Bezuvjetna radost

Kad osjetimo umor, pospanost, nedostatak energije, tupost ili bezvoljnost, odnosno nemotiviranost ili depresiju, to je signal kako nismo usklađeni s božanskom voljom. Nismo u svojoj pravoj realnoj prirodi.
Iluzija nedostatka nas je ulovila u svoje carstvo !
Zarobljenost u starom programu borbe i opiranja tijeku energije s božanskog izvora. Ulovljeni smo u zakonu kompenzacije, koji nam govori kako imamo ograničene resurse i energiju i da svako primanje mora biti povezano sa davanjem.

Umor, iscrpljenost ili lagani osjećaj depresije zna često bit kao tiho pozadinsko stanje ili veo, koji pokriva našu pravu avanturističku, živu, vitalnu i slobodnu prirodu.
Često odrađujemo s naporom i bezvoljno, svoje dužnosti i obaveze i ne uživamo u radu i u svakom trenutku.
Život nam postaje teret i na njega gledamo iz iskrivljene perspektive borbe i teškoća.

Često niti ne prepoznajemo to svoje stanje niže vibracije, jer nam nije izrazito neugodno i možda smo se navikli na njega, kao svoje dominantno, normalno stanje postojanja.
Možemo to pogrešno shvatiti i zamijeniti sa mirom, koji dolazi od jedinstva s božanskim Izvorom.
Možemo pomisliti kako je to stanje izraz našeg duhovnog napredovanja.

No to su dva različita stanja mira. Ovaj mir je privremeno isključenje iz naporne životne borbe, u kojem se privremeno stišava unutarnji dijalog i borba.
To je privremeno sklanjanje u svoju oazu zaštićenosti ili bijega od " žrvnja života ".
U tom osjećaju mira dominira nedostatak energije, pospanost ili tromost i nedostaje unutarnje radosti i osjećaja povezanosti sa svime.
Kada odspavamo ili se malo smirimo u izolaciji, mi regeneriramo svoju ispražnjenu bateriju, no dalje nastavljamo na isti način u iluziji odvojenosti, stalnog nedostatka i prisile moranja.

Često znamo koristi stimulanse poput kave koji nas privremeno napune energijom i daju veći osjećaj budnosti.
No ubrzo nakon toga mi padamo još dublje u suprotni ekstrem i to nije rješenje.

Kada smo centrirani ili poravnati sa svojim najvišim ja, onda smo u beskrajnom izvoru energije i u svakom trenu se napajamo inspiracijom s Izvora.
U svom prirodnom stanju povišene energije i inspiracije dobivamo nove ideje i poticaje za akcije koje su usklađene sa božanskim.
Tu nema umora, zasićenja niti moranja.

Neka nam to stanje umora ili tuposti bude budilica i skretnica, koja nas usmjerava prema našoj prirođenoj visokoj vibraciji spojenosti u jedno sa svime.

Trebamo uvježbavati svoje svjesno prebacivanje u višu vibraciju.
Možemo zamišljati stanja u kojima smo se osjećali dobro, veselo, ispunjeno, sigurno i energično.
Sve se može uvježbati i stvoriti nova navika.
Tako smo prethodno stvorili naviku da budemo žrtva koja se iscrpljuje, pa možemo i naučiti kako se stalno možemo svjesno vraćati u svoju višu vibraciju.

Idući put kada osvijestimo kako smo bezvoljni ili iscrpljeni to nam je signal kako nismo na pravom božanskom putu i onda se svjesno prebacimo u svoju visoku vibraciju.
Mašta je ta koja nas prevozi na tu našu višu razinu.
S pozitivnim iskustvom svoje moći prebacivanja na višu vibraciju radosti, raste naše majstorstvo u surfanju po ljestvici vibracija, kao i zahvalnost za svaku nelagodu ili negativno stanje, koje nas je podsjetilo tko mi ustvari jesmo.

Oznake: umor

Ako prizivamo npr. puno novca trebamo biti svjesni ovoga:

1. Prizivajući obilje je kao da prizivamo nabujalu rijeku na svoje imanje. Ako rijeka naiđe na neke prepreke i ne može slobodno dalje teći, onda će naše imanje biti poplavljeno.

