Kako duhovni majstor može živjeti u svijetu? Almine
https://www.youtube.com/watch?v=m8EtOg50ysk&feature=share
Slobodniji prijevod i komentar :
Duhovni majstor ima višu frekvenciju od prosjeka ljudi oko njega.
Nije suosjećajno, ni dobrotvorno ako ljudima dajemo više nego što oni mogu podnijeti, niti informaciju, niti svoje preblizu prisustvo.
Ne davati im informacije iz želje da oni budu nešto više ili da brže napreduju.
To inače majke rade, nesebično daju, jer žele da njihvo dijete bude nešto više ili bolje. To je disfunkcionalno.
Malo dijete ne može jesti hranu, koju kasnije odrasli mogu.
Nametanje informacija, svjetla, dobrih namjera je disfunkcionalno itd.
Način kako drugima možemo pomoći da budemo nosioci vizije
Definiramo ljude iz daljine, iz svoje šire vizije što oni postaju.
Povežemo se s njihovim najpozitivnijim potencijalom, s onim dijelom njih, koji je vrijedan pažnje i slavlja.
Da bi bili nosioci vizije,trebamo imati perspektivu, a da bi imali perspektivu trebamo distancu.
Tada ljudi niti ne znaju da mi imamo naprednu viziju za njih.
Vidimo ih što oni postaju. Sada ih vidimo kao biće sa više svjetla, kao zdravu i sretnu osobu. Ne govorimo im o tome.
Vidimo darove koje te osobe nose u sebi, ali pri tome znamo da još nisu na tom nivou.
Tamo gdje nas ne poštuju i ne mogu vidjeti ono što mi stvarno jesmo, treba se maknuti iz takvih odnosa. Npr dajemo nekom novac, kuhamo za nekoga i sl. koji to ne poštuje, maknimo se iz takvog odnosa ili takve formule.
To je "bacanje bisera pred svinje "
To je nepoštivajuće prema vlastitoj božanstvenosti koja je u nama.Tada i sami negiramo sebe. Tu se ne radi o nekom ego tripu zahtjevanja tuđeg poštovanja. Ako smo duhovni majstori, koji su ovladali svojom nižom ljudskom prirodom, onda imamo izgrađeno samopoštovanje i slavimo božanstvenost koja je u nama i u svemu oko nas. Kad prestanemo slaviti to, onda padamo na nivo onih oko nas koji su neprobuđeni i vjeruju da su ograničena uloga koju igraju.
Ako vas drugi ne mogu vidjeti tko ste, nema načina da im se obzdanite ili da vas vide drugačije ,nego što su oni sami. Mogu vidjeti samo onaj nivo drugih na kojem su sada. Ako ste vi viša frekvencija sa više svjesnosti i svjetla, ne mogu vas vdjeti. Ne možemo drugima davati darove kada ih oni ne mogu primiti i vidjeti vašu paravu ljepotu, tj njihovu pravu ljepotu.
Ljudi vide ono samo što oni žele vidjeti.
Ako stalno projeciraju negativne programe i negativna očekivanja, onda im je vaše pozitivnije viđenje nedostupno.
Potvrđivanje svog majstorstva ide kroz to da držimo pozitivnu viziju za druge, a da pri tome ne tražimo zasluge za to ili igramo ulogu spasioca ili iscjeljitelja. Nasuprot ako se previše približite onima koji ne mogu podnijeti vaše svjetlo ili vatru, spržiti će ih.
Dragi moji budite stabilni svjetionici u svojoj okolini. Svjetionici ne jure za brodovima u želji da oni nisu u mraku.
Ne tražite zahvalnost i potvrdu od okoline, ona je stalno u vama !
Budite s onima koji rezoniraju s vašim najvišim potencijalom, a pravite distancu prema onima koji vas ne prepoznaju. Ta distanca je radi njihova dobra, a ne radi vas. Ako ostajete u nezdravim odnosima, onda postotji vjerovatnost da zaboravite tko ste.Ljudi će na vas projecirati svoj nivo programa i uvjerenja i vi ćete povjerovati da ste nemoćni, glupi, da niste dobar prijatelj itd itd.
Ne pocijenjujte svoje dosada izgrađeno majstorstvo, zbog povremenih trenutaka zaborava i upadanja u stare igre !
Ako ne možete za sebe održavati svoju najvišu viziju, onda je vaše majstorstvo prelabavo. Onda nećete moći iz daljine održavati pozitivne vizije niti za druge.
No bez obzira na moguća kolebanja nemojte zaboraviti na svoje majstorstvo koje već tu.
Povremeni zaboravi ne mogu izbrisati ono što jeste !
