Bezuvjetna radost

Tko od nas ima nevino srce ? Pomisliti ćemo, nitko, jer je previše rana, razočarenja i zapisa prošlosti na srcu. No, odgovor nije točan.
Srca sviju nas su u potpunosti nevina, jer je to naše prirodno bogom dano stanje..
Istina je da preko njega ima velova, koji zaklanjaju njegovu svjetlost nevinosti i iskonske radosti.
To su slojevi starih programa, koji se sastoje od uvjerenja i emocionalnih stavova, ovo mi se sviđa, a ovo ne, ovo hoću, a ovo neću, trebam biti oprezan, sumnjati, kriv sam, itd. To su velovi memoriranih starih iskustava, očekivanja i navika. No oni nisu realni, mada ih naša percepcija drži tragično realnom i jedinom grubom stvarnošću. Kroz veo krivice ne vidimo svoju i tuđu nevinost i savršenstvo.



Goli Adam i Eva su pri padu, osjetili sram i zagrnuli su se prvim velom krivice te su uslijedili novi velovi tuge, straha, ljutnje, žudnje, ponosa itd. Obukli su se u velove kako bi se zaštitili i zaboravili što je ispod te odjeće. Potrebna je hrabrost da se ponovo skinu do gola i vide svoju pravu ljepotu i savršenost.

Početni stav priznavanja svoje nevinosti olakšava otpuštanje iluzornih prepreka u izražavanju jedinstva srca i božanskog Izvora.
Kada smo u trenutku svjesni svoje nevinosti, to pridonosi automatskom bujanju i cvjetanju našeg života i sve većeg izražavanja nevinosti našeg srca.
Bez obzira koliki teret prošlosti nosimo, možemo se trenutno prebaciti u onoga koji gleda nevinim očima.
Tada u drugima vidimo isto, bez obzira na njihovu vanjsku manifestaciju. Tada esencija gleda esenciju. Naša visoka vibracija susreće druge iste takve. Iskreno i nevino oko vidi ljepotu golotinje i božanstvenosti.

To nam inače lakše ide sa prirodom, nego sa ljudima, jer smo s njima uglavnom automatski uvjetovani da se ulovimo za programe, koji oni emitiraju./Kako bi se obranili, zaštitili ili dobili nešto /.



Dakle, ne trebamo čekati svoje potpuno pročišćenje, prosvjetljenje ili kako to već nazivamo u nekoj budućnosti !
Ne trebamo naporno tzv. “raditi na sebi i čišćenju “, jer smo obično pri tom biti vezani za iluzorni dio svoga izričaja. Tada se stalno vrtimo u negativnim ili nižim vibracijama. Stalno smo fiksirani na traženje negativnog i nepoželjnog te onda i ostajemo u tome.
SADA možemo osjetiti svoju izvornu nevinost i vezu s Izvorom i tako rascvjetati svoju ružu srca.

Što je moja najviša vizija ?

Biti u svakom trenutku u vezi sa svojim najdubljim osjećajem bezuvjetne ispunjenosti, mira, radosti, ljubavi, zadovoljstva, sigurnosti i inspiracije za akciju u trenutku. To znači nevezanost za vanjske uvjete i ostvarenje vanjskih ciljeva.

Biti svjesna svega u trenutku i na taj način otpuštati stare identifikacije sa mislima i emocijama.

Prepoznavati vibraciju želje i očekivanja, koji su iluzorne kategorije, jer tzv. ostvarenje prebacuju u budućnost, koja je samo mentalna tvorevina.

Znati i osjetiti razliku između želje i unutarnje inspiracije, koja je božji glas vodstva u meni.

Želja u sebi nosi okus straha, kako neće biti ostvarena i stvara trajnu čežnju i pohlepu. To je naša niža vibracija, koja nas zadržava u svijesti odvojenosti.
Inspiracija trenutka dolazi sa jednostavnim osjećajem : „To je to !“. Tu nema preispitivanja, sumnje, niti čežnje. Inspiracija u sebi nosi ogromnu moć i energiju. Njena pozadina je mir i radost i ona je jedini pravi motor za našu pravu akciju ili mirovanje.

Biti spremna na fleksibilno otpuštanje starih ciljeva, kako bi dopustila manifestaciju više kreacije, koja je potpuno usklađena sa najvišim božanskim obrascem.

Harmonija između prepuštanja i svjesnog odabira.

Kada kažemo vizija, obično pri tome podrazumijevamo fiksnu sliku naše želje u budućnosti, koja se naravno obično teško ostvaruje. I kada se ostvari, mi odmah imamo novu želju i ne znamo uživati u ostvarenom. Ne boravimo u sadašnjosti, gdje je jedino „mjesto“ stvarnoga života. Ponavljam, želja je samo naša niža vibracija i ona ne ide zajedno sa visokom vibracijom ljubavi radosti i mira.

Izgledna apsurdno, no treba otpustiti vezanost za sve slike naših najljepših želja, kako bi ostvarili isto, tj. dobili još bolje. Ego ne može niti zamisliti ono što je ljudsko najviše božje pravo.

To se obično kaže kako svoje želje trebamo predati Bogu.

Evo jedne druge parabole:
Zamislimo kako je naša najviša vizija nas samih, božanski skladni obrazac za nas, koji izgleda poput mreže, koja se u svakom trenuku stvara nanovo.
Možemo zamisliti paukovu mrežu, koja se iz centra sve više širi i gradi. Zamislimo da je u centru te mreže veliki pauk ili recimo Bog. To je naša jedinstvena božanska esencija, koja plete svoju kreaciju prema inspiraciji trenutka.

