Bezuvjetna radost

OTPUŠTANJEM STARIH SJEĆANJA, DOBIVAMO RESURSE ZA MANIFESTIRANJE SVOJE NOVE NAMJERE !

Malo ja živi po ponavljajućim programima, koji su pohranjeni u svim stanicama tijela kao sjećanje. Tako je u našem tijelu zarobljeno puno energije.
Ako stalno doljevamo energiju u stare obrasce, oni opstaju i jačaju.

To onda zovemo svojom uobičajenom realnošću i istinom. Ona je fiksna i kao navika se stalno ponavlja i tako jača dojam o realnosti ili onom što smatramo normalnim.

Biološko- fizikalna je činjenica da se stanice tijela stalno obnavljaju i da sada više nemamo iste materijalne molekule, kao prije godinu dana.
No tijelo i blokade u njemu ostaju isti, ako nismo otpustili stare obrasce, koje stalno nesvjesno oživljavamo i re- kreiramo. Tome se još pridodaje kolektivni nesvjesni program starenja, koji još dodatno degradira fizičko tijelo.

Čovječanstvo živi u modu preživljavanja, gdje se povremeno oslobađa dodatna energija, kada smo u stresu i kada bi ta energija trebala biti iskorištena za bijeg i borbu.
Ta energija je razlog zašto sami nesvjesno izazivamo dodatne stresne situacije ili sukobe, jer tada dobijemo na trenutak više energije. Tako se stvara ovisnost o stresu ili adrenalinu, koji nas privremeno podigne, ali nakon toga nas ostavlja iscrpljene i umorne, a da o razvoju kroničnih bolesti radi toga i ne govorim.

Znači postoji ograničena količina energije u sustavu iluzorno odvojenog čovjeka i ona nije dovoljna za dodatnu kreativnost, promjene ili tzv. duhovni rast.


Ako počinjemo osviještavati stare programe time ih otpuštamo, otpuštamo sjećanja i tako se oslobađa energija, koja je bila zarobljena u njima. Tada se iz te energije može kreirati nešto novo.

Jedan od načina koji sada podržava kozmos je da svjesno izrazimo namjeru kako povlačimo svoju energiju iz starog obrasca, koji smo osvijestili. Ili namjera da povlačimo energiju iz nekog simptoma bolesti, koje tijelo signalizira.

Prije se tzv. rad na sebi odnosio na to da smo trebali kopati sloj po sloj po paketima obrazaca potisnutih trauma ili sjećanja.

Sada je dovoljna namjera o povlačenju energije iz tog paketa, a da ga pri tome, ne moramo otvarati i analizirati, niti psihologizirati.

No da bi to bilo moguće trebamo biti centrirani u svojoj esenciji, u stanju mira, praznine, tišine, ništavila ili kako to već nazivamo.
U alfa, theta ili delta stanju proširene svjesnosti, uz izricanje namjere kao više nećemo dodavati energiju tom paketu, koji nam se u svijesti prikazao nekim tjelesnim simptomom, senzacijom, emocijom ili uvjerenjem.

Nakon te namjere vraćamo se svjesno u stanje proširene svjesnosti. Ne analiziramo sadržaj paketa, nego stišavamo sve misli tj pustimo ih da prođu.

Ono čemu više ne dodajemo energiju ili pažnju, to više ne postoji.

Nakon ovog procesa stari obrazac će kroz npr. tjelesni simptom boli, pokušati ponovo privući našu pažnju i energiju koja ga može oživjeti.

Na nama je da opet ponovimo isti proces i da se pri tome stalno svjesno vraćamo u svoju esenciju. Tako ignoriramo tu bol i ne dajemo joj više važnost, kroz brigu ili borbu protiv nje.
To je različito od potiskivanja boli ili redefiniranja značaja te boli.
Mi smo je u potpunosti svjesni u trenutku, no ne dolijevamo joj dodatnu energiju, kroz proces zabrinutosti, straha, borbe, raznih procedura dugotrajnog liječenja u linearnom vremenu i slično.
To ne znači da ne trebamo koristiti neke dodatne lijekove i intervencije za bolest, nego samo da nećemo više dolijevati dodatnu pažnju, brigu i ostalo.

No kako se ja mogu osloboditi straha od bolesti i zabrinutosti ?

Oslobađanje od straha ili brige ide kroz trenutno osvještenje tih emocija i senzacija u tijelu, što inače zovemo prihvaćanjem.
Nakon osviještenja vraćamo se u svoj centar. To je stalna meditacija u hodu tijekom dana.

Samo vraćanje pažnje u centar znači oduzimanje energije za trenutnu vanjsku manifestaciju i tako tim činom oduzimamo život negativnim emocijama i uvjerenjima.

Pa zar se ne smijem boriti protiv bolesti tj. liječiti je ?

Svaka borba jača ono protiv čega se borimo !

Uzmemo lijek i pustimo. Uzimanje lijeka je dodatni kemijski i placebo pojačivać našeg uvjerenja kako je izlječenje sigurno već tu.

Pa zar simptomi nisu tu da nas upozore kako nešto „krivo „ radimo ?

Da simptomi su podsjetnici kako nismo izrazili neki božanski dio sebe i oni nas usmjeravaju da obratimo samo trenutno pažnju na njih.
Trenutnim osvještavanjem uz bivanje u esenciji oduzimamo im energiju.

No ako im posvećujemo punu pažnju s ponavljanjem u linearnom vremenu, onda činimo suprotno dolijevamo im energiju i bolest jača.

