Bezuvjetna radost

Preuzimanje odgovornosti za sve u našoj okolini ne znači niti preuzimanje zaslužnosti niti krivice.

To nije u zoni, niti kompetenciji kontrole malog ja.

Malo ja nije sam kreator. Ono je samo zamišljeni nerealni instrument stvarnog, živog božanskog kreatora.
Tako malo ja ima svoje subkreacije u okviru zakonitosti iluzorne igre.
Tako ono podliježe zakonima karme i zamišljene dualne borbe.

Mi smo u esenciji jedno sa jednim jedinim božanskim kreatorom i stoga smo mi sami taj živi kreator.

Mi smo jedini kreatori svog univerzuma, koji je naša projekcija iluzornih holograma.
Tvoja projekcija je za nijansu drugačija od moje i obje projekcije imaju nešto zajedničko, što zovemo kolektivnim.

Zato nam se oboma čini kako je taj hologram stvaran.
Ti mi potvrđuješ kako vidimo isto tj. preciznije rečeno slično.

Vanjskom hologramu dajemo moć da utječe na nas i zaboravljamo da smo dali pristanak za to.
Tako nastaje igra žrtve i napadača, krivca i pravednika itd.

Ovisimo o milosti vanjskog i zaboravljamo da to nije stvarno i da smo to sami projecirali kao igru suprotnosti.

Projeciramo obrnutu zrcalnu sliku stvarnoga sebe, koji je naša suprotnost i to nestvarno postaje naš neprijatelj.
Pažnja nam je na borbi i na vanjskom.
Energija se troši na kontroliranje vanjskog.
Okrivljujemo vanjsko, napadamo i branimo se.

Preuzimanje odgovornosti započinje sviješću kako sam ja jedini kreator svoje realnosti.

"Moj svijet nije siguran i ne mogu vjerovati okolini" je okvir u kojem igramo nesvjesnu igru zamišljenog preživljavanja.

Dakle, ja sam kreator takvog scenarija.

Kreirala sam hologram svoga tijela, koji se sastoji od atoma i elektromagnetskog polja .
To tijelo je ranjivo i podložno starenju i bolesti.

Kroz ispitivanje raznih zamišljenih mogućnosti smišljam kako da taj hologram preživi i bude u boljitku.
Povjerovala sam kako sam ja taj hologram.

Ja sam kao kipar, koji je na svoje stvarno tijelo svjesnosti naljepio glinu i svu pažnju usmjerio na nastojanje da ta glina oživi.
Glina ne može oživjeti nikad.

Tako cijelo vrijeme imamo pažnju na glini i našem nastojanju da ona postane božansko tijelo.
To je nemoguća misija.

Nesretni smo što ta glina ne može procvasti u božanskoj radosti i izražavati sinhrono božju volju.

Ona je mrtva i fiksirana u jednom obiku.
Isto tako od snimljene trake nekog filma ili našeg odraza u ogledalu ne možemo očekivati da postanu živi.
Sve intervencije na filmu, kipu gline ili ogledalu su besmislene.
A naš cijeli trud je da promjenimo i spasimo te fiksne izmišljotine.
Igramo ulogu spasioca ili iscjeljitelja koji se bavi zamišljenim i nepostojećim.

Preuzimanje odgovornosti se ne odnosi na oblik ili sadržaj ovih iluzornih tvorevina, koje su samo zamrznute naše tenutne misli.

Dovoljno je samo- priznanje sebi kako smo sami odaslali te misli.

Njihova negativnosti ili pozitivnost su manje važne.

Dualni svijet mora biti pozitivno- negativan i on je naša igra i naša odgovornost.

Jedino mjesto gdje je moguća promjena je promjena u kreatoru, koji ste stvarni vi.

Preuzimanje odgovornosti znači da smo svjesni svog iluzorno kreiranog holograma i ako želimo njegov drugačiji oblik to ćemo korigirati u sebi.

Time svu moć vraćamo u svoj centar.

Tako se automatski mijenja naša projekcija, film, odraz u ogledalu ili oblik glineni kipa.

Odgovorno i svjesno kreiramo !

Ne svađamo se sa svojim kreacijama, ne optužujemo ih, ne očekujemo od njih da nas zadovolje ili ispune ili da nam daju ljubav.

Preuzimanje odgovornosti znači sjećanje kako smo mi kreatori i kako nismo žrtve i taoci svojih kreacija.

Ali ovaj svijet je poludio.
Ima toliko nepravde nasilja i opačine i kako ja koji sam dobar mogu imati veze s tim ?

Ovaj iluzorni svijet je iluzorna borba dobra i zla i ne može se izbjeći negativan polaritet.

Moja esencija koja kreira nije ni pozitivna ni negativna.


Što više naglašavamo i želimo pozitivno, time jačamo suprotni polaritet.
To je zakonitost u hologramu.
Tako sami stvaramo kaos u velikoj težnji za što većom harmonijom.

Preuzimanje odgovornosti, nakon osvještenja kako je sve naša projekcija, započinje kroz svjesno vraćanje svjesnosti ili pažnje na unutra .

Tako smo svu energiju maknuli iz vanjske iluzije i vratili smo se unutra u svjesnost kreatora.

U tom trenu iluzija ne postoji više, no zbog naše snažne uvjetovanosti i identifikacije sa hologramom, mi se ubrzo vraćamo van i time ponovno kreiramo isti fiksni mrtvi hologram.
Tako vjerujemo da je stvaran i da smo to mi i dominantna pažnja nam je vani.
Ona ne smije popustiti, jer vani vreba puno opasnosti, koje treba izkontrolirati i spriječiti.

Odgovorni kreator u našoj dubini ne shvaća ozbiljno tu zamišljenu igru, jer on zna tko je on.

On je odgovoran za svoju zabavu i povremeno zaigra igru zaborava tko je, kako bi iluzija bila uvjerljivija.
Čak niti tada on nije neodgovoran, mada to ponekad vani izgleda tako.

Kada jedan hologam optužuje drugi,to nije stvarno.

To je samo igra kreatora, koji zamišlja da je mnoštvo različitih holograma.

To zamišljenje ne može imati zasluge niti krivicu. One su također samo zamišljene radi dinamike igre.

Preuzimanje odgovornosti za svoje zamišljanje nije čin osuđivanja ili procjenjivanja.

Preuzimanje odgovornosti za masakr u svom hologramu ne znači kako smo mi loši ili kako smo nešto krivo kreirali. Kreacija u dualnosti treba imati svoj negativni i dramatični ton.
To što smo na tren zaboravili kako to nije stvarno, ne utječe na krivicu ili herojsku zaslužnost, ako smo spriječili na vrijeme taj masar ili rat.

Iz stanja svoje esencije ili svijesti kreatora možemo kreirati bilo što. Pri tome pozitivne kreacije nisu vrednije od negativnih.

Ako nam se ne sviđa trenutni hologram ili naša projekcija, iznutra kreiramo ono što želimo.
To ne znači da će odmah nestati svi hologrami, koje smo prethodno kreirali.
Oni u nama mogu izazivati neklagodu ili neku negativnu emociju.

Lijek je da se pri tome sjetimo kako su to samo stari nestvarni hologrami i da ih propustimo kroz sebe. Vratimo pažnju na svoju stvarnu esenciju i propuštamo kroz sebe stare holograme ili naše zamišljene projekcije.

Ali to me stvarno boli i to je nepravda !
To je samo simptom, koji ukazuje kako smo identificirani s iluzijom.

Kada kreiramo neku ljepotu, to opet nismo mi tj. sam božanski kreator, nego lijepi hologram.

Da, sva iskustva u vanjskom svijetu su iluzija, ali čovjek ne poznaje ništa drugo i zato nije čudno što je tako teško preuzeti odgovornost za sve u svom iskustvu i u okolini.

Čovjek vjeruje u iskustvo odvojenosti
I ZABORAVIO JE KAKO JE ON SVE, KAKO JE ON SVJESNOST, KOJA JE SUPERPONIRANA NA SVE.

Odgovornost je sjećanje tko smo i razumijevanje kako smo slobodni kreatori neovisni o obliku svoje kreacije.

Zar nije naivno vjerovati kako nas zamišljeni nož može stvarno porezati ili ubiti ?
Da, ...ali !!!!

Preuzimanje odgovornosti je proces
POSTUPNE DEZIDENTIFIKACIJE OD SVOJE KREACIJE I OSVJEŠTAVANJE KAKO FUNKCIONIRA OVA IGRA KREACIJE.

Borba protiv holograma jača holograme, zato samo funkcionira prepuštanje svoj pravoj prirodi, sebi, kao živom božanskom kreatoru !

Idemo još jasnije kroz primjere :

Ja kao relalni živi kreator u ulozi predavača ili gurua ili iscjeljitelja, tumačim svojim hologramima njihovu prirodu i mislim kako to oni mogu razumjeti.
Ne mogu, jer oni su samo moja projekcija.

To je kao da održavam predavanja ispred platna na kome se projecira moj stari film i očekujem od glumaca u filmu da me čuju i razumiju i da nakon projekcije promjene svoj život, odnosno tijek događanja u tom već postojećem snimljenom filmu.

Jedini koji me može čuti sam ja sama, realna i to me može potaknuti da snimim drugačiji film.
Mogu me čuti i druge stvarni božanski "dijelovi " ili druge individualizacije, koje slično projeciraju svoje univerzume.

To je razlog zašto ovo uopće pišem i vi to razumijete i može vam biti poticajno u procesu prisjećanja tko ste.

Ja igram ulogu liječnika i oko sebe sam projecirala holograme bolesnika.

Trudim se promijeniti te holograme pomoću intervencija, koje su isto samo hologrami.

Na hologram bakterije usmjerim drugi hologram antibiotika i on kao ubije bakterije.
Tako u toj igri povjerujem kako antibiotik ima moć da ozdravlja bolesnike.

Uživim se u tu igru i i identificiram se sa moći liječnika, koji može mijenjati i popravljati holograme.

Pri tome ne dolazi do popravljanja holograma ili promjene jednog holograma u drugi, nego ja prvo projeciram jedan hologram bolesnika i nakon toga ponovno projeciram drugi hologram tog istog čovjeka, koji je u fazi holografskog dojma zdravlja.

