Bezuvjetna radost

https://www.alminediary.com/the-origin-of-the-greatest-grief-of-our-being/

U sedmom mjesecu na seminaru kod Almine je započeta velika promjena, koja je poput reprogrammiranja kompjutera ili atoma uz brisanje svih starih sjećanja i distorzija.

Promjena je započeta u grupi ljudi as Alminom u Ohaju i ona se širi eksponencijalno na sve, jer smo svi jedno i povezani.

Jučer je dio toga ponovljeno u većoj grupi, kroz webinar u kome sam i ja učestvovala.

U prvoj grupi uključujućii samu Almine je bilo neugodnih simptoma kao znakova oslobađanja duboke tuge i ostalih uvjetovanja koja se se ciklički ponavljala eonima.

I ja sam jučer imala blažu reakciju nakon webinara u vidu osjećaja praznine, tuge, bezvoljnosti, umora, besmisla, bez volje da išta radim.
Išla sam spavati i danas sam opet dobro uz češće mokrenje zadnja dva dana i pojačanog izlučivanja sluzi. Moji simptomi nisu jako izraženi i već sada su u nestaku.

U ovom klipu polaznici govore o svojim simptomima tuga, praznina, mučnina, pojačano lučenje sluzi, umor, tjelesne vibracije i treperenje

Almine tumači ove simptome kao posljedicu oslobađanja najdublje tuge koja je trilionima u nama u svim atomima i stanicama.

To je veliki detoks gdje emocionalni i kemijski toksini ubrzanije izlaze iz tijela te treba uzimati više telućine.

Svi to inače radimo kontinuirano, time što rastaćemo svoje individualne tuge i traume kroz svjesni rad na sebi.
No sad je došlo do uklanjanja temeljng prvotng uzroka kolektivne prastare tuge.
Puno dublje od tzv. individualnih inkarnacija i njenih individualnih traumatskih iskustava.

Porijeklo tuge je od trenutka, kada je nastala iluzija početaka i završetaka.

Primarna funkcija mozga je bila da bude senzorni prijemnik, a ne da interpretira. /Prijemnik božanske volje /
On je počeo interpretirati senzorni input naše omnipercepcije.

Počeo je skupljati samo one ograničene informacije, koje je mogao interpretirati.

Njegove interpretacijske sposobnosti su vrlo ograničene, npr. interpretira samo ono što je u fizičkom, a ne interpretira ono što je u suptilnijim dimenzijama, npr dimenzija duše ili smrti. Ignorira informacije s drugih nivoa, jer ih ne može interpretirati,

Kada ne bi tako bilio kao sada, naš dar urođene omniperspektive bi bio u potpunosti prhvaćena od mozga kao senzornog organa. Kao interpretacijski organ je defektan ili graničen.

Zbog toga što više nemamo omniperspektivu mi počinjemo vjerovati daje nešto otišlo ili završilo, zato što to više ne možemo vidjeti /npr umiranje koje je kontinuirani i neodvojeni prijalaz na drugu frekveciju, koja više nije dostupna mozgu u fizičkom /

Mi nešto ne možemo vidjeti i zato kažemo da je završilo. To se u stvari i dalje nastavlja, ali van našeg trenutnog iskustva i percepcije.

Tako nastaje iluzija završetka i početka, koja ne postoji u božanskoj cjelovitoj stvarnosti.
Sve je samo fluidna jednota. Ništa ne prestaje, niti ne nestaje samo izlazi iz našeg trenutnog iskustva /kao odsvirana druga tipka na klaviru, dok druge postoje dalje, ali miruju i šute /

Tako nastaje iluzija linearnog vremena, gdje jedan trenutak počinje a drugi završva, no nema niti početka niti završetka i to sve zbog toga što smo izgubili sposobnost omniperspektive.

U ovoj novoj promjeni je došlo do aktiviranja akupunkturnog devetog ekstrameridjana, koji je do sada bio nepoznat u KTM. On je odgovoran za iskustvo omniperspektive i za celularnu difuznu memoriju, nasurot dosadašnje dominantne memorije u mozgu. / Ja već mjesecima radim na pročišćavanju 8 ekstrameridijana sa eteričnim uljima, kako bi se mogao aktivirati deveti meridjan /

Dakle, pošto mozak stvara početke i završetke /interpretira u ograničenom spektru osjetila / to stvara duboku tugu.