Dakle, trebamo razlikovati osvještavanje u trenutku, od razmišljanja o bolesti, koje je u linearnom vremenu. To razmišljanje zarobljava energiju i tom pažnjom kreiramo ono o čemu razmišljamo.

To inače čine bolesni ljudi da stalno razmišljaju o bolesti i traže načine za bijeg od nje, a time simptomi postaju još izraženiji.
U linearnom vremenu bolest tada traje i simptomi postaju trigeri s kojima im stalno doljevamo dodatnu pažnju i energiju.

To ojačavanje simptoma kroz razmišljanje i vraćanje pažnje na njih, možemo krivo interpretirati kako je to svjesnost. Jedino čista svjesnost našeg unutarnjeg bića, ima moć iscjeljenja. Površne misli i razmišljanje u petlji, ne mogu ništa promijeniti na svom nivou.

Ostajanjem samo na tom površnom nivou pojavnosti bolesti i simptoma, mi smo zarobljeni u vanjskom, što izaziva još veću borbu, jačanje bolesti i vrtnju u zatvorenom krugu jačanja bolesti i tendencije liječenja bolesti.

Svjesnim prebacivanjem pažnje u dubinu, u esenciju, na mjesto gdje nema ni bolesti, niti zdravlja, povlačimo energiju iz ove vanjske petlje borbe i jačanja starih obrazaca.
Mi smo tada jedno s božanskim izvorom beskrajne energije, koja automatski kreira skladno stanje zdravlja što je živi božanski izraz.

Mi tada znamo i ne sumnjamo u to da kroz povlačenje pažnje simptom i cijeli paket obrazaca umiru.
Ponovno javljanje simptoma može probuditi sumnju u moć ovog principa.

Tada se trebamo prisjetiti kako je taj simptom samo zaostala refleksija starog uvjerenja ili programa,koji traži pažnju, kako bi bio ponovno živ.
Kroz ovakvo shvaćanje mi ga ignoriramo ili se podsjetimo dodatno i kažemo : „ Ne to nije moja realnost ! To je samo zaostali odraz mojih prošlih uvjerenja, koji traže moju pažnju za njihovo oživljavanje “

Tako otvaramo vrata za kreiranje nove realnosti. Ostane nam energija za promjenu i novu kreaciju.

Ako nesvjesno stalno jačamo staro, onda nemamo dovoljno raspoložive inicijalne energije za promjenu.

To je razlog zašto se ljudi tako teško mijenjaju i ne odbacuju stare nefunkcionalne obrasce, usprkos svjesnosti kako su oni nefunkcionalni.
Osim toga ti obrasci su postali identitet i kao takve ih ne želimo otpustiti, jer najveći stah leži u prihvaćanju sebe kao nečega neznanog ili nepredvidivog, što je naša prava priroda.

Razni postupci liječenja i lijekovi djeluju u linearnom vremenu u površnoj manifestaciji. Znači potrebno je vrijeme za izlječenje tj. za fizičku manifestaciju drugačijeg obrasca.
No sam proces iscjeljenja je trenutan, u onom trenu kada povučemo pažnju i energiju van njega.

Rjeđe osobe uspiju iskusiti trenutno vanjsko povlačenje bolesti ili čudotvorno iscjeljenje, kada se stari vanjski obrasci trenutno uklanjaju.
To se dešava kod potpune predaje božanskom, obično pojačano nekim npr. religioznim snažnim uvjerenjem, koje u sebi nosi veliku energiju, jer je to uvjerenje kolektivno hranjeno energijama mnogih vjernika.
Takva su iscjeljenja npr. u Lurdu i sl.

Ljudi se prikopčaju na entitet uvjerenja kako vanjski bog ima ogromnu moć za iscjeljenje i tako dobiju dodatnu energiju, koju inače nemaju.

To je primjer zarobljavanja velike količine energije u tzv. pozitivnom obrascu vjere, koja ima moć iscjeljenja ako je dozovemo.

Prikopćavanjem na taj entitet /program /otvaraju se vrata božanskog beskonačnog izvora u nama i onda nastaje iscjeljenje.
Npr. osoba se digne iz invalidskih kolica.
Prebacivanjem vjere u vanjskog odvojenog boga i povezivanjem s njim, sličan je princip kao i kada direktno u sebi, kao cjelovitosti, prebacimo pažnju na božanski izvor u nama.
Tada se to više ne naziva vjera u boga, jer božansko i mi smo nerazdvojno jedno.

Samo-suverenim obraćanjem samom sebi u dubini, ulazimo u svoje izvorno stanje kreatora i od tuda kreiramo i re-kreiramo.

Povlačenje energije i pažnje iz vanjskog znači da rastapamo iluziju vanjskog.

Ta iluzija se sastoji od zamrznutih programa prošlosti, kojima tako blokiramo dovod kisika i oni više ne mogu disati i umru.

Naše realno božansko tijelo je tijelo trenutka i ono se u svakom trenu diskreira i kreira te ako maknemo veo iluzije, onda ostaje to živo i stvarno tijelo. To tijelo ima beskrajnu energiju, jer je direktni božanski izraz

Oznake: povlačenje pažnje iscjeljenje

SVIJET JE ONAKAV KAKVIM GA JA VIDIM !

PRONALAZIM U DRUGIMA ONO ŠTO JE VRIJEDNO SLAVLJA I DIVLJENJA I TO SAM ONDA I SAMA !