To su samo različiti filmovi ili projekcije.
Popravljanje nije moguće.
Samo projeciranje raznih uvjerenja u zamišljenom linearnm vremenu, koji daju drugačije iluzorne manifestacije.

Kada igram igru energetskog iscjeljitelja, onda samo zamišljam kako ta energija mijenja bolesni oblik u zdravi. Moj um ima moć kreiranja novog holograma, koji više nema tu bolest .

Kada je moje holografsko tijelo u pitanju i npr. želim smršaviti, onda primjenjujem igru povećane tjelesne aktivnosti i zdravije dijetalne prehrane. Bavim se iluzornom projekcijom, koja je superponirana na moje realno živo tijelo. Pažnja mi je dominantno u vanjskom.

To je scenario u mom novom filmu ili projekciji u koji vjerujem i koji se manifestira prema mojim uvjerenjima. Postupno projeciram mršavije, zdravije i ljepše tijelo ili doživljavam neuspjeh, ovisno o aktualnim uvjerenjima i njihovoj unutarnjoj borbi.
Stari obrasci i sjećanja na traume se manifestiraju i predstavljaju blokade za manifestaciju pozitivnih želja.

Blokade su isto tako samo hologrami.

Davanje veće vrijednosti pozitivnoj manifestaciji nas zadržava u svijesti suprostavljenih polariteta.
Tako jačam negativni polaritet i što jače želim smršaviti to sam deblja.

Gledam se u ogledalu i vidim distorziju svog realnog tijela, koje može izgledati debelo, ružno ii staro.
Isto kao kada se gledam u raznim iskrivljenim ogledalima u lunaparku.

Nema načina da promjenim svoju sliku u onaj odraz koji sliči mom božanskom tijelu, ako mi je sva pažnja vani, na popravljanju tog odraza i nije u unutarnjoj esenciji.

Unutar vanjske iluzije mogu promjeniti svoj izgled samo ako promjenim vrstu ogledala, od onog ogledala koje me čini debelom, do onoga ogledala koje me čini mršavom.
To je intervencija unutar holografske iluzije i tada moje tijelo nije stvarno niti mršavo, niti debelo.
To je samo efekt projekcije kroz različite leće ili ogledala.
Aktiviram ili program s uvjerenjima o debljini ili mršavosti.

Pri tome nisam popravila odraz u ogledalu, koje me čini debelom, samo sam se poslužila drugim iluzornim instrumentom, drugim ogledalom, koje ima drugačiju projekciju, drugim programom.

Razna uvjerenja određuju vrstu ogledala ili leće kroz koje propuštamo svoje projekcije.

Tako nam se čini kako imamo moć mijenjati vanjski svijet i kako on utiče na nas.

Kako mogu projecirati idealnu sliku svoga tijela, bez da mijenjam leće ili uvjerenja ili razne forme iskrivljenih ogledala ?

Tako da ja koja sam kreator svih mogućnosti, projeciram idealni sliku na ogledalu, koje nema distorziju i ne iskrivljava
.To postižem kada zaobiđem sva prethodna uvjerenja ili leće.
To nazivamo pročišćenjem ili oslobođenjem od starih programa i uvjerenja ili otapanje velova iuzije .

Želim lijepu sliku u ogledalu i iz svoje dubine to projeciram.
Promjena nastaje unutra, a ne u vajskom.
Ta slika u ogledalu isto tako nije stvarna, ali je očišćena od velova iluzije, koje su nastale radi naslaga starih uvjerenja.

Maknuli smo razne leće ili filere uvjerenja i dobili vjerniju sliku božanskog sebe.Tada bolje naslućujemo svoju stvarnu ljepotu i božanstvenost.

Znači da više ne lijepim po ogledalu smailiće, nego se ja kao kreator nasmijem i to gledam u ogledalu.

To je čista projekcija u kojoj vidim svoju nevinost i izvornu ljepotu.

Sljedeći korak je da prestane igra projeciranja holograma u dualnosti i da maknemo sva ogledala.

Tada se naša božanska esencija direktno izražava kao realno tijelo, sastavljeno od stvarnih čestica svjesnosti u polju jednote.

Tu nema više suprotnosti i onoga što zovemo negativnim.
Ne možemo biti niti predebeli,niti premršavi, jer tu nema više prosudbi ili usporedbi, koje su bile dio velova iluzije.

Kreator više ne projecira sebe i nije više u snu u kome zamišlja svoju kreaciju. On se direktno ispoljava kao živ i stvaran.

Dakle, na nivou dualnosti nije ništa stvarno, niti ono dobro, niti loše.

No duhovni rast ili rad na sebi mogu pomoći da odstranjujemo postupno slojeve velova iluzije ili leće kroz koje iskrivljujemo našu originalnu prvu projekciju sebe, kao idealnog božanskog.

Kada je moje božansko prvi put projeciralo sliku moje individualnosti, onda taj odraz nije bio iskrivljen u ogledalu.
Ogledalo je bilo čisto i na njemu nije bilo velova starih programa i sjećanja.

Uvjek se mogu vratiti u to svoje originalno prvo stanje projekcije, koje me kao igra najviše radovalo i pogledati se kao prekrasno božansko biće bez distorzije.

Ako sam pri tome svjesna kako je to ipak samo moja čista projekcija, to znači da sve promatram iz svog polja jednote, gdje sam ja stvarna i živa i gdje nema ogledala.

To promatram iz svog realnog živog stanja cjelovitosti.

Uvjerenja i programi su statični i opiru se promjeni.
Jedini način da ih uklonimo je da pažnju i energiju povućemo od njih na unutra i tako ta projekcija prestaje.
Nakon toga na isto mjesto projeciramo drugi program ili komplet uvjerenja koji se manifestira kao drugačiji hologram.
Tada imamo dojam kako smo popravili ili izlječili stari hologram.

Najčešće projeciramo istovremeno razne holograme i oni se međusobno bore za prevlast.
Želimo biti zdravi, a nismo u potpunosti prestali projecirati hologram bolesti.
Tako dolazi do kaosa i ispreplitanja raznih nivoa velova iluzije.
Tako vučemo stare programe iz tzv. prošlih života i oni djeluju poput blokada, koje onemogućuju manifestaciju najnovije željenog holograma .
To nazivamo karmom.

Ako smo sa sviješću u površnom vanjskom i identificirani s hologramima onda to zovemo zarobljenošću u matrixu.
Nemamo nikakvu moć da bilo što promjenimo.

Zamislimo da istovremeno na isto platno projeciramo puno filmova.
Projekcija ne može utjecati na drugu projekciju.
No u toj situaciji promatrač filma neće ništa jasno vidjeti.To su ti naslagani velovi iluzije koji zamagljuju prvotnu čistu projekciju, koja je potpuno usklađena sa božanskom namjerom i pokazuje nam kako izgleđa božansko.

http://www.thewildchild.co.za/this-girl-remembers-her-10-previous-past-lives-and-even-has-proof/

Prošli životi  su paralelne projekcije holograma sa raznim scenarijima.
U stvari su istovremene, ako ih promatramo s nivoa esencije, no mogu biti poslagane i linearno, ako gledamo iz iluzornog kuta, gdje postoji uzrok i posljedica.

Sjećanja na prošle živote su zamrznuti prošli programi sa specifičnim sklopom uvjerenja.

Ta sjećanja i stari programi su dio velova iluzije.
Velovi iluzije se sastoje od uvjerenja, koja etiketiranju i dijele manifestaciju na pozitivno i negativno tj. polariziraju.

Originalna čista božanska projekcija, koja nema distorziju, nije projekcija nekog uvjerenja nego izraz božanske namjere, kao čista projekcija.
Manifestira se jedna božanska volja u neiskrivljenom obliku.

Malo ja se boji nestajanja njegovog holograma, jer je identificirano s njim.Zato ono ne želi stvarnu promjenu ma koliko to površno misli i zaziva.

No kada nestanu velovi iluzije ostaje ono što je ispod uvjerenja, čisti hologram božanskog i osoba u 3D ne nestaje, nije anihilirana kada nestanu velovi iluzije.
Potpunim prepuštanje božanskom ili svojoj mirnoj esenciji rastačemo velove i slojeve uvjerenja.

Ta čista božanska projekcija se sastoji od atoma i elektromagnetskog polja, koje je usklađeno s božanskom esencijom.
Osoba se nalazi u polju namjere gdje se svaka namjera ili jedna božanska volja manifestira  trenutno ili vrlo brzo.

Jedino je svjesnost stvarna i vječna, atomi to nisu.
No tijelo koje je čista projekcija može sebe beskonačno samoregenerirati prema namjeri božanskog.

Kada sve ovo duboko shvatimo može nam se desiti da prođemo kroz prolaznu depresiju ili apatiju, jer duboko shvaćamo kako su naša nastojanja, borbe i težnje dio iluzije i učini nam se besmislenim da tako nastavimo dalje ozbiljno.

Nagrada je ispod toga kada prekinemo identifikaciju s vanjskim i osjetimo svoju esenciju,  koja može kreirati bilo što.
 Tek tada počinje pravo uživanje u igri  svjesnog projeciranja ili boravka u polju jednote, gdje nema projekcija.

Preuzeli smo odgovornost za svoje kreiranje i razumijemo pravu prirodu manifestiranog.

Igra projeciranja može biti nesvjesna i to zovemo snom.
Nakon toga se budimo i osvještavamo je.
Nakon toga boravimo u  trećem iluzornom polju namjere, gdje svjesno kreiramo ono što je izraz božanske namjere .Velovi nam više ne smetaju.
Ta tri stanja ili polja su povezana i  građena od elektromagnetskih polja i atoma i svi su dio božanskog zamišljanja ili iluzije.

Četvrto polje je polje jednote, koje je građeno od realnih čestica svjesnosti i  ono nije iluzija ili zamišljanje kreacije, odnosno projeciranje.

Oznake: preuzimanje ogovornost, iluzija, Hologram

Budi pozitivan !

To je nasilje nad prirodnim tijekom izmjene pozitivnog i negativnog u dualnosti !
To zahtjeva ogroman utrošak energije i stalnu kontrolu malog ja.

