Bezuvjetna radost

Sve zavisi koje značenje dajemo pojedinim neutralnim događajima ili akcijama

Postoje neka kolektivno usvojena uvjerenja ili stavovi koje većina ljudi nesvjesno prihvati kao normu i kriterij po kojoj prosuđuju.
Postoje po tom istom principu moralni i etički zakoni koji važe generalno i gotovo svi ih se pridržavaju ili krše. Tako će se mnogi ljudi imati konsenzus oko nekih stavova i interpretacija što se dešava vani.

Religija kao sustav uvjerenja o Bogu i što je ispravno, a što nije, jedan je takav program, koji definira na svoj način ovu realnost.
Treba naglasiti kako religije funkcioniraju na dualnom nivou, gdje se Boga promatra kao odvojenog i gdje se stvarnost promatra kroz etikete dobro i loše.
Duhovnost nadilazi ovu dualnost i omogućuje direktno iskustvo našeg jedinstva s božanskim, bez posrednika i bez stavljanja vela iluzornih prosudbi.
Stanje prave duhovnosti krasi slijeđenje božanskog vodstva ili unutarnje inspiracije kroz radost, umjesto posredovanja crkve ili gurua.

Isto tako bilo koja struka, kao npr. medicina ima svoje definicije i značenja, kojima određuje bolest i zdravlje. Ako neko ima povišen kolesterol dobiva dijagnozu i svrstavamo ga u bolesne osobe. Pošto je npr. granica normalne vrijednosti holesterola snižena, veći broj ljudi ulazi u kategoriju bolesnih, dok bi ih prije te promjene proglašavali zdravim.

Ljude trpamo u kućice medicinskih dijagnoza i oni time dobivaju nove identifikacije s kojima se bore.

Osim ovih kolektivnih etiketa, svatko od nas ima prema svom osobnom iskustvu, svoje individualne etikete, prosudbe ili očekivanja.
Tako neka osoba koja je imala negativno iskustvo prilikom vožnje u liftu ili u nekoj sličnoj situaciji, ima fobiju od vožnje liftom, dok većina drugih ljudi nema problema sa vožnjom u liftu.

Primjer: netko nam redovito, jednom tjedno dolazi u posjetu za vrijeme ručka i ruča s nama.

Koje su mogućnosti naših prosudbi ili značenja, koja pridodajemo tom ponavljajućem događaju.

-on me iskorištava, jer je i inače bezosjećajna škrtica
-o kako je prekrasno imati prijatelja, koji redovito dolazi i uživati u zajedničkom obroku
-ja se njemu sigurno sviđam i on me sigurno voli što dokazuje time, jer mi stalno dolazi
-o jadan on, usamljen je i zato dolazi k meni
- meni je drago da mu mogu pomoći, jer sigurno nema dovoljno novaca, pa zato dolazi k meni ručati
-on je tako duhovit i pametan pa mu ne zamjeram što dolazi baš za vrijeme ručka i usput i sebe namiri ručkom
-on je sebični gad, koji misli samo na sebe
-on je jedina osoba koja me se sjeti i dolazi me vidjeti, a svi drugi me zanemaruju
- on je tako divan da ne mogu dočekati kada će opet doći
-on je saboski zastupnik, pa mi možda zaposli sina
Itd. itd.

Često puta mi sami imamo više ovakvih etiketa, koja stavljamo na jednu situaciju ili osobu.
Ako su te prosudbe suprotne po polaritetu, onda nastaje naša unutarnja borba između tih prosudbi. Mi tu borbu onda obično projeciramo na van i smatramo okolnosti ili osobe za krivce našeg lošeg osjećanja i sukoba.

Dakle, mi imamo odnos sa svojim prosudbama o vanjskom, a ne sa samim osobama ili okolnostima.

Mi komuniciramo sa maskama ili velovima, koje smo stavili mi, kolektiv ili sama osoba na svoju čistu neutralnu esenciju.
Ne vidimo ispod pojavnosti i ne obraćamo pažnju na dublju vezu naših esencija, gdje smo jedno.
Zaboravljamo kako je to samo trenutna igra vanjskih pojavnosti i čvrsto se vežemo za značenja.
Zadržavamo se na površnom i vanjskom, to ozbiljno shvaćamo i identificiramo se. /On je moj muž, ona je moja prijateljica, ona je požrtvovna, ja sam vođa, ja sam krhka ženica itd. itd /

Naša prava priroda je fluidna i etikete trebaju biti tranzitorne. Već u sljedećem trenutku osoba igra neku drugu ulogu i nije zarobljena u starom identitetu.

Kada smo centrirani u svojoj esenciji, onda smo automatski povezani sa svima i onda vanjska igra uloga postaje sekundarna.

Osjećamo cjelovitost, bezuvjetnu ljubav i jedinstvo s drugom osobom, dok se istovremeno u vanjskom igra neka igra.
Možda je to igra suprostavljanja različitih stavova ili igra zaljubljenih ili igra gazde i njegovih robova, itd..

Kada smo svjesni ovoga procesa onda u trenutku sada možemo nevezanije promatrati razne životne priče ili drame u kojima smo istovremeno i promatrači i sudionici.

Pri tome smo svjesniji kako određene etikete ili prosudbe nisu suština osobe i kako nisu urezane u kamen.
Tada postajemo fleksibilniji i sami svjesno biramo drugačija značenja za pojedina događanja,situacije ili osobe.

Slobodnije i svjesnije sijemo novo sjemenje drugačije budućnosti, drugačijih odnosa i značenja za iste situacije.

Otvoreniji smo za slušanje inspiracije koja dolazi s božanskog izvora i koja je naše jedino vodstvo te tako imamo cjelovitiju sliku događanja. Vidimo vanjsku pojavnost i promjenjiva značenja, ali i osjećamo našu neraskidivu povezanost esencija ili ono što je ispod vanjske pojavnosti.

Tako bolje razumijemo ljude, jer ne sudimo po površnom, nego dobivamo cijeli paket značenja koje je većim dijelom osjetilno i nekognitivno, a ne samo ono što linearni um može kognitivno razumjeti.

Tu razliku možemo najbolje razumjeti kada usporedimo svoj dojam, kada netko govori iz srca i iz povezanosti s božanskim ili kada netko govori samo iz površnog mentala, koji je odvojen od svoje dubine.
Ovaj drugi govornik je dosadan, hladan i ne možemo duže zadržati pažnju na njegovom govoru, za razliku od prvog, koji nam je inspirativan i uz kojeg i sami dobivamo puno novih uvida i dubljih razumijevanja.

Došli smo do faze gdje sve više počinjemo razlikovati vanjska značenja ili velove iluzije od unutarnje esencije, odnosno njihovo jedinstvo.

Postali smo svjesniji što u trenutku sada vidimo pred sobom i kako je to kondenzat onoga što smo posadili u prošlosti.

Svjesni smo svoje moći da sada zasadimo novo sjeme i da pri tome nismo čvrsto vezani za ono što je sada već manifestirano ili izraslo, kao što niti nismo vezani za stalno provjeravanje raste li naše novoposađeno sjeme.

S iskustvom se sve lakše svjesno prebacujemo iz negativnih emocija u svoju radosnu esenciju i vezu s božanskim.
Tako dobivamo inspiraciju za novo sjeme, koje će narasti u novu milostiviju stvarnost.

Oznake: prosudbe. esencije