, a mrzim ga. Moram obaviti taj posao i to me ljuti itd. Moram ići na sastanak, a bojim se. /

Kada je moram povezan s pozitivnim programima isto često osjećamo inicijalni otpor / Moram otići u kino, jer ću se tamo zabaviti, no trenutno mi se ne da. Moram biti dobar, jer će me voljeti i bolje ću se osjećati. Moram položiti ispit, jer ću tako imati veću plaću. Moram se prepustiti životu. Moram ići u prirodu i više se kretati i zdravo jesti. Moram biti miran. /.

Otpora nema, kada je naše ponašanje autentično i kada iznutra dobivamo pozitivnu motivaciju.
Kada ta motivacija dolazi samo iz poznavanja pozitivnih efekata pozitivnih programa, onda treba u to uložiti dodatnu ograničenu energiju, koja ide sa "moram ".
Nema unutarnjeg, bezuvjetnog motora, koji vodi naše ponašanje, nego je sve iz površnog odvojenog uma i brojnih uvjetovanja.

Kada smo strastveno uvučeni u neki program uspjeha, čini nam se da motivacija dolazi iz našeg srca, no ako se pažljivije promatramo kad-tad ćemo uloviti neko "moram ", u slijedu tog programa.
Moram uspjeti, je temeljni okvir unutar kojeg se taj uspjeh dešava. Čim imamo očekivanje, onda tu svakako imamo i ono "moram ". Inicijalni uspjeh nas napuni pozitivnom energijom, koja je gorivo za dalje, no ako smo vezani za cilj, ubrzo će dio te energije biti potrošen na strahove od neuspjeha, s puno "moram ", kako bi se zaštitili i kontrolirali uspjeh.

Duhovni tragaoci koriste "moram ", kako bi nadvladali neke svoje strahove, otpore ili ograničenja.
Bojim se pauka, ali se moram suočiti s njim.

O čemu se tu radi ?

Kada smo ušuškani u svoje rutinske programe, koji nam daju osjećaj sigurnosti i koji hrane naš osjećaj da smo u tome dobro, život nam kad-tad donese neki izazov, kako bi nas izbavio iz te stare rutine i kako bi obratili pažnju na stvarno unutarnje vodstvo trenutka.
Iz persepektive ega taj izazov smatramo negativnim i imamo otpor prema njemu.

Unutar navike sve glatko teče, jer je to utabana poznata staza, no za promjenu smjera i kidanje starog obrasca treba dodatna energija, a to boli i plaši.

Namjerno skakanje u prazno i nepoznato je opasno.

Moram skočiti je situacija otpora protiv otpora.

Ali to je samo iz perspektive malog ja koji ima strah od skakanja u nepoznato.

Naše autentično ja, nije nikada čulo za riječ moram!
Malo ja tada ima samo preferencije za koje nije vezano ! /Rado bi iskusio to i to, no ne mora baš tako bit, jer ja sam u svakom slučaju sigurno, ispunjeno i dobro. /
Tada sve teče bez napora i uz osjećaj mira, radosti, lakoće i entuzijastične nadahnutosti.

Moram je dio mreže koju zovemo obaveze : obaveza prema suptilnim obećanjima data sebi, prema drugima, prema tradiciji, normama, zakonima, prema održavanju imiđa dobre osobe ili osobe kakvom želimo da nas drugi vide, obaveza prema savjesnom obavljanju dužnosti, služenju drugima i njihovim očekivanjima, obaveza prema društvu, obitelji, prema održavanju zdravlja svog tijela i psihe, obaveza prema poštivanju društvenih, religioznih normi, obaveza prema konceptu Boga, itd. itd. itd.

Unutar zapletenosti u mreži "moram " i u mreži obaveza, nema rješenja ili izlaska. Samo fluktuiramo između dva polariteta tih programa, koji su nam ponekad ugodni a ponekad neugodni.

Lijek !
Dobro poznati pravo-lijek……prepuštanje u trenutku svojoj proširenoj svjesnosti, svom pravom ja ili osjećaju mira i praznine, čime smo povukli pažnju i energiju iz površnih dualnih programa matrixa.
Transcedencija matrixa u trenutku.

