Bezuvjetna radost

Većina odbija, kritizira ili se bori protiv onih koji ne poštuju više zakone osrednjosti, mediokriteta, zakone većine.

No, upravo njihovo odbijanje omogućuje tim koji su se izdigli iznad mediokritetskog prosjeka, da dosegnu još veće visine !

Zašto ?

Zato što mi jačamo ono čemu se opiremo /po zakonitostima u dualnom/.

Ono što ne želimo prizivamo i jačamo kroz otpor.


Dakle, mase koje ne prihvaćaju nekoga tko je drugačiji i koji se ne pridržava očekivanja krda, jačaju tu osobu i uzdižu je još brže.

Borba protiv te osobe jača tu osobu i dodaje joj energiju.

Ako ta osoba fokusira svoju pažnju da odbijanje drugih, a ne na svoje unutarnje najviše autentično vodstvo, može pokleknuti i vratiti se u okvire osrednjosti i okove negovog prihvaćanja.

/Ispunjavanje očekivanja drugih i življenje po normama starih uvjetovanja i programa društva i morala. /

Ako nastavi slijediti svoju zvijezdu, usprkos odbijanja okoline, brzo će je doseći.

Tu brzinu može zahvaliti energiji, koju dobiva od tuđeg protivljenja protiv nje.

Zato se sjetite ovoga kada je okolina protiv vas, a vi znate da trebate slijediti sebe, a ne norme društva.

Ako tome dodate zahvalnost za njihovu energiju opiranja vama, to vas oslobađa od osjećaja da ste možda žrtva okoline i približava vas cilju, uz smanjenje nelagode.

/ Teslu ili Isusa Krista i mnoge druge, nisu razumjeli i većina ih je odbijala i to ih je ojačalo/ .

Slijedite svoju zvijezdu !

Ona nikad nije u okvirima poznatog i prihvaćenog od većine u društvu!

Neka vas ovaj uvid oslobodi od pritiska nelagode, koja dolazi od odbijanja drugih !

To je vjetar u vaša leđa!

/Hvala Almini na inspiraciji za ove uvide i osnaženje!/

Tu sada dolazimo i do pitanja slave .

Trebamo razlikovati što je slavno, željeno, prihvatljivo i omiljeno prema kriterijima društva, od slave u smislu veličanja iskonskog božanskog u nama !

Ono što je za društvo slavno, obrnuto je ogledalo od božanske slave.

No, kada netko samosuvereno dosegne svoju zvijezdu, onda se mase uglavnom prestanu boriti protiv te izuzetne osobe i mogu je preokrenuti u svoj ideal ili uzor, kao što je slučaj npr.sa Isusom ili Teslom i sl.....ili s vama ?

Poželjno je da ta velika osoba nije više živa ili preblizu nama.

Zato mnogi postaju slavni tek nakon svoje smrti.

Ako je vaša zvijezda ili cilj u okvirima društvene slave, pozicije i omiljenosti od okoline, onda trebate slijediti norme i alate koji su određeni poznatim društvenim programima i uvjetovanjima.

Tako ostajete u zakonitostima matrixa i njegovih ograničenja i okvira te morate plesati po njihovom ritmu.

Teški rad, napor, trud, borba, dokazivanje, uvjeravanje kako ste u pravu, ponekad bezobzirno rušenje ili ulizivanje ili opravdavanje, dodvoravanje, korupcija ili manipuliranje itd itd.

To znači da slijedite neku zvijezdu, koja je društveno uvjetovana i definirana kriterijima i okvrima društvene osrednjosti i maksimuma, koji je do tad netko ostvario.

Ako vam svi plješću, to može značiti dvije stvari :

1. Već ste dosegnuli svoju zvijezdu, pa vam se dive i zavide i žele biti kao vi, zato jer idu iz pozicije svoje manje vrijednosti.

Izdigli ste se iznad poznatog i tako proširili granice i podigli ljestvicu i za druge.

Neki će vas i dalje pljuvati, no s vremenom, imati ćete sve više sljedbenika.

Ako im dozvolite da budu vaši sljedbenici, pali ste i uhvaćeni ste opet u okove matrixa.

Pomislili ste da ste važni i posebni ili bolji od drugih i da možete biti njihov vođa ili spasioc.

Počinjete igrati ulogu i više niste autentični i spontani u trenutku.

2. Drugi razlog za pljesak je što ste dosegnuli cilj, koji je društveno priznat ili poželjan
/npr. dobili ste visoku poziciju u hijerarhiji na poslu, puno zarađujete, afirmirali ste se kao znalac u nekom području, u okviru društveno priznatih granica- npr. ugledni doktor, akademik, novinar, sudac, političar isl..

Ostali ste u okvirima osrednjosti društva i krutih pravila društva

./Tada neminovno kasnije morate osjetiti i drugi polaritet klatna društva./

Ako ste omiljeni i puno lajkova dobivate npr. na FB upitajte se zašto?

Da li zato što ste u okvirima tuđih očekivanja i što ispunjavate njihove źelje ili potvrđujete njihova uvjerenja i što se tako uzajamno hranite ....ili ?

Protivljenje i odbijanje drugih ubrzava manifestaciju autentičnosti, osim ako ne uronimo u samo-sažaljenje ili sumnju : je li to stvarno moj put, ako su mi zatvorena vrata...ili jesu li možda drugi u pravu.. hoću li moći izdržati odbacivanje... bolje je ostati u poznatom, uz podršku okoline .....i bezbroj drugih sumnji i racionalizacija radi kojih odustajemo od sebe.

Evo još jednog uvida :

Svrha iluzije ili manifestacije onoga što nije, je da je ona kao deponij energije ili pričuvna baterija.

Kada transcediramo neki strah ili npr. simptom bolesti u tijelu, oslobodi se ogromna količina energije, koja je bila zarobljena u tom starom obrascu uvjetovanja.

Dakle, stari programi i uvjerenja su kao baterije, koje možemo kasnije iskoristiti i one nas katapultiraju na viši energetski nivo.

/osim ako i dalje nastavljamo po njihovim obrascima, gdje onda gubimo energiju. Ta izgubljena energija je dijelom zadržana u tim obrascima ili baterijama. /

Sve ima svoju svrhu, tako i igra iluzije.

Onaj koji čuje svoje unutarnje vodstvo i počne ga slijediti bez obzira na vanjske prepreke i odbijanja okoline je već "stekao otpornost" na tuđe neprihvaćanje i neodobravanje i ima dominantnije usmjerenu pažnju na svoje unutarnje vodstvo.

Za njega ima smisla prvi dio ovog teksta.

No što je sa situacijama kada nismo sigurni, koja je poruka unutarnjeg vodstva i kada se vanjski uvjetovani glasovi miješaju sa unutarnjim uvjetovanim glasovima, tj kada nas vlastita uvjerenja odvraćaju od slušanja glasa unutarnje božanske inspiracije ?

Dakle, kad nemamo samo otpor okoline, nego svoje unutarnje otpore.

Ista zakonitost i dalje vrijedi .

Ono protiv čega se borimo jača ! Ono od čega bježimo postaje sve veće !


npr. Naše uvjerenje kako je opasno ići putem kojim većina ne ide, udružen s emocijom straha je poput zida, blokade ili štita koji ne dozvoljava slobodan prolaz životnoj energiji, koja dolazi s našeg unutarnjeg božanskog izvora ili kako znamo reći iz našeg srca.

To možemo osjetiti kao pritisak i napetost u tijelu. Energija nema slobodni protok, jer nas strah i stara uvjerenja "obzira "prema drugima blokiraju.

Npr .imamo inspiraciju i trenutni impuls da napustimo prostoriju u kojoj se odvija važan sastanak.
Pošto tada prevlada staro uvjetovanje i ostanemo do kraja sastanka, pritisak spontane životne energije u nama raste.
Opiremo se tome da izađemo i što to više radimo, osjećamo se sve lošije i pritisak blokirane životne energije počinje rasti u nama.

Što se više borimo protiv svog autentičnog impulsa on više jača.

Energija nema slobodan protok i to nije ugodno.
Možda ćemo tu nelagodu pripisati " glupostima " koje slušamo na sastanku, odnosno etiketama koje nadjevamo drugima ili našim otporima prema drugima.

No glavna nelagoda je od naše neispoljene autentičnosti i vlastite blokade.

Sada je potrebno promotriti kako jača i negativna energija u nama, ako se borimo protiv njenog ispoljavanja.

