Pregled posta

OTPOR PREMA OBILJU

wave:

Obilje je naše prirodno stanje ili pravo !

Svi se kunemo kako želimo obilje, a ne ostvarujemo ga.

Zašto?

Zato što u zatvorenu bocu od litre stane samo jedna litra i iluzorno je očekivati da u njoj možemo imati 10 litara. Možemo nabaviti bocu od 10 litara, pa ćemo imati maksimalno 10 litara, ali ni kapi više. Jedno vrijeme možemo biti zadovoljni i sigurni sa tih 10 litara, no poželjeti ćemo više i to stvara opet „probleme“.
Božansko obilje znači beskonačni tijek beskonačne energije, ljubavi, radosti, mogućnosti, novca i materijalnog obilja. Ono nikako ne može egzistirati u zatvorenoj boci, ma kakav kapacitet ona imala.

Kada priželjkujemo više, to je impuls da nas život prodrma, kako bi nam ostvario želju. Moramo ukloniti staro, kako bi na to mjesto moglo doći novo. Možemo reći kako je destrukcija ili kaos samo privremena faza u rekonstrukciji, koja vodi na viši nivo reda.
Mi to doživljavamo kao nelagodu i negativnost, jer nas život želi izbaciti iz naše sigurnosti, ugode i poznatog unutar zatvorene boce. Život nam priušti neki „nesretni“ događaj, koji nam nasilno probuši bocu. Mi to doživljavamo kao tragediju, jer nam naša dragocjena tekućina počinje curiti van i to pobuđuje strahove i ostale negativne emocije. Tada smo prisiljeni da maknemo čep kako bi dopustili utjecanje u šuplju bocu i donekle umanjili „gubitak „. Ako to ne učinimo sami, onda nam život priredi drugi neželjeni incident, koji nam nasilno otvori čep i tekućina počinje ulaziti u bocu. Ako je tada količina tekućine koja ulazi, jednaka onoj koja istječe kroz rupu na dnu, mi se najednom počinjemo osjećati dobro, lagano i ispunjeni. Mi smo se tada uskladili sa tijekom energije koje dolazi s božanskog Izvora i postali protočna cijev beskonačne božanske energije, života ili vitalnosti. Mi počinjemo živjeti u spontanoj lakoći obilja. Koliko primamo, toliko i dajemo ! Naravno i tu postoje stupnjevi u razvoju te protočnosti i recimo količine životne energije, koja prolazi kroz nas.

No ako je dotok veći od odljeva, to u nama stvara pritisak, nelagodu. Voda postaje ustajala /sklonost prema infekcijama /i mi imamo sve više boli od tog pritiska /razne bolesti i bolovi, ljutnja, napor i trud itd./. Takvo stanje možemo kratkotrajno percipirati kao obilje ili bogatstvo, no ono to nije. Kao što bi se progresivno napuhivao i povećavao balon, kada bi u njega lijevali sve veće količine tekućine, tako se i naš ego počinje napuhavati, sa prividom kako je velik i moćan. Možda smo uštedili puno novaca, ostvarili ugled i privremeno smo zadovoljni količinom tekućine u našoj boci ili balonu. No kad-tad taj balon će trebati puknuti ili će naša boca biti nasilno probušena. Naše prirodno stanje je da tečemo i budemo u jedinstvu sa svime, a dok smo izolirani u boci ili balonu, ne koristimo svoju autentičnost i obilje mogućnosti, koje je naše prirodno pravo i stanje.

Ako je odljev veći od dotoka, mi se nalazimo u modu žrtve, siromaha, gubitnika, nemamo energije, snage, povjerenja, novca itd. Naravno, nije to tako jednostavno, jer na jednom nivou ili području života možemo biti u oskudici, a u drugom u višku.

Koji je izlaz iz toga ? Dvije mogućnosti !
Ili čekati da nam život kroz patnju, od boce nasilno napravi protočnu cijev ili da sami dobrovoljno otvorimo bocu i skinemo dno boce. Tada je to nježan ili milostivi način da se otvorimo prema svojoj pravoj prirodi i obilju.
Kada smo u svijesti „odvojene boce“ onda naše malo ja nastoji kontrolirati primanje i davanje. To je donekle moguće, ako je dotok tekućine ili energije malen i tada malo ja to još može linearno savladavati i pratiti.
No naše prirodno stanje je multidimenzionalnost i malo ja ne može imati kontrolu nad tim. Malo ja živi u linearnom svijetu i vremenu.
U stvarnom životu ne postoje samo dva otvora za ulazak i izlazak životne energije.

