Bezuvjetna radost

Pitanja za osobnu kontemplaciju i eventualnu diskusiju su napisana velikim kosim slovima.

MOŽEMO LI ZAMISLITI DA ŽIVIMO POTPUNO SLOBODNO OD SVIH VANJSKIH IZVORA ENERGIJE, MOĆI, VANJSKOG SMISLA ŽIVOTA I VANJSKOG RAZLOGA ZA DJELOVANJE I VEZANSTI ZA VANJSKE ODNOSE ?

To je stanje u kojem smo kada smo van programskih socijalnih uvjetovanja, unutar zamišljenog linearnog vremena, van tzv. matrixa

Ovo pitanje potpuno ruši sav do tada poznati način življenja ili funkcioniranja.

Izokreće sve i to znači otpuštanje svih referentih točaka, pa i onih koji su naša dotadašnja najviša duhovna uvjerenja ili smisao života.

Svrha pitanja je da nas prodrma iz dosadašnjeg poimanja realnosti i davanja ozbiljnosti dualnim iskustvima odvojenosti.

U dualnom stanju svijesti vanjsko je odvojeno od unutarnjeg i tako smo odvojeni od stvarnog božanskog izvora, koji je izvor sve energije i moći.
Vanjski svijet je tako iluzija, koja se sastoji od programa.
Stvarna moć i energija je u nama tj, u cjelovitosti, gdje onda vanjsko postaje živi realni božanski izraz unutarnjeg.

Dok postoji iluzija kako nas vanjsko može nahraniti i ispuniti to je znak da smo zarobljeni u matrixu.

Zarobljenost u matrixu znači da nam je pažnja uglavnom na vanjskom i mi sebe određujemo prema društvenim očekivanjima i kolektivnim pravilima i zakonitostima.

Pogledajmo sada strukturu građe osnovnog principa odvojenosti u matrixu ili iluziji.

Radi iluzije odvojenosti i ograničenosti, imamo dojam kako su svi resursi ili energija ili moć ograničeni tj. deficitarni te putem kontrole malog ja trebamo doći do njih, održavati ih i boriti se za njih.
/Odvojeni smo od stvarnog izvora beskonačne energije i svjesnosti.
U programima matrixa imamo zarobljenu izvjesnu ograničenu količinu energije ili svjesnosti s kojom baratamo i mislimo kako je to sve što postoji./

Znači rodila se POTREBITOST ILI TREBAM !

PROGRAMI POTREBITOSTI SU IZRAZ NAŠE VEZANOSTI ILI OVISNOSTI O ŽELJAMA, CILJEVIMA I OČEKIVANJIMA.

Rođena je i iluzija linearnog vremena, gdje npr. sada nemam nešto, no u budućnosti ću imati.

To linearno vrijeme je stvorilo napetost i rođeno je OČEKIVANJE. / Očekivanje ne postoji u svom realnom božanskom izričaju. Ono je instrument igre zamišljanja ili sna maloga ja. Očekivanje postoji samo u velovima iluzije./

Očekivanje je specifični program, gdje namećemo svoju malu volju na ishode božanskih iskustava.


To znači kako nismo prepušteni spontanoj avanturi autentičnog izažavanja, nego imamo neki svoj program ili plan kako nešto treba izgledati.
Forma programa je uglavnom određena kolektivnim nesvjesnim ili kolektivnim matrixom i njegovim uvjetovanjima.

IŠĆEKIVANJE BUDUĆNOSTI I SPECIFIČNA FORMA OČEKIVANJA u našem tijelu i psihi stvara tenziju i napetost / rođena je napetost u mišićima, nestrpljenje.
Sukob ili trenje želje za ostvarenjem i straha od ne-ostvarenja želje i očekivanja stvara tu psihičku i tjelesnu tenziju. /

ZNAČI KOJI SU TO SIMPTOMI ILI ZNACI KOJI NAS MOGU UPOZORITI I PODSJETITI KAKO SMO TRENUTNO U PROGRAMU SOCIJALNOG UVJETOVANJA, KOJI JE ILUZIJA ILI SAN ?

U toku dana, u trenuku sada, svoju svjesnost proširujemo i ako uočimo neke od znakova matrixa imamo aha efekt :
Dakle sada sam u snu... ili Sada sam uhvaćena u kolektivnom socijalnom uvjetovanju... ili Ovo nije realno....ili Ovo je matrix....... ili Ovo je samo uvjerenje ili emocija......ili.... onako kako je najbliže vašoj mapi poimanja ! ?

Evo kraćeg podsjetnika ...kojeg možete nadopuniti, koji su to simptomi da smo vezani u matrixu :

Svaki put kada osvijestim neke elemente POTREBITOSTI, ŽELJE S „OKUSOM OVO TREBAM „ , OČEKIVANJA, NAPETOSTI , NESTRPLJENJA I UVJERENJA O NEDOSTATNOSTI, to znači da sanjam i da to nisam autentična ja.

Kada god sumnjamo znači da postoji borba između vjere u ostvarenje i straha od neostvarenja nečega i to nam je znak kako smo u podučju dualnog matrixa.

Kada nešto želimo učiniti trebamo se preispitati : IZ KOG POZADINSKOG MOTIVA JA OVO ČINIM ?

/ako je motiv, potrebitost, očekivanje ili nedostatak uz prisustvo sumnje, to nam je upozorenje da to čini naše malo odvojeno iluzorno ja unutar igre u matrixu/


IMA LI TU POTREBITOSTI ?