Tako dajemo priliku svom autentičnom ja da se ispolji, izvan okvira "moram ".

Kada uđemo u stanje pravog ja, najvjerojatnije će glasno vrisnuti ponovo glas "moram " i ukazati nam na važnost i hitnost našeg programiranog djelovanja. Tada ćemo opet vratiti pažnju ka svojem pravom ja i tako opetovano, dok god ne oslabi osjećaj tjelesne napetosti, emocionalne nelagode i naređujućeg glasa u glavi.

Nakon toga možemo učiniti ono što je prije bilo pod moram, no tada to isto više nema taj isti naboj i onda to isto, činimo s većom slobodom…ili nećemo to učiniti i opet se dobro osjećati.

Postupno tako kroz svoju svjesnost topimo slojeve velova moram i otvaramo vrata i za druge mogućnosti.

Tako mijenjamo odnos prema onome što smo nekada vidjeli kao dužnost.

Uklanjamo etikete značenja, koja smo stavljali na neutralne akcije, događaje ili pojave i tako ih proglašavali kao poželjna, neželjena, dobra ili loša.

Možda smo otišli s posla koji nas nije radovao i na drugi način dolazimo do novca, koji je dovoljan za preživljavanje i više od toga.
Ostali smo i dalje u kolektivnom matrixu , no nismo više čvrsto identificirani s njim i njegovim pravilima. Uživamo u novim kreativnim načinima ige.

Možda smo ostali na istom radnom mjestu, no sve doživljavamo iz drugačije perspektive i dozvoljavamo svojoj autentičnosti da se ispoljava.

I kada čujemo opet glas "moram ", svjesni smo ga i on postaje naš prijatelj, koji nas usmjerava prema esenciji i autentičnosti.
On je tada naš skretničar, koji nam kaže da ne mora nastaviti kroz opiranje životu.

Oznake: moram, dužnost, matrix, autentičnost

Kako je moguće da je Hitler zaista volio svog psa i brinuo za njega, a istovremeno sprovodio genocid ?

Snaga nesvjesnih programa i uvjetovanja je ogromna.

Prosječan nesvjesni čovjek funkcionira kroz odvojene programe podsvjesti, koji djeluju autonomno i vanjski stimulusi i drugi ljudi pritišću tipke tih programa. Svaka osoba ima puno podosobnosti i ona je reaktivna, što zači da nesvjesno reagira uvjek na isti način tj onako kako diktira pojedini program.
.
Ti programi su kolektivni što znači da će većina ljudi reagirati slično i onda to ponašanje proglasimo normalnim, jer je često.
Kad je jedan program aktivan drugi spava. Više programa se mogu odvijati istovremeno, no oni su odvojeni i autonomni.

Npr osoba ima program da nije moralno ubijati i kako se trebaju voliti kućni ljubimci i kroz te naočale gleda na pse i mačke i ima takva iskustva.
S druge strane ista osoba ima program kako je meso ukusno za jelo i kako je to važno za preživljavanje.Taj program je jačao kroz generacije koje su preživljavale ubijajuči životinje i jedući ih.
Dakle, dva programa koja su suprotna po značenju ubiti ili ne ubiti životinju istovremeno žive u istoj osobi i autonomno okidaju. Tako se osoba zgražava ako netko npr. povređuje pse i u isto vrijeme uživa u roštilju.

To je kao da postoji puno odvojenih osobnosti u nama .Puno raznih programa i kompleta različitih uvjerenja koji kao da žive svoje autonomne i nepovezane živote.

Tako su npr nacisti čuvali i brinuli za svoju djecu i obitelj i istovremeno ubijali tuđu djecu i njihove roditelje.To su također dva odvojena programa, koja kod nesvjesnih ljudi rade odvojeno.

Ako je netko nesvjestan onda u njegovoj mapi života je sve ispavno i onako kako treba biti.

Kada takvom čovjeku ukažete na nedosljednosti ili kontradikciju on će naći opravdanje ili racionalizaciju za svoje ponašanje.

