Bezuvjetna radost

Kako je moguće da je Hitler zaista volio svog psa i brinuo za njega, a istovremeno sprovodio genocid ?

Snaga nesvjesnih programa i uvjetovanja je ogromna.

Prosječan nesvjesni čovjek funkcionira kroz odvojene programe podsvjesti, koji djeluju autonomno i vanjski stimulusi i drugi ljudi pritišću tipke tih programa. Svaka osoba ima puno podosobnosti i ona je reaktivna, što zači da nesvjesno reagira uvjek na isti način tj onako kako diktira pojedini program.
.
Ti programi su kolektivni što znači da će većina ljudi reagirati slično i onda to ponašanje proglasimo normalnim, jer je često.
Kad je jedan program aktivan drugi spava. Više programa se mogu odvijati istovremeno, no oni su odvojeni i autonomni.

Npr osoba ima program da nije moralno ubijati i kako se trebaju voliti kućni ljubimci i kroz te naočale gleda na pse i mačke i ima takva iskustva.
S druge strane ista osoba ima program kako je meso ukusno za jelo i kako je to važno za preživljavanje.Taj program je jačao kroz generacije koje su preživljavale ubijajuči životinje i jedući ih.
Dakle, dva programa koja su suprotna po značenju ubiti ili ne ubiti životinju istovremeno žive u istoj osobi i autonomno okidaju. Tako se osoba zgražava ako netko npr. povređuje pse i u isto vrijeme uživa u roštilju.

To je kao da postoji puno odvojenih osobnosti u nama .Puno raznih programa i kompleta različitih uvjerenja koji kao da žive svoje autonomne i nepovezane živote.

Tako su npr nacisti čuvali i brinuli za svoju djecu i obitelj i istovremeno ubijali tuđu djecu i njihove roditelje.To su također dva odvojena programa, koja kod nesvjesnih ljudi rade odvojeno.

Ako je netko nesvjestan onda u njegovoj mapi života je sve ispavno i onako kako treba biti.

Kada takvom čovjeku ukažete na nedosljednosti ili kontradikciju on će naći opravdanje ili racionalizaciju za svoje ponašanje.

U procesu osvještenja kontradiktornosti raznih programa poput ova dva o ubijanju i ne ubijanju životinja, sama spoznaja nije dovoljno snažna da izbriše uvjetovanost i automatsko odvijanje programa.To je samo prvi korak.

Osoba može početi sažaljevati životinje koje se kolju za jelo, no istovremeno je još uvjek vezana za lijepi okus šnicle. Energija uložena u tu uvjetovanost je ogromna i to nije problem individualca, jer je to kolektivni program ili djelovanje matrixa.

Navike i kolektivna uvjetovanja kroz odgoj i druženje sa sličnim ljudima određuje naše afinitete moralna pravila i apetite.
Kada se nešto često ponavlja onda to počinjemo shvaćati kao realnost i istinu.

Pogledajmo koji su to programi u našem životu, koji se nesvjesno automatski i odvojeno odvijaju !

Opraštanjem sebi naše nesvjesnosti u činjenju, činimo korake prema većoj integraciji i onaj tko ne ubija psa neće ubijati niti govedo niti janjca pile i sl. te neće niti indirektno učestvovati u tom činu. Postati će svjestan da šnicle ne rastu u Konzumu ili Lidlu.
Kroz povezivanje sa svojom esencijom snaga uvjetovnja s pojedinim programima slabi i mi više nismo nesvjesno reaktivni, nego djelujemo iz cjelovite božanstvenosti, koja poštuje svaki oblik života i zahvalna je na svim darovima prirode.

Neki ljudi su vegeterijanci samo zbog iz prevlađujućeg uvjerenja, kako nije dobro ubjati žvotinje. No i to je samo jedan program. Pozitivniji od onoga kada se ubija, no to nije naše autentično izražavanje iz esencije.

I Hitler je bio vegeterijanac, jer je to bio jedan od njegovih odvojenih programa !

Osoba koja živi svoju božanstvenost neće učestvovati kao aktivista u zaštiti životinja ili ekološkim pokretima, ali će pri tome svojim životom svjedočiti harmoniju povezanosti s prirodom, onako kako izvire iz njene esencije.

Takva osoba više nije zarobljenik kolektivnog nesvjesnog matrixa.

Oznake: nesvjesno progeamiranje, matrix