OČEKUJEM LI NEŠTO ODREĐENO ?

ČINIM LI TO ZBOG NEDOSTATKA ILI POPRAVLJANJA POSTOJEĆEG, ZATO ŠTO SADAŠNJE STANJE PROSUĐUJEM KAO NEZADOVOLJAVAJUĆE ?

SUMNJAM LI I IMAM LI POTREBU ZA UNUTARNJIM MENTALNIM DIJALOGOM ?

I što onda ?

Ništa kognitivno, ZASTANIMO , ostanimo u svojoj praznini esencije i mira i prepuštanjem božanskom će s božanskog izvora doći slijedeća originalna inspiracija i korak za činjenje.

Božanska volja je tada aktivirana i naša slijedeća akcija će biti božnski izraz, a ne reproduciranje starog programa ili očekivanja.

PITAMO SE ŠTO JE TO AKO NEMA POZADINSKE POTREBITOSTI, ŠTO JE ONDA TO U POZADINI NAŠE NAMJERE ILI ŽELJE ?

Jedan od odgovora je da je to onda samo naša inspiracija, preferencija u smislu : Bilo bi zgodno imati ovo ili ostvariti to, no ja mogu i bez toga, nema trebanja, potrebe i moja radost i ispunjenje ne ovise o ostvarenju, jer sam ja i sada radosna, ispunjena i cjelovita.
Kada se kreira to nešto novo mi ćemo još više slaviti i radovati se, no nećemo biti vezani za taj objekt ili akt ostvarenja nekog cilja, jer već u sljedećem trenu kroz inspiraciju, koja dolazi od božanskog kreiramo nešto novo, što je vrijedno novog nevinog čuđenja i uzbuđenja.

Nema napetosti očekivanja i nema lučenja adrenalina, kao stresnog motivatora.

Maksimalno uživanje, prisutnost i ispunjenost u trenutku, s laganim osjećajem znanja, kako će nam svaki trenutak donijeti nešto veličanstveno.
Maksimalna prepuštenost i povjerenje u milostivi trenutak, bez plana i programa!

Tamo gdje su progami nema više dječje nevinosti, niti ugodnih iznenađenja i čuđenja. / Sasvim mala djeca, koja još nisu programirana spontano žive na taj način /

To ne znači da ako nema očekivanja i programa da nema novih želja.
Razlika je u tome što su ove želje rezultat božanske inspiracije ili onoga što jedna božanska volja želi kroz nas izraziti.

Mi u trenutku dobijemo božansku inspiraciju, koja je kao sjeme trenutno posađena.
Mi nismo vezani za to sjeme, jer smo uživali u viđenju njegovog ploda i ne očekujemo i ne projeciramo ništa u budućnost. Takva želja je nevezujuća i nema u sebi elemente straha od neostvarenja.
Ta želja ili inspiracija je sama po sebi kreativna radost, koja potpuno vjeruje i sigurna je i zna za svoje ispunjenje.

Želja koja je impuls božanske inspiracije se razlikuje od želje s potrebitosti, po tome što nema vezanosti za tu želju.
Kada nema vezanosti nema niti straha od neispunjenja, koji je dio igre u matrixu.

Ta želja je van dualnog matrixa.

U konačnici se dolazi do nadilaženja iluzije linearnog vremena ili procjepa između uzroka i posljedice i trenutno se sve manifestira. U ovoj prijelaznoj fazi to još nije potpuno izraženo.

Još jednom naglašavam na koje simptome treba obratiti pažnju, koji će nam tada reći -
STOP, SADA UĐI U SEBE, JER TO NISI STVARAN TI ! :

POTREBITOST ILI TREBAM TO kako bi bio bolji, veći, sretniji, potpuniji, zadovoljniji, bogatiji, slobodniji itd itd.

OČEKIVANJE ILI VEZANOST ZA SPECIFIČAN ISHOD /u zamišljenoj budućnosti imamo zamišljeni ishod, uz težnju postizanja određenog fiksnog plana ili programa /

SUMNJA / znači da smo u dualnoj dilemi, a dualnost nije realna /

NEDOSTATNOST, nedostatak ili limitiranost ili ograničenje

NAPETOST

Veliki zalogaj za savladati, no sada to već svi lakše možemo !

DRŽIMO SE SVIH ŽELJA LAGANO ILI BEZ VEZIVANJA I OČEKUJMO NAJBOLJE /bez neke određene forme /!

Sjetimo se da su negativni polariteti u dualnosti, samo sjene ili zrcalni odrazi onoga što jeste stvarno i ne borimo se protiv sjena !

„Radosno prihvaćam svaki ishod, u svakom trenu mog života !“, neka bude naša nova mantra.


Gledano iz najšire božanske perspektive sve je savršeno i svaka manifestacija je savršeno usklađena sa cjelinom.
No gledano iz našeg iskrivljenog zrcala malog odvojenog ja mi vidimo sjene, koje se bore i zamagljuju veličanstvenost i čistoću božanske kreacije. Mi gledamo velove iluzije i mislimo da su oni stvarnost.

Ako vanjska pojavnost nije savršena, to znači da gledamo u veo iluzije i to nam je opet signal da kažemo STOP i uđemo u svoj mirni centar ili esenciju koja je van zamišljenog matrixa.

Zastanimo i vratimo svoju pažnju u svoju mirnu esenciju i tako se povežimo sa stvarnim vodstvom, koje je van matrixa uvjetovanih programa.