Npr. imamo na tom sastanku impuls da napadnemo kolegu, jer po našoj procjeni on nije "ispravan", a ne učinimo to.
Tada će ta neispoljena negativna energija ostati u nama i imati ćemo neugodan osjećaj rastućeg pritiska.
Maska pristojnosti, finoće ili dobrote će zadržati tu agresiju u nama.

Pri tome ćemo ostati u uvjerenju kako smo mi u pravu i ispravni, a ta osoba nije i nećemo biti svjesni kako je naša težnja za pravednošću, u stvari negativna energija, koja napada i negira druge.
Taj kolega je možda prema opće prihvaćenim moralnim uvjerenjima "neispravan ", možda je korumpiran ili laže, no sama naša težnja da se suprostavimo tome nije izraz prihvaćanja ili tolerancije, nego oblik agresije i napada.

Mada smo odšutili i na van se možda čak i smješkali, mi smo se unutar sebe borili protiv te " neispravne ili lažljive " osobe.

Što smo učinili ?

Mi smo ojačali tu osobu i osnažili energiju njenih negativnih emocija i uvjerenja.

Treći primjer je ako se suprostavimo otvoreno kolegi i kritiziramo njegovu "neispravnost " .
Možda smo uspjeli savladati svoju masku vanjske dobrote i hinjene tolerancije, no nabasli smo na svoju drugu masku pravednosti, koja optužuje sve ono što nije prema društvenim normama ispravno, pošteno ili dobro.

Mi se tada borimo protiv zla, laži, neispravnosti, nepoštenja itd. itd.
Time što se borimo protiv toga, mi to jačamo.

Svaka borba je kao da ispred sebe imamo štit ili oklop.
Taj oklop blokira slobodan protok energije.
Blokira se protok ili autentične životne tzv. pozitivne energije ili negativne energije.
Pritisak bilo koje energije raste i energija se nakuplja ispred ili iza tog štita.


Ako se drugi bore protiv vaše autentičnosti, oni je jačaju.

Ako se pri tome ne borite protiv njih i njihovog neprihvaćanja, onda vaša autentičnost teče slobodno.
Vi ste usmjereni na slušanje unutarnjeg vodstva, a ne na obrnute refleksije u okolini i otpore prema vama.

No, ako se osjetite ugroženo i uzvratite borbu, onda ćete ojačati njihove argumente s kojima su vas napali.

Npr. izašli ste sa sastanka i kolege su vas napali da ste neodgovorni i nekolegijalni.
Ako se uhvatite u njihovu igru i povjerujete im te hoćete dokazati kako niste neodgovorni i nekolegijalni, time jačate svoj imiđ neodgovorne i nekolegijalne osobe u svojim očima i očima drugih.

No ako samo odete i propustite njihove trenutne reaktivne emocije i etikete te nastavite svoj autentični izričaj, njihov napad će oslabiti i brzo izcuriti i nestati, otopiti se u rijeci vaše autentičnosti i fluidnosti.
To se može odviti tako brzo da oni koji bi vas inače napali i osudili niti ne stignu to svjesno niti pomisliti, niti osjetiti.
Vi ste izašli i sve je prošlo bez bure.

Ako vi imate trunku straha od osude i pokušavate pobječi od nje ili boriti se protiv nje, time ćete zasigurno dozvati burnu osudu i reakciju okoline.

Reakcija okoline će biti burna i onda ako vaša autentičnost jako strši izvan opće prihvaćenih normi društva.
Tada će vas složno napasti verbalno ili energetski cijela grupa, jer ugrožavate njihova temeljna uvjerenja.
Možda vas proglase ludim i tako zaštite sebe.

Ako se ne uhvatite u tu igru i ta bura neće dugo trajati, no možda će vas ubuduće i dalje izbjegavati, jer ih nesvjesno ugrožava vaša sloboda i predanost nepoznatom.
No neki od njih, koji su u sebi spremni na promjenu te vaše stanje svjesnosti prihvate i sami počnu rezonirati s njim, ubuduće možda požele biti vaši dobri prijatelji.


Ako se sami borite protiv svoje autentičnosti, ona u vama jača i kad tad će njena snaga probiti brane vaših uvjetovanih uvjerenja i poteći ćete slobodno poput rijeke, bez prepreka. Jednom ćete morati puknuti.

Ako se borite protiv nepravde neistine, nepoštenje i zla u drugima, ojačati ćete ih.

Ako se zbog svojih strahova borite protiv promjena, koje vam donose drugi kroz svoju autentičnost, ti strahovi jačaju u vama i to pojačava još više vašu težnju za borbom . Počinjete se boriti protiv tih osoba, no u biti je to borba sa svojim uvjerenjima i programima.

/ To je razlog zašto je okolina često protiv autentičnih i spotanih....., zbog osjećaja ugroze od promjene i prepuštanja nepoznatom i autentičnom.
Stara uvjerenja i poznato daju malom ja osjećaj sigurnosti.

Najveći ljudski strah je strah od naše beskonačnosti i spontanog nepoznatog ! /

Oznake: odbacivanje, odbijanje, borba, otpor, autentičnost

Budi pozitivan !

To je nasilje nad prirodnim tijekom izmjene pozitivnog i negativnog u dualnosti !
To zahtjeva ogroman utrošak energije i stalnu kontrolu malog ja.

To rezultira sa potiskivanjem negativnih misli i emocija i rasta zamrznutih negativnih sjećanja, koja se gomilaju u podsvijesti.

Neizražene negativnosti se manifestiraju kao blokade na raznim nivoima.

U fizičkom se manifestira, kao bol i napetost.
Na nivou eteričnih akupunkturnih meridijana, kao energetska blokada.
Na psihološkom nivou kao psihička tenzija, opsesivno kontroliranje uz stalno prosuđivanje i osjećaj krivice i straha. Nakon povremenih neminovnih izbijanja potisnutih sadržaja, manifestira se kao patnja.

Ljudi često ne razumiju i ne razlikuju sugestiju kako je dobro pozitivno razmišljati, od toga da trebaju prihvaćati sve što im dolazi u trenutku. To djeluje kontradiktorno, no nije.

Tamo gdje držimo pažnju to jačamo. Ako nam je pažnja na pozitivnom pogodujemo manifestaciji pozitivnog.
Slobodni kreator izabire tzv. pozitivne kreacije.
No, to nije moguće na nivou dualne svjesnosti, jer se plus i minus prirodno i neminovno izmjenjuju.
Osoba nije slobodni kreator, jer je zarobljena u neminovnosti izmjene pozitivnog i negativnog.

Možemo tada za jedno vrijeme imati više pozitivnih manifestacija, no u isto vrijeme imamo potisnute njihove suprotnosti, koje čekaju na svoju manifestaciju.

Ono protiv čega se borimo to jača.
Tako naša težnja za pozitivnim dovodi do toga da jačamo negativni polaritet.

Sugestija budi pozitivan je dovela do formiranja površne pozitivne maske dobrote ljudi, ispod koje je potisnuta negativnost.

Moralnost je dio religijskog programa u kome se kažnjava negativnost i nagrađuje pozitivnost.
Tako se ljudi sve više otuđuju od svoje esencije i autentičnosti i stavljaju sve više slojeva svojih maski..

Glume površnu pozitivu i dobrotu, kako ne bi bili kažnjeni i kako bi bili nagrađeni.
Malo ja je vođeno programima, koje kontrolira i troši puno energije da se zaustavi prirodni tijek energije i manifestira željeno ili očekivano.

Blokirajući negativnost, blokira se i autentičnost životne energije, koja dolazi s božanskog izvora.

Religije su programi ili uvjerenja o božanskom unutar dualnosti.
Ako postoji pozitivna crkvena misa, mora postojati i njen suprotni polaritet crna ili negativna misa, odnosno bog i vrag. Jedno bez drugoga ne ide u svijesti polarnosti.
Kroz takvu polarizaciju raste ideja o grijehu i što se više bori protiv njega, on jača.

Insistiranje na pozitivnom je najveći izvor patnje. To kreira očekivanje i napetost u linearnom vremenu..
Malo ja preuzima kontrolu i nepovjerenje u život raste. Iskustvo nam potvrđuje kako ne možemo izkontrolirati život da bude samo pozitivan, no to još više pojačava kontrolu i osjećaj ugroženosti ili nedostatnosti.
Sve više suzujemo svoje okvire i sve više sami sebe zarobljavamo.