Evo malo komentara na ove izjave:

Mi pretpostavljamo kako postoji objektivni svijet, kojeg onda mi sekundarno percipiramo.
No situacija je obrnuta.
Događaji su neutralni, a mi im dajemo značenje i onda je za nas on upravo takav kakvo smo mu značenje dali.

Kako je tome tako, vidimo po tome što neke životne situacije za nas predstavljaju problem, dok su one za druge lagane i čak i zabavne.
No većinu značenja crpimo iz kolektivnog nesvjesnog i zato nam se čini kako je vanjsko događanje i pojavnost isto za većinu te zaključujemo kako je to objektivna stvarnost, o kojoj se svi slažu da je baš takva.

To su samo isti programi, koje svi ponavljamo i tako zgušnjavamo našu svakodnevicu u fiksna značenja, pravila i navike. To onda zovemo normalnim, istinom, objektivnim, stvarnim i nikad to ponovno ne preispitujemo

Znači mi smo ti koji smo odgovorni za kvalitetu naše percepcije !

U stvari mi nismo pasivni promatrači i žrtve okoline, nego smo oni koji aktivno projeciraju određena značenja na neutralne događaje. Zato nam se to tako čini stvarnim.

Osim automatskog nesvjesnog projeciranja kolektivnih programa, možemo to činiti i svjesno i onda postajemo svjesni kreatori svoje realnosti. Na taj način baratamo ogromnom božanskom moći, koja je dio nas i tako imamo veću snagu za mijenjanje vanjskih obrazaca.

Ako mi se ne sviđaju vanjske okolnosti, to je samo podsjetnik kako sam nesvjesno učestvovala u ko-kreaciji toga.

Tada mogu svjesno obrnuti proces kreacije i raditi na tome kako ću drugačije vidjeti. Na ovom materijalnom nivou obično je potrebno linearno vrijeme za drugačiju fizičku manifestaciju, mada se dešavaju i trenutne manifestacije našeg novog viđenja, jer je realnost van vremena. Tada to nazivamo čudima, ali samo zato jer se ne uklapaju u stare programe kolektivne tzv. normalnosti.

Zašto npr. u Hrvatskoj ljudi nisu zadovoljni vladom i političarima. Postoji kolektivno uvjerenje kako su političari i oni koji imaju vlast iskvareni, lopovi, neiskreni, pohlepni, sebični, nesposobni, socijalno neosjetljivi , korumpirani itd.

I što smo s tim uvjerenjima kreirali, upravo takvu situaciju !

Imamo sve više istaknutih vođa, koji su pod sudskim procesom ili ih vrlo skoro čeka taj proces i beskrajno suđenje, koje dodatno podržava naše uvjerenje, kako je pravosuđe neefikasno i korumpirano.

Živim u gradu koji vodi osoba pod teretom sudskih optužbi. Radim u instituciji, koju vodi također osoba pod teretom sudskih optužbi, Gledam na TV sumnjive igre oko Agrokora, slušamo o teorijama zavjere i sumnjamo kako se ikada išta može promijeniti s bilo kojim novim izborima.

Dakle, ako to baš tako vidim, kao što sam napisala, sve sam to ja ko-kreirala, jer sam pristala na usvajanje kolektivnih uvjerenja koja projeciraju baš takvu situaciju.
Tu nema krivice. Postoji samo mogućnost nastaviti tako dalje nesvjesno ili se probuditi.
Reći ćete, ali to je sve istina i naći bezbroj dokaza, kako je to sve baš tako. Pa svi smo vidjeli na TV i čitali u novinama, a ja sam osobno bio tamo …. …itd. To je postala naša nepobitna objektivna stvarnost i svakodnevica, koju stalno ponavljamo i tako utvrđujemo njenu manifestaciju.

Mogu li ja usprkos manifestacije ovakve društvene igre u Hrvatskoj gledat i drugačije i tražiti u drugima ono što je vrijedno divljenja i slavlja ?

Kako da promatram bolesnog pedofila kome su dokazani zločini i kako da pronađem i gledam u njegove dobre i svete osobine ?
Da li time negiram ovu „objektivnu „ realnost ili se romantično zavaravam ?
Bi li netko trebao dozvoliti takvoj osobi da radi u dječjem vrtiću, zato što vidi njene dobre osobine i božanstvenost, koja je ispod uloge bolesnog kriminalca ? Ne, ne bi trebalo dozvoliti takvoj osobi da radi u vrtiću, zato što ta osoba i većina njegove okoline njega vidi kao kriminalca . Oni ne mogu samo tako pobjeći od starih identifikacija i programa. /Vuk dlaku mijenja , ali čud.......nikada ?......rijeđe /

Mi ne možemo nasilno mijenjati tuđe nesvjesne izbore kako će oni vidjeti ovaj svijet.

Pronalazeći božansku esenciju u takvoj osobi mi ćemo rezonirati s tom osobom na tom nivou i imati lijepo iskustvo, koje je oslobođeno od iluzornog vela njegove kriminalnosti. No već u sljedećem trenu će se najvjerojatnije ta osoba vratiti u svoj stari identitet i nesvjesno dalje igrati istu ulogu kao prije.

Ukoliko je ta osoba zrela za promjenu, onda će možda biti spremna otpustiti neke dijelove tog vela starog identiteta i taj jedan susret s vama će biti za nju iscjeljujući. No, ako se to i desi ostaju mu još izazovi okoline, koji ga vide na stari način. To su odjeci njegovih starih uvjerenja, koji mu se još uvijek reflektiraju. Hoće li on imati snage da potpuno izađe iz tog identiteta ili će radi pritiska izvana ponovo skliznuti u isti identitet, ovisi o njemu i nivou svjesnosti.