Dakle, vidimo kako u svakom trenu imamo bezbroj signala, koji nam kažu : " STOP, PROBUDI SE SADA, TO NIJE STVARNO ! "

Najednostavniji kursor, koji i inače koristite je onaj osjećaj da li vas nešto raduje ili ne u trenutku /dobar ili loš osjećaj, kao vodič što jeste ili nije usklađeno s božanskom voljom /.

To je dobar preusmjerivač na ono što je realno ili živo, no tu ima malo ali.

Postoje stari poznati programi, koji nas raduju i ako mislimo da su nam oni kursori ili pokazivači prema izlasku iz matrixa, prevariti ćemo se.
Oni će nas zadržati u staroj poznatoj stagnaciji i rutini, koja nam je ugodna i daje nam izvjesni ograničeni osjećaj radosti ili pozitivnog.

Zato kao pomoć nije loše koristiti i ove druge gore navedene pomagače, koji nas upozoravaju da spavamo u matrixu.

I na kraju ili na početku svega ovoga ključno pitanje :

ŽELIM LI JA UOPĆE IZAĆI IZ POZNATOG MATRIKSA I PROBUDITI SE I MOGU LI SE PREPUSTITI POTPUNO ?

Odgovor malog ja nikada ne može biti da, mada ono hini da to želi i dok preuzima ulogu u vodstvu igre buđenja do tada izgleda kao da surađuje. No onoga trena kada se treba prepustiti i sjediniti, učiniti će sve da nas odvrati od toga.
Malo ja se panično boji cjelovitosti u kome on gubi vodstvo.

Stoga ne vjerujete odgovoru maloga ja !
To je sve iz perspektive umišljaja ili iluzije malog ja ,no mi nismo malo ja !

Zašto onda uopće pitamo ?

U stvari to i nije pravo pitanje nego samo poticaj ili namjera da vratimo pažnju iz sna, na svoje jedino stvarno, budno i živo stanje božanske cjelovitosti ili..... možda ne još !?

Oznake: matrix buđenje san, potrebitost nedostatak sumnja očekivanje

Gazda: S obzirom da si me dobro služio, sada ću ti otkriti najveću tajnu zašto mi stalno opstajemo !

Politički vlastodržac : O, hvala, pozorno slušam !

Gazda: TAJNA JE U DUBOKOJ LJUDSKOJ POTREBI DA ČOVJEK UVIJEK BUDE U PRAVU !

I oni za koje većina govori da su u krivu, u sebi misle da su baš oni u pravu. Tako i svaki kriminalac u sebi nađe opravdanje ili razlog da se osjeća kako je u pravu.

To nam otvara prekrasnu arenu stalne borbe.

Ljudi imaju stalnu unutarnju borbu u svojim glavama i rado se strastveno bore za svoje pravo sa drugima.

Najdraži su mi oni pozitivni pravednici, moralisti, koji u ime tzv. više pravde gaze sve oko sebe. Kao oni su za ljudske vrijednosti i slobode, a istovremeno pljuju po onima, koji drugačije misle. Jer drugi su kao negativci, a oni pozitivci i pravedni. A što sami rade, ugrožavaju i gaze tuđe pravo na slobodu mišljenja, ma kakvo bilo.
Još draži su mi religiozni moralisti, koji u ime ljubavi i vjere ubijaju nevjernike i grješnike. Tako smo kroz povijest s križarskim ratovima i sličnim igrama stalno održavali nivo sukoba, u kojem je ljudima stalno pažnja na vanjskoj opasnosti, jedinom mjestu gdje mi imamo moć nad njima.

Oni rijetki koji su se obratili božanskoj moći, vodstvu, u njima samima su zaista rijetki i oni su miroljubivi i van naše igre, pa nam ne smetaju puno. Takvi se obično ne žele petljati u politiku i nemaju ambicije preuzimati vlast. Tako mi i dalje slobodno igramo po našim pravilima. A na takve ljude većina gleda kao na čudake, koji se ne mogu uklopiti u normalno društvo, društvo po našoj mjeri.

Druga tajna je da energiju mali čovjek dobiva kroz borbu i tako stalno mora u sebi i u okolini kreirati neki problem, kako bi se borio i kako bi se tako hranio na njemu jedini poznati način.

Lijepi primjer ove dvije tajne je nova arena, koju nudimo kroz direktne prijenose saborskih sjednica, kroz naš omiljeni medij TV. Tu smo još pridodali našu staru, ljudima omiljenu, strategiju „kruha i igara“.

Pošto se čovjek lako identificira s drugim čovjekom, ne mora on direktno sam uživati u igri dokazivanja kako je u pravu, već to radi kroz likove, koji se međusobno bore u sabornici. To inače svi rade kroz gledanje filmova i slične aktivnosti.

Tu je još pridodana tzv. sigurnost njihova doma, gdje su bez opasnosti da se moraju sukobiti s nekim stvarnim čovjekom i založiti za sa svoje mišljenje i hrabro izboriti za njega.
Tako zaštićeni mogu slobodno pljuvati po tzv. protivnicima i hraniti svoj osjećaj da su u pravu kroz istupe svojih istomišljenjika. To je njihova mala osveta i zadovoljština za sve nepravde, koje su pretrpjeli.