Kada u kontroliranju trošimo energiju za blokiranje negativnog, mi tu energiju dodajemo toj negativnosti, Dajemo joj veći značaj i hranimo je pažnjom i željom da se ne pojavi. Hranimo potisnute demone i oni rastu.

Živeći u oklopu društveno prihvatljivih maski, sami smo sebe zaključali u njima i kažemo da smo zarobljeni u matrixu.
No ključevi su u tvojim rukama !

I što ti je činiti ?

Budi cjelovit !

Ujedini dva suprotna polariteta u sebi i ne bori se !
Dopusti da se istovremeno ispolje dva polariteta i muški i ženski. Npr. dok hodaš /aktivni muški princip / istovremeno budi svjestan svog bivanja / ženski pasivni princip /.

Otpusti kontrolu i prihvati ono što jeste.
Budi svjestan negativnih emocija, misli i senzacija u tijelu. Promotri ih i pusti da prođu te pažnju vrati na svoju mirnu i neutralnu esenciju. Tako više ne jačaš tu negativnost i dozvoljavaš joj da bude, dok je tu.
Tako nema više potiskivanja.

PREPUSTI SE !

U cjelovitosti ili jedinstvu ne postoji negativnost, jer ona je samo obrnuta zrcalna slika onoga što jeste, iluzija.

Iz svijesti jednote se spontano kreira ono što inače zovemo pozitivnim, no samo zato jer nema dualnosti i zamišljenog negativnog polariteta.

Igra polariteta nam pomaže da ispitujemo razne mogućnosti. Ako nismo identificirani s njima onda oni postaju samo instrument zamišljanja pozitivnog i negativnog,
Tu nema blokiranja i patnje.
Svjesnost nam je centrirana izvan dualnosti i promatra svoje dualne mogućnosti i njihove zamišljene ishode.

I na kraju što znači „budi pozitivan „ :

Budi pozitivan, u suštini znači budi svjestan u trenutku svega i pozitivnog i negativnog i prepusti se sa povjerenjem božanskoj esenciji, koja je uvijek životno podržavajuća, pa to možemo nazvati poztivnim..

Ne zadržavaj pažnju na negativnom, već je vrati u svoju mirnu neutralnu esenciju, koja je izvan polarnosti.
Tako nećeš hraniti negativno. Pošto si bio svjestan negativnog, ona nije ostala zadržana u podsvjesnom, nisi je potisnuo.
Dodatno možeš sebi reći kako je to negativno samo iluzija i pusti da prođe kroz tebe kao oblak.

Tada iz svoje mirne esencije svjesno, na trenutak usmjeri pažnju na pozitivni cilj, ali ga zatim odmah otpusti i prepusti se dalje svjesnosti i prihvaćanju svega onoga što je sada u trenutku.
Neka ti je pažnja na svim osjetilima i senzacijama u tijelu kao i svim emocijama i mislima koje izrone u trenutku.
To znači da ih tvoja božanska esencija promatra i da nisi identificiran s malim ja.

Na ovaj način se nisi fiksirao na pozitivni ishod i time ne jačaš njegov negativni polaritet, što je prirodna zakonitost ili popratni efekt..

Vraćanjem svjesnosti na sadašnji trenutak, osjećaš svoju autentičnost, koja je izvan pozitivnih i negativnih uvjerenja ili programa.

Tako otvaraš vrata svojoj autentičnosti i pri tome ne držiš predugo pažnju niti na pozitivnom niti na negativnom.

Sve više osjećaš što je iza pojavnosti i iza igre iluzije polariteta tj iza maski.

Životna energija i jedna božanska volja se počinju ispoljavati i manifestirati. Maske se tope!

Oznake: pozitivnost, nasilje, iluzija, autentičnost

Citat Almine, koja je u stanju jednote i nema više tijelo od atoma, nego od čestica svjesnosti:
„ U noći eksplozije vizije, vidjela sam sam nešto što nikada ne bih mogla niti pretpostaviti:
Spirit / duh / je izvanzemaljski nepozvani gost, koji se umiješao u čovjeka, a na kraju (zbog toga što nisu shvatili kako je to nametljivac), također je ušao i u psihu bogova. „

Ovaj spirit implantira programe na nivo duše i tijela i predstavlja se kako je on glavni duhovni vodič ili najviši ja, koga svi traže za savjet.
On kontrolira i određuje norme ponašanja.
Zato i religije i crkve tako djeluju. Savjeti koji daje spirit duši i tijelu nisu za njihovo najviše dobro te se zato i skratio životni vijek čovjeka od 900 god /npr. Metuzalem /na max 120 god.
Neprijateljska kompetitivnost između duše i tijela stvara veće trenje i tenziju, koje onemogućuju kontinuiranu samo-regeneraciju i suradnju tijela i duše.

Alien spirit je strani uljez zadnjih nekoliko miliona godina i potiče od spirita vanzemaljaca, čije sunce se gasilo i oni su željeli produžiti svoju vrstu.
Taj spirit zamagljuje slobodni autentični dio, koji bi isto mogli nazvati spiritom, ali autentičnim spiritom.
Nije tako bilo u početku.

Naše cjelokupno poimanje duhovnosti je u distorziji.

Ova distorzija se sastoji u tome da je najveći dio usklađen s istinom, no neki dijelovi nisu.

Baš zbog ovih dijelova, koje osjećamo duboko kao istinske, u paketu prolaze i ove distorzije.
Mi ih ili ne primjetimo ili ih zanemarimo, zbog onog dobrog osjećaja, prilikom prepoznavanja dijela istine.
Zato su zavedeni i oni na najvišem stupnju duhovnog razvoja.

Duh sveti kao dio svetog trojstva u krščanstvu je pod utjecajem alien spirita.

On je sebe proglasio glavnim glasnikom i nosiocem jedne božanske volje, koji povezuje fizičko sa Bogom.

Ovo može biti šokantno za mnoge i možda ne žele prihvatiti ovu informaciju, jer to ruši cijeli dosadašnji sustav duhovnog razvoja i kriterije svetosti.

Eventualno proglašavanje ovoga bogohulnim ili fantazijom, može poslužiti kao zaštita od otpuštanja starih koncepata i poznatog i može biti izraz ogromnog staha od promjene i prepuštanja stvarnom nespoznatljivom božanskom.

Čovječanstvo je programirano od rođenja da traži vodstvo, kako se ponašati od vanjskih izvora.

Religije i institucija crkve su preuzele tu ulogu i daju utjehu čovjeku koji pati, kroz uvjerenja kako ih voli Bog, koji je van njih.

Kada nešto dođe do svijesti, onda je to znak kako smo spremni to nadići.

Na planeti trenutno imamo dovoljno veliku kritičnu masu stvarnih individualizacija, koje nadilaze ovaj dio iluzornog scenarija.


Ovo je izazov za odbacivanje svih dosadašnjih uvjerenja o duhovnosti i uzimanja „zdravo za gotovo „, bez preispitivanja, onoga što smatramo svetim.

Potpuno prepuštanje božanskom, moguće je ako otpustimo sve vezanosti za dotadašnje stepenice duhovnih uspona i poimanja duhovnosti.

Ako ova informacija izazove strah i poveća nepovjerenje u život, to još više može povećati borbu i pojačati utjecaj ovoga uljeza.
Želja da se on ukloni, rezultira njegovim jačanjem.
Prvi korak u nadilaženju nečega je uvijek prihvaćanje i osvještenje.

Zato je potrebno i razumijevanje, kako bi to izgledalo da imamo autentični duh, bez ovog utjecaja.

Potrebno je razumijevanje, koja je uopće svrha zamišljanja separacije i dualizma, koji su instrument božanskog.

Kada to osjetimo i znamo, onda možemo drugačije pristupiti trenutku i osluškivati pravo božansko vodstvo srca, koje dolazi kao inspiracija.

Sam proces nadilaženja utjecaja ovog stranog duha ide kroz osvještavanje.
Stari simptomi tijela, bol i negativne emocije, mogu izlaziti na površinu i mogu privremeno obeshrabriti onoga tko ide ka svojoj autentičnosti.
Stari utjecaj želi i dalje kontrolirati i navesti nas da ponavljamo naviku unutarnje i vanjske borbe.

No kada smo toga svjesni, stare neugodne simptome počinjemo promatrati na drugi način. Mijenjamo ugao percepcije i sve brže odlazi.