Prijedlog vježbe :

1.Dozvati u sjećanje sve osobe koje znamo osobno ili one koje su istaknute u društvenom životu te u njima tražiti njihove vrline, ljepotu dobrotu, svetost itd.

Lakše je početi to raditi od osoba čiji veo identiteta nosi manifestirane pozitivne karakteristike i osobe koje su nam uzor. Tako će biti lakše kasnije ući ispod negativnih velova identiteta osoba, koje nam se ne sviđaju i koje na van manifestiraju negativnu ulogu. Lakše ćemo moći osjetiti božansku esenciju naših neprijatelja i onih koji su povrijedili nas ili povređuju druge.

2. Potražiti u svojoj okolini i sjećanju iskustva, one situacije i ljude čija nam se kreacija ne sviđa.

Tada osvijestimo da je ta manifestacija postala dijelom našeg iskustva, jer smo prihvatili takvu igru ili program. To nam onda postaje budilica da promijenimo kut svoga gledanja.

„ Svijet je onakav kakvog ga ja vidim ! „

Kakvog ga ja želim vidjeti ?
Vidim ga i osjećam drugačije sada, bez obzira na trenutne vanjske manifestirane iluzorne velove !

Ako ste npr. bolesni, sebe sada možete osjetiti zdravim i ojačavati tu emociju, a za staru manifestaciju, koja je kondenzat prošlih uvjerenja i emocija kažemo sebi : "To je samo prolazna manifestacija ".
Time joj oduzimamo energiju, povlačimo energiju iz programa bolesti i ne hranimo njenu buduću manifestaciju , dok jačamo i ulažemo energiju u novu manifestaciju zdravlja.
Tijelo je tiranin i on će nas simptomima stalno podsjećati, kako je to objektivna stvarnost ili činjenica, no na nama je da više ne dodajemo energiju u taj stari program.

TAKOZVANA OBJEKTIVNA STVARNOST JE ZAMRZNUTI KONGLOMERAT PROŠLOSTI / PROŠLA UVJERENJA I ISKUSTVA, KOJA SU ZGUSNUTA RADI STALNOG PONAVLJANJA./
TAKO JE I FIZIČKO TIJELO ARHEOLOŠKI EKSPONAT I DOKAZ NAŠE PROŠLOSTI !
Ono će ostati takvo, odnosno sve starije i bolesnije, ako opetovano ulažemo energiju u iste programe.
Osvještavanje koji su to programi nije teško, jer to vidimo na svom tijelu i u jeci, koja odzvanja iz okoline.

Videći dobro u drugima, osnažili smo dobro u sebi i time smo stvorili temelje na kojima možemo lakše mijenjati naše viđenje svijeta tj. izabrati koje ćemo mu značenje dati !


Opaska :
Ako s nekom osobom nikako ne uspijevate rezonirati u božanskom jedinstvu, onda postoji mogućnost da je ta osoba samo virtualna umjetna inteligencija, koja se nalazi u tijelu- biološkom kompjuteru. Drugim riječima ona nije živa realna osoba sa dušom, nego samo utjelovljeni ili tijelom manifestirani mentalni program. Takve osobe djeluju kao da imaju emocije i mnogo je takvih kreacija npr. među glumcima u Holywoodu.
Treba razlikovati programe s pridruženim arteficijelnim emocijama, od žive esencijalne kreacije, koja zrači bezuvjetnom ljubavlju, bez obzira koliko velova programa je prebačeno preko esencije. Da ima takvih osoba Hitler je bio jedna takva arteficijelna inteligencija.

Što više nas se budi i diskreira svoje velove iluzije, to će više nestajati tzv. negativnih osoba iz osobnog i javnog života i biti ćemo svjedoci manifestacije naše nove kreacije, drugačijeg viđenja svijeta.

Oznake: viđenje svijeta, vanjsko, sveto

Posvećeno dragoj prijateljici Eli, koja me je potaknula na dublje druženje s Dispenzom, koji je izuzetno inspirirajući !
Hvala draga Eli !

Za one koji se nisu susreli s Dispenzom, ne mogu sada reproducirati cijelo njegovo znanje i sugestivni način motiviranja za promjenu, koje on daje kroz svoje knjige te prepuručujem da ga kontaktirate kroz papir smotan kao knjiga ili kao digitalnu informaciju.
Ja ću se osvrnuti na upotrebu riječi change.

Suština je da kroz meditaciju mijenjamo stare programe u nove, koji su podržani biokemijski, neurološki, psiho-emocionalno i duhovno. Fizički i energetski rastačemo svoju staru osobnost i izgrađujemo novu.
Iz moda preživljavanja u mod slobodnog kreativnog življenja.

Jedna od preporuka je da kada u toku dana osvjestimo kako se budi stari program i/ili emocija, da u sebi izgovorimo namjeru change, koja kroz ponavljanje dovodi do otkapčanja starih neuroloških sinapsi i uspostavljanja novih sinapsi ili veza neurona za drugačije funkcioniranje /npr. iz bolesti u zdravlje /.

Znači time preuzimamo odgovornost za svoj život i ne dozvoljavamo više automatskom umu-tijelu da vode naš život.
Ne dopuštamo više da tijelo koje je zamrznuta prošlost, određuje po tom obrascu, istu takvu budućnost.