To rezultira sa potiskivanjem negativnih misli i emocija i rasta zamrznutih negativnih sjećanja, koja se gomilaju u podsvijesti.

Neizražene negativnosti se manifestiraju kao blokade na raznim nivoima.

U fizičkom se manifestira, kao bol i napetost.
Na nivou eteričnih akupunkturnih meridijana, kao energetska blokada.
Na psihološkom nivou kao psihička tenzija, opsesivno kontroliranje uz stalno prosuđivanje i osjećaj krivice i straha. Nakon povremenih neminovnih izbijanja potisnutih sadržaja, manifestira se kao patnja.

Ljudi često ne razumiju i ne razlikuju sugestiju kako je dobro pozitivno razmišljati, od toga da trebaju prihvaćati sve što im dolazi u trenutku. To djeluje kontradiktorno, no nije.

Tamo gdje držimo pažnju to jačamo. Ako nam je pažnja na pozitivnom pogodujemo manifestaciji pozitivnog.
Slobodni kreator izabire tzv. pozitivne kreacije.
No, to nije moguće na nivou dualne svjesnosti, jer se plus i minus prirodno i neminovno izmjenjuju.
Osoba nije slobodni kreator, jer je zarobljena u neminovnosti izmjene pozitivnog i negativnog.

Možemo tada za jedno vrijeme imati više pozitivnih manifestacija, no u isto vrijeme imamo potisnute njihove suprotnosti, koje čekaju na svoju manifestaciju.

Ono protiv čega se borimo to jača.
Tako naša težnja za pozitivnim dovodi do toga da jačamo negativni polaritet.

Sugestija budi pozitivan je dovela do formiranja površne pozitivne maske dobrote ljudi, ispod koje je potisnuta negativnost.

Moralnost je dio religijskog programa u kome se kažnjava negativnost i nagrađuje pozitivnost.
Tako se ljudi sve više otuđuju od svoje esencije i autentičnosti i stavljaju sve više slojeva svojih maski..

Glume površnu pozitivu i dobrotu, kako ne bi bili kažnjeni i kako bi bili nagrađeni.
Malo ja je vođeno programima, koje kontrolira i troši puno energije da se zaustavi prirodni tijek energije i manifestira željeno ili očekivano.

Blokirajući negativnost, blokira se i autentičnost životne energije, koja dolazi s božanskog izvora.

Religije su programi ili uvjerenja o božanskom unutar dualnosti.
Ako postoji pozitivna crkvena misa, mora postojati i njen suprotni polaritet crna ili negativna misa, odnosno bog i vrag. Jedno bez drugoga ne ide u svijesti polarnosti.
Kroz takvu polarizaciju raste ideja o grijehu i što se više bori protiv njega, on jača.

Insistiranje na pozitivnom je najveći izvor patnje. To kreira očekivanje i napetost u linearnom vremenu..
Malo ja preuzima kontrolu i nepovjerenje u život raste. Iskustvo nam potvrđuje kako ne možemo izkontrolirati život da bude samo pozitivan, no to još više pojačava kontrolu i osjećaj ugroženosti ili nedostatnosti.
Sve više suzujemo svoje okvire i sve više sami sebe zarobljavamo.

Kada u kontroliranju trošimo energiju za blokiranje negativnog, mi tu energiju dodajemo toj negativnosti, Dajemo joj veći značaj i hranimo je pažnjom i željom da se ne pojavi. Hranimo potisnute demone i oni rastu.

Živeći u oklopu društveno prihvatljivih maski, sami smo sebe zaključali u njima i kažemo da smo zarobljeni u matrixu.
No ključevi su u tvojim rukama !

I što ti je činiti ?

Budi cjelovit !

Ujedini dva suprotna polariteta u sebi i ne bori se !
Dopusti da se istovremeno ispolje dva polariteta i muški i ženski. Npr. dok hodaš /aktivni muški princip / istovremeno budi svjestan svog bivanja / ženski pasivni princip /.

Otpusti kontrolu i prihvati ono što jeste.
Budi svjestan negativnih emocija, misli i senzacija u tijelu. Promotri ih i pusti da prođu te pažnju vrati na svoju mirnu i neutralnu esenciju. Tako više ne jačaš tu negativnost i dozvoljavaš joj da bude, dok je tu.
Tako nema više potiskivanja.

PREPUSTI SE !

U cjelovitosti ili jedinstvu ne postoji negativnost, jer ona je samo obrnuta zrcalna slika onoga što jeste, iluzija.

Iz svijesti jednote se spontano kreira ono što inače zovemo pozitivnim, no samo zato jer nema dualnosti i zamišljenog negativnog polariteta.

Igra polariteta nam pomaže da ispitujemo razne mogućnosti. Ako nismo identificirani s njima onda oni postaju samo instrument zamišljanja pozitivnog i negativnog,
Tu nema blokiranja i patnje.
Svjesnost nam je centrirana izvan dualnosti i promatra svoje dualne mogućnosti i njihove zamišljene ishode.

I na kraju što znači „budi pozitivan „ :

Budi pozitivan, u suštini znači budi svjestan u trenutku svega i pozitivnog i negativnog i prepusti se sa povjerenjem božanskoj esenciji, koja je uvijek životno podržavajuća, pa to možemo nazvati poztivnim..

Ne zadržavaj pažnju na negativnom, već je vrati u svoju mirnu neutralnu esenciju, koja je izvan polarnosti.
Tako nećeš hraniti negativno. Pošto si bio svjestan negativnog, ona nije ostala zadržana u podsvjesnom, nisi je potisnuo.
Dodatno možeš sebi reći kako je to negativno samo iluzija i pusti da prođe kroz tebe kao oblak.

Tada iz svoje mirne esencije svjesno, na trenutak usmjeri pažnju na pozitivni cilj, ali ga zatim odmah otpusti i prepusti se dalje svjesnosti i prihvaćanju svega onoga što je sada u trenutku.
Neka ti je pažnja na svim osjetilima i senzacijama u tijelu kao i svim emocijama i mislima koje izrone u trenutku.
To znači da ih tvoja božanska esencija promatra i da nisi identificiran s malim ja.

Na ovaj način se nisi fiksirao na pozitivni ishod i time ne jačaš njegov negativni polaritet, što je prirodna zakonitost ili popratni efekt..

Vraćanjem svjesnosti na sadašnji trenutak, osjećaš svoju autentičnost, koja je izvan pozitivnih i negativnih uvjerenja ili programa.

Tako otvaraš vrata svojoj autentičnosti i pri tome ne držiš predugo pažnju niti na pozitivnom niti na negativnom.

Sve više osjećaš što je iza pojavnosti i iza igre iluzije polariteta tj iza maski.

Životna energija i jedna božanska volja se počinju ispoljavati i manifestirati. Maske se tope!

Oznake: pozitivnost, nasilje, iluzija, autentičnost

Svi imaju nesvjesnu potrebu tražiti negativno, jer u svijetu polarnosti se tako dobiva energija.

To je isti princip kao tijek elektriciteta, gdje mora postojati minus i plus.

Izvan elektriciteta na nivou čiste svjesnosti energija se ne dobiva kroz borbu polaranosti.
Stvarno ja nije na nivou, gdje vlada elektomagnetizam.
Ono je povezano s beskrajnim morem energije i izvan polariteta.

FB je dobar medij za generiranje energije, kada prosuđujemo druge, osuđujemo njihove mane i negativnosti, zgražamo se, igramo igru pravednika itd., jer tako dobivamo energiju.

Ljudi sebe doživljavaju kao pozitivan polaritet i bore se protiv onih drugih negativnih, ludih, nepoštenih, glupih, itd itd.

Nitko od njih u srži ne želi da nepravde i nepravilnosti nestanu, jer bi to uklonilo njihov način dobivanja energije.

Stravstveno se bore protiv nepravde i gluposti, no to im je glavna hrana i nisu toga svjesni.

Ne znaju se prepustiti božanskom i biti direktno u moru bezuvjetne energije.

Samo kada bi pravosudni sistem i političari bili pravedniji i pošteniji...Kada bi imao idealnog partnera....Kada ne bi uništavali prirodu.....Kada ne bi bilo manipulatora.....itd itd.

Gledanje saborske arene i borbe hrani naciju.

Ekološki osvješteni dobivaju energiju, zato što postoje oni ekološki neosvješteni.

Žrtva dobiva energiju kroz borbu sa svojim psihoparskim agresorom ili nadređenim.

Ljudi kritiziraju reality show -ove, sapunice, žutu štampu, negativne vijesti u medijima, pikanterije iz osobnog života suradnika na poslu, ali ih zdušno prate.

Da su svojom esencijom priključeni stalno na beskonačni izvor božanske energije bez borbe polariteta ne bi gledali TV, pratili medije i učestvovali u tračevima na poslu.

No oni nastavljaju i dalje kritizirati nepravde i ludosti ovog svijeta i prate sve medije, koji su izvor energije.

Kada bi se trenutno ostvarila pozitivna idealna vizija pravednosti i ravnoteže, oni koji se kunu u ispravnost, ravnotežu i ideale bi prvi odmah vratili staru borbu polariteta, kroz aktiviranje njihove negativnosti i stalno prosuđivanje.

Traženje negativnosti je kompulzivna navika i ne prestaje !

Osoba koja živi u pravednijem društvu, financijski je stituirana i ima skladan partnerski odnos i dalje traži suptilnije negativnosti i nikad ne prestaje.

Zašto mi je suprug poklonio plavi auto, kada dobro zna da sam željela crveni?

Zašto imam 2000 eura plaću a moj šef 3000 eura?......itd.

Nema kraja borbi i traženja grešaka, svojih i tuđih.

Prvi korak je prepoznati tu svoju kompulzivnu naviku da tražimo greške, negativnosti, neistine i sl.

Prepoznati taj shit, ushit energije i tzv. negativnog zadovoljstva, koji nas preplavi u borbi.

Adrenalinska ovisnost je duboko ukorijenjena u tijelu i nesvjesno stalno izazivamo neku borbu, jer nas to diže.

Ako su nam životi koliko toliko u stagniranom redu, onda tražimo društvene nepravde .

FB je zato dobar medij za ventiliranje i dobivanje energije bez velikih osobnih rizika u stvarnom životu.