JESMO LI ZAISTA SPREMNI ZA ONO ZA ŠTO SE MOLIMO ?

Hoćemo li onda ovaj božiji dar prizvane poplave, proglasiti za katastrofu ili ćemo biti spremni na prepuštanje i otpuštanje prepreka i na uživanje u novoj fluidnoj božankoj avanturi ?

Ako postoji blokada na bilo kom nivou, kada obilje nagrne na nas, taj dio nas može zaboljeti, to nas može prestrašiti ili pojačati opiranje snažnijoj bujici obilja, koja nas preplavljuje.

Tražimo obilje i kada veća količina energije počne teći kroz naše tijelo, mi ćemo osjetiti fizičku bol na onim mjestima, gdje je blokada. Također se mogu pojačati simptomi neke bolesti, od koje bolujemo i oni nam onda pojačano ukazuju na blokadu, koju imamo tada priliku otpustiti.
Ili možemo biti preplavljeni emocijama ili preopterečeni novim materijalnim bogatstvom, zato što se s njim pokušavamo nositi na stari ego način, koji sve mora kontrolirati i koji vjeruje u nedostatak, gubitak i ugroženost.

2. Obilje neminovno mijenja naše dosadašnje navike, izbacuje nas iz naše ugodne naučene zone i ne slijedi našu uobičajenu rutinu, očekivanja, kao i naviku ega, koji stalno želi imati kontrolu nad životom.

JESMO LI SPREMNI OTPUSTITI STARO, KAKO BI NOVO UŠLO U NAŠ ŽIVOT?

JESMO LI SPREMNI U SVOJ ŽIVOT PRIZVATI NEZNANO I STALNO BITI PREPUŠTENI BOŽANSKOM VODSTVU ?

3. Obilje novca nije izolirano od cjelokupnog obilja, koje možemo iskusiti. Obilje novca ide u paketu sa ostalim obiljem.

Kada nema blokada na raznim nivoima našeg bića onda istovremeno doživljavamo: obilje energije, snage, iznenađenja, izazova, mogućnosti, prilika, komunikacije, informacija, ljubavi, radosti, moći, novca, materijalnih dobara, ideja, užitka, putovanja itd.

Ne možemo imati izolirano iskustvo puno novaca, a da istovremeno blokiramo neke druge oblike obilja.
Ubrzanje tijeka rijeke obilja znači i veći dotok ili primanje i veći odtok ili davanje.

Ako inače živimo štedljivo, povučeno i izolirano od društva, s naglim dobitkom bogatstva obilje od nas počinje tražiti da se otvorimo i u komunikaciji prema većem broju ljudi i informacijama i da se javno izložimo i da više dajemo. Ako ostanemo zatvoreni u tim drugim područjima, dobitak novca nam prestaje biti blagoslov i pretvara se noćnu moru ili neželjene probleme.

HOĆEMO LI PREPOZNATI I PRIHVATITI RAZNE OBLIKE I PAKETE OBILJA ?

Obilje je izraz našeg jedinstva s božanskim i ono ne može nesmetano teći kroz ograničenja i brane odvojenosti, koja postavlja malo ja.

Oznake: obilje sremnst

Zamislimo kakav bi osjećaj imali da ispred nas stoji svetac ! Zadržimo ga !

Zar smo zaboravili na istu božansku iskru….plamen u nama ?

Zašto smo krivo razumjeli što znači biti ponizan ?

Poniznost nije negiranje svoje božanstvenosti i davanje poštovanja, ljubavi, divljenja i slave nekom izvanjskom Bogu, koji je iznad i izvan nas.
Mnogi osjete krivicu, ako na sebe gledaju kao uzvišeno božansko biće.
Malo ja poznaje sebe ili kao malog nedostatnog ili kao malog napuhanog.
Ako smo identificirani s njim, onda smo slijepi i ne vidimo svoju svetost.

SVAKIM UDAHOM ŽIVOT I BLAGOSLOV ULAZI U NAŠE TIJELO I ISPUNJAVA GA.