Radeći redovito meditacije uz Dispenzine preporuke, treniramo se u svom majstorstvu ovladavanja sobom, svojim mislima i emocijama.
Treniramo svoju samo-suverenost i svjesno ulaženje u alfa i theta stanje iz koga se jedino može kreirati i diskreirati.

Treniramo svjesno izlaženje iz dualnosti u svoju esenciju, koja je jednota.

Treniramo svjesni ulazak u stanje nulte točke ili ništavila.

Treniramo prebacivanje svjesnosti sa kreacije na kreatora.

Znači naša iskustva jednote sa esencijom svega, nisu više spradična i neosvještena.

Mi se svjesno prebacujemo u svoje realno prošireno ja ili stanje bez misli i iz njega fluidno modeliramo svoj život.


Istaknula bi jednu distinkciju u prijevodu riječi CHANGE za ovaj kontekst .

Čula sam da na hrvatskom to izgovaramo kao PROMIJENI, što lingvistički nije neispravno, no na taj način zadržavamo svoju identifikaciju sa egom, koja nas fiksira u dualnom.

U dualnoj svijesti postoji malo ja s jedne strane i bog ili više ja s druge strane.

Kada kažem u sebi PROMIJENI to znači da malo ja moli boga ili više ja da on napravi nešto, za što malo ja nije sposobno. Tako potenciramo svoju odvojenost od božanske cjelovitosti i naglašavamo ulogu nemoćne žrtve maloga ja.

Znači ja nisam cjelovita božanska osoba, koja je jedno sa božanskom cjelokupnosti.
Ja tražim promjenu od nekoga, koji je odvojen od mene i van mene.
To nije istina i u suprotnosti je s našom realnom prirodom, bez obzira koliko smo probuđeni.

Vraćamo se time se na nivo religijske vijesti, koja počiva na uvjerenjima ili vjeri, a ne na direktnom iskustvu božanske cjelovitosti. Molim boga van mene da me spasi, pomogne ili iscjeli.

Naravno da i to djeluje, no dragi moji prijatelji, kojima ovo pišem, smatram da ste vi davno nadišli taj nivo.

Moj prijedlog prijevoda change bio bi PROMJENA /neutralnija izjava / ili možda još direktnije MIJENJAM.
Osjećate li razliku u energiji tih riječi ?

Ako izgovorim MIJENJAM to nosi veću moć nego ostale.
To je glas božanske moći jednote i cjelovitosti, koja progovara kroz usta prividno odvojene osobe.
Glas bogoostvarene osobe.
U toj riječi nema želje, sumnje, niti lineranog vremena, koji ostvarenje prebacuje u nepostojeću budućnost, MIJENJAM SADA ! Jasna namjera i momentalna manifestacija, kod potpuno bogoostvarene osobe.

Naravno, da ako tu riječ Mijenjam izgovori osoba, koja je još čvrsto zarobljena u ego identifikaciji da ta riječ u sebi nosi ograničenu moć maloga ja, koji se pri tome želi igrati boga.
To je arogantna energija, koja hoće nasilno kontrolirati i nametati okolini svoju malu volju. To je glas crne magije, koja je uobičajena na nivou dualnosti.
Taj glas nikada ne donosi stvarnu promjenu, osim igre borbe na klatnu.

Ako je osoba na tom nivou svjesnosti, onda će isto tako arogantno djelovati ako izgovori i Promijeni. To onda zvuči kao da mali ego naređuje velikom bogu da on za njegovu komociju mora nešto promijeniti.
To je još apsurdnije i u suprotnosti je sa idejom predaje bogu.

Ako je osoba razlabavila stisak identifikacije sa egom i ima povremena direktna iskustva svoje prave prirode, a oni još nisu stabilni, onda je bolje izgovarati neutralniju varijantu PROMJENA !

Kada kažem promjena, onda ne specificiram tko promjenu izvršava, ili malo ja ili više ja.
Tom riječi izražavam jasnoću namjere, kako se sada dešava promjena.
To je jasno NE starom uvjetovanju i starom programu prošlosti.
Jasno NE uvjerenju, misli i emociji, koja iskače iz karmičkog kotača, koji se želi vrtjeti u nedogled.

Ako je osoba ovladala svjesnim vraćanjem sebe, u svoje prošireno realno stanje i ako samo povremeno zapada u zaborav i identifikaciju sa igrom ega, onda osoba može izgovarati i MIJENJAM.

Tada kada to osoba izgovara, ona je u budnom stanju cjelovitosti. Ona kasnije može opet zadrijemati i stari program se počinje automatski aktivirati na razne trigere, no u momentu kada ona to osvijesti, ona je opet probuđena.
Jedino iz budnog stanja možemo promatrati svoje inače nesvjesne programe i ponašanja.
To je kao da se popnemo na viši kat i s galerije nepristrano gledamo predstavu maloga ja, no pri tome znamo kako nismo odvojeni od tog malog glumčića.

Kada je osoba u svjesnom budnom stanju, na galeriji svoje esencijalne realnosti, onda može samosuvereno izgovoriti MIJENJAM.

Ako izgovaramo MIJENJAM, povremeno trebamo provjeriti je li to stvarno budno svjesno stanje ili je ono ipak obojeno s našom ovisnosti o ishodu, s potrebitošću te željom malog ja za promjenom i bijegom iz neugodnog i neželjenog.