Oni tako izventiliraju svoja nezadovoljstva i dobiju potvrdu kako su u pravu i ispravni te se nahrane i osnaže novom energijom.
Nakon toga imaju više energije za robovski sustav rada i konzumerski način zabave, gdje mi uvijek dobivamo. Oni obožavaju ove svađe na TV, naravno i kroz druge emisije, gdje kažnjavaju lopove i nemoralne političare kroz kritike, koje im upućuje opozicija tj. oni koji su na suprotnoj strani.
Tako smo se riješili opasnosti da nam ti isti ljudi prave probleme kod poslodavaca na radnom mjestu i drugdje gdje mi upravljamo. Vjerojatno će ti isti sa kolegama na poslu za vrijeme njihove pauze, nastaviti diskusiju protiv zločestih i tako zadovoljiti tu svoju potrebu da su upravu.
Tako se međusobno osnažuju i kao grupa su jači. Mi koji smo u pravu protiv onih krivih.

Kada imaju osjećaj da su u pravu, onda se bolje osjećaju i možemo ih još dodatno opteretiti sa novim zaduženjima i poslovima za naš još veći profit.

I da rezimiramo, kroz ove TV prijenose smo dobili više darova :

Prvo gajimo iluziju slobode i demokracije, gdje svi mogu vidjeti što radi vlast i kao ništa se ne skriva od njih.

Drugo, ljudi vode revoluciju u svojim domovima ili u bliskom krugu prijatelja i kolega i ne šire je na ulice. Naša vast je sigurna, dok oni svoje nezadovoljstvo izventiliraju na mjestima, koja nas ne ugrožavaju direktno ili bitno.

Treće, ljudi se hrane ovim TV prijenosima i imaju iluziju kako su moćni i da su pobijedili neprijatelja. Dajemo im kruha !

Četvrto, nakon akutne zadovoljštine kada dobiju fiks kako su u pravu, ostaje im onaj gorki osjećaj beznađa, kako se ništa ne može promijeniti i kako su oni kao pojedinci nemoćni protiv „te zle mašinerije „.
Tako ostaju u svojoj depresiji i ne poduzimanju pravih koraka, da se oslobode naše dominacije.
Sjete se kako moraju trpiti na poslu, kako bi prehranjivali obitelj, plaćali režije, kredite i poreze.
Vjeruju kako samo nepošteni i nepravedni mogu napredovati u ovom društvu, a oni su pošteni i pravedni i tako ostaju u svojim skučenim kavezima, dok mi i dalje vladamo njima.

U stvari ne vladamo mi njima i oni ne znaju da sami drže ključeve od svojih kaveza.
Oni bi mogli izaći kada bi htjeli. Dobro smo smisli sve labirinte i izgradili puno slojeva rešetki, koje dalje generiraju i održavaju sami pojedinci i grupe.
Mi ne trebamo ništa posebno činiti, programi su već duboko usađeni u glavama ljudi.

Tako im njihova potreba da moraju biti u pravu zadaje dodatne udarce ili autogolove.


Politički vlastodržac: Vi ste genijalni, gazda!

Pa vi ne morate direktno kontrolirati mase, kada oni u sebi imaju ugrađenog kontrolora.

Tu nam je religija puno pomogla s određivanjem moralnih pravila ,plus naše zakonodavstvo.

Zakoni naravno vrijede za većinu mediokriteta, a naši odani podanici imaju malo drugačiji tretman, zna se !

Vi gazda čak ne morate direktno kontrolirati ni većinu svojih političara.
Puštate ih da se međusobno pokolju, a vi dirigirate samo bitne ciljeve i ključne ljude. Npr hoću privatizaciju ili globalizaciju. Odlučite npr. kada ćete neku višu glavu političara premjestiti na drugi dio šahovske table i sl. Ili sada napravite veliku koaliciju da mi još lakše bude upravljati s vama.....itd itd.

Genijalni ste!

Jako dobro ste upregnuti tu ljudsku potrebu da budu uvijek u pravu i da prosuđuju i okrivljuju druge! Super, savršeno !

Oznake: gazda biti u pravu, političari

Evo jednog dijaloga, koji se slično vodi iza zavjesa tora društvenih ovaca, od kada je svijeta:

Gazda/Briselski i slično/:

Iz radnika možeš najviše izvuči i dobiti ako ga odvojiš od korjena, obitelji i poznatog okruženja .
Neće imati prijatelja u nepoznatom okruženju i posvetiti će se poslu. Ako mu u domovini ne daš posao i sve manje ga plaćaš pohrlili će tamo gdje mu daš nešto više novca. Neće ni primijetiti kako ga eksploatiraš i raditi će još više kako bi uštedio za budućnost i obitelj i za stare roditelje, koji primaju nedostojnu mirovinu u rodnom kraju i sl.
Raseljavanje je dobar mehanizam za raspršivanje nacionalne snage.
Moraš što više podijeliti ljude i razoriti njihove obitelji.
Otuđi ih putem moderne tehnologije uzajamno i od prirode i zabavi ih tako da ne stignu gledati u svoju esenciju .
Pažnja im mora stalno biti na vani i u obrani od vanjskih opasnosti.
Zadatak ti je da mi omogućiš da moje banke i ja posjedujemo sve.

Da budemo većinski vlasnici svega i da stalno podgrijavaš zabrinutost za egzistenciju i stvaraš atmosferu straha.
Tako ćemo lako vladati sa svima.