SVETO PREKRASNO ČUDO ŽIVOTA SLAVI SEBE KROZ NAŠE TIJELO I NAŠU CJELOVITOST !

ZAPAMTIMO TO I SLAVIMO U SVAKOM TRENUTKU !

Ako nam to ide teže radi predugog staža promatranja sebe kao malog grešnika, koji povremeno postaje velik, sjetimo se osjećaja kao da ispred nas stoji svetac.
S tim osjećajem dišimo, osjećajmo svoje tijelo i njegovu vezu jedinstva sa svime.
Dok hodamo ulicom rezonirajmo sa svecima oko nas. Taperice ili hamburger u ruci nisu razlog da ne gledamo ispod pojavnosti i u pravu prirodu bića oko nas, ma kako obično, ljudski ili neljudski izgledali !

Oznake: svetac obično

Sve zavisi koje značenje dajemo pojedinim neutralnim događajima ili akcijama

Postoje neka kolektivno usvojena uvjerenja ili stavovi koje većina ljudi nesvjesno prihvati kao normu i kriterij po kojoj prosuđuju.
Postoje po tom istom principu moralni i etički zakoni koji važe generalno i gotovo svi ih se pridržavaju ili krše. Tako će se mnogi ljudi imati konsenzus oko nekih stavova i interpretacija što se dešava vani.

Religija kao sustav uvjerenja o Bogu i što je ispravno, a što nije, jedan je takav program, koji definira na svoj način ovu realnost.
Treba naglasiti kako religije funkcioniraju na dualnom nivou, gdje se Boga promatra kao odvojenog i gdje se stvarnost promatra kroz etikete dobro i loše.
Duhovnost nadilazi ovu dualnost i omogućuje direktno iskustvo našeg jedinstva s božanskim, bez posrednika i bez stavljanja vela iluzornih prosudbi.
Stanje prave duhovnosti krasi slijeđenje božanskog vodstva ili unutarnje inspiracije kroz radost, umjesto posredovanja crkve ili gurua.

Isto tako bilo koja struka, kao npr. medicina ima svoje definicije i značenja, kojima određuje bolest i zdravlje. Ako neko ima povišen kolesterol dobiva dijagnozu i svrstavamo ga u bolesne osobe. Pošto je npr. granica normalne vrijednosti holesterola snižena, veći broj ljudi ulazi u kategoriju bolesnih, dok bi ih prije te promjene proglašavali zdravim.

Ljude trpamo u kućice medicinskih dijagnoza i oni time dobivaju nove identifikacije s kojima se bore.

Osim ovih kolektivnih etiketa, svatko od nas ima prema svom osobnom iskustvu, svoje individualne etikete, prosudbe ili očekivanja.
Tako neka osoba koja je imala negativno iskustvo prilikom vožnje u liftu ili u nekoj sličnoj situaciji, ima fobiju od vožnje liftom, dok većina drugih ljudi nema problema sa vožnjom u liftu.

Primjer: netko nam redovito, jednom tjedno dolazi u posjetu za vrijeme ručka i ruča s nama.

Koje su mogućnosti naših prosudbi ili značenja, koja pridodajemo tom ponavljajućem događaju.

-on me iskorištava, jer je i inače bezosjećajna škrtica
-o kako je prekrasno imati prijatelja, koji redovito dolazi i uživati u zajedničkom obroku
-ja se njemu sigurno sviđam i on me sigurno voli što dokazuje time, jer mi stalno dolazi
-o jadan on, usamljen je i zato dolazi k meni
- meni je drago da mu mogu pomoći, jer sigurno nema dovoljno novaca, pa zato dolazi k meni ručati
-on je tako duhovit i pametan pa mu ne zamjeram što dolazi baš za vrijeme ručka i usput i sebe namiri ručkom
-on je sebični gad, koji misli samo na sebe
-on je jedina osoba koja me se sjeti i dolazi me vidjeti, a svi drugi me zanemaruju
- on je tako divan da ne mogu dočekati kada će opet doći
-on je saboski zastupnik, pa mi možda zaposli sina
Itd. itd.