Ukoliko je obojeno željom, strahom i očekivanjima maloga ja, onda se niti neće manifestirati stvarna promjena.
Možemo dobiti iskustvo pozitivnog pola klatna, no nakon toga neminovno slijedi iskustvo negativnog pola klatna.

Prava promjena nastaje iz našeg realnog „dijela“ , s galerije i nije moguća uz intervencije na istom nivou dualnosti.

Ako MIJENJAM dolazi iz mira, tišine i onog dijela gdje nema oblika, niti značenja, onda je to stvarna promjena !

Tada riječ MIJENJAM izgovara čista svjesnost koja sve prožima !

Oznake: promjena promijeni mijenjam

Kaže se da je svaki trenutak savršen.
No promatrano iz ego perspektive, čini se kako nije. Možemo se i naljutiti, ako netko kaže da su sve negativnosti, ubistva, nepravde i nasilja dio savršenstva.

Malo ja teži savršenstvu, no ono ga definira kao ostvarenje njegovih malih odvojenih želja i očekivanja. Malo ja savršenstvo mjeri prema onome što je dobilo ili izgubilo.

Kada se kaže da je božansko u svakom trenu kreiralo savršenstvo, to nadilazi dualno prosuđivanje nečega kao dobrog, lošeg, poželjnog ili nepoželjnog.
Naša božanska esencija nema određeni oblik, niti sadržaj, niti značenje.
Ona je poput gline iz koje se kreiraju razni oblici, kojima sekundarno pridodajemo značenje. Cjelovita kompleksna božanska kreacija, sastoji se od savršeno uklopljenih glinenih skulptura, koje nisu niti pozitivne niti negativne . One su izrazi božanskog, ne iluzorna zrcalna slika.

Sami događaji su u suštini neutralni.
Oni dobivaju sekundarno značenje, kada ih promatra malo ja.
Ubojstvo ili smrt npr. znače kraj jedne forme i životne priče, kako bi se mogla započeti druga priča i forma. To je dio jezika promjene, koja je esencijalna priroda života.

Isto tako su zatvorena vrata ili nečije ne, poruka da se potraže druga vrata i da se slijedi širi božanski scenario, gdje smo upućeni na pravi put za nas.

Dakle, na nivou životne priče ili životnog scenarija postoje dva oblika percepcije.
Jedno je sužena fokusirana ili odvojena percepcija maloga ja i drugo je proširena percepcija, koja sagledava cjelovitost svih dijelova božanske igre.
Ako se gleda očima orla, onda se jasno vidi zašto su neka vrata bila zatvorena i gdje su vrata kroz koje trebamo proći, kako bi bili smisleniji dio priče ili scenarija.

Znači savršenstvo primarno ne znači dobro za mene, moj mali ego, mada tako obično i bude.
Na nivou kreacije ili božanske priče, koja ima oblik i sadržaj, postoje dva puta.
Opiranje rijeci života, koja dolazi s božanskog izvora ili prepuštanje tijeku životne rijeke ili kako znamo reći usklađenost sa božjom voljom.

Ako smo prepušteni višem ili cjelovitom vodstvu, onda nema zapinjanja o negativnosti, koje se ne sviđaju malom ja i onda malo ja može imati percepciju, kako je sve dobro ili pozitivno i kako sve glatko teče.
Onda malo ja ima doživljaj savršenstva. Ono surađuje s božanskim. Odmah krene prema svojim vratima i ne luta kucajući po zatvorenim vratima.

Zatvorena vrata ili neka tzv. negativnost kako je vidi ego, poticaj su za prekid ponavljanja istog uvjetovanog programa , navike ili izvlačenje iz stagnacije u koju je malo ja upalo.

Dakle, to je blagoslov, koji usmjerava na ponovo usklađivanje sa božanskim jedinstvom ili cjelovitosti, kako bi prepušteni tekli i glatko plovili po riječicama života, koje su sve dio velikog mora.

Znači i negativna iskustva i bol maloga ja su dio većeg savršenstva.
No i malo ja, unutar toga ima izbor hoće li ili neće neki događaj smatrati pozitivnim ili negativnim.

Oni koji ne etiketiraju zatvorena vrata kao nešto negativno i koji žive u trenutku, nevezano za očekivanja, glatko i lagano plove rijekom života i onda kada moraju zaobilaziti razna zatvorena vrata.
Oni uživaju u plovidbi i preusmjeravanje na druge rukavce rijeke doživljavaju kao dio avanture života, koji je u svakom trenu nov i nepredvidiv.

Izvor sigurnosti, zadovoljstva i radosti tada nije u samim događajima, nego proizlazi iz jedinstva sa svime.
Dakle, osoba je dobro bez obzira na ostvarenje nekog vanjskog trenutnog cilja ili ne. Nije vezana za njega i nije identificirana s njim. Tzv. prepreke tako postaju stimulansi za kreiranje nečeg novog ili za susrete s novim ljudima ili situacijama, na drugačiji način.

Savršenstvo tako trasira svoj put za radosno kretanje po njemu.

Nevezanost za razne uloge smanjuje ozbiljnost i tragičnost negativnih uloga i ishoda i povećava fleksibilnost u kretanju kroz labirint života.