Ego možemo vidjeti kao nekog drugog malog paukića, koji je zapeo u veliku mrežu, zaspao i počeo u svojim mislima i snovima plesti svoju novu malu mrežicu. Ta nova mrežica nije usklađena sa cjelinom, mada iz perspektive paukića ima želju kreirati nešto savršeno.
Iz široke perspektive velikog pauka, on vidi da je mali paukić napravio u svojim mislima jedan čvorić u mreži, koji on svakako hoće sačuvati.
Mali paukić ne dopušta velikom pauku da mu kaže kako treba plesti svoju malu mrežu, kako bi ona bila povezana i usklađena sa velikom. On spava i ne čuje ništa. Mali paukić plete u mislima, u snu i dalje po svom i boji se velikog pauka, da mu ovaj ne pokida njegovu zamišljenu mrežu. Mali paukić se uporno moli velikome da mu pomogne napraviti njegov čvorić prema njegovoj odvojenoj želji, volji ili nacrtu, ali pri tom ne dopušta vodstvo i predaju velikom nacrtu. Tako mali paukić pati i živi u strašnom snu. On u mislima gradi svoju mrežu i dalje te nije svjestan velike stvarne fluidne mreže u kojoj se nalazi.

Veliki pauk pušta maloga pauka da sanjari i ne smeta ga njegov čvor, jer je on tako i onako samo proizvod misli ili eksperimentiranje sa jednom od beskrajnih mogućnosti. Veliki pauk strpljivo čeka da se mali probudi iz sna i da počne uživati u kokreiranju stvarne velike fluidne mreže, gdje će niti malog pauka biti dio neprekinute cjeline velike mreže.
Sve što treba pri tome porušiti su misli i očekivanja malog paukića, koji je počeo odvojeno misliti i osjećati.
Tkanje malog budnog paukića tada prestaje biti čvorićem ili blokadom u tijeku božanskog kreiranja skladne mreže.

Kada kažem čvorić, onda mislim na svijet koji stvaramo vani i koji nije usklađen s unutarnjim božanskim. Zato i kažemo da je to vanjsko iskustvo iluzija, kategorija odvojenog zamišljanja ili refleksije.



Dakle, moja primarna pažnja nije danas na vanjskim ciljevima ili viziji mog odvojenog čvorića, nego na unutarnjem i vezi sa velikom paukom. Jer, kako je rečeno kada težimo sjedinjenu s božanskim, onda je sve ostalo tome pridodano.

No tu je opet jedan trik i zamka: „ Imam jaku Želju da se sjedinim s božanskim !“. To je upravo glavna prepreka što u svim trenutcima sada, jednostavno nisam ono što jesam tj. jedno s božanskim i u dodiru sa inspiracijom i automatskim znanjem. Ne trebamo se razvijati u budućnosti i zasluživati da budemo ono što jesmo, jer jesmo već sada.

Biti u harmoniji s najvišom vizijom, znači da smo u rezonanciji sa skladnom pjesmom našeg srca, a ne sa vanjskim disonantnim tonovima i vezanosti za slike odvojenih želja.
Disonantni tonovi su prisutni u trenutku i kada ih zagrlimo svjesnošću tj. sa svojom esencijom, oni se raspršuju kao magla na suncu.
Ego ima želju da bude u trajnoj vanjskoj sreći i zato mu se ne sviđa prihvaćanje trenutka, koji nema tu vibraciju. On sam je u mislima stvorio tu vibraciju, no zbog težnje za savršenstvom je potiskuje. Jedini put do bezuvjetne sreće ili do istinskog ja, je da prihvati svoju iluzornu kreaciju i čuje glas velikog pauka.

Dakle, danas postajem svjesna svojih najviših vizija želja, kako bi svjesnost moje esencije raspršila sve ono što nije usklađeno s najvišim božanskim obrascem i na tom istom mjestu kreirala ono što je najbolje za mene u trenutku.

Otpuštam fiksne slike želja i svoja očekivanja puta do njihovih ostvarenja. To je moja jedina prepreka prema ostvarenju najviše božanske vizije za mene. Dozvoljavam božanskom u meni da me vodi kroz inspiraciju.

Svjesno dozvoljavam unutarnjoj radosti, entuzijazmu i dječjem čuđenju da budu polje neodređenog očekivanja čuda božanske kreacije. Kakav oblik će imati ta moja viša realnost ne znam, no radujem se, jer osjećam da je ona autentični izraz mene.
Tako će se sjediniti moja bezuvjetna radost sa uvjetnom radošću, koja je povezana s vanjskim oblikom božanske kreacije.
Ili moj mali paukić će radosno uživati u stvaranju oblika prema božanskom nacrtu. On će biti u harmoniji sa velikim paukom. Oblik mog vanjskog iskustva ili individualne mreže, će biti direktni izraz unutarnjeg velikog božanskog nacrta.

I na kraju, izrekoh puno riječi za ono što se može sažeti u ovo jednostavno: "Svjesno se prepuštam trenutku !"

Blagoslovljeno nam bilo svima i probudimo se !

Naježim se kada me netko nazove telefonom i kaže robotskim glasom: Dobar dan ja sam.......Hermina....iz firme...... Vi ste izvučeni........ itd. Do nedavno me jako ljutila manipulacija unutar trgovine, marketinga, gdje kvazi-naučeni marketinški stručnjaci uglavnom loše odglume ulogu srdačne neposrednosti, s ciljem pridobijanja za njihov proizvod, uslugu i sl. Nitko ne voli biti preveslan za tuđi uski interes. Naravno, to nije uvijek iskorištavanje, jer ima ponuda koje nam zaista odgovaraju i na koje svjesnim odabirom pristajemo, bez obzira kako je bila odigrana uloga promotora. On može biti manipulator, no to je njegova stvar.

.

Naša je odgovornost kako se mi ponašamo ili reagiramo. Tu nije problem u onima koji nas eventualno pokušavaju namamiti u svoju mrežu i od gladnog naivca napraviti poslušnog pohlepnog trajnog potrošača. To je jednostavno takva igra! Naša reakcija je bitna i uvijek imamo izbor.