Često puta mi sami imamo više ovakvih etiketa, koja stavljamo na jednu situaciju ili osobu.
Ako su te prosudbe suprotne po polaritetu, onda nastaje naša unutarnja borba između tih prosudbi. Mi tu borbu onda obično projeciramo na van i smatramo okolnosti ili osobe za krivce našeg lošeg osjećanja i sukoba.

Dakle, mi imamo odnos sa svojim prosudbama o vanjskom, a ne sa samim osobama ili okolnostima.

Mi komuniciramo sa maskama ili velovima, koje smo stavili mi, kolektiv ili sama osoba na svoju čistu neutralnu esenciju.
Ne vidimo ispod pojavnosti i ne obraćamo pažnju na dublju vezu naših esencija, gdje smo jedno.
Zaboravljamo kako je to samo trenutna igra vanjskih pojavnosti i čvrsto se vežemo za značenja.
Zadržavamo se na površnom i vanjskom, to ozbiljno shvaćamo i identificiramo se. /On je moj muž, ona je moja prijateljica, ona je požrtvovna, ja sam vođa, ja sam krhka ženica itd. itd /

Naša prava priroda je fluidna i etikete trebaju biti tranzitorne. Već u sljedećem trenutku osoba igra neku drugu ulogu i nije zarobljena u starom identitetu.

Kada smo centrirani u svojoj esenciji, onda smo automatski povezani sa svima i onda vanjska igra uloga postaje sekundarna.

Osjećamo cjelovitost, bezuvjetnu ljubav i jedinstvo s drugom osobom, dok se istovremeno u vanjskom igra neka igra.
Možda je to igra suprostavljanja različitih stavova ili igra zaljubljenih ili igra gazde i njegovih robova, itd..

Kada smo svjesni ovoga procesa onda u trenutku sada možemo nevezanije promatrati razne životne priče ili drame u kojima smo istovremeno i promatrači i sudionici.

Pri tome smo svjesniji kako određene etikete ili prosudbe nisu suština osobe i kako nisu urezane u kamen.
Tada postajemo fleksibilniji i sami svjesno biramo drugačija značenja za pojedina događanja,situacije ili osobe.

Slobodnije i svjesnije sijemo novo sjemenje drugačije budućnosti, drugačijih odnosa i značenja za iste situacije.

Otvoreniji smo za slušanje inspiracije koja dolazi s božanskog izvora i koja je naše jedino vodstvo te tako imamo cjelovitiju sliku događanja. Vidimo vanjsku pojavnost i promjenjiva značenja, ali i osjećamo našu neraskidivu povezanost esencija ili ono što je ispod vanjske pojavnosti.

Tako bolje razumijemo ljude, jer ne sudimo po površnom, nego dobivamo cijeli paket značenja koje je većim dijelom osjetilno i nekognitivno, a ne samo ono što linearni um može kognitivno razumjeti.

Tu razliku možemo najbolje razumjeti kada usporedimo svoj dojam, kada netko govori iz srca i iz povezanosti s božanskim ili kada netko govori samo iz površnog mentala, koji je odvojen od svoje dubine.
Ovaj drugi govornik je dosadan, hladan i ne možemo duže zadržati pažnju na njegovom govoru, za razliku od prvog, koji nam je inspirativan i uz kojeg i sami dobivamo puno novih uvida i dubljih razumijevanja.

Došli smo do faze gdje sve više počinjemo razlikovati vanjska značenja ili velove iluzije od unutarnje esencije, odnosno njihovo jedinstvo.

Postali smo svjesniji što u trenutku sada vidimo pred sobom i kako je to kondenzat onoga što smo posadili u prošlosti.

Svjesni smo svoje moći da sada zasadimo novo sjeme i da pri tome nismo čvrsto vezani za ono što je sada već manifestirano ili izraslo, kao što niti nismo vezani za stalno provjeravanje raste li naše novoposađeno sjeme.

S iskustvom se sve lakše svjesno prebacujemo iz negativnih emocija u svoju radosnu esenciju i vezu s božanskim.
Tako dobivamo inspiraciju za novo sjeme, koje će narasti u novu milostiviju stvarnost.