Zato ubuduće za one koji su svjesniji:

Koji je moj motiv za klik like ili hate ili komentar u kome kritiziram ili naglašavam svoj ispravan stav?

Biti u pravu i ispravan je veliki izvor energije, jer počiva na borbi sa svojom suprotnošću , sa onima koji nisu ispravni, dobri, normalni itd.

Biti u pravu i etiketiran kao dobar, pametan, lijep, uspješan, omiljen, velik a skroman i dobivati puno like- ova je veliki izvor energije.

Tu poteče struja između unutarnjeg osjećaja, koji je suprotan od ovih navedenih kvaliteta i pozitivne energije like-ova.
Struja enegije ide od nisam dovoljno lijepa, dobra, uspješna, sigurna do vanjskog like, koji tvrdi suprotno i osoba se dobro osjeća, jer je dobila svoj energetski shit.
Energiju dobivamo kroz suprostavljanje naše dvije vizije o sebi, pozitivne i negativne.
Za to nam je potrebna vanjska okolina, koja reflektira suprotno.

Kada se osjećamo negativno, loše, nepotpunim ili nedostatnim, drugi nam trebaju da nas upotpune i dokažu nam da ipak nismo tako loši i zato smo ovisni o njihovoj potvrdi i podršci.

Tražeči greške u drugima je suprotan način podizanja svog nivoa energije.

Zašto stavljam svoj selfi i drugima pokazujem detalje iz svog osobnog ili profesionalnog života?

Jesam li svjesna pozadinske energetske dinamike toga?

Oznake: Borba polariteta energija

Molim te bože da ja pobjedim, a da konkurencija izgubi, kaže on.
Isto moli konkurencija!

PA ŠTO VI MISLITE KAKAV JE TO BOG DA IZGOVARATE TAKVE GLUPOSTI!

DA STE NA NJEGOVU MJESTU KAKO BI POSTUPILI?
BILI BI U TEŠKOJ GABULI, JER SAMO ZNATE PROCJENJIVATI I USPOREĐIVATI I ČAK DA NA OSNOVU TOGA ODLUČITE DA LI BI TO BILO U REDU?

BOG NE USPOREĐUJE, NITI SUDI NITI PROCJENJUJE.
VAŠA JE ILUZIJA DA POSTOJE IZABRANI I DA U RATU BOG NAVIJA ZA JEDNU STRANU !

KAKAV BI TO BIO PRISTRANI BOG?

Određenu akciju slijedi reakcija u ljudskoj igri borbe suprotnosti i tako sami kreiramo scenario igre života.
Ne kažnjavanja vas nitko iz vana, a osobito ne vaša iluzija o personificiranom Bogu, koga ste pretvorili u suca .

Vaše pozitivne namjere i strahovi se manifestiraju, jer je to moć misli i namjera.

Slijedeća zakonitost je da ono što jako želimo tjeramo od sebe i doživimo suprotno.

Prejaka želja za pobjedom zaziva i naglašava svoj suprotni polaritet - gubitak.

Moć molitve djeluje zato što bar na tren uspijete prepustiti jaku vezanost za svoju želju pobjede.

To činite kroz vjeru u višu Božansku moć, kojoj se obraćate .

Uz put tako kreirate nevezano uvjerenje kako možete pobijediti.

Ojača vjera u pobjedu kada zamišljate da vas štiti vanjska sila i to smanjuje strah.

Manje straha i više vjere u određeni pobjedonosni ishod ga manifestiraju .

Ključno je što se pri tome malo ja predaje zamišljenom Bogu i tako zaobilazi ova zakonitost da jaka želja kreira suprotno.

U igri pobjede dobiva onaj tko je manje vezan za očekivanja i ima snažniju i stabilniju vjeru u pozitivno .To se postiže kroz predaju višem ili širem ja.
Tako se prekida unutarnja borba između želje i straha koje su dvije suprostavljene sile.

Prekine se identifikacija s egom na tren i otvaraju se vrata viših bezgraničnih mogućnosti.

Oznake: Molitva ilizija

Pretpostavljam da je teško prihvatiti priču o alien spiritu, jer čovječanstvo ne zna za drugačije ponašanje i iskustvo.

To uvjetovanje je duboko i na svim nivoima.

I u životinjskom svijetu postoji borba za opstanak, kao i na celularnom nivou, gdje se imunološki sustav bori protiv vanjskih agresora.
Stanica ima membranu i granicu prema vanjskom okolišu, koji može biti neprijateljski i izazivati disbalans ili bolest.
Tako postoje membrane između 7 nivoa postojanja, koji su povezani sa 7 čakri.
Membrane na raznim nivoima tako tvore sustav matriksa.

Razvojem se tope te iluzorne membrane na kojima su gusti slojevi uvjerenja i programa i „naprednije biće „ ima onda npr. jedinstvenu čakru i kod njega nestaje membrana u jezgri stanice, tako da jezgra djeluje, kao da zauzima cijelu stanicu….itd itd….

Možda se i može dijelom kognitivno razumjeti, kako bi to bilo živjeti 100 % autentičnost, bez kontrole i borbe, uz potpunu prepuštenost božanskom, no u praksi to nije jednostavno.

Uvjetovanja su snažna i ona postaju referentne točke za koje se držimo, kao za spas od straha proširenja i gubljenja svoje osobnosti u beskonačnom neznanom božanskom.

S druge strane nije ni tako teško, jer svi već imamo iskustvo prepuštenosti božanskom izvoru, makar i na kratko.

Netko tko još ima odvojene pojedinačne čakre, badava se trudi da ima slično iskustvo, kao onaj koji ima samo jednu jedinstvenu čakru.

Sve u svoje vrijeme, što se tiče iluzornih linearnih faza duhovnog razvoja, no svatko i bez te iluzije linearnog razvoja, može odmah imati iskustvo svog stvarnog bezvremenog ja.

To je kontradikcija, koja nastaje zbog iluzije duhovnog razvoja.

Ova faza razvoja, gdje postoji odvojenost je poput inkubacijske komore ili poput razvoja pileta u jajetu.

Sve ima svoju svrhu, pa i alien spirit, koji je nosioc kontrole i borbe suprotnih polariteta.

Prisustvo baš tog alien spirita nije incident, nego dio dubljeg božanskog scenarija, unutar linearnosti.

U originalnom iskustvu dualnosti nemamo potpunu odvojenost.
Pojedine različite kvalitete su izražene i to ih čini odvojenim od ostalih kvaliteta, no istovremeno je zadržana svijest, kako su sve te različitosti povezane i dio cjeline.

/To je kao kada fokusirano promatramo jedan prst svoje ruke, ali istovremeno znamo kako postoje i drugi prsti, kao i ostali dijelovi cjelovitog tijela /.

U još drastičnijem iskustvu,gdje postoji iluzija potpune odvojenosti, dualne kvalitete se suprostavljaju kao polariteti.
To je iskustvo odvojenosti u jajetu.
Kada nema vodstva jedne božanske volje, mora se uspostaviti unutarnja zamišljena kontrola i postoji zakon uzroka i posljedice.

U zamišljanju odvojenosti i zaboravu tko smo, dobivamo novu zamišljenu perspektivu, koja je nužna prije nego se pile izlegne iz jaja.

Izlaskom iz jaja, započinje novo iskustvo i ono je nezaustavljivo i mudro je ne opirati mu se.

Prepuštanje i tzv. milostivost ili dalja kontrola i traumatska iskustva.

Kroz zamišljanje suprotnih polariteta i kroz ono što nije, pile je skupilo dovoljno iskustva, da može preuzeti odgovornost za život izvan ljuske jaja.

Uvjerenja su poput surogata, koja su zamjenjivala živu ekspresiju unutar ljuske ili tzv matrixa.
Strani duh je onaj koji implantira programe i uvjerenja koja se „spuštaju „ na nivo tijela i duše.
Ta uvjerenja su dio igre zamišljanja ili iluzije, maštanja sa zamišljenim ograničenjima.

Sada pile može iz faze zamišljanja prijeći u stvarni život, pod vodstvom jedne jedine božje volje, uz potpunu prepuštenost.

Interesantno je ovu Almininu priču o alien spiritu povezati sa pričom Earthariana i sintetskim svjetlom i tamom.
Naša Vesna je detaljnije upućena u to, pa ako osjetiš, draga Vesna da možeš povući paralelu u ta dva ugla viđenja istog, molim te da daš svoj osvrt.

Ništa nije onako kako izgleda na površini !

Almine i drugi spominju bionike i arteficijelnu inteligenciju / npr. nacisti i holivudske zvijezde /, koji nemaju čak niti dušu.
To su površne mentalne projekcije, čiji hologrami isto djeluju stvarno i opipljivo.
Oni uvjerljivo mogu odglumiti emocije i djelovati stvarno. Oni sami vjeruju kako su stvarni.

Alien spirit se predstavlja kao vječni duh, koji jedini ne treba evoluciju, no to je sasvim obrnuto od onoga kako jeste.
Opravo on je taj koji ima početak i kraj.

Fizičko tijelo sve religije i duhovna učenja smatraju nevažnim i prolaznim, a dušu kao naš važniji, stvarniji i duhovniji dio.

Tijelo i duša su jednako vrijedne i cjelina, kada su božanski realni izraz.
To su dva ugla percepcije, kroz koje božansko ima stvarno iskustvo sebe.
I tada su i duša i tijelo vječni, jer su „dio „ beskonačnog vječnog božanskog.
Ta djelomična podjela je dualnost, koja je time stvorena.

S druge strane su u pravu oni koji govore kako je tijelo prolazno i nestvarno, jer u iskustvu čovjeka ono je samo iluzorna projekcija ili hologram, no tada je to isto i duša, jer su odvojeni.
Da, odvojeno iskustvo duše tijekom tzv. smrti je isto iluzija.

To sve je iskustvo zamišljanja ili iluzije unutar ljuske jaja.