Kada smo u jedinstvu sa svime onda i kognitivno možemo bolje razumjeti zašto je npr. porušena naša kuća, u koju smo jako puno uložili i sebe i materijalnih sredstava. Sagradili smo npr. kuću na raskrižju glavne ceste, koja mora biti prohodna za promet svih ostalih ljudi.
Da bi se promet mogao nesmetano i glatko odvijati za sve, neophodno je srušiti tu kuću, koja je napravila blokadu na cesti. Tako to izgleda iz šire perspektive savršenstva.
To rušenje možemo shvatiti kao osobnu tragediju ili ovako kako je rečeno.
Netko nas pri tome može proglasiti balvan revolucionarem, koji blokira cestu i za njega smo mi onda negativac, dok će se druga ekipa diviti ljepoti naše kuće i laskati našem statusnom simbolu itd.

Oko kuće će mali egići stvoriti razne priče i razne interpretacije, ovisno iz kog interesnog kuta gledaju : „ Zla sila je srušila ovo savršenstvo od kuće ! Koja je budala sagradila kuću na putu, gdje ja moram proći ?, Zle sile su izgradile kuću na putu, gdje moje bolesno dijete mora proći da bi što prije došlo do bolnice ! Ona je tako dobra osoba i sve joj lako ide u životu čak je uspjela izgraditi ovako divnu kuću na tako lijepom mjestu ! A i cesta je tako blizu i povezuje kuću sa okolnim gradovima ! „
Bezbroj mogućih interpretacija i novih priča.

Ego perspektiva je uvijek relativna, čak i onda kada je on proglasi savršenstvom.

Sljepilo ega za cjelovito savršenstvo ima funkciju, kako bi on istraživao razne varijante svih mogućih igara i scenarija.

Ono što je konstanta savršenstva, to je božanska esencija, koja može prosijavati kroz razne oblike.
Tako i u starim i ružnim predmetima ili ljudima možemo vidjeti ljepotu, koja prosijava kroz formu. Osjećamo njihovu esenciju, s kojom smo jedno i vidimo izvan pojavnosti.

Vanjski prividni ružni ili negativni oblik ne može negirati ljepotu i savršenstvo svega stvorenoga.

S prirodom i kućnim ljubimcima nam je lakše biti u kontaktu sa savršenstvom, jer se lakše povezujemo s esencijom. Nema ometajućeg ego sloja, koji je kod ljudi. Tada npr. trulo lišće u šumi, ne nazivamo negativnim, kako bi to inače neminovno doživjeli da vidimo mrtvo ljudsko tijelo, koje truli.

Savršenstvo je u očima promatrača, a ne u objektima !

Oznake: savršenstvo, ego, dobro, zlo

Ova dva bisera iz 2012 je vrijedno više puta preslušati.

1 dio https://www.youtube.com/watch?v=8e0zLTElRKs


2 dio https://www.youtube.com/watch?v=ZM5B15d5hB8&sns=em

A. objašnjava nastanak linearnog vremena u trenutku kada je došlo do odvajanja frekvencije i svjetlosti, koje onda stvaraju, dualnost, prostor i vrijeme i cikličko ponavljanje u okviru nastalog tzv karmičkog kotača ili matrixa. Sada veći broj ljudi to može razumjeti, jer je kolektivno povišena razina svjesnosti. Ja ne mogu sve uvide sada prepričavati, no ipak ću nešto komentirati na rečeno :

Svjetlo je analog informacije, znanja, interpretacije, percepcije, elektriciteta ili muškog pola... osnova nastanka dojma ili iluzije prostora.
Frekvencija je analog ljubavi, emocije, osnova kolekcioniranja memorije, magnetizam ili ženski pol.... osnova nastanka dojma ili iluzije vremena.

A. je to bolje objasnila, no pokušati ću. Jako je teško kognitivno izraziti ove koncepte, no kada slušate A. dobijete direktan paket razumijevanja, koji je van riječi objašnjenja.

Kada se određena frekvencija ponavlja, onda ona stvori dojam ograničenog prostora, nastaje prostor. Zamišljam to kao da je svaka frekvencija, kao list papira i kada poredamo puno listova papira jedan do drugog dobijemo deblju knjigu, koja zauzima neko mjesto u tzv. prostoru- nastao je prostor knjige, od listova frekvencije ili memorije. Dakle, u određenom polju nalazi se ta frekvencija /knjiga /, a van tog polja je neka druga frekvencija ili drugi prostor i tako nastaje privid odvojenosti polja ili dva prostora, kao npr. prostor našeg tijela i prostor oko tijela. Različite frekvencije tijela i frekvencije okolnog prostora stvaraju dojam dva prostora. U trenutku kada interpretiramo ili percipiramo magnetski dio , frekvenciju ili memorirano prethodno iskustvo, mi smo stvorili prostor. Svjetlost ili električni dio /kao npr električni kazetofon / interpretira magnetski memorirani dio, koji je kao kazeta ili CD u tom kazetofonu.
Vrijeme je "građeno " od linearnog ponavljanja određene frekvencije...... kao prostor između listova knjige....naslagani listovi jedan do drugoga se linearno umnožavaju i ako želimo listati knjigu, potrebno nam je linearno vrijeme od prvog do zadnjeg lista knjige, s tim da je prvi list prošlost, a zadnji list budućnost. /