Oznake: prosudbe. esencije

JAKO VAŽNO ZA ŠTO ČEŠĆE PRISJEĆANJE:


SADA SIJEM SJEME NOVE BUDUĆNOSTI !

ONO ŠTO OSJEĆAM I MISLIM SADA, ISKUSTI ĆU I VIDJETI U BUDUĆNOSTI !

FIZIČKI OBJEKTI, OSOBE I OKOLNOSTI KOJE DOŽIVLJAVAM SADA SU KONDENZAT PROŠLOSTI.

PRIMARNI FOKUS MI JE NA UNUTARNJOJ RADOSTI I MIRU, A NE NA VANJSKOJ POJAVNOSTI !


SVOJIM SVJESNIM MISLIMA I EMOCIJAMA KREIRAM SADA SVOJU REALNOST, KOJA POSTAJE VIDLJIVA U BUDUĆNOSTI !
ODABIREM INSPIRACIJU BOŽANSKOG IZVORA, KOJU PREPOZNAJEM PO RADOSTI, USHIĆENJU, ODUŠEVLJENJU S OSJEĆAJEM CJELOVITOSTI, MIRA, JEDNOSTAVNOSTI I SIGURNOSTI.

ONO ŠTO VIDIM VANI,SAMO JE ZRCALNA SLIKA ONOGA ŠTO JE U MENI UNUTRA !

SULUDO JE RADITI INTERVENCIJE U MIJENJANJU ODRAZA SLIKE U OGLEDALU, PROMIJENITI ĆU SE UNUTRA !

Razumijevanje:

Naše tijelo i okolnosti su zamrznuta slika prošlosti tj. svega što smo mislili i osjećali u prošlosti.

Uvjerenja i programi su postali manifestni u 3D iskustvu.

Kada se pogledamo u ogledalo, vidimo rezultat svega onoga što smo verovali u prošlosti i onih značenja, koja smo pripisivali svojim inače neutralnim iskustvima.
Tamo gdje nam je bila dominantno pažnja ili fokus utrošeno je najviše energije za manifestaciju.
Uvjerenja su većim dijelom porijeklom od kolektivnog nesvjesnog, ali i naša osobna nesvjesna kreacija.

Mi smo kreatori u svakom slučaju ! Ili postaju manifestirani naši nesvjesni strahovi, ograničenja i uvjerenja ili ono što dolazi kroz inspiraciju od najvišeg božanskog.

Naša podsvjest je skladište osobnih i kolektivnih uvjerenja i iz nje nesvjesno kreiramo.
Stoga smo povjerovali kako to čini neka izvanjska odvojena sila i prebacili odgovornost na vanjsku pojavnost.
Drugi nam kao nešto čine i određuju kako ćemo se osjećati.

Ako smo imali npr. iskustvo iskorištavanja od partnera i drugih ljudi i ako i dalje govorimo, kako su drugi bezobzirni i sebični i kako smo mi njihove žrtve, mi sada ponovo sijemo sjeme za manifestaciju istog u skoroj budućnosti.
Tako ponovo u budućnosti kreiramo isto i to nam je onda dokaz, kako smo bili u pravu i da se ništa ne može promijeniti. Zarobljeni smo u beskrajnoj petlji patnje i ponavljanja istog.

Ako smo svjesni da sada trenutno sijemo sjeme onoga što će biti vidljivo u budućnosti, hoćemo li izabrati stara negativna, ograničavajuća uvjerenja i očekivanja ili........ !?

Projeciramo npr. na partnera određena značenja, uvjerenja....... on nam svojim ponašanjem potvrdi da je baš takav kakvim ga mi vidimo, zatim imamo dodatni razlog da ga još više etiketiramo istom etiketom........ i tako se on i dalje ponaša na isti način.
Uvjerenja i negativni osjećaji su sve snažniji i naše iskustvo traje produženo u linearnom vremenu.