Ta tuga se čuva u elektronima i elektromagnetskom polju između elektrona i jezgre i oko atoma To je sačuvana memorija duboke tuge kreirana mozgom.

Eonima nosimo tu memoriju i ona se sada oslobađa i može proizvesti simptome slične gore opisanim.

U plućima se zadržava puno tuge / Oliverov odlazak i njegov Ca plućai kolektivno suosjećanje je bio veliko hrvetsko kolektivno predčišćenje ove tuge / Isto tako može biti zadržana u membrani želuca, uz grčeve ili mučninu.

Otpuštanje magnetskog polja, memorije iz stanica može izazvati tremor.

Kada osoba umre izgubi težinu jer neki atomi idu s njom u drugu dimenziju. To su tzv permanentni atomi, koji čujvaju tu memoriju tuge, agonije, straha, kataklizmi i itd i održavaju je eonima.

Sada se to otpušta što može biti zastrašujuće i neugodno, no prolazno je.
NIJE OPCIJA PONAVLJATI OVAJ ISTI MATRIX i vući za sobom tugu svih predhodnih generacija.

Piti dosta vode, spavati kada se osjeti i znati da je to samo prolazno i biti hrabar.

Za većinu ljudi ovo će biti puno nježnije i suptilnije, stoga to je razlog da sve svi radujemo globalnoj promjeni, koja nosi nove mogućnosti i cvjetanje.

Vraća se dar omniperspektive, koji uklanja iluziju odvojenosti i dojma početaka i završetaka.

To je proces, no ovoga puta cijelo čovječanstvo ima priliku uskočiti na novi evolucijski nivo na kojem su prije bili samo rijetki pojedinci. Ovo eksponencijalno ubrzanje može ponekad biti neobično, neugodno,no isto tako izvor velikih ugodnih iznenađenja i čuda.

Oni koji se opiru gledanju dublje u sebe i svoje individualne blokade i tuge, mogli bi imati veće drmeže, jer je cjelokupni proces tzv čišćenja globalno intenziviran.

Oni koji to kontinuirano po malo čine, možda ništa ne primjete, osim što će se početi razilaziti magla sa horizonta i sve više sunčeve radosti ulaziti u njihova iskustva.

ŠTO VI OSJEĆATE U ZADNJE VRJEME .BILO BI POTICAJNO DA RAZMJENIMO ISKUSTVA

Oznake: duboka tuga

Sada slušam Tollea , mog omiljenog inspiratora i on je rekao : "Ako želite nešto raditi, na nivou osobnosti nikad nećete biti dovoljno spremni za to !"

Dobro mi je ovo poznato,jer mnoge stvari u životu sam odgađala ili nisam još htjela raditi, ili se upuštati u neka nova iskustva, jer još moram to naučiti bolje, više savladati, izvježbati ili nije još trenutak.... kad bude ovo i ono, onda ću .......ne isplati se .... oni to ne bi razumjeli, ne bi to prihvatili..... još samo ovo.....jednom u budućnosti kada budem duhovnija ću to bolje raditi.. ...... strah me posljedica.......što će drugi misliti.......bolje je biti nevidljiv nego izložen osudi ili zavisti......nije još vrijeme za to.....to je prezahtijevno ili rizično .....nisam sigurna......ne da mi se probijati led...moram prvo sagledati cijelu situaciju i sve njene mogućnosti..... kada budem imala više vremena onda........itd. itd.

Stotinu isprika, racionalizacija, prosudbi, opravdanja, i sl samo da se malo ja ne prepustu spontanosti situacije i onome što donosi život.. Perfekcionizam tu služi kao sredstvo zaštite.

Malo ja stalno želi kontrolirati, važan mu je dojam koji ostavlja,da on sam ne bude povrijeđen od drugih, da ne povrijedi druge, da ima što manje otpora i teškoća na putu, da se ne izgubi sigurnost starih poznatih uvjetovanja, navika i sl. itd. itd.

Na nivou osobnosti nema savršenstva i potpune spremnosti za nešto.

Kada malo ja nešto vodi kroz svoju osobnost,onda neminovno oscilira od uspjeha do neuspjeha i sve je praćeno stalnim stresom i napetošću.