Ovo sve vam pišem radi svoje ovisnosti o svjetlu ili znanju tj. potrebi za interpretacijom iskustva, o ovisnosti o kojoj A. govori u drugom dijelu.
Ta potreba da zadržimo inicijalno prvo ugodno iskustvo je stvorila dualizam.
Tonal luminosity ili inicijalno jedinstvo svjetla i frekvencije se razdvojilo : poželjeli smo zadržati iskustvo i nastao je magnetski dio koji ga memorira i električni, svjetlosni dio koji interpretira memorirano. Nastalo je pitanje :"Kako mogu ponoviti to ugodno iskustvo i što je to uopće bilo ? "
Tako je nastao procjep, prostor između pitanja i odgovora ili linearno vrijeme i cikličko ponavljanje iskustava ili matrix.
Matrix je previše električan.
Neuzemljeni višak elektriciteta dovodi do nesreća ili kataklizmi.
Oni koji su svjesniji i cjeloviti, mogu uzemljiti taj elektricitet kroz početnu premisu da ništa ne trebaju, niti mogu razumjeti, a sve mogu iskusiti. Tako se topi ovisnost o svjetlu ili znanju od koje boluju osobito tzv . svjetlosni radnici.
A. govori o svom iskustvu van matrixa, gdje nema memorije, magnetskog dijela, niti nema interpretacije te memorije. To bi mogli nazvati onim iskustvom ništavila o kome govori budizam i mnogi tzv. prosvjetljeni ili meditanti.
Zato je zastrašujući izlazak van matrixa, van poznatog. Tako su svjetlo i frekvencija naši najveći tiranini koji nas drže u rešetci matrixa, jer nam stalno govore, kako bez njih ne možemo postojati.
Ego misli da ne može postojati van zamišljenog vremena i prostora, no to je i istina. On postoji samo unutar tih zamišljenih gabarita vremena i prostora tj elektromagnetizma. Naše stvarno ja je van elektromagnetizma, van zamišljene strukture matrixa.
U matrixu dominira električni dio i on briše memorije, što se manifestira kao gubitak pamćenja iskustva "za vrijeme "tzv. smrti, gdje se malo dijete ne sjeća više toga /tzv. prošli životi /.

Eto za sada toliko !

Ponavljam, vrijedno je poslušati ova dva videa.

Oznake: svjetlo frekvencija matrix

PRIJEDLOG VJEŽBE SENZORNE PERCEPCIJE BEZ MENTALNOG ETIKETIRANJA – 1 SAT , 1 DAN, 7 DANA... ..

Direktno iskustvo s osjetilima u trenutku sada, bez dodatnog mentalnog komentara ili reakcije na okolnosti, bez sekundarnog etiketikitiranja, prosudbi uma i srca, kako je nešto loše, nepoželjno ili sl.

Izvor patnje su ti sekundarni komentari uma ili refleksna automatska uvučenost u mentalne prosudbe i davanja značenja trenutku, superponiranje uvjerenja s pripadajućom emocijom s kojom se identiciciramo-ego.

Namjera kako ćemo biti svjesni mentalne nadogradnje i komentara u glavi na neutralne situacije, događaje ili ljude oko nas.
Tako prekidamo svoju automatsku uvjetovanu reaktivnost i ponavljanje istih obrazaca.

Automatski nas razljuti partner ako nam prebaci tv kanal. Sami tim što gledamo Tv mi smo uronili u kolektivno nesvjesno i identificirali smo se sa trenutnom pričom na TV. Znači da smo aktu prebacivanja tv kanala automatski pridali negativno značenje, koje nas na neki način kao umanjuje.
Kada bi bili prisutni u trenutku bili bi svjesni multisenzornih impulsa, koji dolaze iz nas i iz okoline.
Ta percepcija sama za sebe nema neko značenje, dok se sekundarno ne uplete um koji etiketira i definira.

Ako smo prisutni u trenutku, onda ćemo uloviti u korjenu tu naviku prosuđivanja, biti ćemo je svjesni.

Vježbom slabi stisak ove automatike i sve više možemo biti u stanju bez prosuđivanja, jednostavno prisutni.

Čujemo zvukove, vidimo slike, osjećamo dodir, miris, promjene pokreta, svjesni smo prolaznih misli i emocija koje uliječu.Vraćamo se na disanje i multisenzorno iskustvo koje proširuje i povezuje s esencijom svega prisutnog.Centrirani smo u svom bivanju.

Izdižemo se iz površne percepcije značenja, oblika, sadržaja i njihovih odnosa i povezani smo u jednoti sa božanskom živom esencijom.

Kada nema prosudbe ili davanja nečemu značenja kao negativnog , onda se prirodno nalazimu u stanju prihvaćanja. To prihvaćanje nije rezultat mentalne etikete kako je nešto dobro , pa zato treba prihvatiti ili etikete duhovnog ega koji nalaže da se treba prihvatiti i ono što je inače egu neprihvatljivo.

Prihvaćanje je stanje istinskog bivanja u trenutku, gdje smo svesni svega što izranja u trenutku, pa i tendencije reaktivnosti uma tj , njegovih automatskih komentara , koje ojačava uz svoju prateću emociju.

Uz našu prisutnost mentalna buka slabi .
Ako imamo jaku želju maknuti neki problem ili simptom tijela to nam je znak da smo u stisku naše reaktivnosti koja trenutku govori NE i egu koji želi nasilno mijenjati ono što ga ne uvećava.

I još jednom patnju ne stvara sama situacija , nego naša mentalna reakcija na nju.

Dugo ćekanje u redu pred bankom može biti izvor naše iritacije , prigovaranja i nezadovoljstva ili vrijeme kada uživamo u svježini i živosti trenutka.

Nisam danas ništa rekla što već ne znate ili ne razumjete....... no izazivam vas na praksu, koja treba biti način življenja u svim trenucima........bez identifikacije sa značenjima misli i emocija.

Oznake: senzorna percepcija mentalno prosuđivanje reaktivn