Osnovna percepcijska pogreška pri tome je kako mi vjerujemo da postoji vanjska objektivna realnost, koja je neovisna o nama i našem viđenju nje. Tako se ne mičemo s mjesta i bezuspješno borimo protiv okoline, koja je kao odgovorna za naše stanje.

„Ali on je stvarno sebični, koristoljubljivi gad i kakve veze ima moje viđenje njega ?“

Ljudi obično igraju komplemetarne igre, gdje netko mora biti žrtva, netko spasitelj ili progonitelj. Obično se te uloge izmenjuju naizmjenično između istih ljudi. Uloge određuju naša uvjerenja s pridruženim emocijama. One su kao maske ili velovi koje oblače čistu božansku kreaciju.

Odgovoriti ću na gornje pitanje ovako : „Ako je osoba x za mene sebični, koristoljubljivi gad, kako to da u odnosu s nekom drugom osobom ili u drugoj situaciji ne pokazuje te karakteristike i neki drugi ljudi ga ne vide kao takvog ?“

Naravno da je to kompleksna situacija s puno varijacija.
Ako npr. puno ljudi nekoga vidi na određeni način, onda i on sam usvoji to uvjerenje o sebi i tako se dominantno i ponaša.
I to onda smatramo njegovom nepromjenjivom karakternom crtom.

Ništa nije nepromjenjivo i sve počinje od početne misli s emocijom ! U početku bijaše riječ !

„Kako ja na njega mogu gledati kao da nije gad, kada se on tako stalno ponaša ? „

Trebamo se samo sjeti da je naša percepcija te osobe rezultat projeciranju uvjerenja /on je gad / iz prošlosti i da su ona sada u našem iskustvu manifestna. To ne znači našu krivicu, nego samo princip po kojem se odvija kreacija.

Ne možemo negirati ono što je manifestno sada, no isto tako trebamo biti svjesni kako je ta pojavnost samo maska ili etiketa, koja je naljepljena preko božanske esencije osobe.
Esencija je nevina i čista od naših dualnih prosudbi.

PONAVLJAM, ONO ŠTO VIDIMO I OSJEĆAMO SVIM OSJETILIMA KAO KRUTO I STVARNO, SAMO JE ZGUSTNUTA PROŠLA MISAO I EMOCIJA !
To nam omogućuje iluzija linearnog vremena. U prošlosti smo odašiljali ili projecirali određena značenja i sada gledamo u njih.

Problem se ne rješava ako stavimo ružičaste naočale i ako umjesto negativnih uvjerenja na osobu stavljamo pozitivne racionalizacije ili opravdanja. To je samo još jedan dodatni veo koji prebacujemo preko esencije osobe.

Cilj nam je da božansko u nama kreira po svom savršenom božanskom obrascu u trenutku sada. To se dešava kada smo u emociji radosti, ushita, zadovoljstva i mira, koji je jezik božanskog jedinstva i cjelovitosti.

Donošenje neke ego strategije kako pobijediti, izbjeći ili prekinuti tu neugodnu igru u odnosu s partnerom, ne donosi konačno razrješenje problema.

Npr. mi možemo prekinuti odnos s tom osobom i otići od nje, no pošto u nama još uvjek postoji uvjerenje kako su ljudi sebični gadovi, privući ćemo istog takvog ponovo. Naime na svakog sljedećeg ćemo nalijepiti iste etikete svojih prethodnih uvjerenja.

Što onda možemo sljedeće učiniti ?

1.Postali smo svjesni, u trenutku, naše ljutnje na tu osobu, osjećaj povređenosti itd.

2. Razumjemo da borbom protiv te osobe i njenih karakteristika, samo jačamo njene karakteristike, svoja viđenja i uvjerenja o toj osobi i da tako samo produžujemo baš takvu vrstu odnosa s njom ili sličnom drugom osobom.

