Pregled posta

BEZUVJETNA RADOST

Danas moje srce gori radošću za svaki trenutak, Svaki trenutak je slavlje. Iz srca izvire duboko poštovanje za sve. Radost, jasnoća, ispunjenost, mir i povremeno suze koje pomažu rastapanje u nemjerljivosti ljepote života ! Osjećaj lakoće, širenja, pojačane percepcije i izoštrenih osjetila ! Uživanje u pjevu ptičica,....zvono crkve......nedjeljni dah....miris juhe ! Radost koja buja kao plamenovi energije koji uzdižu, bezrazložni entuzijazam,….. zahvalnost,........ ljubav…………….eto crtice za današnji osnovni ton i frekvenciju ovog dana... i svih ostalih trenutaka i dana !

Uvjetovana radost je radost kakvu svi dobro poznajemo i čeznemo za njom. U našem vanjskom iskustvu nam se mora desiti nešto lijepo ili dobro, kako bi se radovali.
Bezuvjetnu radost svi „imamo“ stalno, ali je nismo stalno svjesni. Dakle, njena prisutnost je bezuvjetna /bez vanjskog uvjeta/, što znači da ništa iz vana ne utječe na nju i ne potiče je.To je naše prirodno stanje, kvaliteta naše suštine bivanja. Naša esencija je jedinstvo kvaliteta, koje su neodvojive i čine cjelinu, no možemo ih izraziti sa odvojenim pojmovima, kao što su: mir, radost, ljubav, prihvaćanje, prepuštanje, energiziranost,vitalnost, povjerenje, poštovanje, zahvalnost, obožavanje, zadovoljstvo isl.. Dakle osjećaj radosti u sebi nosi sve ove druge navedene kvalitete. Radost može varirati od tihe, mirne pozadinske radosti, do osjećaja blaženstva i pršteće ekstaze.
To je radost koja jednostavno jeste, jer je dio našeg beskonačne božanstvenosti u jedinstvu s božanskim Izvorom. Ona je visoka, trajna vibracija, koja se razlikuje od površnih emocija. Bezuvjetna radost je „podloga“,”polje „ gdje se sve ostalo dešava. Svjesnom centriranošću u našem središtu, u dubini, postajemo svjesni te unutarnje bezuvjetne radosti. Kada stišamo um i očistimo srce od velova pristranih emocija, nađemo se u tom polju radosti i mira, koji nema oblik, niti značenje. To je "polje" u kome izvire naša kreacija, koja ima oblik. Naš ego tom obliku pripisuje neko sekundarno značenje, s kojim ga najčešće identificiramo.

Moguće je istovremeno percipirati tu dubinsku radost s drugim površnim emocijama, koje dolaze i odlaze.Tako istovremeno možemo biti svjesni grča u želucu, radi nekog vanjskog događaja, ali i pozadinske duboke radosti. Tada smo svjesni igrači, koji znaju da je to samo iluzorna igra te pri tom znamo tko smo. No većina sklizne u identifikaciju sa nelagodom i tada previđa svoju duboku suštinu, koja je nepovrediva i uvjek radosna. Tako prestajemo biti svjesni stvoga stvarnoga radosnog ja i povjerujemo u iluziju nelagode. Počinjemo tada rezonirati sa niskom vibracijom, koja je potaknuta iz vana i onda automatski namiještamo našu percepciju na doživljavanje negativnog i borbe. Tako ostajemo zarobljeni na nižoj frekvenciji, gdje postajemo žrtve i dalje privlačimo takva slična iskustva. Ta samoispunjujuća proročanstva su nam dokaz, kako smo bili u pravu i kako je ovaj svijet neprijateljski ili zao te se stalno vrtimo u istom krugu.
To je kao kada namjestimo frekvenciju na jednu radio postaju i onda možemo čuti program samo s te postaje. Mi možemo čeznuti za radošću, no ne možemo je nasilno izazvati, jer smo na tom radio kanalu, koja ne emitira radost.
No imamo mogućnost da se u trenu svjesno vratimo k sebi, svome stvarnom ja. Da se prebacimo na drugi radio kanal sa visokom frekvencijom radosti. Kidanje identifikacije sa iluzornom nelagodom, nas postavlja u ulogu nepristranog i nevezanog promatrača, koji zna da je njegova esencija netaknuta. Tako počinjemo uživati u životnim igrama, jer nas više ne apsorbiraju potpuno. Tada znamo da smo iznad pozitivnog i iznad negativnog i da su to samo naši instrumenti za zaplet interesantne priče. Radosna esencija ili kreator, kreira te priče i mi smo svjesni da smo kreatori, a ne sama kreacija.

Usredotočeni smo na radio-kanal radosti, koji svira radosnu pjesmu. Imamo na ušima slušalice i slobodno uživamo. Istovremeno nam u prostoriju može doći neka osoba, koja na ramenu nosi tranzistor, koji trenutno emitira stanicu s programom uobičajene svađe iz Sabora. Mi i dalje čujemo harmoničnu skladnu pjesmu radosti i ne prebacujemo se na kanal saborskog igrokaza. Mi čujemo istovremeno i taj svadljuckavi kanal, ali radosna pjesma nas održava u stabilnom radosnom raspoloženju i mi tada nepristrano i mirno sve promatramo. Radio postaja disonatnih tonova nije tako glasna da bi nas omela u našoj radosti. Mi joj dopuštamo da bude, jer trenutno i jeste. Prihvaćamo je bez borbe i znamo da će uskoro emitirati nešto drugačije.

Radost je naše prirodno stanje, no najljepše je kada se ta radost u potpunosti izražava, ne samo u našoj dubini nego i na površini, kroz našu vanjsku ekspresiju. Unutarnja i vanjska radost tada postaju jedno. Kreator i kreacija postaju jedno. To je susretanje bezuvjetnog sa uvjetnim. Vibracija polja naše esencije se sjedinjuje sa vanjskom emocijom radosti npr. radi iskustva prekrasnog sunčanog dana ili čak rijetkog trenutka sklada političara u Saboru. Tada smo jasno svjesni radosti i mi i svi ljudi oko nas, jer nas podiže energetski i zarazno se širi. Tu radost možemo nazvati veseljem ili srećom i povezana je sa smijehom i humorom, osjećajem lakoće, slobode, strastvenog izražavanja te osjećajem prštenja i širenja.

Prisutnost radosti znači da smo otvoreni, budni te kao takvi možemo konstruktivno surađivati sa drugim ljudima.Tada naša unutarnja radost prepoznaje unutarnju radost druge osobe. Ako druga osoba nije toga svjesna, mi možemo svjesno pojačati svoju vanjsku ekspresiju radosti i tako“ podignuti“ i drugu osobu. No i samim svojim tihim prisustvom, žračeći energijom radosti činimo isto.Takva atmosfera je plodno polje, gdje sve dobro raste i cvjeta.


Post je objavljen 05.03.2016. u 22:34 sati.