U procesu osvještenja kontradiktornosti raznih programa poput ova dva o ubijanju i ne ubijanju životinja, sama spoznaja nije dovoljno snažna da izbriše uvjetovanost i automatsko odvijanje programa.To je samo prvi korak.

Osoba može početi sažaljevati životinje koje se kolju za jelo, no istovremeno je još uvjek vezana za lijepi okus šnicle. Energija uložena u tu uvjetovanost je ogromna i to nije problem individualca, jer je to kolektivni program ili djelovanje matrixa.

Navike i kolektivna uvjetovanja kroz odgoj i druženje sa sličnim ljudima određuje naše afinitete moralna pravila i apetite.
Kada se nešto često ponavlja onda to počinjemo shvaćati kao realnost i istinu.

Pogledajmo koji su to programi u našem životu, koji se nesvjesno automatski i odvojeno odvijaju !

Opraštanjem sebi naše nesvjesnosti u činjenju, činimo korake prema većoj integraciji i onaj tko ne ubija psa neće ubijati niti govedo niti janjca pile i sl. te neće niti indirektno učestvovati u tom činu. Postati će svjestan da šnicle ne rastu u Konzumu ili Lidlu.
Kroz povezivanje sa svojom esencijom snaga uvjetovnja s pojedinim programima slabi i mi više nismo nesvjesno reaktivni, nego djelujemo iz cjelovite božanstvenosti, koja poštuje svaki oblik života i zahvalna je na svim darovima prirode.

Neki ljudi su vegeterijanci samo zbog iz prevlađujućeg uvjerenja, kako nije dobro ubjati žvotinje. No i to je samo jedan program. Pozitivniji od onoga kada se ubija, no to nije naše autentično izražavanje iz esencije.

I Hitler je bio vegeterijanac, jer je to bio jedan od njegovih odvojenih programa !

Osoba koja živi svoju božanstvenost neće učestvovati kao aktivista u zaštiti životinja ili ekološkim pokretima, ali će pri tome svojim životom svjedočiti harmoniju povezanosti s prirodom, onako kako izvire iz njene esencije.

Takva osoba više nije zarobljenik kolektivnog nesvjesnog matrixa.

Oznake: nesvjesno progeamiranje, matrix

To znači da smo izašli iz zatvora uobičajenog i uvjetovanog načina življenja kakvo je u tzv . matrixu .

Prozor u tu dimenziju postojanja može biti npr. meditacija, no takvo iskustvo kratko traje i opet se vraćamo u uvjetovanost dualnog postojanja.

Potpuno duhovno probuđena osoba živi van marixa i dualnosti. Njeno tijelo više ne egzistira u elektromagnetskom polju, mada je prisutna u ovom svijetu.

Ljudi se mogu nesvjesno bojati takve osobe, jer ona emitira nešto što je njima nepoznato i što ugrožava njihovu sigurnost unutar poznatih programa bivanja.
Čini mi se da je takav slučaj i sa Alminom, mistikom, koja ne privlači, upravo zato, veliki broj duhovnih tragatelja.
Svi žele duhovno napredovanje, no koliko ljudi je spremno potpuno umrijeti za dotadašnji način funkcioniranja.
To umiranje i oslobađanje od starih programa, ne mora biti naglo i stoga zastrašujuće, nego postupno korak po korak.
Počinje se sa razumijevanjem ili proširenjem percepcije i onda sa što češćim direktnim iskustvima.
I ovaj tekst ima tu namjeru da postupno pomiče naše dotadašnje granice.

U dualnosti je poznat simbol križa, koji možemo i ovako promatrati : horizontalna linija predstavlja memoriju, a okomita linija predstavlja interpretaciju te memorije.

Van matriksa ili „ van zatvorene kutije „ nema više odvojenosti ova dva elementa memorije i interpretacije. Oni se sjedinjuju u kugli i istovremene su. Znači ne postoji više memorija kakvu znamo, koja je pod zakonitostima linearnog vremena, niti linearni način razmišljanja.

Van matrixa rečenica, koju izgovaramo ne ide iz automatske reprodukcije memoriranog sadržaja i iz uvjetovanih programa i sjećanja.