No nije uvijek lako odoljeti izazovima trgovine. Osim toga, kupovina je jedan od glavnih ženskih lijekova za izlazak iz depresije, zar ne drage cure ? Kada dođem u neki trgovački centar, gdje obično puštaju glasnu ritmično- monotonu glazbu, koja je jedno od sredstva hipnoze kupaca, onda obično čujem u tom ritmu: Kupi, Kupi, Kupi…… ! To me nasmije i trgne iz mog upravo započetog stihijskog oduševljenog pohoda da potrpam u kolica sve što treba i ne treba. Da ne pričam o drugim subliminalnim porukama u reklamama na Tv i ostalim medijima, na kojima radi cijela industrija s jedinim ciljem, što više potrošača i profita. Oni nas svim silama uvjeravaju, kako baš to trebamo,…….pa ti odoli ! Mi nesvjesno progutamo udicu, koja nas vuče i tada postajemo hipnotizirani zombiji. Pri tome povjerujemo kako je baš to bio naš svjesni odabir te se ne osjećamo prevarenima, nego čak i ponosnima na svoju samostalnu odluku.





Ja sam do sada u luku izbjegavala sve ponude za mrežni marketing, a bilo ih je puno. Poslušala bi prezentaciju i bila prisutna na okupljanjima, koja su djelovale kao fanatične religiozne sekte, gdje su se svi klanjali i klicali Velikom Bogu Uspjeha i Bogatstva. Osobito mi je bilo „slatko“ kada bi se svi euforično ustali, izbezumljeno pljeskali i klicali ! To sve je bilo za mene neprihvatljivo i odbojno. No, ja bi ipak malo, kao pokušala nešto raditi, no u meni je kiptio otpor, kako ne želim biti poput onih koje sam vidjela u toj mreži. Bolje reći poput onih, kako sam ih ja vidjela i doživjela. Tako da to jednostavno nije išlo.

Naravno, sada znam da je to bio samo moj program, rezultat mojih uvjerenja, koja su privukla takve vanjske okolnosti. Moje ideje kako su svi trgovci lopovi, prevaranti, a kupci ovce, kako je teško doći do novaca i da se treba puno truditi i raditi…..itd.. Odabrala sam frekvenciju, gdje caruje manipulacija i svojim naočalama je vidjela svugdje. To je bio moj nesvjesni izbor. Moja uvjerenja su privukla upravo takve trgovce ili menagere i okupljanje u grupama, koje imaju tu istu zajedničku sličnu vibraciju.

To ne znači da oni više ne postoje sada u mom iskustvu. Znači samo da nisam više potpuno identificirana s njihovim značenjem, koje trenutno emitiraju. I dalje postoje igrači manipulacije i njihove žrtve, ali ih vidim iz drugačijeg ugla. Odnosno, nastojim ih šire promatrati. Ako me sada netko nazove, nema ljutnje. Svjesno budem u trenutku s tom osobom. Osjetim njenu esenciju, koja je uvjek čista i svjesno osjetim njenu trenutnu vibraciju, koju emitira na van. Svesnija sam od kuda ta osoba zaista govori i svojom slobodnom voljom odlučim interesira me ta ponuda ili ne. Ako ne, mirno kažem ne i zahvalim se. Sada mogu pomisliti: „O, draga Hermina, ime ti je poput Hermesa ili Merkura boga trgovaca, lopova, zavodnika, ali i boga božjeg glasnika. Koja je tvoja dublja poruka iza riječi koje si sada izgovorila ?.............Hvala ! „

To sve ne znači da sam osvijestila sve svoje suptilno potisnute sadržaje na tu temu. Itekako se zapletem povremeno. Da jesam, ne bi niti pisala o tome sada. No namjera mi je da u svakom trenutku budem svjesna i da što prije prepoznam kada utonem u neku identifikaciju s nekim uvjerenjem.

Ja sam ta koja privlači u svoj život upravo onakve osobe i situacije, kakva su moja uvjerenja.

Postoji više vrsta trgovaca, menagera, marketinških stručnjaka i sl.. Možemo reći više različitih nivoa igre :

-Prvo ih možemo grubo podijeliti na svjesne i nesvjesne, na manipulatore i iskrene te razne kombinacije istih.

-Sljedeća podjela je prema njihovom stupnju samopouzdanja.



Svi treninzi i edukacije su usmjereni upravo na ovaj aspekt, jer nesiguran prodavač je neuspješan prodavač, a to nije u interesu niti jedne kompanije. No naravno, ne smije biti opet previše samopouzdan i svoj, jer onda postoji opasnost da se odmetne od sistema robovske hijerarhije služenja izmišljenom vanjskom Velikom Bogu Bogatstva i Uspjeha. To se uglavnom teško može desiti. Ako i ode od jednog poslodavca, služiti će isto i drugoga, jer prvenstveno odano služi svojim uvjerenjima, koja ga snažno drže uz njegovo zlatno tele Uspjeha i Bogatstva /“Ja sam veliki gazda , menager, nitko mi ništa ne može !“/ . No kod većeg broja ljudi to je tele olovno ili kartonsko i predstavlja Božanstvo Pukog Preživljavanja. /„Važno je da ne tuku, ili bar ne jako ! Šuti, da ne dobiješ otkaz !“ /.Dakle, gotovo sve edukacije i treninzi su usmjereni na team building, kroz ego building. To je prosječna vibracija na kojoj živi većina nas zemljana.
No to se mijenja! Već ovoga trenutka !

Još opasniji su oni koji u igru upliću neke duhovne principe, ali ih na kraju na žalost izvrću, u svrhu još uspješnije manipulacije, kako bi se ostvario što veći profit.



-Slijedeća podjela je prema tome koliko trgovci vjeruju u sam posao, koji rade tj. u proizvod ili uslugu te da li su potpuno identificirani s njim i ulogom koju vrše ili su svjesniji slobodniji igrači.

Neki iskreno vjeruju u ono što reklamiraju i prodaju te onda djeluju autentičnije i imaju više uspjeha od onih, koji samo loše glume ono što su ih naučili. Neki od njih možda vjeruju, jer su i sami žrtve ili ribice koje su progutale udicu hijerarhijski višeg uvjerljivog manipulatora.