3. Uzmimo si vremena da dublje pogledamo u sebi koja to uvjerenja, stavovi i emocije određuju tu našu probematičnu situaciju.
Kroz svjesnost i iskrenost, prepoznati ćemo svoje nefunkcionalne obrasce i možemo imati namjeru otpustiti ih.
Naravno da u takvim situacijama uvjek postoji ambivalencija i puno uvjerenja, koja nas drže u ovisnosti ili vezanosti sa osobom, kao i puno toga što nam gdje ugodno i dobro s tom osobom.
Svjesno prepoznajemo svoju unutarnju borbu između naših raznih unutarnjih djelova, koji imaju suprostavljene argumente, npr. zašto otići ili ostati s nekim.
Svrha ovoga svjesnoga promatranja nije donošenje neke odluke /npr. otići ili ostati / nego osvještavanja svojih uvjerenja, koje su negativno sjeme za kreiranje budućnosti.
Svjetlo svjesnosti rastapa sve ono što je iluzrno ili nepovezano s božanskim izvorom.

4. Možemo sebi dozvoliti da u mašti zamislimo kako bi izgledao odnos sa nekom osobom, gdje bi se osjećali potpuni sretni i ispunjeni. Tako ćemo moći posijati pozitivno sjeme.

To će vjerovatno ići teško, jer u nama dominiraju rane prošlih povreda i možda je još uvjek prevelika količina naših negativnih uvjerenja i iskustava u neuspjelim vezama.
Mi možda i nemamo nikakvo iskustvo kvalitetnije veze ili blokiramo lijepa sjećanja sa onim negativnim.
Ako ne uspjevamo doći do osjećaja, kako izgleda kvalitetan odnos, onda probajmo na bilo koji drugi način pobuditi u sebi dobar osjećaj. Možda neko drugo ugodno, radosno sjećanje.

Bitno je u trenutku sada osjetiti radost ispunjenost i cjelovitost.

Kada smo to osjetili tada smo sebe doveli u stanje, gdje smo jedno s najvišim božanskim. U takvom stanju smo oslobođeni od iluzije kako nam vanjsko i druge osobe mogu upotpuniti naš život.
Osjećamo bezuvjetnu cjelovitost, radost ispunjenost.

Kada bi zadržali takvo stanje, onda bi iz tog stanja drugim očima vidjeli svog partnera i vjerovatno ne bi bilo aktualnog filtera uvjerenja kako je on gad. Vidjeli bi u njemu nešto drugo.

No ovo stanje radosti i ispunjenja u početku neće dugo trajati i mi ćemo se vratiti u svoju grubu realnost, gdje ostajemo žrtva ili progonioc.
I tada ćemo reći da je to prava i jedina realnost i da mi nemamo moć ništa promijeniti.
Tada se izgovaramo na to kako je to božja volja, van nas i negiramo jedinstvo svoje male volje sa najvišom božanskom voljom, gdje je sve moguće.
Ostajemo odvojeni od božanskog i zatvaramo se za tzv. božansku milost, koja je u stvari stanje našeg jedinstva i cjelokupnosti sa božanskim.

Kada bi uspjeli što ćešće sijati sjeme radosti i vizije pozitivne budućnosti, bez očekivanja što će se promjeniti u vašem odnosu sa partnerom, postali bi ubrzo svjedoci kako se vaše vanjske okolnosti mijenjaju.
Nije bitan točan scenario kojim će se razvijati vaš odnos s partnerom, nego vaš osjećaj, drugačije značenje i percepcija kako to doživljavate.

Osoba se možda i dalje prema većini ljudi i vama odnosi isto, no vaša percepcija i reakcija je drugačija.
Samim time što ste centrirani u svojoj esenciji s radošću i mirom, osjećate se ispunjeni i niste više toliko zahtjevni, potrebiti ili ovisni o partneru.

S druge starane ako ste posijali dovoljno pozitivnog sjemena, ono možda proklija u odnosu s tom osobom ili na njegovo mjesto dolazi druga osoba s kojom ćete imati skladniji odnos.
Postali smo iskustveno svjesniji kako smo mi sami kreatori i da s pozitivnošću sada, možemo kreirati pozitivno u budućnosti.
Raste nam samopouzdanje, a tako postajemo još manje ovisni o starim igrama u ovisničkim odnosima s drugima.

Tako korak po korak pronalazimo izlaz iz problematičnih odnosa i sustrećemo se u jedinstvu sa samima sobom.