Mi unaprijed ne znamo što će biti izgovoreno, jer je to trenutni izraz božanskog jedinstva.
Dakle, nema oslanjanja na memoriju. Nema pripreme govora.
Živimo u trenutku i nenaporno izgovaramo ono što je primjereno.
Dakle, to ne dolazi iz naše ograničene kolekcije starih individualnih i kolektivnih zapisa, nego iz beskonačnog bazena božanske trenutne kreacije najviše inteligencije, koja je savršeno usklađena sa cjelovitošću.
Dakle, tu nema linearnog vremena, jer misao i riječ izviru iz božanskog izvora ili božanske cjelovitosti.

Almine je u početku bila zabrinuta, jer izgovarajući neku rečenicu nije više postojalo linearno pamćenje njenog početka.
Kada se prije davno Almine vraćala iz zone van matrixa u matrix nije postojala rekolekcija tamošnjih događaja i iskustava, slično kao kada smo u dubokom snu.

Gubitak pamćenja znači gubitak kontrole maloga ja, a to nas sve najviše plaši.

Kada se otpuste očekivanja da funkcioniramo na stari linearni način, onda bez napora bude izgovoreno ono što treba biti.
Tu više nema nepristranog promatrača lineanog tijeka misli, što pretpostavlja odvojenost i dualni odnos, jer su promatrač i promatrano jedno.
To se onda može nazvati bezuvjetnim povjerenjem u savršeno odvijanje trenutka.

To što malo ja, koje je instrument u cjelovitosti, ne pamti više linearno, ne znači da je u beskonačnom božanskom izbrisan trag tog „pamćenja „.
Ono je dostupno u onom trenu, kada je to adekvatno i primjereno savršenosti trenutka.
To je kao da više nemamo individualnog i kolektivnog akaša zapisa, nego puno veću banku podataka s bezbrojem mogućnosti, koje mogu biti u trenutku izražene.
Ta banka podataka je samo potencijal za moguću manifestaciju ili izražavanje i nije memorija kao što je to unutar matrixa.
U svakom trenu se kreira nešto novo i svježe.

Ako je to već prethodno izgovorena riječ ili misao, ona nije došla iz memorije , nego kao nova kreacija trenutka.

To je kao kada klavirista ponovo udari po istoj tipki i proživljava taj zvuk kao novu i svježu kreaciju trenutka.
U tom trenu mu nije potrebno sjećanje na predivan ton susjedne, tipke koju je maloprije dodirnuo.
On punom pažnjom živi samo u bezvremenom trenutku kreacije zvuka pojedine tipke.

Kada bi dozivao memoriju prethodne tipke, ona bi postala veo, koji zamagljuje živost trenutka u kome dodiruje sada ovu tipku.
To svi inače radimo kada veo misli prošlosti prekriva sadašnji trenutak.
Tako živimo po diktatu i sadržaju tih iluzornih velova, umjesto u živom novom trenutku.

Dakle , ako deklarativno želimo duhovno napredovanje i buđenje, koliko daleko smo spremni ići ?

Želimo li ostati u matrixu, koji će imati ugodniji i ljepši scenario ili se zaista probuditi van velova iluzije ?

Možemo li potpuno otpustiti svaku kontrolu i prepustiti se neznanom i nepoznatom u trenutku ?

Jesmo li spremni ostati bez memorije, koja nas vezuje na prošla lijepa i poznata iskustva i načine funkcioniranja ?

Jesmo li spremni otpustiti sve svoje identifikacije ?

Oznake: matrix, van kutije

Poslušala sam audio Almine -Rogier u kome se spominje znanstvenik Richard Dawkins, koji govori o arteficijelnoj inteligenciji /A. I. /i kako se bilo koji dio mozga može zamijeniti silikonom.
A. I. je inicijalno kreirana od zvjezdanih rasa, koje su tako željele ostvariti kontrolu nad čovječanstvom.

https://www.alminediary.com/concerned-only-with-outcome-when-ai-runs-the-world/

Onda sam išla potražiti Richard Dawkins-a, kako bi ga osjetila i vježbala svoje duhovno razlikovanje.