Na žalost među onima koji vjeruju u proizvod i/ili sebe kao uspješne menađere ili marketinške stručnjake ima puno fanatika, koji su potpuno identificirani sa svojom ulogom. Oni čak i kada znaju da njihov proizvod ili usluga nisu onakvi kakvim ga predstavljaju, imaju veliki uspjeh u svom poslu, jer vjeruju u sebe i svoj uspjeh. Oni uglavnom nisu svjesni da su vrhunski manipulatori i sebe doživljavaju kao pozitivne uspješne stručnjake. Njihove nesvjesne žrtve, ovce također mogu biti oduševljene tim odnosom, što je dokaz kako su ovi prvi savršeni manipulatori. No i to je samo jedan oblik igre. Možemo biti u ulozi žrtve ili svjesni potrošači i možemo svjesno ne pristati na takvu igru.



- I evo zadnje najpoželjnije skupine. Oni koji vjeruju u ono što rade mogu biti iskrene osobe, koje nevezano prihvaćaju igru trgovine i uživaju u tome. Uživaju u trenutku i samom procesu i nisu vezani za očekivanja i cilj te sve rade s lakoćom. Nisu vezani za uspjeh, a trenutni neuspjeh mirno prihvaćaju. Ne manipuliraju nikoga, niti svjesno, niti nesvjesno. Oni vjeruju u sebe, u svoju esenciju i unutarnje vodstvo, a ne vanjskim autoritetima. Nisu identificirani sa ulogom prodavača ili kupca. Znaju da proizvod ili usluga koju nude, nije niti njima, ni potencijalnim kupcima glavni izvor ispunjenja i zadovoljenja. Oni to prenose na svoje potencijalne kupce samim svojim rezonantnim prisustvom. Kupci to osjećaju i tako dobivaju priliku u rezonanciji sa autentičnim trgovcem, slobodnije izabrati i odlučiti što je zaista njihova trenutna potreba iznutra. Tako je kupcima olakšano da slušaju svoje srce, jer nisu pod pritiskom manipulatorske dopadljive udice i nagovaranja. Takvih je nažalost jako malo. To je ideal kome bi trebali težiti svi oni koji se upuštaju u takve poslove.

Mogli bi reći da takve osobe ne sakupljaju karmu. Naravno tu je primaran stupanj njihove svjesnosti i duhovne probuđenosti i takva osoba će biti uspješna u svakom poslu. Njoj nije potreban vanjski trening samopouzdanja i samopoštovanja, jer ona djeluje iz svoje esencije tj. jedinstva srca i uma. Ona zna automatski što je najbolje činiti ili ne činiti u trenutku. Za takve osobe kažemo da su u jasnom vodstvu božanske namjere tj. da je njihova mala volja jedno sa božjom voljom. To su onda sami hodajući bogovi Merkuri, a ne pijuni Merkurove iluzorne zavodljive igre. Znači da nisu identificirani sa ulogom koju igraju, nego sa svojim božanskom esencijom, koja je svjesni kreator. Tu postoji kongruentnost između onoga što osoba misli, osjeća i što izražava na van verbalno i neverbalno.



U svim ostalim slučajevima postoji nesrazmjer između unutarnjeg i vanjskog, što je glavna karakteristika nesvjesne ili svjesne manipulacije ili psiholoških problema osobe. Jedno misle, drugo osjećaju, treće govore, a četvrto rade. Tu nema krivice za takva ponašanja, jer svatko uči kroz svoja iskustva.

Dakle, prihvatimo odgovornost za svoja iskustva, jer smo ih sami kreirali i to uglavnom nesvjesno. Postanimo svjesni toga.
Ako osjetimo kako imamo reakciju na nekog manipulatora, trgovca, političara, šefa i sl. zapitajmo sebe: „ Zašto sam kreirala takvo iskustvo? „ Vjerojatno će prvo izletjeti opravdanja poput : „ Pa nisam ja kreirala i nisam luda da radim protiv sebe. To je suprotno od ono ga što želim………itd. „ Trebamo samo promatrati svoje ideje i emocije koje izlaze.
Zatim se možemo dalje pitati:
„Koja moja uvjerenja su prisutna u pozadini i vidim ih sada reflektirane kroz druge i ovu situaciju ?.......“
I tako smo prisutni u trenutku i promatramo svoje emocije, misli, osjete, koji tako budu raspršeni sa svjetlošću naše svjesnosti. Dakle, samo svjesna prisutnost u trenutku i stalno vraćanje na to!

Svatko od nas je trgovac, u svim područjima života. Prodajemo svoj rad za plaću, svoj trud i dotjerani izgled za prihvaćanje, ugled i poštovanje, prodajemo svoja uvjerenja, ideale, lijepe riječi, prijetnje, ucjene, obećanja itd.
Naravno, to sve može biti na način manipulacije, najčešće nesvjesne, ali i iskreno prodavanje čistog božanskog kreativnog uratka, koji sve obogaćuje. Tako vrhunski umjetnici, gdje je njihova mala volja jedno sa božjom, čine velika umjetnička djela, koja su dalja božanska inspiracija, onima koja ih prihvate iz svoje dubine i srcem.



Ovo što ja sada iznosim je isto tako jedna od ponuda i proizvod, koji možete kupiti, konzumirati ili ne. Svatko je odgovoran za sebe i treba osjetiti što je za njega.

Neka nas sve vodi srce, kroz osjećaj inspiracije, koji dolazi iznutra !

wave:

Obilje je naše prirodno stanje ili pravo !

Svi se kunemo kako želimo obilje, a ne ostvarujemo ga.

Zašto?

