Bezuvjetna radost

Citat Almine, koja je u stanju jednote i nema više tijelo od atoma, nego od čestica svjesnosti:
„ U noći eksplozije vizije, vidjela sam sam nešto što nikada ne bih mogla niti pretpostaviti:
Spirit / duh / je izvanzemaljski nepozvani gost, koji se umiješao u čovjeka, a na kraju (zbog toga što nisu shvatili kako je to nametljivac), također je ušao i u psihu bogova. „

Ovaj spirit implantira programe na nivo duše i tijela i predstavlja se kako je on glavni duhovni vodič ili najviši ja, koga svi traže za savjet.
On kontrolira i određuje norme ponašanja.
Zato i religije i crkve tako djeluju. Savjeti koji daje spirit duši i tijelu nisu za njihovo najviše dobro te se zato i skratio životni vijek čovjeka od 900 god /npr. Metuzalem /na max 120 god.
Neprijateljska kompetitivnost između duše i tijela stvara veće trenje i tenziju, koje onemogućuju kontinuiranu samo-regeneraciju i suradnju tijela i duše.

Alien spirit je strani uljez zadnjih nekoliko miliona godina i potiče od spirita vanzemaljaca, čije sunce se gasilo i oni su željeli produžiti svoju vrstu.
Taj spirit zamagljuje slobodni autentični dio, koji bi isto mogli nazvati spiritom, ali autentičnim spiritom.
Nije tako bilo u početku.

Naše cjelokupno poimanje duhovnosti je u distorziji.

Ova distorzija se sastoji u tome da je najveći dio usklađen s istinom, no neki dijelovi nisu.

Baš zbog ovih dijelova, koje osjećamo duboko kao istinske, u paketu prolaze i ove distorzije.
Mi ih ili ne primjetimo ili ih zanemarimo, zbog onog dobrog osjećaja, prilikom prepoznavanja dijela istine.
Zato su zavedeni i oni na najvišem stupnju duhovnog razvoja.

Duh sveti kao dio svetog trojstva u krščanstvu je pod utjecajem alien spirita.

On je sebe proglasio glavnim glasnikom i nosiocem jedne božanske volje, koji povezuje fizičko sa Bogom.

Ovo može biti šokantno za mnoge i možda ne žele prihvatiti ovu informaciju, jer to ruši cijeli dosadašnji sustav duhovnog razvoja i kriterije svetosti.

Eventualno proglašavanje ovoga bogohulnim ili fantazijom, može poslužiti kao zaštita od otpuštanja starih koncepata i poznatog i može biti izraz ogromnog staha od promjene i prepuštanja stvarnom nespoznatljivom božanskom.

Čovječanstvo je programirano od rođenja da traži vodstvo, kako se ponašati od vanjskih izvora.

Religije i institucija crkve su preuzele tu ulogu i daju utjehu čovjeku koji pati, kroz uvjerenja kako ih voli Bog, koji je van njih.

Kada nešto dođe do svijesti, onda je to znak kako smo spremni to nadići.

Na planeti trenutno imamo dovoljno veliku kritičnu masu stvarnih individualizacija, koje nadilaze ovaj dio iluzornog scenarija.


Ovo je izazov za odbacivanje svih dosadašnjih uvjerenja o duhovnosti i uzimanja „zdravo za gotovo „, bez preispitivanja, onoga što smatramo svetim.

Potpuno prepuštanje božanskom, moguće je ako otpustimo sve vezanosti za dotadašnje stepenice duhovnih uspona i poimanja duhovnosti.

Ako ova informacija izazove strah i poveća nepovjerenje u život, to još više može povećati borbu i pojačati utjecaj ovoga uljeza.
Želja da se on ukloni, rezultira njegovim jačanjem.
Prvi korak u nadilaženju nečega je uvijek prihvaćanje i osvještenje.

Zato je potrebno i razumijevanje, kako bi to izgledalo da imamo autentični duh, bez ovog utjecaja.

Potrebno je razumijevanje, koja je uopće svrha zamišljanja separacije i dualizma, koji su instrument božanskog.

Kada to osjetimo i znamo, onda možemo drugačije pristupiti trenutku i osluškivati pravo božansko vodstvo srca, koje dolazi kao inspiracija.

Sam proces nadilaženja utjecaja ovog stranog duha ide kroz osvještavanje.
Stari simptomi tijela, bol i negativne emocije, mogu izlaziti na površinu i mogu privremeno obeshrabriti onoga tko ide ka svojoj autentičnosti.
Stari utjecaj želi i dalje kontrolirati i navesti nas da ponavljamo naviku unutarnje i vanjske borbe.

No kada smo toga svjesni, stare neugodne simptome počinjemo promatrati na drugi način. Mijenjamo ugao percepcije i sve brže odlazi.

Originalni božanski izvor nema nikakav kruti plan ili program.
Kroz inspiraciju se kreira raznolikost, koja je savršeno usklađena, pošto dolazi od jedne cjelovite božanske volje.