Lokalna politička vlast:

U redu shvatio sam!
I dalje ću pričati kako sve poduzimam za dobrobit svojih građana, obećavati ...bla bla..bla bla.... provjerena špranca....kao svađati ću se s opozicijom, koja isto služi tebi i izmišljati afere i dok je ljudima pažnja na nevažnom ili ideološkom, ja ti šaljem nove kontinente robova, koji će biti presretni što su spašeni od neimaštine u svojoj domovini.
Oni koji ostaju će raditi za "siću" i šutiti kako ni to ne bi izgubili i tu ćemo još više zaraditi tj. uštedjeti. Ostati će oni najposlušniji i najadniji i s njima ćemo lako. One koje podkupimo i na našoj su strani možemo i više platiti. Paziti ću da mudro blokiram prosperitet nacije i pojedinaca i njihov optimizam, jer je snaga koju oni imaju opasna za nas .
Zamisli da shvate kako imaju moć u svojim rukama.
Mediji moraju surađivati s nama i širiti crnilo, raspirivati nezadovoljstvo i bezperspektivnost.
Ne trebamo sakrivati svoj kriminal i manipulacije, jer to hrani borbu i tako nas oni boreći se protiv nas energetski hrane.
Ne težimo da budemo omiljeni nego da služimo tebi, dragi gazda.
Povremeno im ipak dajemo neke mrvice i mrkve, kako nas ne bi zbog pretjeranog nezadovoljstva maknuli s vlasti, jer oni to mogu lako, samo nisu svjesni toga, na sreću.
Koristimo provjerene recepte" kruha i igara" da se povremeno izventiliraju i vrate u svoj natrag u robovski mod.
Može prvomajski grah, nogomet, bendovi na trgovima isl.
Povremeno trebamo stimulirati demonstracije i okupljanja oko nekih ideoloških pitanja kako bi mase potrošile svoju negativnu energiju i kako je ne bi previše usmjerili na nas i na ono što je suštinsko.
Tako održavamo tinjajući lonac nezadovoljstva i povremeno rulji dajemo neku našu žrtvenu janjad.
Kao smijenimo zločestog političara, no zamjenimo ga s tvojim novim čovjekom.
Obično obeštetimo našeg kolegu na neki način, naravno daleko od očiju javnosti, jer treba ga nagraditi za lojalnost u našem igrokazu za glupe mase.
Stvaramo dojam kako je pravosuđe neefikasno i nepravedno, kako bi ljudi izgubili svaku nadu u neku višu pravdu i bili još bolji materijal za iskorištavanje. Insistiramo na gubljenju vjere i u crkvu s napuhavanjem afera o pedofilima
Tako ljudima izmičemo i njihovo zadnje utočište u vjeri i religiji.
Beznađe nam imponira, jer onda pristaju na sve.
Onima koji imaju težnju za duhovnim traganjem višeg smisla podmećemo new age doktrinu, koja će ih još čvršće vezati za naš sustav i matrix.
Plašiti ćemo ih sa raznim bolestima i epidemijama, a u isto vrijeme ćemo poticati farmaceutsku industriju i antifarmaceutski pokret antivakcinalnu kampanju, kako bi imali stah od bolesti i stah od ljekova.
Mi političari namjerno na sebe preuzimamo ulogu negativaca i dojam da su mase nemoćne da nas spriječe u našem nemoralu. Tako su ljudi sve više depresivni i naš lakši plijen.
Stimulirati ćemo razne zdravstvene kampanje koje se kao bore protiv javno zdravstvenih problema.Time ćemo pojačati želju za zdravljem i boljitkom, no pošto nećemo dozvoliti da se problemi rješavaju u korjenu opće zdravstveno stanje se neće poboljšati.
A osim toga postići ćemo to da se ljudi bave sami sa sobom i da u svojoj zabrinutosti za zdravlje i ekonomski boljitak nemaju energije za suštinski promjene.
Širiti ćemo razne teorije zavjere, tako da nas njihov stah i nesigurnost čuvaju od njihove stvarne pozitivne moći, kojom bi sve mogli drugačije posložiti i shvatiti da ne ovise o nama .
Uz Harp i druge subliminalne tehnološke načine mentalne i emocionalne kontrole, plasirati ćemo ono što nam je trenutni interes, a da to nitko ne primjeti.
Mediji će kao otkrivati te tajne i tako opet jačamo borbu i unutarnje i vanjske konflikte.
Podijeli pa vladaj je naše staro oružje i zašto smišljati nešto novo.
Što više kaosa to je nama lakše.
Oslabiti ćemo ih sa GMO hranom i raznim aditivima i pezdicidima i slično kako ne bi bili fizički vitalni.
Jačati ćemo pokrete zdrave prehrane, stimulirati ortoreksiju i tako pojačavati strahove, borbu i njihovu zaokupljenost sobom.
Tako ćemo kroz novu industriju i marketing zaraditi još više, a ljudi će imati dojam da nešto dobro čine za sebe.
Nije nam u cilju da budu niti potpuno zdravi, ali niti da budu previše bolesni, jer onda ne mogu robovski raditi.
Isto tako je dobro održavati balans nezadovoljstva i lažnih zadovoljstva srednje klase kako bi imali tor najposlušniji ovaca.
Najbolje je kada ih uvjerimo da imaju neki koliko toliko zadovoljavajući standard, koji kroz ovisnost o nama kao poslodavcu moraju održavati.
Moraju održati zaposlenje kako bi otplaćivati kredite i sl.i slušati nas.Taj standard ih drži u starim navikama i to nas čuva od njihove želje za promjenom. Konzerviramo ih u stagnaciji i navikama, koje su im poznate i makar nisu zadovoljni, oni ostaju u istom, jer je to sigurnije i poznato........