Zato što u zatvorenu bocu od litre stane samo jedna litra i iluzorno je očekivati da u njoj možemo imati 10 litara. Možemo nabaviti bocu od 10 litara, pa ćemo imati maksimalno 10 litara, ali ni kapi više. Jedno vrijeme možemo biti zadovoljni i sigurni sa tih 10 litara, no poželjeti ćemo više i to stvara opet „probleme“.
Božansko obilje znači beskonačni tijek beskonačne energije, ljubavi, radosti, mogućnosti, novca i materijalnog obilja. Ono nikako ne može egzistirati u zatvorenoj boci, ma kakav kapacitet ona imala.

Kada priželjkujemo više, to je impuls da nas život prodrma, kako bi nam ostvario želju. Moramo ukloniti staro, kako bi na to mjesto moglo doći novo. Možemo reći kako je destrukcija ili kaos samo privremena faza u rekonstrukciji, koja vodi na viši nivo reda.
Mi to doživljavamo kao nelagodu i negativnost, jer nas život želi izbaciti iz naše sigurnosti, ugode i poznatog unutar zatvorene boce. Život nam priušti neki „nesretni“ događaj, koji nam nasilno probuši bocu. Mi to doživljavamo kao tragediju, jer nam naša dragocjena tekućina počinje curiti van i to pobuđuje strahove i ostale negativne emocije. Tada smo prisiljeni da maknemo čep kako bi dopustili utjecanje u šuplju bocu i donekle umanjili „gubitak „. Ako to ne učinimo sami, onda nam život priredi drugi neželjeni incident, koji nam nasilno otvori čep i tekućina počinje ulaziti u bocu. Ako je tada količina tekućine koja ulazi, jednaka onoj koja istječe kroz rupu na dnu, mi se najednom počinjemo osjećati dobro, lagano i ispunjeni. Mi smo se tada uskladili sa tijekom energije koje dolazi s božanskog Izvora i postali protočna cijev beskonačne božanske energije, života ili vitalnosti. Mi počinjemo živjeti u spontanoj lakoći obilja. Koliko primamo, toliko i dajemo ! Naravno i tu postoje stupnjevi u razvoju te protočnosti i recimo količine životne energije, koja prolazi kroz nas.

No ako je dotok veći od odljeva, to u nama stvara pritisak, nelagodu. Voda postaje ustajala /sklonost prema infekcijama /i mi imamo sve više boli od tog pritiska /razne bolesti i bolovi, ljutnja, napor i trud itd./. Takvo stanje možemo kratkotrajno percipirati kao obilje ili bogatstvo, no ono to nije. Kao što bi se progresivno napuhivao i povećavao balon, kada bi u njega lijevali sve veće količine tekućine, tako se i naš ego počinje napuhavati, sa prividom kako je velik i moćan. Možda smo uštedili puno novaca, ostvarili ugled i privremeno smo zadovoljni količinom tekućine u našoj boci ili balonu. No kad-tad taj balon će trebati puknuti ili će naša boca biti nasilno probušena. Naše prirodno stanje je da tečemo i budemo u jedinstvu sa svime, a dok smo izolirani u boci ili balonu, ne koristimo svoju autentičnost i obilje mogućnosti, koje je naše prirodno pravo i stanje.

Ako je odljev veći od dotoka, mi se nalazimo u modu žrtve, siromaha, gubitnika, nemamo energije, snage, povjerenja, novca itd. Naravno, nije to tako jednostavno, jer na jednom nivou ili području života možemo biti u oskudici, a u drugom u višku.

Koji je izlaz iz toga ? Dvije mogućnosti !
Ili čekati da nam život kroz patnju, od boce nasilno napravi protočnu cijev ili da sami dobrovoljno otvorimo bocu i skinemo dno boce. Tada je to nježan ili milostivi način da se otvorimo prema svojoj pravoj prirodi i obilju.
Kada smo u svijesti „odvojene boce“ onda naše malo ja nastoji kontrolirati primanje i davanje. To je donekle moguće, ako je dotok tekućine ili energije malen i tada malo ja to još može linearno savladavati i pratiti.
No naše prirodno stanje je multidimenzionalnost i malo ja ne može imati kontrolu nad tim. Malo ja živi u linearnom svijetu i vremenu.
U stvarnom životu ne postoje samo dva otvora za ulazak i izlazak životne energije.

Strah našeg malog ja da će izgubiti kontrolu ili se rasprsnuti kao balon ili nestati, glavni je razlog koji nas drži van obilja.

Zato sve religije i duhovni putevi sugeriraju prepuštanje ili prihvaćanje onoga što dolazi trenutku, uz potpuno povjerenje.
To je prirodni način da dozvolimo božanskom da nam donese ono što je usklađeno sa cjelinom i da se nadiđe opsesija za kontrolom. Takvo stanje je automatski stanje obilja i slobode.

Možemo se prema obilju kretati u koracima po spiralnim stepenicama, gdje postupno nabavljamo sve veće boce i imamo kontrolirane ventile, koji određuju određeni dotok i odljev. Kako širimo svjesnost, otpuštamo stara uvjerenja i imamo sve šire kognitivno razumijevanje, možemo si priuštiti sve veće boce. Naš ego postupno širi granice, odbacuje stare programe i uvjerenja i nadomješta ih širim i fleksibilnijim uvjerenjima. Nakon toga može upasti u svoju vlastitu zamku, kao tzv. duhovni ego, koji zaustavlja proces širenja.

Sve veće boce su manifestacija našeg duhovnog i svjetovnog napredovanja i razvoja. No ne zaboravimo da naša suština nije „ boco-egzistencija „. Kad-tad izlazimo iz boce, kao duh koji je bio milenijima zatvoren u Aladinovoj svjetiljki. Tada nam se naše čežnje srca počinu zaista spontano i ostvarivati. Isto tako i pile mora izaći iz jaja i pri tom polomiti ljusku. Lomljenje stare ljuske je otvaranje čistog prostora, kako bi u njega mogao utjecati novi život i kreacija. Taj proces nas plaši i u nama izaziva otpore.
Duhovni put većine je ovakav postupan proces, no neki u trenu dožive buđenje i probude se u svojoj svijesti, kao protočna rijeka, koja je jedinstveni, neodvojeni dio cjelokupnosti sve vode i oceana.