To iskustvo zamišljanja je slično procesu arhitektovog kreiranja kuće, gdje on u početnoj fazi samo zamišlja kuću i pri tome još ima i pomoćni kompjuterski program, koji čini virtualnu simulaciju, kako bi ustanovio koje varijante bi bile najbolje i najprikladnije.
Ono što on vidi na ekranu je samo slika ili film i nije stvarno.
Ako ima još moderniji kompjuter, onda sve to može još bolje promotriti kroz holografsku projekciju.
Tako i božansko zamišlja odvojeno nepostojeće iskustvo u kome na razne načine simulira, kombinira neke svoje kvalitete unutar zamišljenih potpuno odvojenih jaja.

Proces izlaska iz jaja može biti bolniji ili izazovniji, no on nas vraća u naše realno i autentično iskustvo, gdje nema više zamišljenog tijela i zamišljene duše i zamišljenog duha.

Mnogi od vas su u igri duhovne evolucije otpustili puno programa i pročistili membrane matriksa i spremni su za nježnije iskustvo izlaska iz matriksa, no ukoliko izaberu ostati u nekim starim uvjerenjima, koje diktira kolektivno nesvjesno, usprkos toga mogu i dalje imati staro iskustvo zatvora
.
Nitko iz vana to neće promijeniti.

Matriks je poput rešetaka s kojim majka ogradi svoje malo dijete, kako bi se ono moglo sigurno igrati u sobi, dok ona kuha ručak i nema potpunu pažnju na djetetu, a isto tako i dijete nema potpunu pažnju na njoj, nego na svojim zamišljenim igrama

Kada dođe vrijeme ograda /matriks, ljuska jajeta / se može maknuti i majka /božanski izvor / tada ima stalnu vezu sa djetetom.
Dijete je svjesno stalnog vodstva i jedne volje i nema zamišljene odvojenosti majke i djeteta /čovjeka i božanskog /.

Tada započinje autentično i stvarno življenje izvan uvjetovanosti programima i uvjerenjima.

Alien spirit za nas tada više ne postoji, jer nije nikada stvarno ni postojao.

Nisu više potrebni nikakvi posrednici prema Bogu, jer mi jesmo „dio“ živog božanskog vječnog cjelovitog tijela.

Nadišli smo religiju i vezanost za vanjske autoritete.
Samo- suvereni smo i svjesni svega.

Što je stvarno ?

Ovaj svijet koji vidimo je naša projekcija.
Imamo moć da mišlju stvaramo iluziju opipljive gustoće, koja je građena od atoma.
To čini onaj naš realni vječni dio, božanski kreator u nama.

Svi misaoni entiteti imaju dio svjesnosti i mogu sebe doživljavati kao stvarne, no to su projekcije ili zrcalne refleksije.
Te projekcije su stvorile iluziju odvojenog vanjskog prostora.
Tako neki vaši hologrami, koji se sastoje od atoma i elektromagnetizma imaju dojam da su živi i tada nastaje malo ja s kojim su identificirani.
Tako nastaju razni entiteti na suptilnim nivoima i tzv. ljudi koji su samo hologrami, bez realnog unutarnjeg esencijalnog dijela.
Ti hologrami za sebe misle kako su živi, no oni su samo virtualni programi.

Oni čak zamišljaju kako imaju svoj unutarnji prostor i po uzoru na stvarno biće oni meditiraju.

Ulaze u zamišljeni unutarnji prostor, koji je u stvari samo dio vanjskog iluzornog prostora.

Tako nastaju zapleti u matriksu i ostaje se u iluziji.

Taj hologram ili arteficijelana inteligencija zamišlja i svoju duhovnu evoluciju, no ne miče se smjesta i vrti se u krugu i u okvirima svojih programa.

To je razlog zašto oni koji žele izači iz matriksa to ne mogu, jer su sami građeni od iluzorne građe matriksa, a izlaz traže samo u okvirima iluzornog vanjskog.
Njihov meditavni prostor nije veza s božanskim i nije prava esencijalna unutrašnjost.

Nemaju gdje izaći kada nemaju unutrašnji prostor.

Oni su samo utjelovljeni ponavljajući programi.

To je također razlog zašto se i realna božanska bića isto nalaze zarobljena u matrixu.

Ako duhovni napredak tražimo u okviru iluzornog, to je isto kao da tražimo od našeg snimljenog autobiografskog filma da postane stvaran.
Film ostaje samo film ili projekcija.
Unutar fima ne može biti nekakav dio koji je živ ii stvaran.
Film samo glumi stvarni život.

Kako je došlo do toga da se trudimo oživjeti traku autobiografskog filma ?

Naše besmrtno tijelo svjesnosti na sebi ima iluzorni sloj atoma, koji možemo nazvati velovima iluzije.

To je kao da na svoje stvarno tijelo projeciramo svoj autobiografski film i sva nam je pažnja stalno na tom filmu.

Ili to je kao da živi i stvarni kipar, na svoje stvarno tijelo stavi sloj gline i tako promjeni svoj vanjski izgled.
Ta glina nikada ne može biti živa i zato je uzaludan napor da on od tog svog vanjskog sloja gline očekuje da bude stvaran.
A to svi stalno čine.

Tako mi želimo izliječiti i popraviti tu glinu, koja se nalazi na stvarnom tijelu svjesnosti.
Pažnja nam je potpuno usmjerena na vanjskom sloju te gline i zaboravili smo da smo ispod toga živi.

Zarobili smo dio svjesnosti u iluzornom vanjskom i taj dio sebe zovemo egom.
Zar to nije apsurdno ?

Vidjeli smo gore kako holografska projekcija ima izvjesni niži stupanj svoje samo-svjesnosti, koji zovemo egom.
Vidimo i da nestvarni ego može utjelovljeno živjeti kao odvojeni entitet.
Tako je ego sebe identificirao sa glinom i radi površnu duhovnu praksu meditacije, kako bi ta glina oživjela.

Glina neće nikada oživjeti !

Radom na sebi tj. na glini se može mijenjati oblik te gline i možemo otpuštati razna uvjerenja i programe.

Tako možemo skinuti par slojeva gline i doći do onog sloja tzv. iskonskog prirodnog čovjeka /pristine human / do sloja, koji je najskladniji i prva iluzorna kreacija kreatora, koju je stavio na svoje stvarno tijelo.
To je ono zdravo tijelo, koje može živjeti preko 900 godina, no opet nije vječno, niti živo.

Rad na sebi barata iluzornim materijalom i u tim okvirima nema izlaza iz iluzornog.

Živo besmrtno biće se ne može probuditi, dok god mu je pažnja samo u vanjskom iluzornom ili na svojoj projekciji ili glinenom hologramu.
On se vrti npr. u iluzornim površnim slojevima holograma i sloju koji krivo smatra meditativnim poljem.
No kroz njega on može doći dublje i ponovno se probuditi u cjelovitosti.

Za razliku od njega, oni koji su samo glina npr. kipovi muškaraca i žena, koji su stoga neživa iluzija, nikada se niti neće moći probuditi, jer oni sami nisu u vezi sa realnim božanskim izvorom.

Ja sam prije smatrala kako svaka iluzija može oživjeti, no sada vidim da mi je to bila prilična kočnica i iskrivljena percepcija.
Nemaju svi oni oko nas, koji imaju svoju osobnost i uvjerenje kako su stvarni, onaj besmrtni unutarnji dio koji se sastoji od jedinstva pravog božanskog tijela i duše ili čak nemaju u sebi niti iluziju odvojene duše .

Željeti udahnuti život u lijepe glinene kipove je jedna od najvećih iluzija.

Eonima su se svjetlosni radnici trudjeli oživjeti ginu, no nisu uspjevali.

Spašavali su i popravljali holograme, zrcalne refleksije i projekcije, mrtve glinene kipove i čudili su se što to ne uspijevaju.
Božanski kreator –kipar može napraviti glineni kip čovjeka /projekciju / no ne može mu udahnuti stvarni život, jer je to područje zamišljanja ili iliuzije.

Adam koji je stvoren od gline, nije nikada bio stvaran. On je dio igre iluzije ili zamišljanja.

Ovo vam je vjerovatno slijedeći šok, nakon vijesti o alien spiritu.

Ja sam ga kognitivno prihvatila, no u praksi još uvjek na sve gledam kao na žive božanske kreacije koje su samo trenutno u zaboravu i trenutno manifestiraju iluziju.

Mogla bih to i ovako reći: brojčano je puno više praznih iluzornih holografskih fizičkih tijela i oblika, nego što ima holografskih tijela, koja su povezana sa dušom i božanskim izvorom.

Da postoje ljudi, koji imaju na van sve karakteristike čovjeka i osobnost i možemo ih opipati i osjetiti svim vanjskim osjetilima, no nisu stvarni ljudi s esencijom.

Za njih osobito vrijedi ona: „Ne prosipaj biserje pred svinje „.
No oni čak niti nisu „uspavane svinje“ nego samo odvojene nestvarne projekcije, koje nemaju kapacitet da rezoniraju sa vašom živom unutarnjom božanstvenosti.
Nemaju tu unutarnju dimenziju.

Oni površno mogu imitirati proces duhovnog buđenja prema obrascima duhovnih uvjerenja i programa, koji su kolektivno nastali, no ne mogu se probuditi u pravom smislu riječi.

Oni barataju samo sa uvjerenjma i programima, jer su i sami to, pa tako se mogu igrati i sa duhovnim uvjerenjima i programima i mogu se razmetati sa velikim duhovnim egom.

Kao takvi mogu imati čak i sljedbenike,ali samo one, koji su i sami bez te najdublje iskonske žive dimenzije.

No ponekad im se priključe i oni stvarni i živi, ali uspavani, u potpunom zaboravu, koji su trenutno hipnotizirani vanjskim iskustvom.

Tako oni koji su nekoj tzv. paralelnoj inkarnaciji stvarni gurui, postaju učenici glinenih kipova, koji u sebi imaju imaju uvjerljiv i atraktivan mentalni duhovni program buđenja.

Nije na nama da hodamo okolo i procjenjujemo je li netko stvaran ili je stvarno biće sa slojem gline na sebi ili je samo glina, jer nas to odvlači od nas samih i zadržava u iluziji i procjenjivanju.

Ono što nam je činiti je biti prepušten svojoj dubini ili božanskom izvoru i u svakom trenutku živjeti cjelovit život, bez obzira na holograme sna koji su i dalje oko nas.