Strah našeg malog ja da će izgubiti kontrolu ili se rasprsnuti kao balon ili nestati, glavni je razlog koji nas drži van obilja.

Zato sve religije i duhovni putevi sugeriraju prepuštanje ili prihvaćanje onoga što dolazi trenutku, uz potpuno povjerenje.
To je prirodni način da dozvolimo božanskom da nam donese ono što je usklađeno sa cjelinom i da se nadiđe opsesija za kontrolom. Takvo stanje je automatski stanje obilja i slobode.

Možemo se prema obilju kretati u koracima po spiralnim stepenicama, gdje postupno nabavljamo sve veće boce i imamo kontrolirane ventile, koji određuju određeni dotok i odljev. Kako širimo svjesnost, otpuštamo stara uvjerenja i imamo sve šire kognitivno razumijevanje, možemo si priuštiti sve veće boce. Naš ego postupno širi granice, odbacuje stare programe i uvjerenja i nadomješta ih širim i fleksibilnijim uvjerenjima. Nakon toga može upasti u svoju vlastitu zamku, kao tzv. duhovni ego, koji zaustavlja proces širenja.

Sve veće boce su manifestacija našeg duhovnog i svjetovnog napredovanja i razvoja. No ne zaboravimo da naša suština nije „ boco-egzistencija „. Kad-tad izlazimo iz boce, kao duh koji je bio milenijima zatvoren u Aladinovoj svjetiljki. Tada nam se naše čežnje srca počinu zaista spontano i ostvarivati. Isto tako i pile mora izaći iz jaja i pri tom polomiti ljusku. Lomljenje stare ljuske je otvaranje čistog prostora, kako bi u njega mogao utjecati novi život i kreacija. Taj proces nas plaši i u nama izaziva otpore.
Duhovni put većine je ovakav postupan proces, no neki u trenu dožive buđenje i probude se u svojoj svijesti, kao protočna rijeka, koja je jedinstveni, neodvojeni dio cjelokupnosti sve vode i oceana.

Alimine kaže kako imamo 144 vrata koja trebaju biti otvorena, kako bi bili protočni za obilje.
To su na fizičkom nivou neke točke i zglobovi, koji trebaju postati fleksibilni i otvoreni /Joga i tjelesna aktivnost otvaraju blokade ili „zatvorena vrata“ /. Na nivou akupunkturnih meridijana također postoje blokade, kao i na nivou naše emocionalne i mentalne ekspresije .

Kada se otvore vrata, onda najednom nagrne veća količina energije, informacija, prilika itd. te naše malo ja može biti prestrašeno od te navale obilja. Ono se ne snalazi, preplavljeno je, jer uobičajenim načinom više ne može kontrolirati sve. Ukrcava se u čamac za spašavanje, no njegov čamac istovremeno počinje propuštati na sve strane i to izaziva još veću paniku. Pri tome malo ja zaboravlja da je njegova suština ta voda i da se voda ne može utopiti u vodi.

Uzmimo moj primjer. Ja sam u svojoj boci koju sam polagano povećavala i proširivala njenu protočnost, ostvarila određeni nivo sklada i zadovoljavajuću situaciju. U toj boci sam znala pisati ovakve tekstove. Slala sam ih samo svojim prijateljima, za koje sam mislila da im mogu biti inspirativni. Prije neki dan sam se odlučila ubaciti u širu rijeku svog života i otvorila sam ovaj blog, koji je dostupan većem broju ljudi. Također sam se u jednom danu uključila u 3 društvene mreže, koje sam do sada izbjegavala. Tako se automatski povećala rijeka ljudi s kojom sam počela komunicirati. To sam svjesno napravila da vidim kako ću se nositi sa većom količinom podražaja, energije i izazova. Sada promatram moje otpore, koji izlaze u toj novoj situaciji. Povremeno moje malo ja želi zadržati kontrolu i dozirati razinu komunikacije i nadolazećeg vala energije, na nivo na koji je do sada naviklo. / Npr. ne da mi baš sada odgovarati na neki mail ili poticaj izvana, jer hoću malo mira /. No kako možemo primiti darove obilja, ako držimo zatvorena vrata za njih. Počinju se najednom dešavati nove izazovne situacije i nove mogućnosti. Ja mogu ostati u svojoj sigurnoj oazi mira, no tako možda propuštam novo živo iskustvo. Prepoznala sam i svoje nestrpljenje, koje je jedan od izraza potrebe ega da kontrolira. Naime zasulo me obilje novih ideja i entuzijazma, a egić se odmah uključio u svoju kontrolu, kako će ih sprovesti, organizirati i izazvao nestrpljenje, jer to sve ne može biti odmah i planski kontrolirano.