Alimine kaže kako imamo 144 vrata koja trebaju biti otvorena, kako bi bili protočni za obilje.
To su na fizičkom nivou neke točke i zglobovi, koji trebaju postati fleksibilni i otvoreni /Joga i tjelesna aktivnost otvaraju blokade ili „zatvorena vrata“ /. Na nivou akupunkturnih meridijana također postoje blokade, kao i na nivou naše emocionalne i mentalne ekspresije .

Kada se otvore vrata, onda najednom nagrne veća količina energije, informacija, prilika itd. te naše malo ja može biti prestrašeno od te navale obilja. Ono se ne snalazi, preplavljeno je, jer uobičajenim načinom više ne može kontrolirati sve. Ukrcava se u čamac za spašavanje, no njegov čamac istovremeno počinje propuštati na sve strane i to izaziva još veću paniku. Pri tome malo ja zaboravlja da je njegova suština ta voda i da se voda ne može utopiti u vodi.

Uzmimo moj primjer. Ja sam u svojoj boci koju sam polagano povećavala i proširivala njenu protočnost, ostvarila određeni nivo sklada i zadovoljavajuću situaciju. U toj boci sam znala pisati ovakve tekstove. Slala sam ih samo svojim prijateljima, za koje sam mislila da im mogu biti inspirativni. Prije neki dan sam se odlučila ubaciti u širu rijeku svog života i otvorila sam ovaj blog, koji je dostupan većem broju ljudi. Također sam se u jednom danu uključila u 3 društvene mreže, koje sam do sada izbjegavala. Tako se automatski povećala rijeka ljudi s kojom sam počela komunicirati. To sam svjesno napravila da vidim kako ću se nositi sa većom količinom podražaja, energije i izazova. Sada promatram moje otpore, koji izlaze u toj novoj situaciji. Povremeno moje malo ja želi zadržati kontrolu i dozirati razinu komunikacije i nadolazećeg vala energije, na nivo na koji je do sada naviklo. / Npr. ne da mi baš sada odgovarati na neki mail ili poticaj izvana, jer hoću malo mira /. No kako možemo primiti darove obilja, ako držimo zatvorena vrata za njih. Počinju se najednom dešavati nove izazovne situacije i nove mogućnosti. Ja mogu ostati u svojoj sigurnoj oazi mira, no tako možda propuštam novo živo iskustvo. Prepoznala sam i svoje nestrpljenje, koje je jedan od izraza potrebe ega da kontrolira. Naime zasulo me obilje novih ideja i entuzijazma, a egić se odmah uključio u svoju kontrolu, kako će ih sprovesti, organizirati i izazvao nestrpljenje, jer to sve ne može biti odmah i planski kontrolirano.

Potrebno je prepuštanje i puštanje životu da donese u trenutku, ono što je najbolje, bez brige i straha maloga ja. Tu onda nema mjesta nestrpljenju, brzi, kontroli ili sumnji.

Pošto smo svi jedno i pošto nam druge osobe reflektiraju naše aspekte, vidim slične procese kod moje okoline. To mi ukazuje na one moje sakrivene dijelove koje inače ne vidim. Npr. moja prijateljica je izgubila mobitel i nije mogla kasnije uspostaviti cijeli dan internetsku vezu s novim mobom. To je reflektiralo moj aspekt, koji je suprotan od onoga što sam trenutno započela, skok u mrežu interneta. To je refleksna slika moje aktivacije strahova od prepuštanja i otvaranja, koja mi je postala vidljiva. Ili npr. jedna moja bliska osoba se počela intenzivnije bojati kako će možda izgubiti posao, što je refleksija mojih strahova u prepuštanju nepoznatom, jer sam i sama počela razmišljati o dodatnom poslu.
Ako skočim u prazno, što će biti sa mnom ? Gdje je moja prava sigurnost? Otvaraju se mnoga pitanja i preispitivanja onoga što sam uzimala zdravo za gotovo ! Mogu reći kako se intenzitet mog života naglo povećao i jasnije su mi sve blokade, koje s procesom osvještavanja još brže otpuštam.

Prepuštanje životu i otvorenost, ne znači biranje nadolazećih iskustava: „Ovo hoću, sviđa mi se, ne sviđa i ovome ne dozvoljavam pristup“. Tako blokiramo svoju fluidnost i ne dozvoljavamo životu da teče kroz nas. Sama iskustva nemaju niti pozitivan, ni negativan predznak. Naš ego im sekundarno lijepi značenja i tako stvara osnovu za blokade ili govorenje životu NE
.
Ima još jedna interesantna stvar.

Zamislimo da imamo kuću tik uz rijeku, koja je nabujala i naša kuća joj postaje prepreka u njenom tijeku. Kada imamo zatvorena vrata onda voda koja želi uči kroz njih udara o njih i prisiljena je trenutno promijeniti smjer. Stvara se bujica nagomilane vode koja se vraća nazad. To obrtanje smjera tijeka vode odgovara našoj emociji straha. Strah je obrnuta zrcalna slika naše osnovne vibracije ljubavi, životne energije ili esencije. Znači naše opiranje tijeku života stvara strah. Kada otvorimo vrata rijeci života, ona nastavi teći u pravom smjeru i tada ta energija straha mijenja svoj oblik u tzv. pozitivnu emociju. Znači to je ista voda, samo se razlikuje smjer njenog kretanja. Ogromna moć bujice ili straha, postaje naša ogromna nova pozitivna snaga.
Na fizičkom nivou se energetske blokade ili zaustavljena i nagomilana energija manifestiraju kao bol. To možemo zamisliti kao da udaranje bujice vode izaziva bol naših zatvorenih vata, ako povjerujemo da ona mogu osjećati. Vidimo da se isti mehanizmi fenomena na različiim nivoima drugačije doživljavaju.