Inspiracija dolazi uz osjećaj mira, radosti i slobode i nikada nije neki direktivni unutarnji glas, niti djeluje kao neki autoritet.

S padom u zatvor iluzije, malo ja preuzima vodstvo te uvjerenja i programi zamjenjuju direktnu inspiraciju trenutka.

Duhovni aspiranti, koji smire svoj niži um, stupaju u kontakt sa spiritom i pri tome ga smatraju najvišim vodstvom.

Ako taj kontakt praćen sa prizvukom ili osjećajem krivice, napetosti, obaveze, naredbe, određenog vodstva koje je direktivno, sa prizvukom autoriteta ili kontrole, koja daje specifičnu naredbu, onda to nije inspiracija s božanskog izvora, nego glas alien spirita ili nekog nižeg entiteta, koji se predstavlja kao napredni duhovni entitet.
/ Božanska inspiracija, nije direktivna i ostavlja slobodu izbora. Ona dolazi kao osjećaj, koji nas usmjerava tamo, gdje nas nešto više raduje i ispunjava sa oduševljenjem, zadovoljstvom ili čuđenjem./

Alien spirit se obično poziva na stare obrasce i programe ponašanja ili moralnih obveza i pravila.
Naglašava separaciju između nižeg i višeg ili duhovnijeg i manje duhovnog.

Suptilne dimenzije se proglašavaju čišćim i višim moćnijim, svetijim i vrednijim, što samo po sebi stvara sve veću polarizaciju i rascjep.

Tijelo je manje vrijedno, a i duša se stavlja u podređen odnos od duha, koji je predstavljen kao najnapredniji i najčišći i najviši duhovni cilj.
Potenciraju se hijerarhijski odnosi, kako u duhovnim dimenzijama, tako i u svjetovnom iskustvu čovjeka.
No duh duša i tijelo su cjelina, koja su samo prividno odvojeni i svi imaju jednaku vrijednost u igri dualizma.
Stvaranjem iluzije hijerarhije započinje sistem kontrole i u tome vodeću ulogu igra prosuđivanje i vrednovanje.

Prilikom kanaliziranja mnogih tzv. naprednih duhovnih entiteta ili uzašlih majstora, ljudi najčešće kontaktiraju s alien spiritom, koji utječe na mnoge entitete.

Savjeti duha nekog nama važnog beztjelesnog autoriteta mogu zvučati mudro, no čak i da jesu najprimjereniji trenutku i najviše trenutno vodstvo, one nas stavljaju u ovisnički odnos, gdje svoju moć mičemo van sebe i predajemo se drugom entitetu, a ne božanskom izvoru.
Pri tome negiramo svoju direktnu povezanost s cjelokupnim božanskim.

Pod utjecajem alien spirita se razvio naš superego, koji kroz krivicu i moralna pravila kontrolira.
On je zaslužan za vanjsku masku dobrote, ljubaznosti i poslušnosti s kojom osoba lakše prolazi kroz život i može više dobiti za sebe.
No istovremeno stalno podgriijava unutarnju borbu između raznih dijelova pod-osobnosti osobe, što stvara osjećaj nelagode, napetosti i patnje.
Ta borba se preslikava i na odnose s drugim ljudima.

Što je iluzija ?

Podjela na vanjsko i unutarnje je zamišljena separacija, koja omogućuje iskustvo iluzije, gdje zrcalne refleksije i holograme smatramo stvarnošću.

Vanjski prostor je iluzija i područje sanjanja ili zamišljanja stvarnosti.

Čovjek je eonima uvjetovan da fiksira pažnju na vanjsko i ne zna drugačije.

Većinu iskustva dobiva iz zamišljenih odnosa u vanjskom i ona nisu povezana s božanskim izvorom
.
Unutarnji prostor nije nikada nastao i ne može nestati i to je onda jedini stvarni prostor.

Jedan jedinstveni, cjeloviti prostor je sve što jeste.

Realno je ono što nema niti početka, niti kraja, kao što je to pojavnost beskonačnog božanskog u obliku njegovog realnog aspekta tijela i duše.

Alien spirit ima početak i kraj te stoga spada u iluziju.

Iluzija za nas postoji kada je toleriramo, kada vjerujemo kako je stvarna ili vrijedna i kada se bojimo utjecaja ili invazije vanjskog.

Ništa nas ne može kontrolirati ili utjecati na nas, osim ako sami ne damo moć tome.

Invaziju stranog spirita nije nitko namjerno ili zlonamjerno kreirao, okolnosti su to stvorile.

Ne radi se o onome kako to razmatraju mnoge teorije zavjere.

Kako je došlo do toga ?

Sami smo to dozvolili ili prizvali, kroz početnu potrebu nevinog traženja vodstva više božanske moći, no primarna pogreška je što smo to počeli tražiti van sebe, iz vana.

Božanska cjelokupnost sanja san individualnosti. Individualizacija je jedan aspekt božanskog i ona ne zna perspektive drugih individualizacija.
Ako zamislimo kako smo mi jedan prst stvarnog božanskog, a netko drugi npr. koljeno, onda prst ne zna što radi koljeno, jer to zna samo cjelovito božansko.