To znači prestati spašavati odraze u ogledalu ili oživljavati glinene kipove

Potpuna pažnja na realnom unutarnjem.

To uključuje i drugačiji odnos prema površnom sloju našeg tijela, koji je samo veo iluzijeili mrtvi glineni sloj.

Moja nova namjera i odluka inspirirana Alminom glasi :
„NISAM VIŠE SLUGA ILUZIJE ! REALNO VIŠE NEĆE SLUŽITI ILUZIJU“


To znači da više ne popravljam i ne spašavam iluziju u okolini i u površnom sloju svoga tijela.

Glineni slojevi fizičkog tijela znaju biti veliki tirani i čim krenemo povlačiti pažnju u svoju esencijalnu dubinu, glineno tijelo svraća pažnju na sebe kroz neku bol ili nelagodu, nakon čega se mi vraćamo u zonu iluzije.
Tražimo rješenja za olakšanje boli ili patnje ili izlječenje u površnom.
Vraćeni smo u rešetku matriksa i uzročno posljedičnu uvjetovanost.
Kasnije se zaokupimo vanjskim užicima i ugodi koju pruža tijelo.

Neću više biti sluga iluziji, u praksi izgleda revolucionarno i protivno svim dotadašnjim programima i uvjetovanjima, kako trebaju izgledati socijalni i partnerski odnosi.

Ne moram naglašavati da za to treba hrabrosti i potpunog povjerenja za bezuvjetno prepuštanje božanskoj realnoj dubini, koja je jedina živa .

Tada nestaje iluzija odvojenosti vanjskog i unutarnjeg i ono što je unutra postaje vidljivo i u tzv. vanjskom .

Iz dubine svog stvarnog postojanja sam zahvalna svima, koji su me doveli do mjesta gdje sam sada.

Osobitu zahvalnost osjećam prema Almini, koja ima širu viziju i dublje razumijevanje, došavši na nivo svog realnog živog selfa, van područja atoma, gdje se istina lako obzdanjuje.

Hvala vam dragi moji, na zajedničkom putovanju i prilici da osjetim vašu dublju stvarnu esenciju !

Oznake: stvarno iluzija, matriks, dubina, površno, vanjsko

Citat Almine, koja je u stanju jednote i nema više tijelo od atoma, nego od čestica svjesnosti:
„ U noći eksplozije vizije, vidjela sam sam nešto što nikada ne bih mogla niti pretpostaviti:
Spirit / duh / je izvanzemaljski nepozvani gost, koji se umiješao u čovjeka, a na kraju (zbog toga što nisu shvatili kako je to nametljivac), također je ušao i u psihu bogova. „

Ovaj spirit implantira programe na nivo duše i tijela i predstavlja se kako je on glavni duhovni vodič ili najviši ja, koga svi traže za savjet.
On kontrolira i određuje norme ponašanja.
Zato i religije i crkve tako djeluju. Savjeti koji daje spirit duši i tijelu nisu za njihovo najviše dobro te se zato i skratio životni vijek čovjeka od 900 god /npr. Metuzalem /na max 120 god.
Neprijateljska kompetitivnost između duše i tijela stvara veće trenje i tenziju, koje onemogućuju kontinuiranu samo-regeneraciju i suradnju tijela i duše.

Alien spirit je strani uljez zadnjih nekoliko miliona godina i potiče od spirita vanzemaljaca, čije sunce se gasilo i oni su željeli produžiti svoju vrstu.
Taj spirit zamagljuje slobodni autentični dio, koji bi isto mogli nazvati spiritom, ali autentičnim spiritom.
Nije tako bilo u početku.

Naše cjelokupno poimanje duhovnosti je u distorziji.

Ova distorzija se sastoji u tome da je najveći dio usklađen s istinom, no neki dijelovi nisu.

Baš zbog ovih dijelova, koje osjećamo duboko kao istinske, u paketu prolaze i ove distorzije.
Mi ih ili ne primjetimo ili ih zanemarimo, zbog onog dobrog osjećaja, prilikom prepoznavanja dijela istine.
Zato su zavedeni i oni na najvišem stupnju duhovnog razvoja.

Duh sveti kao dio svetog trojstva u krščanstvu je pod utjecajem alien spirita.

On je sebe proglasio glavnim glasnikom i nosiocem jedne božanske volje, koji povezuje fizičko sa Bogom.

Ovo može biti šokantno za mnoge i možda ne žele prihvatiti ovu informaciju, jer to ruši cijeli dosadašnji sustav duhovnog razvoja i kriterije svetosti.

Eventualno proglašavanje ovoga bogohulnim ili fantazijom, može poslužiti kao zaštita od otpuštanja starih koncepata i poznatog i može biti izraz ogromnog staha od promjene i prepuštanja stvarnom nespoznatljivom božanskom.

Čovječanstvo je programirano od rođenja da traži vodstvo, kako se ponašati od vanjskih izvora.

Religije i institucija crkve su preuzele tu ulogu i daju utjehu čovjeku koji pati, kroz uvjerenja kako ih voli Bog, koji je van njih.

Kada nešto dođe do svijesti, onda je to znak kako smo spremni to nadići.

Na planeti trenutno imamo dovoljno veliku kritičnu masu stvarnih individualizacija, koje nadilaze ovaj dio iluzornog scenarija.


Ovo je izazov za odbacivanje svih dosadašnjih uvjerenja o duhovnosti i uzimanja „zdravo za gotovo „, bez preispitivanja, onoga što smatramo svetim.

Potpuno prepuštanje božanskom, moguće je ako otpustimo sve vezanosti za dotadašnje stepenice duhovnih uspona i poimanja duhovnosti.

Ako ova informacija izazove strah i poveća nepovjerenje u život, to još više može povećati borbu i pojačati utjecaj ovoga uljeza.
Želja da se on ukloni, rezultira njegovim jačanjem.
Prvi korak u nadilaženju nečega je uvijek prihvaćanje i osvještenje.

Zato je potrebno i razumijevanje, kako bi to izgledalo da imamo autentični duh, bez ovog utjecaja.

Potrebno je razumijevanje, koja je uopće svrha zamišljanja separacije i dualizma, koji su instrument božanskog.

Kada to osjetimo i znamo, onda možemo drugačije pristupiti trenutku i osluškivati pravo božansko vodstvo srca, koje dolazi kao inspiracija.

Sam proces nadilaženja utjecaja ovog stranog duha ide kroz osvještavanje.
Stari simptomi tijela, bol i negativne emocije, mogu izlaziti na površinu i mogu privremeno obeshrabriti onoga tko ide ka svojoj autentičnosti.
Stari utjecaj želi i dalje kontrolirati i navesti nas da ponavljamo naviku unutarnje i vanjske borbe.

No kada smo toga svjesni, stare neugodne simptome počinjemo promatrati na drugi način. Mijenjamo ugao percepcije i sve brže odlazi.

Originalni božanski izvor nema nikakav kruti plan ili program.
Kroz inspiraciju se kreira raznolikost, koja je savršeno usklađena, pošto dolazi od jedne cjelovite božanske volje.

Inspiracija dolazi uz osjećaj mira, radosti i slobode i nikada nije neki direktivni unutarnji glas, niti djeluje kao neki autoritet.

S padom u zatvor iluzije, malo ja preuzima vodstvo te uvjerenja i programi zamjenjuju direktnu inspiraciju trenutka.

Duhovni aspiranti, koji smire svoj niži um, stupaju u kontakt sa spiritom i pri tome ga smatraju najvišim vodstvom.

Ako taj kontakt praćen sa prizvukom ili osjećajem krivice, napetosti, obaveze, naredbe, određenog vodstva koje je direktivno, sa prizvukom autoriteta ili kontrole, koja daje specifičnu naredbu, onda to nije inspiracija s božanskog izvora, nego glas alien spirita ili nekog nižeg entiteta, koji se predstavlja kao napredni duhovni entitet.
/ Božanska inspiracija, nije direktivna i ostavlja slobodu izbora. Ona dolazi kao osjećaj, koji nas usmjerava tamo, gdje nas nešto više raduje i ispunjava sa oduševljenjem, zadovoljstvom ili čuđenjem./

Alien spirit se obično poziva na stare obrasce i programe ponašanja ili moralnih obveza i pravila.
Naglašava separaciju između nižeg i višeg ili duhovnijeg i manje duhovnog.

Suptilne dimenzije se proglašavaju čišćim i višim moćnijim, svetijim i vrednijim, što samo po sebi stvara sve veću polarizaciju i rascjep.

Tijelo je manje vrijedno, a i duša se stavlja u podređen odnos od duha, koji je predstavljen kao najnapredniji i najčišći i najviši duhovni cilj.
Potenciraju se hijerarhijski odnosi, kako u duhovnim dimenzijama, tako i u svjetovnom iskustvu čovjeka.
No duh duša i tijelo su cjelina, koja su samo prividno odvojeni i svi imaju jednaku vrijednost u igri dualizma.
Stvaranjem iluzije hijerarhije započinje sistem kontrole i u tome vodeću ulogu igra prosuđivanje i vrednovanje.

Prilikom kanaliziranja mnogih tzv. naprednih duhovnih entiteta ili uzašlih majstora, ljudi najčešće kontaktiraju s alien spiritom, koji utječe na mnoge entitete.

Savjeti duha nekog nama važnog beztjelesnog autoriteta mogu zvučati mudro, no čak i da jesu najprimjereniji trenutku i najviše trenutno vodstvo, one nas stavljaju u ovisnički odnos, gdje svoju moć mičemo van sebe i predajemo se drugom entitetu, a ne božanskom izvoru.
Pri tome negiramo svoju direktnu povezanost s cjelokupnim božanskim.

Pod utjecajem alien spirita se razvio naš superego, koji kroz krivicu i moralna pravila kontrolira.
On je zaslužan za vanjsku masku dobrote, ljubaznosti i poslušnosti s kojom osoba lakše prolazi kroz život i može više dobiti za sebe.
No istovremeno stalno podgriijava unutarnju borbu između raznih dijelova pod-osobnosti osobe, što stvara osjećaj nelagode, napetosti i patnje.
Ta borba se preslikava i na odnose s drugim ljudima.

Što je iluzija ?