Zašto je sam proces otvaranja vrata težak ili bolan:

1. Mi se osjećamo sigurno u zatvorenoj prostoriji, gdje nam je sve poznato i sigurno. /Posjedujemo siguran posao, svoju imovinu, nekretnine, poziciju u društvu, navike, mislimo kako posjedujemo djecu, partnera, prijatelje, bračni garantirani seks itd./

2. Iza vrata je nepoznati svijet, koji može biti opasan i ugroziti našu uspostavljenu ravnotežu i koliko- toliku sreću ili bar osnovno preživljavanje.

3. Prije nego što energija počne skladno u nama cirkulirati, samo otvaranje vrata može izazvati trenutni šok ili nelagodu i to želimo izbjeći.

Instinktivno znamo da se ispred vrata nakupila bujica emocija i životne energije, koja je u zastoju i to zovemo strahom. Znamo da ako naglo otvorimo vrata ona može nahrupiti u našu prostoriju i porušiti sve u prostoriji.
/Zato mudriji postupno otvaraju vrata sve više i istovremeno dobrovoljno sami pospremaju i bacaju suvišne stvari, koje se nalaze u njihovoj zatvorenoj prostoriji, kako bi voda mogla teći, bez da napravi ikakvu štetu. Oslobađaju se od starih uvjerenja i navika i programa, koji su prepreka našoj protočnosti i odluče da će pogledati u taj svoj strah, koji su do sada držali potisnutim, iza vrata. Svjesno dočekuju svaki trenutak i tako ne dolazi do gomilanja, potiskivanja i ekstremnih grubih promjena./

4. Otvorena vrata mogu povećati tijek životne energije u nama, što na površinu snažnije isplavljuje sve nečistoće, koje također ne želimo vidjeti ili izbjeći. No, ne trebamo se toga bojati, jer je to samo dio procesa oslobađanja od tzv. nečistoća ili blokada.

Vijesti:
Pod pokrovteljstvom gradonačelnika
u Remetincu započinju tradicionalni
„Dani otvorenih vrata „!


Osnovno prirodno pravilo života kaže kako je naše vanjsko iskustvo refleksija našeg unutarnjeg stanja ili vibracije u kojoj se nalazimo. Kada smo svoju prostoriju ili bocu ili balon u kojoj živimo počistili od starih stvari, emocija i uvjerenja ili onoga što nazivamo podsvjesnim sadržajem, onda dolazimo do svoje esencije, koja zrači visokom vibracijom. Tada ta naša visoka vibracija unutar nas izražava sebe i vani kao život u višoj vibraciji. Znači ako iznutra emitiramo ljubav i radost, ona se manifestira i u našim vanjskim životnim okolnostima. No dok god imamo u podsvijesti sakrivene neke niže vibracije i stare rane, one nam privlače rezonancijom iste takve vanjske okolnosti. Zato su nam te vanjske okolnosti, koje nam se baš ne sviđaju, dar koji nam ukazuje na ono što u tom trenu možemo otpustiti. Ako im stavimo etiketu prokletstva, onda to one zaista i jesu. Svemir nam daje sve što tražimo.

Protočnost za obilje znači kako dopuštamo životu da prolazi kroz nas i da je naš vanjski izraz, izraz naše esencije. No, isto tako znači kako dopuštamo da naš izvanjski izraz bude i izraz naših podsvjesnih tzv. mrlja, jer je to način za oslobođenje od njih i iluzije tzv. negativnog.

Obilje je moguće kada smo protočni na svim nivoima i kada živimo svoju multidimenzionalnost i bezvremenost. Vanjsko obilje novca, ljubavi, radosti i tečne ugodne komunikacije sa drugima je tada izraz naše unutarnjeg obilja ili naše suštine ili prave prirode.

Ako nismo maknuli velove podsvijesti, koji sprečavaju da vani bude vidljiv sjaj svjetlosti naše esencije, onda je naše vanjsko iskustvo, iskustvo oskudice i ograničenja te borbe i truda, kako bi se preživjelo ili došlo do materijalnog bogatstva. No, čak i kada imamo puno novca, onda to nije rezultat pravog obilja, nego privremeno vanjsko stanje, koje neminovno mora dotaknuti svoj suprotni pol, gubitka i siromaštva. Pogotovo ako je povezano sa škrtošću. Tada ostajemo zarobljeni u vanjskoj borbi i pohlepnom, sumnjičavom ratu za novac i bogatstvo, uz traženje svoje sigurnosti u nestalnosti vanjskog. Kada nismo fiksirani na preživljavanje u vanjskom, nego se centriramo u svojoj sigurnoj radosnoj esenciji, onda se spontano i vani počinju manifestirati situacije obilja. Ne zato što smo sposobni biznismeni, nego zato što smo ono što jesmo. Zato što živimo svoju esenciju, sebe.

Obilje je naše jedino prirodno stanje ili pravo ! Ostalo je samo privid, koji stvaramo kako bi spoznali sebe !

Danas moje srce gori radošću za svaki trenutak, Svaki trenutak je slavlje. Iz srca izvire duboko poštovanje za sve. Radost, jasnoća, ispunjenost, mir i povremeno suze koje pomažu rastapanje u nemjerljivosti ljepote života ! Osjećaj lakoće, širenja, pojačane percepcije i izoštrenih osjetila ! Uživanje u pjevu ptičica,....zvono crkve......nedjeljni dah....miris juhe ! Radost koja buja kao plamenovi energije koji uzdižu, bezrazložni entuzijazam,….. zahvalnost,........ ljubav…………….eto crtice za današnji osnovni ton i frekvenciju ovog dana... i svih ostalih trenutaka i dana !