Potrebno je prepuštanje i puštanje životu da donese u trenutku, ono što je najbolje, bez brige i straha maloga ja. Tu onda nema mjesta nestrpljenju, brzi, kontroli ili sumnji.

Pošto smo svi jedno i pošto nam druge osobe reflektiraju naše aspekte, vidim slične procese kod moje okoline. To mi ukazuje na one moje sakrivene dijelove koje inače ne vidim. Npr. moja prijateljica je izgubila mobitel i nije mogla kasnije uspostaviti cijeli dan internetsku vezu s novim mobom. To je reflektiralo moj aspekt, koji je suprotan od onoga što sam trenutno započela, skok u mrežu interneta. To je refleksna slika moje aktivacije strahova od prepuštanja i otvaranja, koja mi je postala vidljiva. Ili npr. jedna moja bliska osoba se počela intenzivnije bojati kako će možda izgubiti posao, što je refleksija mojih strahova u prepuštanju nepoznatom, jer sam i sama počela razmišljati o dodatnom poslu.
Ako skočim u prazno, što će biti sa mnom ? Gdje je moja prava sigurnost? Otvaraju se mnoga pitanja i preispitivanja onoga što sam uzimala zdravo za gotovo ! Mogu reći kako se intenzitet mog života naglo povećao i jasnije su mi sve blokade, koje s procesom osvještavanja još brže otpuštam.

Prepuštanje životu i otvorenost, ne znači biranje nadolazećih iskustava: „Ovo hoću, sviđa mi se, ne sviđa i ovome ne dozvoljavam pristup“. Tako blokiramo svoju fluidnost i ne dozvoljavamo životu da teče kroz nas. Sama iskustva nemaju niti pozitivan, ni negativan predznak. Naš ego im sekundarno lijepi značenja i tako stvara osnovu za blokade ili govorenje životu NE
.
Ima još jedna interesantna stvar.

Zamislimo da imamo kuću tik uz rijeku, koja je nabujala i naša kuća joj postaje prepreka u njenom tijeku. Kada imamo zatvorena vrata onda voda koja želi uči kroz njih udara o njih i prisiljena je trenutno promijeniti smjer. Stvara se bujica nagomilane vode koja se vraća nazad. To obrtanje smjera tijeka vode odgovara našoj emociji straha. Strah je obrnuta zrcalna slika naše osnovne vibracije ljubavi, životne energije ili esencije. Znači naše opiranje tijeku života stvara strah. Kada otvorimo vrata rijeci života, ona nastavi teći u pravom smjeru i tada ta energija straha mijenja svoj oblik u tzv. pozitivnu emociju. Znači to je ista voda, samo se razlikuje smjer njenog kretanja. Ogromna moć bujice ili straha, postaje naša ogromna nova pozitivna snaga.
Na fizičkom nivou se energetske blokade ili zaustavljena i nagomilana energija manifestiraju kao bol. To možemo zamisliti kao da udaranje bujice vode izaziva bol naših zatvorenih vata, ako povjerujemo da ona mogu osjećati. Vidimo da se isti mehanizmi fenomena na različiim nivoima drugačije doživljavaju.

Zašto je sam proces otvaranja vrata težak ili bolan:

1. Mi se osjećamo sigurno u zatvorenoj prostoriji, gdje nam je sve poznato i sigurno. /Posjedujemo siguran posao, svoju imovinu, nekretnine, poziciju u društvu, navike, mislimo kako posjedujemo djecu, partnera, prijatelje, bračni garantirani seks itd./

2. Iza vrata je nepoznati svijet, koji može biti opasan i ugroziti našu uspostavljenu ravnotežu i koliko- toliku sreću ili bar osnovno preživljavanje.

3. Prije nego što energija počne skladno u nama cirkulirati, samo otvaranje vrata može izazvati trenutni šok ili nelagodu i to želimo izbjeći.