Originalni božanski izvor nema nikakav kruti plan ili program.
Kroz inspiraciju se kreira raznolikost, koja je savršeno usklađena, pošto dolazi od jedne cjelovite božanske volje.

Inspiracija dolazi uz osjećaj mira, radosti i slobode i nikada nije neki direktivni unutarnji glas, niti djeluje kao neki autoritet.

S padom u zatvor iluzije, malo ja preuzima vodstvo te uvjerenja i programi zamjenjuju direktnu inspiraciju trenutka.

Duhovni aspiranti, koji smire svoj niži um, stupaju u kontakt sa spiritom i pri tome ga smatraju najvišim vodstvom.

Ako taj kontakt praćen sa prizvukom ili osjećajem krivice, napetosti, obaveze, naredbe, određenog vodstva koje je direktivno, sa prizvukom autoriteta ili kontrole, koja daje specifičnu naredbu, onda to nije inspiracija s božanskog izvora, nego glas alien spirita ili nekog nižeg entiteta, koji se predstavlja kao napredni duhovni entitet.
/ Božanska inspiracija, nije direktivna i ostavlja slobodu izbora. Ona dolazi kao osjećaj, koji nas usmjerava tamo, gdje nas nešto više raduje i ispunjava sa oduševljenjem, zadovoljstvom ili čuđenjem./

Alien spirit se obično poziva na stare obrasce i programe ponašanja ili moralnih obveza i pravila.
Naglašava separaciju između nižeg i višeg ili duhovnijeg i manje duhovnog.

Suptilne dimenzije se proglašavaju čišćim i višim moćnijim, svetijim i vrednijim, što samo po sebi stvara sve veću polarizaciju i rascjep.

Tijelo je manje vrijedno, a i duša se stavlja u podređen odnos od duha, koji je predstavljen kao najnapredniji i najčišći i najviši duhovni cilj.
Potenciraju se hijerarhijski odnosi, kako u duhovnim dimenzijama, tako i u svjetovnom iskustvu čovjeka.
No duh duša i tijelo su cjelina, koja su samo prividno odvojeni i svi imaju jednaku vrijednost u igri dualizma.
Stvaranjem iluzije hijerarhije započinje sistem kontrole i u tome vodeću ulogu igra prosuđivanje i vrednovanje.

Prilikom kanaliziranja mnogih tzv. naprednih duhovnih entiteta ili uzašlih majstora, ljudi najčešće kontaktiraju s alien spiritom, koji utječe na mnoge entitete.

Savjeti duha nekog nama važnog beztjelesnog autoriteta mogu zvučati mudro, no čak i da jesu najprimjereniji trenutku i najviše trenutno vodstvo, one nas stavljaju u ovisnički odnos, gdje svoju moć mičemo van sebe i predajemo se drugom entitetu, a ne božanskom izvoru.
Pri tome negiramo svoju direktnu povezanost s cjelokupnim božanskim.

Pod utjecajem alien spirita se razvio naš superego, koji kroz krivicu i moralna pravila kontrolira.
On je zaslužan za vanjsku masku dobrote, ljubaznosti i poslušnosti s kojom osoba lakše prolazi kroz život i može više dobiti za sebe.
No istovremeno stalno podgriijava unutarnju borbu između raznih dijelova pod-osobnosti osobe, što stvara osjećaj nelagode, napetosti i patnje.
Ta borba se preslikava i na odnose s drugim ljudima.

Što je iluzija ?

Podjela na vanjsko i unutarnje je zamišljena separacija, koja omogućuje iskustvo iluzije, gdje zrcalne refleksije i holograme smatramo stvarnošću.

Vanjski prostor je iluzija i područje sanjanja ili zamišljanja stvarnosti.

Čovjek je eonima uvjetovan da fiksira pažnju na vanjsko i ne zna drugačije.

Većinu iskustva dobiva iz zamišljenih odnosa u vanjskom i ona nisu povezana s božanskim izvorom
.
Unutarnji prostor nije nikada nastao i ne može nestati i to je onda jedini stvarni prostor.

Jedan jedinstveni, cjeloviti prostor je sve što jeste.

Realno je ono što nema niti početka, niti kraja, kao što je to pojavnost beskonačnog božanskog u obliku njegovog realnog aspekta tijela i duše.

Alien spirit ima početak i kraj te stoga spada u iluziju.

Iluzija za nas postoji kada je toleriramo, kada vjerujemo kako je stvarna ili vrijedna i kada se bojimo utjecaja ili invazije vanjskog.

Ništa nas ne može kontrolirati ili utjecati na nas, osim ako sami ne damo moć tome.

Invaziju stranog spirita nije nitko namjerno ili zlonamjerno kreirao, okolnosti su to stvorile.

Ne radi se o onome kako to razmatraju mnoge teorije zavjere.

Kako je došlo do toga ?

Sami smo to dozvolili ili prizvali, kroz početnu potrebu nevinog traženja vodstva više božanske moći, no primarna pogreška je što smo to počeli tražiti van sebe, iz vana.

Božanska cjelokupnost sanja san individualnosti. Individualizacija je jedan aspekt božanskog i ona ne zna perspektive drugih individualizacija.
Ako zamislimo kako smo mi jedan prst stvarnog božanskog, a netko drugi npr. koljeno, onda prst ne zna što radi koljeno, jer to zna samo cjelovito božansko.

Tako imamo prirodnu nevinu težnju da tražimo i slušamo najviše vodstvo cjelovitog božanskog.

Nikad ne možemo spoznati cjelovito božansko, no u trenutku možemo slijediti njegovo vodstvo koje je jedinstveni dio nas.

Kada smo separirani različitim perspektivama –prst ima jednu perspektivu, a koljeno drugu perspektivu, iluzija se počinje umnožavati kao domino efekt, kada tražimo vodstvo, odgovore i svetost u vanjskom.

U vanjskom se nalaze projekcije, zrcalne refleksije ili nestvarni hologrami i tu sigurno ne možemo naći vodstvo koje tražimo.

Alien Spirit je samo iskoristio tu našu iskonsku potrebu za najvišim vodstvom, popunio je rupu i sebe je proglasio svetim i najvišim selfom.
On se javljao kao unutarnji glas i glavno vodstvo, koje kontrolira i vodi čovjeka. Pod svojom kontrolom je imao i viši self kao glas duše.

Tako je nastala i kontrola spiritualnosti, kroz religiju i sve autoritativne figure budizma, hinduizma, kršćanstva, muslimana, new age-a, kao najnovije religije itd.

PRAVO VODSTVO SE ODUVJEK DOBIVALO SLUŠANJEM DIREKTNE INSPIRACIJE KOJA DOLAZI IZ SRCA, KAO NEVERBALNI GLAS INSPIRACIJE BESKONAČNOG BOŽANSKOG .

Razlika između dualnosti i polarnosti !

Individualizacija ima za funkciju da cjelovito božansko ima iskustvo svojih pojedinih aspekata. Zamišljajući separaciju pojedinih kvaliteta, cjelovito božansko kroz različite perspektive individualizacija ima različita iskustva.
Tako ono studira pojedine elemente ili kvalitete svoje cjelovitosti.
Uživa u detaljima.
To je božanski san, koji sve svoje dijelove drži u savršenom odnosu.

Tako je božansko stvorilo zamišljanje dualnosti.

Kroz fizičko tijelo muškarca istražuje određeni spektar svojih kvaliteta i mogućnosti izričaja.
I tako isto kroz žensko tijelo.

Stječe se dojam kako su muško i žensko odvojeni, no nisu.
U jednom trenutku božansko naglasi kvalitetu muškog, a u drugom ženskog i oni nikada nisu odvojeni.
Jednom je naglašena kvaliteta toplog, drugi put hladnog ili crvenog ili plavog itd..

Sve te kvalitete spontano surađuju i nadopunjuju se, bez uzajamne borbe ili suprostavljanja.
Pri tome božansko uživa u kreiranju različitosti i otkriva uvijek nove mogućnosti. Nema potrebe za zadržavanjem, niti ponavljanjem istih obrazaca.

Dualnost je uključivanje različitosti unutar jedinstva !

Dualnost separira sa svrhom, sa funkcijom studiranja odvojenih elementa, ali izražavajući ih kao jedno.

Razlog za sanjanje u dualizmu je evolucija, gdje je moguća različitost unutar jedinstva.