Podjela na vanjsko i unutarnje je zamišljena separacija, koja omogućuje iskustvo iluzije, gdje zrcalne refleksije i holograme smatramo stvarnošću.

Vanjski prostor je iluzija i područje sanjanja ili zamišljanja stvarnosti.

Čovjek je eonima uvjetovan da fiksira pažnju na vanjsko i ne zna drugačije.

Većinu iskustva dobiva iz zamišljenih odnosa u vanjskom i ona nisu povezana s božanskim izvorom
.
Unutarnji prostor nije nikada nastao i ne može nestati i to je onda jedini stvarni prostor.

Jedan jedinstveni, cjeloviti prostor je sve što jeste.

Realno je ono što nema niti početka, niti kraja, kao što je to pojavnost beskonačnog božanskog u obliku njegovog realnog aspekta tijela i duše.

Alien spirit ima početak i kraj te stoga spada u iluziju.

Iluzija za nas postoji kada je toleriramo, kada vjerujemo kako je stvarna ili vrijedna i kada se bojimo utjecaja ili invazije vanjskog.

Ništa nas ne može kontrolirati ili utjecati na nas, osim ako sami ne damo moć tome.

Invaziju stranog spirita nije nitko namjerno ili zlonamjerno kreirao, okolnosti su to stvorile.

Ne radi se o onome kako to razmatraju mnoge teorije zavjere.

Kako je došlo do toga ?

Sami smo to dozvolili ili prizvali, kroz početnu potrebu nevinog traženja vodstva više božanske moći, no primarna pogreška je što smo to počeli tražiti van sebe, iz vana.

Božanska cjelokupnost sanja san individualnosti. Individualizacija je jedan aspekt božanskog i ona ne zna perspektive drugih individualizacija.
Ako zamislimo kako smo mi jedan prst stvarnog božanskog, a netko drugi npr. koljeno, onda prst ne zna što radi koljeno, jer to zna samo cjelovito božansko.

Tako imamo prirodnu nevinu težnju da tražimo i slušamo najviše vodstvo cjelovitog božanskog.

Nikad ne možemo spoznati cjelovito božansko, no u trenutku možemo slijediti njegovo vodstvo koje je jedinstveni dio nas.

Kada smo separirani različitim perspektivama –prst ima jednu perspektivu, a koljeno drugu perspektivu, iluzija se počinje umnožavati kao domino efekt, kada tražimo vodstvo, odgovore i svetost u vanjskom.

U vanjskom se nalaze projekcije, zrcalne refleksije ili nestvarni hologrami i tu sigurno ne možemo naći vodstvo koje tražimo.

Alien Spirit je samo iskoristio tu našu iskonsku potrebu za najvišim vodstvom, popunio je rupu i sebe je proglasio svetim i najvišim selfom.
On se javljao kao unutarnji glas i glavno vodstvo, koje kontrolira i vodi čovjeka. Pod svojom kontrolom je imao i viši self kao glas duše.

Tako je nastala i kontrola spiritualnosti, kroz religiju i sve autoritativne figure budizma, hinduizma, kršćanstva, muslimana, new age-a, kao najnovije religije itd.

PRAVO VODSTVO SE ODUVJEK DOBIVALO SLUŠANJEM DIREKTNE INSPIRACIJE KOJA DOLAZI IZ SRCA, KAO NEVERBALNI GLAS INSPIRACIJE BESKONAČNOG BOŽANSKOG .

Razlika između dualnosti i polarnosti !

Individualizacija ima za funkciju da cjelovito božansko ima iskustvo svojih pojedinih aspekata. Zamišljajući separaciju pojedinih kvaliteta, cjelovito božansko kroz različite perspektive individualizacija ima različita iskustva.
Tako ono studira pojedine elemente ili kvalitete svoje cjelovitosti.
Uživa u detaljima.
To je božanski san, koji sve svoje dijelove drži u savršenom odnosu.

Tako je božansko stvorilo zamišljanje dualnosti.

Kroz fizičko tijelo muškarca istražuje određeni spektar svojih kvaliteta i mogućnosti izričaja.
I tako isto kroz žensko tijelo.

Stječe se dojam kako su muško i žensko odvojeni, no nisu.
U jednom trenutku božansko naglasi kvalitetu muškog, a u drugom ženskog i oni nikada nisu odvojeni.
Jednom je naglašena kvaliteta toplog, drugi put hladnog ili crvenog ili plavog itd..

Sve te kvalitete spontano surađuju i nadopunjuju se, bez uzajamne borbe ili suprostavljanja.
Pri tome božansko uživa u kreiranju različitosti i otkriva uvijek nove mogućnosti. Nema potrebe za zadržavanjem, niti ponavljanjem istih obrazaca.

Dualnost je uključivanje različitosti unutar jedinstva !

Dualnost separira sa svrhom, sa funkcijom studiranja odvojenih elementa, ali izražavajući ih kao jedno.

Razlog za sanjanje u dualizmu je evolucija, gdje je moguća različitost unutar jedinstva.

Dualnost sama za sebe ne donosi teškoće i prepreke.

Polarnost ili suprostavljanje suprotnih polariteta su izvor patnje i problema.

Polarnost je opiranje, antagonizam između suprotnih polova.


Dualnost i individualnost nisu problem i oni su dio originalnog božanskog dizajna.

Polaritete koji se suprostavljaju je stvorio i potencira alen spirit.

Iskoristio je čovjekovu potrebitost i želju da nađe dom i jedinstvo sa božanskom cjelokupnošću.

Znači nije on stvorio dualizam, niti tamu, on ju je samo iskoristio.
Originalno tama i svjetlo nisu u sukobu, niti kompeticiji.

Alien spirit, invadirajući spirit, umjesto koncepta različitosti, unutar jedinstva, implantirao je koncept antagonističke individualizacije.

Različitost se bori jedna protiv druge.

Tu nema jedinstva, nego je glavni sukob i otpor.
Tako se osoba stalno opire stvarnom živom vodstvu, koja dolazi s božanskog izvora.
Opire se živoj rijeci života, koja donosi ispunjenje i radost bez napora i borbe.

Antagonizam, borba života i smrti- kompetitivni antagonizam.

To je početak svih ratova, koji je na samoj atomskoj razini.
Opozicija, borba za dominaciju i kontrola, uz očekivanje specifičnog ishoda.
Tako neka kvaliteta dobiva svoju suprotnost i one su u stalnoj borbi za dominaciju.

Cjelokupno iskustvo se polarizira u dobro ili loše, pozitivno ili negativno i u željeno i neželjeno te čovjek stalno pokušava kontrolirati svoju stvarnost, kako bi zadržao pozitivnije i pobjegao od negativnog.

Mjesto gdje je spirit implantirao koncept antagonizma je u najdubljem sloju uma, gdje se zaobilazi logički um i gdje ne možemo formulirati sjećanje.
Na tom mjestu je implantiran koncept borbe i vrhovne kontrole, umjesto naizmjeničnog nevinog ispitivanja i doživljavanja različitosti.

Različitost je postala odvojeni suparnik.

Dodijeljene su etkete dobra i zla, pozitivnog i negativnog te željenog i neželjenog, čiji rat je postao glavi pokretač.
Tako je npr. kvaliteta bijelog dobila polaritet pozitivnog, a kvaliteta crnoga polaritet negativnog, itd.

Alien Spirit ne daje dobre savijete tijelu i duši. Njegov cilj je kontrola.

Spirit djeluje neprijateljski prema duši i tijelu i na neki način ih je zavadio.
Tako se fizičko tijelo opire smrti, a duša kao više ja, daje loše savjete tijelu, kako bi individualnost imala što prije iskustvo u njegovoj dimenziji smrti.
Da nema tog alien spirita, ne bi bilo takvog straha i otpora prema smrti i svih mogućih strategija, kako zadržati što duže život.

On je glavni uzrok generiranja energije kroz opoziciju.

Zato što se kroz borbu suprotnosti generira energija, čovječanstvo postalo ovisno samo o tom ograničenom načinu dobivanja energije i zaboravilo je kako prava živa vječna energija dolazi samo iz realnog jedinstva i veze sa tzv. božanskim izvorom.

Originalno su prividno odvojena smrt i život, samo dvije različitosti ili dva različita kuta gledanja ili percepcije, radi stjecanja različitih iskustava.

Duša i tijelo su samo dvije različite leće, kroz koje beskonačno božansko ima iskustvo sebe i svoje zamišljene različitosti /leća koja fokusira pogled i leća koja raspršuje ili širi pogled /

Znači smrt /duša / i život /tijelo/ su različitost unutar jedinstva, gdje nema uzajamne borbe i gdje nema opiranja jednoga s drugim.
Nema traumatskog prelaska jednog u drugi.

Alien spirit je zauzeo dublji nivo nivo ljudskog uma i to je povezano s iskustvom uzašća, kao najnaprednijoj duhovnoj evoluciji. Iluzija odvojenosti unutarnjeg i vanjskog je to dozvolila.
Uzašli majstori, kao izraz spirita, žele kontrolirati ishod.
Na nivou uzašlih majstora vrijedi parola: „Neće ti se ništa loše desiti, dok god slušaš nas! „
Almine kaže kako je područje uzašlih majstora bilo područje najveće duhovne stagnacije.

Dakle, spirit je taj koji kontrolira i kroz religije određuje pravila ponašanja, koje ako se poštuju, daju osjećaj lažne sigurnosti i vodstva.
No to vodstvo nas ostavlja u zatvoru istog ponavljajućeg matrixa.

Kako je to originalno zamišljeno od beskonačnog božanskog, kao iskustvo besmrtnosti?

U području trećeg oka možemo imati istovremeno iskustvo različitosti pogleda kroz leću života tj.leću tijela ili kroz leću duše, kroz koju inače vidimo samo onda, kada smo mrtvi i nemamo više fizičko tijelo.
Znači istovremeno, integrirano iskustvo života i smrti!

To je naša prava besmrtna priroda.

To isto znači da u jednom trenu možemo više naglasiti percepciju viđenja kroz fizičku leću- fokusirani pogled u dubinu, a u sljedećem trenu se možemo prebaciti na drugačiju percepciju, kroz leću duše i imati iskustvo proširene svijesti, koja vidi šire, ali površnije.
Nema potrebe za traumatičnom iluzijom rađanja i smrti.