Instinktivno znamo da se ispred vrata nakupila bujica emocija i životne energije, koja je u zastoju i to zovemo strahom. Znamo da ako naglo otvorimo vrata ona može nahrupiti u našu prostoriju i porušiti sve u prostoriji.
/Zato mudriji postupno otvaraju vrata sve više i istovremeno dobrovoljno sami pospremaju i bacaju suvišne stvari, koje se nalaze u njihovoj zatvorenoj prostoriji, kako bi voda mogla teći, bez da napravi ikakvu štetu. Oslobađaju se od starih uvjerenja i navika i programa, koji su prepreka našoj protočnosti i odluče da će pogledati u taj svoj strah, koji su do sada držali potisnutim, iza vrata. Svjesno dočekuju svaki trenutak i tako ne dolazi do gomilanja, potiskivanja i ekstremnih grubih promjena./

4. Otvorena vrata mogu povećati tijek životne energije u nama, što na površinu snažnije isplavljuje sve nečistoće, koje također ne želimo vidjeti ili izbjeći. No, ne trebamo se toga bojati, jer je to samo dio procesa oslobađanja od tzv. nečistoća ili blokada.

Vijesti:
Pod pokrovteljstvom gradonačelnika
u Remetincu započinju tradicionalni
„Dani otvorenih vrata „!


Osnovno prirodno pravilo života kaže kako je naše vanjsko iskustvo refleksija našeg unutarnjeg stanja ili vibracije u kojoj se nalazimo. Kada smo svoju prostoriju ili bocu ili balon u kojoj živimo počistili od starih stvari, emocija i uvjerenja ili onoga što nazivamo podsvjesnim sadržajem, onda dolazimo do svoje esencije, koja zrači visokom vibracijom. Tada ta naša visoka vibracija unutar nas izražava sebe i vani kao život u višoj vibraciji. Znači ako iznutra emitiramo ljubav i radost, ona se manifestira i u našim vanjskim životnim okolnostima. No dok god imamo u podsvijesti sakrivene neke niže vibracije i stare rane, one nam privlače rezonancijom iste takve vanjske okolnosti. Zato su nam te vanjske okolnosti, koje nam se baš ne sviđaju, dar koji nam ukazuje na ono što u tom trenu možemo otpustiti. Ako im stavimo etiketu prokletstva, onda to one zaista i jesu. Svemir nam daje sve što tražimo.

Protočnost za obilje znači kako dopuštamo životu da prolazi kroz nas i da je naš vanjski izraz, izraz naše esencije. No, isto tako znači kako dopuštamo da naš izvanjski izraz bude i izraz naših podsvjesnih tzv. mrlja, jer je to način za oslobođenje od njih i iluzije tzv. negativnog.

Obilje je moguće kada smo protočni na svim nivoima i kada živimo svoju multidimenzionalnost i bezvremenost. Vanjsko obilje novca, ljubavi, radosti i tečne ugodne komunikacije sa drugima je tada izraz naše unutarnjeg obilja ili naše suštine ili prave prirode.

Ako nismo maknuli velove podsvijesti, koji sprečavaju da vani bude vidljiv sjaj svjetlosti naše esencije, onda je naše vanjsko iskustvo, iskustvo oskudice i ograničenja te borbe i truda, kako bi se preživjelo ili došlo do materijalnog bogatstva. No, čak i kada imamo puno novca, onda to nije rezultat pravog obilja, nego privremeno vanjsko stanje, koje neminovno mora dotaknuti svoj suprotni pol, gubitka i siromaštva. Pogotovo ako je povezano sa škrtošću. Tada ostajemo zarobljeni u vanjskoj borbi i pohlepnom, sumnjičavom ratu za novac i bogatstvo, uz traženje svoje sigurnosti u nestalnosti vanjskog. Kada nismo fiksirani na preživljavanje u vanjskom, nego se centriramo u svojoj sigurnoj radosnoj esenciji, onda se spontano i vani počinju manifestirati situacije obilja. Ne zato što smo sposobni biznismeni, nego zato što smo ono što jesmo. Zato što živimo svoju esenciju, sebe.

Obilje je naše jedino prirodno stanje ili pravo ! Ostalo je samo privid, koji stvaramo kako bi spoznali sebe !


Post je objavljen 09.03.2016. u 21:03 sati.