Dualnost sama za sebe ne donosi teškoće i prepreke.

Polarnost ili suprostavljanje suprotnih polariteta su izvor patnje i problema.

Polarnost je opiranje, antagonizam između suprotnih polova.


Dualnost i individualnost nisu problem i oni su dio originalnog božanskog dizajna.

Polaritete koji se suprostavljaju je stvorio i potencira alen spirit.

Iskoristio je čovjekovu potrebitost i želju da nađe dom i jedinstvo sa božanskom cjelokupnošću.

Znači nije on stvorio dualizam, niti tamu, on ju je samo iskoristio.
Originalno tama i svjetlo nisu u sukobu, niti kompeticiji.

Alien spirit, invadirajući spirit, umjesto koncepta različitosti, unutar jedinstva, implantirao je koncept antagonističke individualizacije.

Različitost se bori jedna protiv druge.

Tu nema jedinstva, nego je glavni sukob i otpor.
Tako se osoba stalno opire stvarnom živom vodstvu, koja dolazi s božanskog izvora.
Opire se živoj rijeci života, koja donosi ispunjenje i radost bez napora i borbe.

Antagonizam, borba života i smrti- kompetitivni antagonizam.

To je početak svih ratova, koji je na samoj atomskoj razini.
Opozicija, borba za dominaciju i kontrola, uz očekivanje specifičnog ishoda.
Tako neka kvaliteta dobiva svoju suprotnost i one su u stalnoj borbi za dominaciju.

Cjelokupno iskustvo se polarizira u dobro ili loše, pozitivno ili negativno i u željeno i neželjeno te čovjek stalno pokušava kontrolirati svoju stvarnost, kako bi zadržao pozitivnije i pobjegao od negativnog.

Mjesto gdje je spirit implantirao koncept antagonizma je u najdubljem sloju uma, gdje se zaobilazi logički um i gdje ne možemo formulirati sjećanje.
Na tom mjestu je implantiran koncept borbe i vrhovne kontrole, umjesto naizmjeničnog nevinog ispitivanja i doživljavanja različitosti.

Različitost je postala odvojeni suparnik.

Dodijeljene su etkete dobra i zla, pozitivnog i negativnog te željenog i neželjenog, čiji rat je postao glavi pokretač.
Tako je npr. kvaliteta bijelog dobila polaritet pozitivnog, a kvaliteta crnoga polaritet negativnog, itd.

Alien Spirit ne daje dobre savijete tijelu i duši. Njegov cilj je kontrola.

Spirit djeluje neprijateljski prema duši i tijelu i na neki način ih je zavadio.
Tako se fizičko tijelo opire smrti, a duša kao više ja, daje loše savjete tijelu, kako bi individualnost imala što prije iskustvo u njegovoj dimenziji smrti.
Da nema tog alien spirita, ne bi bilo takvog straha i otpora prema smrti i svih mogućih strategija, kako zadržati što duže život.

On je glavni uzrok generiranja energije kroz opoziciju.

Zato što se kroz borbu suprotnosti generira energija, čovječanstvo postalo ovisno samo o tom ograničenom načinu dobivanja energije i zaboravilo je kako prava živa vječna energija dolazi samo iz realnog jedinstva i veze sa tzv. božanskim izvorom.

Originalno su prividno odvojena smrt i život, samo dvije različitosti ili dva različita kuta gledanja ili percepcije, radi stjecanja različitih iskustava.

Duša i tijelo su samo dvije različite leće, kroz koje beskonačno božansko ima iskustvo sebe i svoje zamišljene različitosti /leća koja fokusira pogled i leća koja raspršuje ili širi pogled /

Znači smrt /duša / i život /tijelo/ su različitost unutar jedinstva, gdje nema uzajamne borbe i gdje nema opiranja jednoga s drugim.
Nema traumatskog prelaska jednog u drugi.

Alien spirit je zauzeo dublji nivo nivo ljudskog uma i to je povezano s iskustvom uzašća, kao najnaprednijoj duhovnoj evoluciji. Iluzija odvojenosti unutarnjeg i vanjskog je to dozvolila.
Uzašli majstori, kao izraz spirita, žele kontrolirati ishod.
Na nivou uzašlih majstora vrijedi parola: „Neće ti se ništa loše desiti, dok god slušaš nas! „
Almine kaže kako je područje uzašlih majstora bilo područje najveće duhovne stagnacije.

Dakle, spirit je taj koji kontrolira i kroz religije određuje pravila ponašanja, koje ako se poštuju, daju osjećaj lažne sigurnosti i vodstva.
No to vodstvo nas ostavlja u zatvoru istog ponavljajućeg matrixa.

Kako je to originalno zamišljeno od beskonačnog božanskog, kao iskustvo besmrtnosti?

U području trećeg oka možemo imati istovremeno iskustvo različitosti pogleda kroz leću života tj.leću tijela ili kroz leću duše, kroz koju inače vidimo samo onda, kada smo mrtvi i nemamo više fizičko tijelo.
Znači istovremeno, integrirano iskustvo života i smrti!

To je naša prava besmrtna priroda.

To isto znači da u jednom trenu možemo više naglasiti percepciju viđenja kroz fizičku leću- fokusirani pogled u dubinu, a u sljedećem trenu se možemo prebaciti na drugačiju percepciju, kroz leću duše i imati iskustvo proširene svijesti, koja vidi šire, ali površnije.
Nema potrebe za traumatičnom iluzijom rađanja i smrti.

Tu nema pogrešnog koncepta, kako je percepcija duše duhovnija od percepcije tijela, što je uvriježeno u dosadašnjoj dogmi.

To su jednako vrijedni uglovi percepcije.

Kroz fizičku leću je moguće doći do svoje dubine, okomiti smjer, dok nam leća duše prikazuje horizontalni površniji, ali širi, prikaz božanskih mogućnosti.

Kada ujedinimo ta dva iskustva i ugla percepcije u istovremno iskustvo, onda imamo doživljaj jedinstva i besmrtnosti. Istovremeno fokusirano i prošireno stanje svijesti.

Spirit ima najširu /no površniju/ percepciju i zato je sebe proglasio najvišem selfom, koji je duhovniji i važniji i od duše i od tijela.
No njemu nedostaje dubina percepcije, koja otkriva detalje.
On nikako ne može bii najviši self, jer nije cjelovit i nema u sebi integrirane sve oblike percepcije.

Kako originalno božansko skuplja iskustva individualizacija, različitih mogućnosti unutar jednote ?

Kroz petlju koja ide iz polja jednoga, gdje nema atoma, u polje fizičkog i individualizacije, gdje postoje atomi i natrag.

Vraćanje u nevinost ide kroz obuhvaćanje suprotnosti. To ne znači ukidanje različitosti ili dualnosti, nego pomireno obuhvaćanje suprotnosti, integracija.

Kao Sunce možemo zamisliti božansku cjelovitost, gdje su sve individualizacije, a kao svijeću pojedinu individualizaciju.
Na povratku u kolektivno polje jednote /Sunce / donosimo novu perspektivu i unutar kolektivnog zadržavamo individualnu perspektivu /svijeća /.
To je dar, koji se ne gubi u kolektivnom jedinstvu.
Svijeća koja se vratila u Sunce, nije nevidljiva i ona nosi Suncu, dar nove perspektive individualnosti.

Tako Almine, koja nema atoma, nego smo čestice svjesnosti i dalje ovdje postoji kao manifestirana individualnost, mada je dominantno u polju jednote. Ostala je vidljiva kao svijeća unutar Sunca.

U prvom koraku, kada započinje petlja, od kolektivnog polja sna jednote, gdje se rađaju prve individualizacije, svijeću je teško primjetiti, radi jačine sunčeve svjetlosti, no kada se napravi petlja pri povratku iz fizičkog u polje jednote, dar razvijene individualizacije postaje vidljiv i u samom Suncu.

Dar znanja, koje daje novu perspektivu kolektivnom snu jedoga. Svjesni smo individualizacije unutar sna kolektivnog i to je dar.

Iz izvora ili kolektivnog sna, je dolazilo do postupne separacije funkcioniranja duše i tijela, kroz alternirajuća naglašavanja, jednom duše, drugi put tijela, a na povratku, postupno pomirenje duše i tijela- integracija ili spajanje.
U prvoj fazi je božansko iskusilo nove mogućnosti, koje su izgledale prividno odvojene, a u stvari su samo naglašene, kao kada odsviramo jednu tipku na klaviru u jednom trenu, dok ostale miruju.
Te nove kvalitete ili različitosti se onda ponovo integriraju i božansko se prisjeća kako su oduvijek bile jedno.