Uvjetovana radost je radost kakvu svi dobro poznajemo i čeznemo za njom. U našem vanjskom iskustvu nam se mora desiti nešto lijepo ili dobro, kako bi se radovali.
Bezuvjetnu radost svi „imamo“ stalno, ali je nismo stalno svjesni. Dakle, njena prisutnost je bezuvjetna /bez vanjskog uvjeta/, što znači da ništa iz vana ne utječe na nju i ne potiče je.To je naše prirodno stanje, kvaliteta naše suštine bivanja. Naša esencija je jedinstvo kvaliteta, koje su neodvojive i čine cjelinu, no možemo ih izraziti sa odvojenim pojmovima, kao što su: mir, radost, ljubav, prihvaćanje, prepuštanje, energiziranost,vitalnost, povjerenje, poštovanje, zahvalnost, obožavanje, zadovoljstvo isl.. Dakle osjećaj radosti u sebi nosi sve ove druge navedene kvalitete. Radost može varirati od tihe, mirne pozadinske radosti, do osjećaja blaženstva i pršteće ekstaze.
To je radost koja jednostavno jeste, jer je dio našeg beskonačne božanstvenosti u jedinstvu s božanskim Izvorom. Ona je visoka, trajna vibracija, koja se razlikuje od površnih emocija. Bezuvjetna radost je „podloga“,”polje „ gdje se sve ostalo dešava. Svjesnom centriranošću u našem središtu, u dubini, postajemo svjesni te unutarnje bezuvjetne radosti. Kada stišamo um i očistimo srce od velova pristranih emocija, nađemo se u tom polju radosti i mira, koji nema oblik, niti značenje. To je "polje" u kome izvire naša kreacija, koja ima oblik. Naš ego tom obliku pripisuje neko sekundarno značenje, s kojim ga najčešće identificiramo.

Moguće je istovremeno percipirati tu dubinsku radost s drugim površnim emocijama, koje dolaze i odlaze.Tako istovremeno možemo biti svjesni grča u želucu, radi nekog vanjskog događaja, ali i pozadinske duboke radosti. Tada smo svjesni igrači, koji znaju da je to samo iluzorna igra te pri tom znamo tko smo. No većina sklizne u identifikaciju sa nelagodom i tada previđa svoju duboku suštinu, koja je nepovrediva i uvjek radosna. Tako prestajemo biti svjesni stvoga stvarnoga radosnog ja i povjerujemo u iluziju nelagode. Počinjemo tada rezonirati sa niskom vibracijom, koja je potaknuta iz vana i onda automatski namiještamo našu percepciju na doživljavanje negativnog i borbe. Tako ostajemo zarobljeni na nižoj frekvenciji, gdje postajemo žrtve i dalje privlačimo takva slična iskustva. Ta samoispunjujuća proročanstva su nam dokaz, kako smo bili u pravu i kako je ovaj svijet neprijateljski ili zao te se stalno vrtimo u istom krugu.
To je kao kada namjestimo frekvenciju na jednu radio postaju i onda možemo čuti program samo s te postaje. Mi možemo čeznuti za radošću, no ne možemo je nasilno izazvati, jer smo na tom radio kanalu, koja ne emitira radost.
No imamo mogućnost da se u trenu svjesno vratimo k sebi, svome stvarnom ja. Da se prebacimo na drugi radio kanal sa visokom frekvencijom radosti. Kidanje identifikacije sa iluzornom nelagodom, nas postavlja u ulogu nepristranog i nevezanog promatrača, koji zna da je njegova esencija netaknuta. Tako počinjemo uživati u životnim igrama, jer nas više ne apsorbiraju potpuno. Tada znamo da smo iznad pozitivnog i iznad negativnog i da su to samo naši instrumenti za zaplet interesantne priče. Radosna esencija ili kreator, kreira te priče i mi smo svjesni da smo kreatori, a ne sama kreacija.

Usredotočeni smo na radio-kanal radosti, koji svira radosnu pjesmu. Imamo na ušima slušalice i slobodno uživamo. Istovremeno nam u prostoriju može doći neka osoba, koja na ramenu nosi tranzistor, koji trenutno emitira stanicu s programom uobičajene svađe iz Sabora. Mi i dalje čujemo harmoničnu skladnu pjesmu radosti i ne prebacujemo se na kanal saborskog igrokaza. Mi čujemo istovremeno i taj svadljuckavi kanal, ali radosna pjesma nas održava u stabilnom radosnom raspoloženju i mi tada nepristrano i mirno sve promatramo. Radio postaja disonatnih tonova nije tako glasna da bi nas omela u našoj radosti. Mi joj dopuštamo da bude, jer trenutno i jeste. Prihvaćamo je bez borbe i znamo da će uskoro emitirati nešto drugačije.

Radost je naše prirodno stanje, no najljepše je kada se ta radost u potpunosti izražava, ne samo u našoj dubini nego i na površini, kroz našu vanjsku ekspresiju. Unutarnja i vanjska radost tada postaju jedno. Kreator i kreacija postaju jedno. To je susretanje bezuvjetnog sa uvjetnim. Vibracija polja naše esencije se sjedinjuje sa vanjskom emocijom radosti npr. radi iskustva prekrasnog sunčanog dana ili čak rijetkog trenutka sklada političara u Saboru. Tada smo jasno svjesni radosti i mi i svi ljudi oko nas, jer nas podiže energetski i zarazno se širi. Tu radost možemo nazvati veseljem ili srećom i povezana je sa smijehom i humorom, osjećajem lakoće, slobode, strastvenog izražavanja te osjećajem prštenja i širenja.

Prisutnost radosti znači da smo otvoreni, budni te kao takvi možemo konstruktivno surađivati sa drugim ljudima.Tada naša unutarnja radost prepoznaje unutarnju radost druge osobe. Ako druga osoba nije toga svjesna, mi možemo svjesno pojačati svoju vanjsku ekspresiju radosti i tako“ podignuti“ i drugu osobu. No i samim svojim tihim prisustvom, žračeći energijom radosti činimo isto.Takva atmosfera je plodno polje, gdje sve dobro raste i cvjeta.

Oznake: svjesnost