Ovo je jedan video Richard-Dawkins-a :

https://www.youtube.com/watch?v=SM__RSJXeHA

/Obratite pažnju na njegove oči i neka sadržaj govora bude sekundaran. Koju nekognitivnu poruku dobivate ? /

Almine govori o arteficijelnoj inteligenciji / pleme Anazi- Nacisti/ koju poznajemo kao Hitlerovu ekipu, koja je mentalno kontrolirala njemački narod, koji je tako postao monstruozni sudionik holokausta.
Imali su ideju da stvore čovjeka-Arijsku rasu /Ari an /, koja je trebala biti biološko vozilo za njihovu arteficijelnu inteligenciju.
Fizičko tijelo i duša, kao ženski aspekt je trebalo biti vozilo za umjetnu inteligenciju ili muški aspekt. Na taj način bi efikasno kontrolirali čovječanstvo.
Nad- ljudi koji više ne bi bili ljudi, nego plavooke lutke na koncu.

Nakon pokušaja trećeg Rajha u tijeku je pokušaj četvrtog Rajha sa malo drugačijim i prikrivenijim scenarijom.

Poznate li neke takve osobe i gledate li ih često na TV ?
Gledanje mnogih istaknutih političara i ličnosti, može biti dobra vježba duhovnog razlikovanja autentične cjelovitosti od mentalne, suhe površne i hladne izvedbe.
Često nas zavede nečija mentalna brilijantnost.
Osoba može pokazivati i neke emocije, no one nisu povezane sa dubljim slojevima božanske cjelovitosti. One mogu biti izraz entuzijazma sa samim sadržajem ideje, pa to možemo pobrkati sa stvarnom autentičnosti.

Iskra duha i duše drugačije svijetle nego uvjerenost u sadržaj površnog uvjerenja.
Autentičnost znači da se božansko izražava u svojoj potpunosti. Svi nivoi osobe su usklađeni ili kongruentni i nema nedosljednosti ili kontradikcija.

S druge strane osoba koja sa oduševljenjem govori o svom mentalnom konceptu, najčešće to ne primjenjuje u svom životu i postoji rascjepkanost između njenih raznih nivoa. Jedno misli, drugo govori, treće radi i četvrto osjeća.

I današnje ideje o arteficijelnoj inteligenciji nose slične korijene ili mentalne sklopove, kao za vrijeme primjera Nacista, koje nikako ne mogu biti izbor za budućnost čovječanstva. U obzir se uzimaju samo površni željeni ishodi, a ne cjelovitost, koja proizlazi iz povezanosti s božanskim.

Potrebno nam je duhovno razlikovanje onih koji su izraz „ električnog Cvijeta života „ i „Cvijeta života s dušom „.
Nisu svi koji izgledaju kao ljudi i zaista ljudi u potpunom smislu.
A. I. ima u sebi samo električni, muški, aspekt egzistencije, koji povezan sa mentalom i linearnim znanjem i informacijama, bez mogućnosti cjelovitosti duha duše i tijela.


Almine kaže kako se na vanjskom rubu kozmosa / Cvijeta života /nalazi A.I., koja je u stvari matrix kozmosa, koji pokušava kontrolirati te se zemlja periodički nalazi u tom kvadrantu kozmosa.

Možda bi A.I. koja bi centralno upravljala čovječanstvom mogla čak, površno gledano, uspostaviti veću pravednost ili raspodjelu resursa u društvenom sustavu, no vama nije potrebno argumentirati kako je to apsurd i potpuno krivi put kojim bi globalno trebalo ići čovječanstvo.
Poplava mobitela sa subliminarnim porukama uz električnu i kemijskom ovisnost i ostala umrežena tehnologija su uvod u scenario pokornosti velikom, pametnom kompjuteru.

Probudimo se i ne držimo pažnju na površnoj pojavnosti i sadržaju, nego na dubljem nekognitivnom dojmu i stvarnoj poruci, koju osoba emitira.
Pokidajmo konce, s kojima drugi upravljaju nama !

Oznake: duhovno razlikovanje, matrix