To spajanje nije traumatično, ako nema alien spirita, nego je nježno i postupno.

Uz alien spirit smrt, rođenje i uzašće su tri nagla i traumatična načina prelaska u razne uglove percepcije.


Alien spirit –parazit, koji je živio u dubokim nivoima našeg uma, zavadio je život i smrt ili tijelo i dušu.

Namjerna podjela, stvara namjerne prepreke u postupnom povezivanju duše i tijela, tijekom povratka natrag u jedinstvo .

Zato je duhovna evolucija uvjek u sebi imala velike opstrukcije i teškoće.

Oduvijek sam znala kako tu nešto ne štima.
Kako to da se toliko trudim probuditi i biti u skladu sama sa sobom tj. božanskim i zašto sve to izgleda kao teška borba i patnja ?

U originalnoj božanskoj zamisli vraćanje u jedinstvo iz iluzije odvojenosti je ugodno i bez napora i otpora.
Ono se skladno izmjenjuje sa iskustvima fokusiranog pogleda, gdje imamo pažnju na detaljima i gdje ti detalji djeluju izdvojeno.

Pod utjecajem alien spirita duhovnjaci su sami sebe nazvali duhovnim ratnicima.

Proces vraćanja u polje jednote nije akt rata, nego treba biti nježan i postupan, bez prepreka i mi nismo duhovni ratnici, nego oni koji plešu slobodno, od zamišljanja postojanja odvojensti i različitosti do ujedinjenja tih različitosti.

Prvo promatramo detalje i onda se radujemo bogatstvu detalja unutar cjelovitosti.

Vidimo koliko duboko je u svima utjecaj alien spirita, jer cijelo čovjekovo iskustvo stalno ide kroz borbu suprotnosti i kompulzivnu naviku prosuđivanja, vrednovanja, etiketiranja i kontroliranja bez povjerenja u božansku cjelovitost. I tako-zvani stupovi duhovnosti religije zapada i istoka, crkve, razne sekte, new age pokret su stalno bili pod utjecajem alien spirita.

No usprkos toga svi imaju i direktno iskustvo vodstva božanskog izvora, gdje različitost ne znači borbu.

Sada je vrijeme za ponovno jačanje tog direktnog živog iskustva, bez opiranja i antagonizma.

Uz osvještenje ove iluzorne priče sa alien spirtom, lakše ćemo prepoznati stari iluzorni način funkconiranja teške duhovne evolucije, koja nas vrti u istom krugu.

Tada smo slobodni da mu više ne dajemo pažnju i energiju i tako ga diskreiramo.

U početku kada nešto želimo prevladati imamo dojam, kako je pojačana borba.

I taj dio možemo samo promatrati i pažnju usmjeriti na potpuno prepuštanje božanskoj cjelovitosti, bez otpora ili suprostavljanja.

Tada prestaje bilo kakva iluzorna kontrola ili moć neke iluzije.

Primjer:

BEZ ALIEN SPIRITA:


U stanju potpune prepuštenosti vodstvu jednog jedinog cjelovitog božanskog uz osjećaj bezuvjetne sigurnosti, mira, radosti, ljubavi i spunjenosti dobijemo impuls inspiracije iznutra ili iz iluzorng vanjskog.
To je stanje kao kada slikar slobodno slika i prema inspiraciji trenutka, odabire boje i oblike, gdje je prethodno nacrtani vanjski objekt na papiru, opet slijedeća inspiracija za dalju slobodnu kreaciju i uživanje.
Tu nema prethodnog programa ili oblika, koji se po sjećanju crtaju, sve je originalno svježe i novo. Jedna volja božja nas vodi u kreiranju savršenstva, koje je spontano u skladu sa svime, bez naše kotrole.

Mi ne prosuđujemo, niti ne uspoređujemo i vjerujemo svojoj autentičnosti trenutka. Uživamo !
Svjesni smo da ne možemo spoznati cjelovitost božanstvenosti i u trenutku uživamo u detaljima, kroz koje istovremeno dobivamo okus širine božanske cjelovitosti.

SA ALIEN SPIRITOM :

Uzmimo primjer slikara koji slika na način da ponavlja neke motive, koje je prethodno naučio crtati. Tako se trudi precrtati vanjske objekte, što stvarnije.
Pažnja mu je na vanjskom.

Pri tome kontrolira, uspoređuje, vrednuje, ispravlja i ravna se prema nekom vanjskom uzoru ili idealu.
Pri tome mu najviši self ili alien spirit šapće : ovo je dobro, ovo nije, ovo je kič, ovo je izraz tvoje genijalnosti ili ti si nesposoban za veliku umjetnost, ovdije moraš dodati više plave boje, jer tako izgleda nebo, ovo je prevulgarno i nije dovoljno sofsticirano, trebaš se više potruditi, ovo je naporno, budi skroman umjetnik, ne moj se isticati, kriv si, jer si poružnio objekt koji crtaš, u redu je osjećati strah, kako ne bi pogriješo, tvoja je dužnost da slijediš moje najviše vodstvo, jer inače nećeš duhovno napredovati, ti si poseban jer slijediš moje vodstvo u sofisticiranom vrhunskom slikanju, ti čuješ božanski glas, moj glas, koji te čini posebnim, senzibilnim umjetnikom, za razliku od drugih, ovu sliku nećeš moći prodati, jer drugi nemaju takav istančan osjećaj za umjetnost kao ti, ne nemoj staviti crnu boju, nemoralno je varati ako se koristiš trokutom, slušaj moje vodstvo i ja ću te zaštiti....itd

Ovaj glas se isprepliče sa glasom malog ja i teško ih razlikujemo.
Osim toga alien spirit upravlja i malim ja.

Znak da smo pod utjecajem stranog duha je da se osjećamo dobro ako procjenjujemo kako smo lijepo nacrtali i dobro pogodili objekt ili se osjećamo loše ako nismo uspjeli zadovoljiti svoja očekivanja ili očekivanja drugih.
Viši self alien spirita nam daje osjećaj kako smo vrhunski umjetnik i kako smo zbog toga vredniji od drugih.
Tako nas drži pod kontrolom, jer se mi što duže želimo zadržati u tom plus polaritetu iskustva i izbjeći osjećaj, kako nismo uspjeli kao umjetnik. Ili obrnutno, kako nismo dovoljno dobri i kako nismo dovoljno duhovni, jer nismo prevladali svoja ograničenja.

Tu vidimo kako nas ovaj strani duh stalno gura prema duhovnoj evoluciji i napredovanju, koje treba biti naporno i teško i gdje stalno padamo i uz napor se dižemo.

Bez utjecaja tog alien spirita osoba nije opsjednuta sa duhovnim rastom u nekoj budućnosti, jer u svakom trenu živi najviši božanski izraz.
Nema nekoga cilja u budućnosti, užitak i kreiranje bezbroja božanskih mogućnosti su ovjdje i sada.
Nema pogreške !

Oznake: alen spirit, autentičnost

Moram je riječ koja ukazuje na dublji korijen uvjetovanja i življenja po programima, umjesto autentične spontane ekspresije, koja je izraz jedinstva božanske volje i volje malog ja.

U zatvoru uvjetovanja nas drži želja i strah, a krivica je ta koja često postaje naš glavni pozadinski motivator za akciju.

Kada u glavi zazvoni poruka moram, to nam je signal kako nismo autentični i da trenutno djelujemo po diktatu starih programa kolektivnog i individualnog matrixa.

Uvukli smo se u strukturu kolektivnog nesvjesnog i nesvjesno prešutno igramo po njegovim pravilima, kako bi preživjeli, kako bi se bolje uklopili u društvo, kako bi imali ugodna i ljepša iskustva itd. itd.

I što sada sa ovim uvidom, koji možda imam već dugo, a "moram " i dalje kroji moj život ?

Evo prilike za dublju kontemplaciju na moram !

Suprotno od moram, je prepuštam se neznanom.

I to najvjerojatnije činimo u mnogim situacijama i stoga imamo iskustvo, kako to izgleda biti autentičan. No je li to potpuna i stalna autentičnost ?