Gazda:
Super dragi moji, ispekli ste zanat i biti ćete nagrađeni .
Zbog kao općeg nezadovoljstva biti ćete smijenjeni i neki će biti kao pod optužnicima, no ne brinite čeka vas bolje radno mjesto s manje reflektora i nećete biti pravno osuđeni. Mase su glupe i kada im damo novu mrkvu i batinu zaboraviti će vas brzo.

Lokalna politička vlast:

Hvala dragi gazda.Čast nam je bilo služiti te!
Mi smo svoj dio odradili i sad možeš opet malo prividno promijeniti vanjske kulise!

Oznake: Gazda političari manipulacija igra

Kako je moguće da je Hitler zaista volio svog psa i brinuo za njega, a istovremeno sprovodio genocid ?

Snaga nesvjesnih programa i uvjetovanja je ogromna.

Prosječan nesvjesni čovjek funkcionira kroz odvojene programe podsvjesti, koji djeluju autonomno i vanjski stimulusi i drugi ljudi pritišću tipke tih programa. Svaka osoba ima puno podosobnosti i ona je reaktivna, što zači da nesvjesno reagira uvjek na isti način tj onako kako diktira pojedini program.
.
Ti programi su kolektivni što znači da će većina ljudi reagirati slično i onda to ponašanje proglasimo normalnim, jer je često.
Kad je jedan program aktivan drugi spava. Više programa se mogu odvijati istovremeno, no oni su odvojeni i autonomni.

Npr osoba ima program da nije moralno ubijati i kako se trebaju voliti kućni ljubimci i kroz te naočale gleda na pse i mačke i ima takva iskustva.
S druge strane ista osoba ima program kako je meso ukusno za jelo i kako je to važno za preživljavanje.Taj program je jačao kroz generacije koje su preživljavale ubijajuči životinje i jedući ih.
Dakle, dva programa koja su suprotna po značenju ubiti ili ne ubiti životinju istovremeno žive u istoj osobi i autonomno okidaju. Tako se osoba zgražava ako netko npr. povređuje pse i u isto vrijeme uživa u roštilju.

To je kao da postoji puno odvojenih osobnosti u nama .Puno raznih programa i kompleta različitih uvjerenja koji kao da žive svoje autonomne i nepovezane živote.

Tako su npr nacisti čuvali i brinuli za svoju djecu i obitelj i istovremeno ubijali tuđu djecu i njihove roditelje.To su također dva odvojena programa, koja kod nesvjesnih ljudi rade odvojeno.

Ako je netko nesvjestan onda u njegovoj mapi života je sve ispavno i onako kako treba biti.

Kada takvom čovjeku ukažete na nedosljednosti ili kontradikciju on će naći opravdanje ili racionalizaciju za svoje ponašanje.

U procesu osvještenja kontradiktornosti raznih programa poput ova dva o ubijanju i ne ubijanju životinja, sama spoznaja nije dovoljno snažna da izbriše uvjetovanost i automatsko odvijanje programa.To je samo prvi korak.

Osoba može početi sažaljevati životinje koje se kolju za jelo, no istovremeno je još uvjek vezana za lijepi okus šnicle. Energija uložena u tu uvjetovanost je ogromna i to nije problem individualca, jer je to kolektivni program ili djelovanje matrixa.

Navike i kolektivna uvjetovanja kroz odgoj i druženje sa sličnim ljudima određuje naše afinitete moralna pravila i apetite.
Kada se nešto često ponavlja onda to počinjemo shvaćati kao realnost i istinu.

Pogledajmo koji su to programi u našem životu, koji se nesvjesno automatski i odvojeno odvijaju !

Opraštanjem sebi naše nesvjesnosti u činjenju, činimo korake prema većoj integraciji i onaj tko ne ubija psa neće ubijati niti govedo niti janjca pile i sl. te neće niti indirektno učestvovati u tom činu. Postati će svjestan da šnicle ne rastu u Konzumu ili Lidlu.
Kroz povezivanje sa svojom esencijom snaga uvjetovnja s pojedinim programima slabi i mi više nismo nesvjesno reaktivni, nego djelujemo iz cjelovite božanstvenosti, koja poštuje svaki oblik života i zahvalna je na svim darovima prirode.

Neki ljudi su vegeterijanci samo zbog iz prevlađujućeg uvjerenja, kako nije dobro ubjati žvotinje. No i to je samo jedan program. Pozitivniji od onoga kada se ubija, no to nije naše autentično izražavanje iz esencije.

I Hitler je bio vegeterijanac, jer je to bio jedan od njegovih odvojenih programa !

Osoba koja živi svoju božanstvenost neće učestvovati kao aktivista u zaštiti životinja ili ekološkim pokretima, ali će pri tome svojim životom svjedočiti harmoniju povezanosti s prirodom, onako kako izvire iz njene esencije.

Takva osoba više nije zarobljenik kolektivnog nesvjesnog matrixa.

Oznake: nesvjesno progeamiranje, matrix

Evo jednog prijevoda Almininog o kom vrijedi razmisliti .
Progon židova dovodi do ubrzanja evolucije nekih od njih .
Borba protiv njih ih jača i daje im snagu.

Više nas treba brinuti kada težimo prihvaćanju ili sami prihvaćamo nešto kao dobro ili ispravno, jer to znači da smo sami ovisni o prihvaćenosti od društva i dajemo moć očekivanjima drugih i kolektivmom matriksu koji odreduje kriterije dobrog i onoga što je za prihvatiti.
Znači nismo autentični nego smo dali moć kolektivnom etiketiranju nečega.