Najteže je zadržavati svoju centriranost i majstorstvo u uskoj obitelji, što svi dobro znamo.
Postoji razlika između zatvaranja prema njima da nas više ne mogu povređivati od toga da ostajemo u bliskom odnosu, ali se ne identificiramo s njihvim projekcijama.
Znači prestajemo biti automatski reaktivni, odnosno sve ranije to prepoznajemo i stanemo na vrijeme te svjesno vratimo energiju u esenciju. /npr. Vidimo sebe kako ljuto odgovaramo i ozbiljno shvaćamo trenutnu igru i nakon toga se vratimo sebi / .
Distanciranost se odnosi na to da imamo distancu prema iluziji koju projecira bliska osoba, a da u isto vrijeme imamo bliskost s njenom esencijom. To ne znači emocionalnu hladnoću ili neuhvatljivost, ali isključuje nesvjesnu emotivnu automatsku reaktivnost !
Distanciranost s bliskim osobama u obitelji ne znači kako smo se zatvorili i da tako ne dopuštamo nižim energijama da nas rane, nego da smo jedno s njihovom najvišom esencijom i da od tamo promatramo igre niže frekvencije .
Tako nećemo biti ozbiljno uvučeni u njih, a opet ostati u bliskosti. Tako pomažemo bliskima da sami izađu iz nižih frekvencija.
Mi smo im poput svjetionika i pojačavamo rezonanciju više vibracije. Kad se emocionalno zatvorimo za njih time pojačavamo njihove negativne vibracije.
Ovako iz njih izvučemo više vibracije, bez da ikako djelujemo ili raspravljamo, savjetujemo ili držimo prodike što bi bilo bolje za njih.
Akcija prema bliskima treba biti onolika koliko osjetimo da osoba može primiti i to je onda poticaj a ne nasilno guranje u raj.
Kada je osoba spremna dovoljan joj je mali poticaj i podrška od nas.
Sve ostalo je kontraproduktivno i teško i za nas i okolinu.
Roditelju je teško gledati kako dijete uči iz svojih padova i htjeli bi im dati instant rješenje.
To ponekad funkcionira no usporava razvoj djeteta Kad tad ga kasnije u životu stigne ono što smo htjeli izbjeći, jer imamo širu viziju.
Majstorstvo uključuje nevezanost i to je najteža lekcija.
Možda se postavlja pitanje kako ostati otvoren, a nepovrijeđen i bez tendencije da vraćamo ili povređujemo druge ili da se štitimo ?
Izbjegavanje zona s minskim poljima, smirivanje, racionaliziranje, uspostavljanje neverbalnog pakta o nenapadanju i sl. nisu rješenje. Te strategije smanjuju vanjske sukobe i dodirivanja osjetljivih točaka i u konačnici dovode do još većeg udaljavanja. Npr.partneri se više ne svađaju, ali i imaju sve manje dodirnih točaka oko kojih komuniciraju.
Biti otvoren znači biti u svojoj esenciji koja automatski rezonira s esencijom bliske osobe. Ta druga osoba može i dalje insistirati na svojoj priči i ne mora biti svjesna te rezonancije. No vi se nećete ozbiljno i nesvjesno uvući u trenutnu igru koju nudi bliska osoba i ostati ćete centrirani. Što ćete učiniti ovisi o trenutnom vodstvu. Možda ćete zašuti, možda reći nešto konstruktivno i to neće biti niti iz pozicije žrtve, niti, progonioca ili spasioca.
Slijedeću našu automatiku koju moramo prepoznavati u trenutku je da iz želje da bliskima bude bolje namećemo svoje savjete, fizičku pomoć koja nije bila zatražena ili nije cijenjena itd.
Sjetimo se Almine- Održavati u sebi najvišu viziju za njih, bez obzira što to trenutno nije manifestirano.
No ako je ta vizija potekla iz našeg straha za bliske ili prevelike brige to neće funkcionirati. / zamišljanje bolesne bliske osobe zdravom radi želje bijega od bolesti i nelagode ili smrti samo jača ono od čega bježimo /
Ako to činimo tako to je znak da mi sami reagiramo iz starih programa i s prepoznavanjem toga možemo ih rastočiti i dezidentificirati se od njih.
Nemojmo zaboravati kako je naša okolina naša projekcija, u našem svemiru !
Mi smo to kreirali i komuniciramo sa onim dijelom sebe u drugima koji tako trenutno zrače.
Možda pomislimo da sam sama ili sam, bilo bi lakše i imala /o bi svoj mir.
Mir ne dolazi iz vana na unutra, nego obrnuto.
Bijeg od odnosa odgađa rast i slijedeće lekcije su sve žešće .
Post je objavljen 03.06.2018. u 15:51 sati.