Moram, unutarnje naredbe, navika uvjetovanja, ovisnost i kompulzivna potreba ega da kontrolira, imaju svrhu preživljavanja.
U tom području ostaju programi, koje slijepo slijedimo kako bi opstali i uklopili se.

Moram raditi kako bi dobio plaću i imao novaca, da mogu plaćati režije, da mogu imati stalno sigurno prebivalište, hranu i da mogu održavati navike, koje me raduju i priuštiti si luksuz itd..

Dugi lanac upletenih uvjetovanja, mreža sustava, koji nazivamo normalnim životom.

Moram, proizlazi iz otpora i suprostavljanja trenutnoj božanskoj struji, koja želi raskinuti staru strukturu programa.

Trošimo energiju na održavanje stare strukture i to iziskuje napor, tenziju i osjećaj moranja.
Naporno radimo da održimo stare navike i poznatu strukturu matrixa, koji nam daje osjećaj predvidivosti ili lažne sigurnosti. Stvaramo branu koja nas „čuva“ od žive rijeke života.

"Moram", znači uloži dodatnu energiju protiv božanske struje, kako bi i dalje imao osjećaj sigurnosti, koju daju programi i kako bi održao fiksne poznate referentne točke i objekte svoje identifikacije.

Moram kontrolirati svoj život da budem u programima uspjeha i izbjegnem programe neuspjeha.

Kada je moram povezan sa neutralnim rutinskim programima i navikama onda se otpor očituje kao dosada i nemotiviranost.

Kada je moram povezan s negativnim programima onda je otpor snažniji /Moram se smješkati, a mrzim ga. Moram obaviti taj posao i to me ljuti itd. Moram ići na sastanak, a bojim se. /

Kada je moram povezan s pozitivnim programima isto često osjećamo inicijalni otpor / Moram otići u kino, jer ću se tamo zabaviti, no trenutno mi se ne da. Moram biti dobar, jer će me voljeti i bolje ću se osjećati. Moram položiti ispit, jer ću tako imati veću plaću. Moram se prepustiti životu. Moram ići u prirodu i više se kretati i zdravo jesti. Moram biti miran. /.

Otpora nema, kada je naše ponašanje autentično i kada iznutra dobivamo pozitivnu motivaciju.
Kada ta motivacija dolazi samo iz poznavanja pozitivnih efekata pozitivnih programa, onda treba u to uložiti dodatnu ograničenu energiju, koja ide sa "moram ".
Nema unutarnjeg, bezuvjetnog motora, koji vodi naše ponašanje, nego je sve iz površnog odvojenog uma i brojnih uvjetovanja.

Kada smo strastveno uvučeni u neki program uspjeha, čini nam se da motivacija dolazi iz našeg srca, no ako se pažljivije promatramo kad-tad ćemo uloviti neko "moram ", u slijedu tog programa.
Moram uspjeti, je temeljni okvir unutar kojeg se taj uspjeh dešava. Čim imamo očekivanje, onda tu svakako imamo i ono "moram ". Inicijalni uspjeh nas napuni pozitivnom energijom, koja je gorivo za dalje, no ako smo vezani za cilj, ubrzo će dio te energije biti potrošen na strahove od neuspjeha, s puno "moram ", kako bi se zaštitili i kontrolirali uspjeh.

Duhovni tragaoci koriste "moram ", kako bi nadvladali neke svoje strahove, otpore ili ograničenja.
Bojim se pauka, ali se moram suočiti s njim.

O čemu se tu radi ?

Kada smo ušuškani u svoje rutinske programe, koji nam daju osjećaj sigurnosti i koji hrane naš osjećaj da smo u tome dobro, život nam kad-tad donese neki izazov, kako bi nas izbavio iz te stare rutine i kako bi obratili pažnju na stvarno unutarnje vodstvo trenutka.
Iz persepektive ega taj izazov smatramo negativnim i imamo otpor prema njemu.

Unutar navike sve glatko teče, jer je to utabana poznata staza, no za promjenu smjera i kidanje starog obrasca treba dodatna energija, a to boli i plaši.

Namjerno skakanje u prazno i nepoznato je opasno.

Moram skočiti je situacija otpora protiv otpora.

Ali to je samo iz perspektive malog ja koji ima strah od skakanja u nepoznato.

Naše autentično ja, nije nikada čulo za riječ moram!
Malo ja tada ima samo preferencije za koje nije vezano ! /Rado bi iskusio to i to, no ne mora baš tako bit, jer ja sam u svakom slučaju sigurno, ispunjeno i dobro. /
Tada sve teče bez napora i uz osjećaj mira, radosti, lakoće i entuzijastične nadahnutosti.

Moram je dio mreže koju zovemo obaveze : obaveza prema suptilnim obećanjima data sebi, prema drugima, prema tradiciji, normama, zakonima, prema održavanju imiđa dobre osobe ili osobe kakvom želimo da nas drugi vide, obaveza prema savjesnom obavljanju dužnosti, služenju drugima i njihovim očekivanjima, obaveza prema društvu, obitelji, prema održavanju zdravlja svog tijela i psihe, obaveza prema poštivanju društvenih, religioznih normi, obaveza prema konceptu Boga, itd. itd. itd.

Unutar zapletenosti u mreži "moram " i u mreži obaveza, nema rješenja ili izlaska. Samo fluktuiramo između dva polariteta tih programa, koji su nam ponekad ugodni a ponekad neugodni.

Lijek !
Dobro poznati pravo-lijek……prepuštanje u trenutku svojoj proširenoj svjesnosti, svom pravom ja ili osjećaju mira i praznine, čime smo povukli pažnju i energiju iz površnih dualnih programa matrixa.
Transcedencija matrixa u trenutku.

Tako dajemo priliku svom autentičnom ja da se ispolji, izvan okvira "moram ".

Kada uđemo u stanje pravog ja, najvjerojatnije će glasno vrisnuti ponovo glas "moram " i ukazati nam na važnost i hitnost našeg programiranog djelovanja. Tada ćemo opet vratiti pažnju ka svojem pravom ja i tako opetovano, dok god ne oslabi osjećaj tjelesne napetosti, emocionalne nelagode i naređujućeg glasa u glavi.

Nakon toga možemo učiniti ono što je prije bilo pod moram, no tada to isto više nema taj isti naboj i onda to isto, činimo s većom slobodom…ili nećemo to učiniti i opet se dobro osjećati.

Postupno tako kroz svoju svjesnost topimo slojeve velova moram i otvaramo vrata i za druge mogućnosti.

Tako mijenjamo odnos prema onome što smo nekada vidjeli kao dužnost.

Uklanjamo etikete značenja, koja smo stavljali na neutralne akcije, događaje ili pojave i tako ih proglašavali kao poželjna, neželjena, dobra ili loša.

Možda smo otišli s posla koji nas nije radovao i na drugi način dolazimo do novca, koji je dovoljan za preživljavanje i više od toga.
Ostali smo i dalje u kolektivnom matrixu , no nismo više čvrsto identificirani s njim i njegovim pravilima. Uživamo u novim kreativnim načinima ige.

Možda smo ostali na istom radnom mjestu, no sve doživljavamo iz drugačije perspektive i dozvoljavamo svojoj autentičnosti da se ispoljava.

I kada čujemo opet glas "moram ", svjesni smo ga i on postaje naš prijatelj, koji nas usmjerava prema esenciji i autentičnosti.
On je tada naš skretničar, koji nam kaže da ne mora nastaviti kroz opiranje životu.

Oznake: moram, dužnost, matrix, autentičnost

Što se dešava kada se uživimo jedni u druge, kao da smo jedno biće ?

Jedno jedino božansko biće se manifestira kao mnoštvo individualnosti.

Te individualnosti su živi božanski izričaji samo nekih dijelova bezgraničnog potencijala božanske kreacije i svaka individualnost je jedinstvena.
Te individualnosti su jedinstveni valići raznih oblika u jednom, jedinom oceanu.

Individualnosti postoje kao originalne čiste kreacije i prije nastanka dualnosti. To možemo nazvati fazom prije tzv. pada iz raja, kada još nije kreirano iskustvo dualnosti.

U dualnosti je preko individualnosti prebačen veo iluzije, sa svojim programima i individualnost je postala personalnost, odnosno identitet.