Što onda nije u redu ako npr prihvaćam Židovski narod i kao sve ostale?

Prvo krivo je u ovom pitanju sto generaliziram

Drugo pojam generalnog prihvaćanja je samo uvjerenje ili program

Mogu imati samo direktno i autentično iskustvo sa konkretnim pojedincem Židovom u trenutku, ostalo je program, program npr moje dobrote, moralnosti, ispravnosti s kojim doljevam energiju kolektivnim programima , očekivanjima i uvjetovanjima.

Prihvaćanje svega onoga u trenutku se razlikuje od prihvaćanja neke grupe, prijatelja, gdje etiketiramo to kao pozitivnu grupu ili prijatelja i sami sebe kao dobrog i prihvaćajućeg.

Prihvaćanje u trenutku je obuhvaćanje svješnošću svega što jeste bez obzira kakvu dualnu etiketu nosi ili koji sadržaj igre se igra.

Prijevod:
Pitanje:
Što možete reći o mržnji prema Židovima i Izraelcima? Nažalost sam to doživio čak i od onih koji su izvorni. To duboko ukorijenjeno ogorčenje Izraelu i Židovima. To mene kao izraelčaninom i kao Židovom čini vrlo tužnim.

Odgovor: Almine

Odbacivanje od onih koji se nalaze na nivou mediokriteta, daje poticaj pojedincima da se uzdignu u daljnje visine. Ojačavamo ono čemu se suprotstavljamo.

Nije odbijanje to koje bi nas trebalo zabrinjavati , to je prihvaćanje.
Traženje odobrenja i potvrde od mnogih ukazuje na to da ste se povezali s očekivanjima drugih.

Kako duhovni majstor može živjeti u svijetu? Almine


https://www.youtube.com/watch?v=m8EtOg50ysk&feature=share

Slobodniji prijevod i komentar :

Duhovni majstor ima višu frekvenciju od prosjeka ljudi oko njega.

Nije suosjećajno, ni dobrotvorno ako ljudima dajemo više nego što oni mogu podnijeti, niti informaciju, niti svoje preblizu prisustvo.

Ne davati im informacije iz želje da oni budu nešto više ili da brže napreduju.

To inače majke rade, nesebično daju, jer žele da njihvo dijete bude nešto više ili bolje. To je disfunkcionalno.
Malo dijete ne može jesti hranu, koju kasnije odrasli mogu.
Nametanje informacija, svjetla, dobrih namjera je disfunkcionalno itd.

Način kako drugima možemo pomoći da budemo nosioci vizije

Definiramo ljude iz daljine, iz svoje šire vizije što oni postaju.
Povežemo se s njihovim najpozitivnijim potencijalom, s onim dijelom njih, koji je vrijedan pažnje i slavlja.

Da bi bili nosioci vizije,trebamo imati perspektivu, a da bi imali perspektivu trebamo distancu.
Tada ljudi niti ne znaju da mi imamo naprednu viziju za njih.

Vidimo ih što oni postaju. Sada ih vidimo kao biće sa više svjetla, kao zdravu i sretnu osobu. Ne govorimo im o tome.
Vidimo darove koje te osobe nose u sebi, ali pri tome znamo da još nisu na tom nivou.

Tamo gdje nas ne poštuju i ne mogu vidjeti ono što mi stvarno jesmo, treba se maknuti iz takvih odnosa. Npr dajemo nekom novac, kuhamo za nekoga i sl. koji to ne poštuje, maknimo se iz takvog odnosa ili takve formule.

To je "bacanje bisera pred svinje "

To je nepoštivajuće prema vlastitoj božanstvenosti koja je u nama.Tada i sami negiramo sebe. Tu se ne radi o nekom ego tripu zahtjevanja tuđeg poštovanja. Ako smo duhovni majstori, koji su ovladali svojom nižom ljudskom prirodom, onda imamo izgrađeno samopoštovanje i slavimo božanstvenost koja je u nama i u svemu oko nas. Kad prestanemo slaviti to, onda padamo na nivo onih oko nas koji su neprobuđeni i vjeruju da su ograničena uloga koju igraju.


Ako vas drugi ne mogu vidjeti tko ste, nema načina da im se obzdanite ili da vas vide drugačije ,nego što su oni sami. Mogu vidjeti samo onaj nivo drugih na kojem su sada. Ako ste vi viša frekvencija sa više svjesnosti i svjetla, ne mogu vas vdjeti. Ne možemo drugima davati darove kada ih oni ne mogu primiti i vidjeti vašu paravu ljepotu, tj njihovu pravu ljepotu.

Ljudi vide ono samo što oni žele vidjeti.

Ako stalno projeciraju negativne programe i negativna očekivanja, onda im je vaše pozitivnije viđenje nedostupno.

Potvrđivanje svog majstorstva ide kroz to da držimo pozitivnu viziju za druge, a da pri tome ne tražimo zasluge za to ili igramo ulogu spasioca ili iscjeljitelja. Nasuprot ako se previše približite onima koji ne mogu podnijeti vaše svjetlo ili vatru, spržiti će ih.

Dragi moji budite stabilni svjetionici u svojoj okolini. Svjetionici ne jure za brodovima u želji da oni nisu u mraku.

Ne tražite zahvalnost i potvrdu od okoline, ona je stalno u vama !