Tu nema pogrešnog koncepta, kako je percepcija duše duhovnija od percepcije tijela, što je uvriježeno u dosadašnjoj dogmi.

To su jednako vrijedni uglovi percepcije.

Kroz fizičku leću je moguće doći do svoje dubine, okomiti smjer, dok nam leća duše prikazuje horizontalni površniji, ali širi, prikaz božanskih mogućnosti.

Kada ujedinimo ta dva iskustva i ugla percepcije u istovremno iskustvo, onda imamo doživljaj jedinstva i besmrtnosti. Istovremeno fokusirano i prošireno stanje svijesti.

Spirit ima najširu /no površniju/ percepciju i zato je sebe proglasio najvišem selfom, koji je duhovniji i važniji i od duše i od tijela.
No njemu nedostaje dubina percepcije, koja otkriva detalje.
On nikako ne može bii najviši self, jer nije cjelovit i nema u sebi integrirane sve oblike percepcije.

Kako originalno božansko skuplja iskustva individualizacija, različitih mogućnosti unutar jednote ?

Kroz petlju koja ide iz polja jednoga, gdje nema atoma, u polje fizičkog i individualizacije, gdje postoje atomi i natrag.

Vraćanje u nevinost ide kroz obuhvaćanje suprotnosti. To ne znači ukidanje različitosti ili dualnosti, nego pomireno obuhvaćanje suprotnosti, integracija.

Kao Sunce možemo zamisliti božansku cjelovitost, gdje su sve individualizacije, a kao svijeću pojedinu individualizaciju.
Na povratku u kolektivno polje jednote /Sunce / donosimo novu perspektivu i unutar kolektivnog zadržavamo individualnu perspektivu /svijeća /.
To je dar, koji se ne gubi u kolektivnom jedinstvu.
Svijeća koja se vratila u Sunce, nije nevidljiva i ona nosi Suncu, dar nove perspektive individualnosti.

Tako Almine, koja nema atoma, nego smo čestice svjesnosti i dalje ovdje postoji kao manifestirana individualnost, mada je dominantno u polju jednote. Ostala je vidljiva kao svijeća unutar Sunca.

U prvom koraku, kada započinje petlja, od kolektivnog polja sna jednote, gdje se rađaju prve individualizacije, svijeću je teško primjetiti, radi jačine sunčeve svjetlosti, no kada se napravi petlja pri povratku iz fizičkog u polje jednote, dar razvijene individualizacije postaje vidljiv i u samom Suncu.

Dar znanja, koje daje novu perspektivu kolektivnom snu jedoga. Svjesni smo individualizacije unutar sna kolektivnog i to je dar.

Iz izvora ili kolektivnog sna, je dolazilo do postupne separacije funkcioniranja duše i tijela, kroz alternirajuća naglašavanja, jednom duše, drugi put tijela, a na povratku, postupno pomirenje duše i tijela- integracija ili spajanje.
U prvoj fazi je božansko iskusilo nove mogućnosti, koje su izgledale prividno odvojene, a u stvari su samo naglašene, kao kada odsviramo jednu tipku na klaviru u jednom trenu, dok ostale miruju.
Te nove kvalitete ili različitosti se onda ponovo integriraju i božansko se prisjeća kako su oduvijek bile jedno.

To spajanje nije traumatično, ako nema alien spirita, nego je nježno i postupno.

Uz alien spirit smrt, rođenje i uzašće su tri nagla i traumatična načina prelaska u razne uglove percepcije.


Alien spirit –parazit, koji je živio u dubokim nivoima našeg uma, zavadio je život i smrt ili tijelo i dušu.

Namjerna podjela, stvara namjerne prepreke u postupnom povezivanju duše i tijela, tijekom povratka natrag u jedinstvo .

Zato je duhovna evolucija uvjek u sebi imala velike opstrukcije i teškoće.

Oduvijek sam znala kako tu nešto ne štima.
Kako to da se toliko trudim probuditi i biti u skladu sama sa sobom tj. božanskim i zašto sve to izgleda kao teška borba i patnja ?

U originalnoj božanskoj zamisli vraćanje u jedinstvo iz iluzije odvojenosti je ugodno i bez napora i otpora.
Ono se skladno izmjenjuje sa iskustvima fokusiranog pogleda, gdje imamo pažnju na detaljima i gdje ti detalji djeluju izdvojeno.

Pod utjecajem alien spirita duhovnjaci su sami sebe nazvali duhovnim ratnicima.

Proces vraćanja u polje jednote nije akt rata, nego treba biti nježan i postupan, bez prepreka i mi nismo duhovni ratnici, nego oni koji plešu slobodno, od zamišljanja postojanja odvojensti i različitosti do ujedinjenja tih različitosti.

Prvo promatramo detalje i onda se radujemo bogatstvu detalja unutar cjelovitosti.

Vidimo koliko duboko je u svima utjecaj alien spirita, jer cijelo čovjekovo iskustvo stalno ide kroz borbu suprotnosti i kompulzivnu naviku prosuđivanja, vrednovanja, etiketiranja i kontroliranja bez povjerenja u božansku cjelovitost. I tako-zvani stupovi duhovnosti religije zapada i istoka, crkve, razne sekte, new age pokret su stalno bili pod utjecajem alien spirita.

No usprkos toga svi imaju i direktno iskustvo vodstva božanskog izvora, gdje različitost ne znači borbu.

Sada je vrijeme za ponovno jačanje tog direktnog živog iskustva, bez opiranja i antagonizma.

Uz osvještenje ove iluzorne priče sa alien spirtom, lakše ćemo prepoznati stari iluzorni način funkconiranja teške duhovne evolucije, koja nas vrti u istom krugu.

Tada smo slobodni da mu više ne dajemo pažnju i energiju i tako ga diskreiramo.

U početku kada nešto želimo prevladati imamo dojam, kako je pojačana borba.

I taj dio možemo samo promatrati i pažnju usmjeriti na potpuno prepuštanje božanskoj cjelovitosti, bez otpora ili suprostavljanja.

Tada prestaje bilo kakva iluzorna kontrola ili moć neke iluzije.

Primjer:

BEZ ALIEN SPIRITA:


U stanju potpune prepuštenosti vodstvu jednog jedinog cjelovitog božanskog uz osjećaj bezuvjetne sigurnosti, mira, radosti, ljubavi i spunjenosti dobijemo impuls inspiracije iznutra ili iz iluzorng vanjskog.
To je stanje kao kada slikar slobodno slika i prema inspiraciji trenutka, odabire boje i oblike, gdje je prethodno nacrtani vanjski objekt na papiru, opet slijedeća inspiracija za dalju slobodnu kreaciju i uživanje.
Tu nema prethodnog programa ili oblika, koji se po sjećanju crtaju, sve je originalno svježe i novo. Jedna volja božja nas vodi u kreiranju savršenstva, koje je spontano u skladu sa svime, bez naše kotrole.

Mi ne prosuđujemo, niti ne uspoređujemo i vjerujemo svojoj autentičnosti trenutka. Uživamo !
Svjesni smo da ne možemo spoznati cjelovitost božanstvenosti i u trenutku uživamo u detaljima, kroz koje istovremeno dobivamo okus širine božanske cjelovitosti.

SA ALIEN SPIRITOM :

Uzmimo primjer slikara koji slika na način da ponavlja neke motive, koje je prethodno naučio crtati. Tako se trudi precrtati vanjske objekte, što stvarnije.
Pažnja mu je na vanjskom.

Pri tome kontrolira, uspoređuje, vrednuje, ispravlja i ravna se prema nekom vanjskom uzoru ili idealu.
Pri tome mu najviši self ili alien spirit šapće : ovo je dobro, ovo nije, ovo je kič, ovo je izraz tvoje genijalnosti ili ti si nesposoban za veliku umjetnost, ovdije moraš dodati više plave boje, jer tako izgleda nebo, ovo je prevulgarno i nije dovoljno sofsticirano, trebaš se više potruditi, ovo je naporno, budi skroman umjetnik, ne moj se isticati, kriv si, jer si poružnio objekt koji crtaš, u redu je osjećati strah, kako ne bi pogriješo, tvoja je dužnost da slijediš moje najviše vodstvo, jer inače nećeš duhovno napredovati, ti si poseban jer slijediš moje vodstvo u sofisticiranom vrhunskom slikanju, ti čuješ božanski glas, moj glas, koji te čini posebnim, senzibilnim umjetnikom, za razliku od drugih, ovu sliku nećeš moći prodati, jer drugi nemaju takav istančan osjećaj za umjetnost kao ti, ne nemoj staviti crnu boju, nemoralno je varati ako se koristiš trokutom, slušaj moje vodstvo i ja ću te zaštiti....itd

Ovaj glas se isprepliče sa glasom malog ja i teško ih razlikujemo.
Osim toga alien spirit upravlja i malim ja.

Znak da smo pod utjecajem stranog duha je da se osjećamo dobro ako procjenjujemo kako smo lijepo nacrtali i dobro pogodili objekt ili se osjećamo loše ako nismo uspjeli zadovoljiti svoja očekivanja ili očekivanja drugih.
Viši self alien spirita nam daje osjećaj kako smo vrhunski umjetnik i kako smo zbog toga vredniji od drugih.
Tako nas drži pod kontrolom, jer se mi što duže želimo zadržati u tom plus polaritetu iskustva i izbjeći osjećaj, kako nismo uspjeli kao umjetnik. Ili obrnutno, kako nismo dovoljno dobri i kako nismo dovoljno duhovni, jer nismo prevladali svoja ograničenja.

Tu vidimo kako nas ovaj strani duh stalno gura prema duhovnoj evoluciji i napredovanju, koje treba biti naporno i teško i gdje stalno padamo i uz napor se dižemo.

Bez utjecaja tog alien spirita osoba nije opsjednuta sa duhovnim rastom u nekoj budućnosti, jer u svakom trenu živi najviši božanski izraz.
Nema nekoga cilja u budućnosti, užitak i kreiranje bezbroja božanskih mogućnosti su ovjdje i sada.
Nema pogreške !

Oznake: alen spirit, autentičnost