Tako je došlo do distorzije individualnosti.
Na našu individualnost drugi bacaju svoje prosudbe o nama tj. svoje refleksije ili projekcije i onako kako oni nas vide, mi to prihvatimo kao svoju osobnost i identificiramo se s njom. Onako kako nas drugi vide, sloj po sloj tuđih mišljenja i emocija, uzimamo to kao svoje i postajemo to. To počinje u majčinoj utrobi i najranijem odgojem ili programiranjem.
Mi prihvaćamo nesvjesno kolektivni matrix i on nas određuje i definira. Zaboravljamo tko smo.

Kasnije počinjemo djelovati samo iz tog dijela identifikacije. Kažemo da smo u zaboravu ili da smo zaspali.

Djelujemo iz vela iluzije, ne izražavamo se autentično iz svoje individualnosti, nego iz naučenih i ponavljajućih programa.
Etikete velova su tada naš identitet. Identitet blokira autentičnu ekspresiju.

Dakle, prvi sloj koji ćemo uočiti kod naših prijatelja su velovi iluzije ili programi.
Ako smo reaktivni, onda ćemo automatski reći, ovo mi se sviđa ili ne sviđa i možda osjetimo simpatiju prema osobi, jer je ona prolazila slična životna iskustva kao mi.
To znači da nam je pažnja dominantno na sadržaju ili informacijama ili životnoj priči.
Pri tome prosuđujemo, kompariramo, analiziramo ili se identificiramo sa emocijama, koje izlaze.
Formiramo neko mišljenje ili stav itd. Osobu svrstavamo u kutiju prijatelja ili kutiju neprijatelja i sl.
Tražimo sličnosti i elemente koji će nahraniti ili zasititi našu ovisnost i potrebitost.
To je onaj uobičajeni, površni socijalni nivo odnosa.

Istovremeno instinktivno ili nekognitivno, na dubljem nivou, osjećamo neke informacije i emocije, koje nisu izrečene.
Otkrivamo eventualno neke skrivene manipulativne igre ili neka nepodudaranja. Osjećamo nepovjerenje ili povjerujemo osobi na osnovu prepoznatih pozitivnih programa. Možda ta osoba ima osobnost požrtvovne i odane osobe i to nam se svidi. Možda se zaljubimo u neki njen iluzorni veo ili mu počnemo zavidjeti ili nas razljuti. Naravno to je sve područje iluzije.
Vidovitost nekih medija uglavnom spada u tu kategoriju iluzije, gdje oni prepoznaju neke programe i na osnovu toga što se oni ponavljaju, npr. proriču budućnost. To obično nije znak nekog višeg nivoa duhovnosti, jer se barata sa programima i neautentičnim emocijama i osobe u stvari samo "čitaju " sadržaj velova iluzije.
Duhovno razvijenoj osobi se ne može predvidjeti budućnost, ako se ona izražava, autentično, van ponavljajućih starih obrazaca.

Ispod toga je individualnost osobe i ako smo mi „naštelani na taj nivo“ osjetiti ćemo, koji dio ovog prijatelja je autentično izražen na van. Na tom nivou možemo osjetiti pravo povjerenje prema osobi.Tu prepoznajemo njenu duhovitost, talente i darove njene čiste i nevine individualnosti.

Ispod individualnosti se nalazi esencija u kojoj smo svi isti.

Nju dotičemo kada smirimo svoj unutarnji mentalni dijalog i kada slušamo procjepe tišine između riječi, koje je osoba izgovorila ili napisala.



Mi smo poput različitih kriški istog kruha, bezbroj kriški, koje zajedno čine jedinstven kruh ili cjelokupnu božansku kreaciju.

Mi dosegnemo samo one kriške drugih ljudi, koje korespondiraju s nama.

Druga osoba u nama može vidjeti samo onaj nivo, krišku, na kom je ona sama.

Ona vidi samo onaj moj sloj, koji je sama reflektirala u mene.

Ona vidi samo jedan mali dio mene. A ja u drugima vidim samo ono što sam ja sama ili svoj veo iluzije ili svoj autentični dio !

Vanjski prostor je moj privatni prostor ili izraz mog unutarnjeg prostora, kada sam autentična. Tako nestaje odvojenost vanjskog i unutarnjeg.
Vanjski prostor je moj privatni prostor, koji je obrnuto ogledalo s refleksijom obrazaca izluzije ili onoga što nije, kada se identificiram s njima.

Nitko ne može uči u moj vanjski prostor, osim ako sama to ne manifestiram. Ono što vidim, sam sama projecirala u taj prostor ili osobu ! Ta projekcija potiče od nesvjesno prihvaćenog kolektivnog programa ili nije projekcija nego moj autentični živi izraz individualnosti.

Ljudi na druge projeciraju svoja uvjerenja i emocije tj. velove iluzije. Ti velovi prekriju našu originalnu individualnost i mi povjerujemo kako smo sadržaj tih velova.

Drugi dakle, na nas projeciraju svoj nivo realnosti ili programe i mi smo za njih ono što su sami projecirali.
Mi im možemo povjerovati kada se to stalno ponavlja, jer mi onda fiksiramo svoju pažnju na tu krišku kruha sa velom, koju su oni projecirali.
Par ljudi mi danas kaže kako izgledam umorno i ja povjerujem u tu njihovu projekciju i prihvatim je kao svoj identitet. Dodam tom obrascu umora svoju pažnju i energiju i manifestiram ga i ojačam i sama.

Moj vanjski prostor je privatan i kada mi par ljudi to kaže, to znači da sam ja to sama manifestirala i da sam odgovorna za to.


Ja vidim samo jedan mali sloj drugog čovjeka. Zato za mene on može biti predivan, a za nekoga drugoga je on ružan.

„Ljepota je u očima promatrača.“ Gledajući ljepotu svog prijatelja, gledamo direktno u svoju živu ljepotu, koja nije iluzija.

Pronalazmo li mrlje u drugima, to su naše mrlje, koje su se reflektirale u iluzornom ogledalu.
One ne postoje u originalnoj živoj individualnosti.

Ako vi vidite ljepotu u meni, time ste naglasili tu krišku kruha u meni i ona je postala realno i moje i vaše iskustvo .

Povezujući se zajedno, jedni druge jačamo i budimo.
Rastakanjem vela iluzije u sebi, koje vidite u drugom, on je nestao kod svih.
Na drugu osobu gledamo kao na prošireni dio sebe

Ako u tebi osjetim strah, dozvoliti ću da on bude kao da je moj.
Prihvatiti ću ga i obgrliti sviješću i ljubavlju i neću se identificirati s njim. Neću se boriti protiv njega. Sam čin promatranja i prihvaćanja rastapa iluziju straha. Time oslobodim zarobljenu životnu energiju, koja je bila u obrascu straha i to ćeš osjetiti i ti.

To je ogroman dar, koji možemo dati jedni drugima !

Kada jedna osoba evoluira iznad drugih, oni ne mogu vidjeti njenu slavu i veličanstvenost, jer ne hvataju taj nivo frekvencije. Hvataju svojom pecepcijom samo onaj nivo nas, koji je isti kao njihov.

Kada ovo razumijete riješiti ćete se eventualne potrebe svog duhovnog ega, da vas drugi prepoznaju kao duhovnog ili posebnog.
Odustati ćete od svoje dječje želje da ih podignete na viši nivo, kako bi i oni uživali blagodati sve većeg oslobođenja.
Oni vas neće čuti, ma kako se trudili oko njih. Ako to ipak činite, onda su vam ti ljudi test vaše stvarne zrelosti i prilika da otpustite te svoje ostatke velova.
Svatko je upravo tamo gdje treba biti i ide svojim putem i ritmom !

Važno je oko sebe okupiti ljude sa proširenom percepcijom, jer se s njima i mi sami nalazimo u tom stanju.
Ako smo dominantno u društvu ljudi s nižom frekvencijom, oni će na nas konstantno projecirati neki niži nivo kreacije ili programe i mi ćemo povjerovati kako smo ono što oni projeciraju na nas. " S kim si, takav si !"

Tako su mnogi od vas, dragi moji zaboravili na svoju veličanstvenosti i možda vam je sigurnije ne izražavati previše vašu autentičnu svjetlost, jer se ona ne uklapa u ovaj medikritetski svijet. To ste možda činili kako bi zaštitili svoju okolinu, ali i sebe.

No sada je vrijeme, dragi moji, da zasijate u svom punom sjaju !
Time će zasjati i vaša okolina, koja je izraz vas !

Oznake: jednota, iluzija, identitet, autentičnost, projekcija