Budite s onima koji rezoniraju s vašim najvišim potencijalom, a pravite distancu prema onima koji vas ne prepoznaju. Ta distanca je radi njihova dobra, a ne radi vas. Ako ostajete u nezdravim odnosima, onda postotji vjerovatnost da zaboravite tko ste.Ljudi će na vas projecirati svoj nivo programa i uvjerenja i vi ćete povjerovati da ste nemoćni, glupi, da niste dobar prijatelj itd itd.

Ne pocijenjujte svoje dosada izgrađeno majstorstvo, zbog povremenih trenutaka zaborava i upadanja u stare igre !

Ako ne možete za sebe održavati svoju najvišu viziju, onda je vaše majstorstvo prelabavo. Onda nećete moći iz daljine održavati pozitivne vizije niti za druge.

No bez obzira na moguća kolebanja nemojte zaboraviti na svoje majstorstvo koje već tu.
Povremeni zaboravi ne mogu izbrisati ono što jeste !

Najteže je zadržavati svoju centriranost i majstorstvo u uskoj obitelji, što svi dobro znamo.

Postoji razlika između zatvaranja prema njima da nas više ne mogu povređivati od toga da ostajemo u bliskom odnosu, ali se ne identificiramo s njihvim projekcijama.
Znači prestajemo biti automatski reaktivni, odnosno sve ranije to prepoznajemo i stanemo na vrijeme te svjesno vratimo energiju u esenciju. /npr. Vidimo sebe kako ljuto odgovaramo i ozbiljno shvaćamo trenutnu igru i nakon toga se vratimo sebi / .
Distanciranost se odnosi na to da imamo distancu prema iluziji koju projecira bliska osoba, a da u isto vrijeme imamo bliskost s njenom esencijom. To ne znači emocionalnu hladnoću ili neuhvatljivost, ali isključuje nesvjesnu emotivnu automatsku reaktivnost !
Distanciranost s bliskim osobama u obitelji ne znači kako smo se zatvorili i da tako ne dopuštamo nižim energijama da nas rane, nego da smo jedno s njihovom najvišom esencijom i da od tamo promatramo igre niže frekvencije .
Tako nećemo biti ozbiljno uvučeni u njih, a opet ostati u bliskosti. Tako pomažemo bliskima da sami izađu iz nižih frekvencija.
Mi smo im poput svjetionika i pojačavamo rezonanciju više vibracije. Kad se emocionalno zatvorimo za njih time pojačavamo njihove negativne vibracije.
Ovako iz njih izvučemo više vibracije, bez da ikako djelujemo ili raspravljamo, savjetujemo ili držimo prodike što bi bilo bolje za njih.

Akcija prema bliskima treba biti onolika koliko osjetimo da osoba može primiti i to je onda poticaj a ne nasilno guranje u raj.
Kada je osoba spremna dovoljan joj je mali poticaj i podrška od nas.
Sve ostalo je kontraproduktivno i teško i za nas i okolinu.
Roditelju je teško gledati kako dijete uči iz svojih padova i htjeli bi im dati instant rješenje.
To ponekad funkcionira no usporava razvoj djeteta Kad tad ga kasnije u životu stigne ono što smo htjeli izbjeći, jer imamo širu viziju.
Majstorstvo uključuje nevezanost i to je najteža lekcija.

Možda se postavlja pitanje kako ostati otvoren, a nepovrijeđen i bez tendencije da vraćamo ili povređujemo druge ili da se štitimo ?
Izbjegavanje zona s minskim poljima, smirivanje, racionaliziranje, uspostavljanje neverbalnog pakta o nenapadanju i sl. nisu rješenje. Te strategije smanjuju vanjske sukobe i dodirivanja osjetljivih točaka i u konačnici dovode do još većeg udaljavanja. Npr.partneri se više ne svađaju, ali i imaju sve manje dodirnih točaka oko kojih komuniciraju.

Biti otvoren znači biti u svojoj esenciji koja automatski rezonira s esencijom bliske osobe. Ta druga osoba može i dalje insistirati na svojoj priči i ne mora biti svjesna te rezonancije. No vi se nećete ozbiljno i nesvjesno uvući u trenutnu igru koju nudi bliska osoba i ostati ćete centrirani. Što ćete učiniti ovisi o trenutnom vodstvu. Možda ćete zašuti, možda reći nešto konstruktivno i to neće biti niti iz pozicije žrtve, niti, progonioca ili spasioca.

Slijedeću našu automatiku koju moramo prepoznavati u trenutku je da iz želje da bliskima bude bolje namećemo svoje savjete, fizičku pomoć koja nije bila zatražena ili nije cijenjena itd.

Sjetimo se Almine- Održavati u sebi najvišu viziju za njih, bez obzira što to trenutno nije manifestirano.
No ako je ta vizija potekla iz našeg straha za bliske ili prevelike brige to neće funkcionirati. / zamišljanje bolesne bliske osobe zdravom radi želje bijega od bolesti i nelagode ili smrti samo jača ono od čega bježimo /
Ako to činimo tako to je znak da mi sami reagiramo iz starih programa i s prepoznavanjem toga možemo ih rastočiti i dezidentificirati se od njih.

Nemojmo zaboravati kako je naša okolina naša projekcija, u našem svemiru !
Mi smo to kreirali i komuniciramo sa onim dijelom sebe u drugima koji tako trenutno zrače.

Možda pomislimo da sam sama ili sam, bilo bi lakše i imala /o bi svoj mir.
Mir ne dolazi iz vana na unutra, nego obrnuto.

Bijeg od odnosa odgađa rast i slijedeće lekcije su sve žešće .

Oznake: majstorstvo, Almine, vizija, nevezanost