Kako bi ubrzali ovaj proces, svjesno trebamo u trenutku sada birati pozitivne ideje, vizije ili sjemenje skladnije budućnosti.

5. Dakle, ne možemo negirati ono što je manifestno sada, no možemo maknuti svoj fokus pažnje sa toga. Tamo gdje nam je pažnja i energija to jačamo ! Odlučujemo da nećemo boraviti u prošlosti i rekreirati je ponovno.

Svjesni smo svoje nelagode, ljunje i drugih negativnih emocija i dozvolimo im da budu, jer su tu.
Možemo u sebi eventualno ponoviti razumijevanje, kako je to naša kreacija i rezultat naših prošlih uvjerenja i kako to nije realno. /Naša kreacija znači i pristanak na usvajanje kolektivne kreacije i uvjerenja. /
Ovo podsjećanje samo po sebi već mijenja našu perspektivu.
Osjetimo kako mi sami imamo moć donijeti novu odluku o drugačijoj budućnosti. Sjetili smo se kako smo mi sami kreatori i da iz mora beskraja mogućnosti možemo kreirati bilo što.
Signal koji nam kazuje da smo jedno s božanskim i njegovom voljom je radost koju osjetimo prilikom spuštanja božanske inspiracije, koja je naše jedino pravo vodstvo.

Možemo uvježbati i naučiti svoje prebacivanje pažnje s negativnog na pozitivno, no najvažnije je vraćati svoju svjesnost na svoju esenciju, na „mjesto „ gdje smo jedno s božanskim.
Tako smo otvoreni za primanje božanske inspiracije u svakom trenutku.

NEGATIVNA EMOCIJA NAM JE PUTOKAZ, KOJI NAM KAZUJE DA TRENUTNO NISMO U JEDINSTVU S BOŽANSKIM IZVOROM.

RADOST JE ZNAK DA SMO U KANALU INSPIRACIJE I NA VIBRACIJI NAŠEG NAJVIŠEG BOŽANSKOG.
ŽELJA KOJA DOLAZI OD BOŽANSKOG IZVORA OBUĆENA JE U BEZUVJETNU RADOST.

Poznavajući ova dva signala ili znaka, omogućuje nam da svjesno surfamo u kreiranju nove i uzbudljivije budućnosti.
Želja maloga ja je izraz nezadovoljstva sa postojećim i težnja za pozitivnim, ali uz inkorporirani strah da neće biti ispunjena.
Želja koja dolazi kao inspiracija od božanskog je oslobodena od potrebitosti i dualnosti.


USVAJANJE UVJERENJA KAKO SMO BOŽANSKI IZRAZ I KAKO JE NEDOSTATAK NA BILO KOJEM POLJU ŽIVOTA ILUZIJA, OLAKŠAVA NAM PROCES KREIRANJA DRUGAČIJE REALNOSTI, KOJA JE IZRAZ NAŠE ISTINSKE FLUIDNE PRIRODE .

Doživljaj sebičnog koristoljubivog gada se rastopio !

Povezujući se sa svojom esencijom, povezani smo i sa esencijom te druge sobe. Naše oči promatraju ono što je iza pojavnosti i rezoniraju u bezuvjetnoj ljubavi sa esencijim tzv druge prividno odvojene osobe.

Tada je od sekundarnog značenja naša zajednička životna priča i drama.

Možda smo i dalje u fizičkom odnosu s tom osobom, možda i nismo, no mi sami se osjećamo mirni, ispunjeni i cjeloviti bez obzira na drugu osobu i što ona čini.

Svojom unutarnjom promjenom smo otvorili vrata da kreiramo kvalitetan odnos sa bilo kojom osobom.
Možda je to ista ili neka druga osoba.

Unutarnja promjena se manifestira kao naša svjesna pažnja na radost ili božansku inspiraciju u nama u trenutku sada. Tako božansko kreira kroz nas i sa nama.

Fizička manifestacija koju sada vidimo, postaje sekundarna i mi postajemo božanski izraz.

Oznake: SJEME BUDUĆNOSTI