I trenuci zadovoljtstva i postignuća su podložni prosuđivanju i ni tada nema potpunog prepuštanja životu.

Jedino mjesto iz koga nešto možemo "dobro " raditi je naša esencija / uz svjesnost ili pristunost i prepuštenost / koja je izvan naše osobnosti.
U redu je ako osobnost posjeduje neke vještine ili znanja, no oni su tada samo instrument u rukama prisutnosti i prepuštenosti autentičnom spontanom i slobodnom izražavanju.

No ne treba prethodno dobro ispolirati i pripremiti svoju personalnost da bi se prepustili nekom poslu ili novom iskustvu.

Unutarnje vodstvo i najviše inteligencija sve savršeno vode i mi smo tada poput prozora, kroz koji se savršeno odvija život onako kako je najbolje za sve.

Ako personalnost želi prisvojiti zasluge za ovakvo iskustvo, onda opet padamo u ego klopku i u tom trenu prestajemo biti prozor za beskonačno božansko.

Dakle, dragi moji dijelim ovo sa vama kako bi kod sebe prepoznali slične obrasce opreza, stagniranja u navikama i odgađanja spontanog prepuštanja životu i beskrajnim novim mogućnostima.

Što moje srce zaista želi u ovom trenutku ?

Oznake: prepuštanje, osobnost na internetu, rad

Knjige mogu biti poput živog bića ako je autor koji ju je pisao bio u stanju proširene prisutnosti.
Tada osim informacije ta knjiga ima živo polje, koje i čitaoca povezuje s božanskom esencijom. To je tajna velikih pisaca i općenito umjetnika. Njihova dijela su došla iz inspiracije s božanskog izvora u trenu kada su bili jedno za cjelinom.
Zato su ta djela vječno živa.
Sadržaj i informacija knjige su tu sekundarni.
Kada se čitaoc poveže s autorom knjige bez obzira kada je to možda i nakon 100 godina, on osjeća dubinu i to je uzrok onog nekognitivnog dara, osjećaja ispunjenja koja mu knjiga daje.

Kada se iz tog živog polja obraća pažnja na sadržaj dobiva se puno više značenja nego što su izrečene površne riječi. Dobivaju se cijeli paketi znanja i dubljih razumijevanja i emocija.

Da li će čitaoc moći konzumirati taj dar ovisi o njemu, je li on sam otvoren za susret sa svojom dubinom .
Tada i pisac i čitaoc rezoniraju sa vječno živim poljem, koje je iza pojavnosti. Za takve knjige možemo reći da su velika umjetnička djela ili duhovne knjige bez obzira na saržaj i tematiku .To može biti ili poezija ili drama ili duhovni savjetnik ili satira ili bilo koji oblik djela ili teksta.
To polje u koje ulaze i autor i čitaoc je izvan riječi i izvan značenja i prepoznaje se kroz osjećaj mira ispunjenja proširenja u kom dolaze novi uvidi uz osjećaj radosti ljubavi i autentičnosti.
Tako neke knjige jednima otvaraju nove horizonte i ispunjavaju trenutke sa živom esencijom, dok ih drugi ne razumiju ili se fiksiraju samo na informaciju ili fabulu ili kažu da su bez veze.
Možda ovim zadnjim ta ista knjiga nakon par godina najednom otkrije nešto što prije nisu mogli doseći.
Žive knjige se stoga mogu puno puta čitati kao što i možemo puno puta gledati predstave velikih autora ili slušati iste pjesme velikih pjevača tj gledati slike velikih slikara.

U očima promatrača ili čitaoca leži tajna kvalitete knjige.No naravno važno je i iz kog stanja autora je izašlo djelo.
Ako su najveće intelektualne mudrosti i znanja data od autora koji je bio u suhom stanju intelekta bez povezanosti sa srcem i dušom to su mrtve knjige ili tekstovi i odraz su samo neke intelektualne bravure koja može eventualno potaknuti filozofsku raspravu i još više čitaoca zarobiti u njegovoj površnoj analitičkoj raspravi.

Ako je iz dubine napisana jedna rečenica, ona postaje sveta pa makar je sama informacija koju daje na površini banalna.

Kakve vi knjige čitate i kako?

Oznake: žive knjige