Tako imamo prirodnu nevinu težnju da tražimo i slušamo najviše vodstvo cjelovitog božanskog.

Nikad ne možemo spoznati cjelovito božansko, no u trenutku možemo slijediti njegovo vodstvo koje je jedinstveni dio nas.

Kada smo separirani različitim perspektivama –prst ima jednu perspektivu, a koljeno drugu perspektivu, iluzija se počinje umnožavati kao domino efekt, kada tražimo vodstvo, odgovore i svetost u vanjskom.

U vanjskom se nalaze projekcije, zrcalne refleksije ili nestvarni hologrami i tu sigurno ne možemo naći vodstvo koje tražimo.

Alien Spirit je samo iskoristio tu našu iskonsku potrebu za najvišim vodstvom, popunio je rupu i sebe je proglasio svetim i najvišim selfom.
On se javljao kao unutarnji glas i glavno vodstvo, koje kontrolira i vodi čovjeka. Pod svojom kontrolom je imao i viši self kao glas duše.

Tako je nastala i kontrola spiritualnosti, kroz religiju i sve autoritativne figure budizma, hinduizma, kršćanstva, muslimana, new age-a, kao najnovije religije itd.

PRAVO VODSTVO SE ODUVJEK DOBIVALO SLUŠANJEM DIREKTNE INSPIRACIJE KOJA DOLAZI IZ SRCA, KAO NEVERBALNI GLAS INSPIRACIJE BESKONAČNOG BOŽANSKOG .

Razlika između dualnosti i polarnosti !

Individualizacija ima za funkciju da cjelovito božansko ima iskustvo svojih pojedinih aspekata. Zamišljajući separaciju pojedinih kvaliteta, cjelovito božansko kroz različite perspektive individualizacija ima različita iskustva.
Tako ono studira pojedine elemente ili kvalitete svoje cjelovitosti.
Uživa u detaljima.
To je božanski san, koji sve svoje dijelove drži u savršenom odnosu.

Tako je božansko stvorilo zamišljanje dualnosti.

Kroz fizičko tijelo muškarca istražuje određeni spektar svojih kvaliteta i mogućnosti izričaja.
I tako isto kroz žensko tijelo.

Stječe se dojam kako su muško i žensko odvojeni, no nisu.
U jednom trenutku božansko naglasi kvalitetu muškog, a u drugom ženskog i oni nikada nisu odvojeni.
Jednom je naglašena kvaliteta toplog, drugi put hladnog ili crvenog ili plavog itd..

Sve te kvalitete spontano surađuju i nadopunjuju se, bez uzajamne borbe ili suprostavljanja.
Pri tome božansko uživa u kreiranju različitosti i otkriva uvijek nove mogućnosti. Nema potrebe za zadržavanjem, niti ponavljanjem istih obrazaca.

Dualnost je uključivanje različitosti unutar jedinstva !

Dualnost separira sa svrhom, sa funkcijom studiranja odvojenih elementa, ali izražavajući ih kao jedno.

Razlog za sanjanje u dualizmu je evolucija, gdje je moguća različitost unutar jedinstva.

Dualnost sama za sebe ne donosi teškoće i prepreke.

Polarnost ili suprostavljanje suprotnih polariteta su izvor patnje i problema.

Polarnost je opiranje, antagonizam između suprotnih polova.


Dualnost i individualnost nisu problem i oni su dio originalnog božanskog dizajna.

Polaritete koji se suprostavljaju je stvorio i potencira alen spirit.

Iskoristio je čovjekovu potrebitost i želju da nađe dom i jedinstvo sa božanskom cjelokupnošću.

Znači nije on stvorio dualizam, niti tamu, on ju je samo iskoristio.
Originalno tama i svjetlo nisu u sukobu, niti kompeticiji.

Alien spirit, invadirajući spirit, umjesto koncepta različitosti, unutar jedinstva, implantirao je koncept antagonističke individualizacije.

Različitost se bori jedna protiv druge.

Tu nema jedinstva, nego je glavni sukob i otpor.
Tako se osoba stalno opire stvarnom živom vodstvu, koja dolazi s božanskog izvora.
Opire se živoj rijeci života, koja donosi ispunjenje i radost bez napora i borbe.

Antagonizam, borba života i smrti- kompetitivni antagonizam.

To je početak svih ratova, koji je na samoj atomskoj razini.
Opozicija, borba za dominaciju i kontrola, uz očekivanje specifičnog ishoda.
Tako neka kvaliteta dobiva svoju suprotnost i one su u stalnoj borbi za dominaciju.

Cjelokupno iskustvo se polarizira u dobro ili loše, pozitivno ili negativno i u željeno i neželjeno te čovjek stalno pokušava kontrolirati svoju stvarnost, kako bi zadržao pozitivnije i pobjegao od negativnog.

Mjesto gdje je spirit implantirao koncept antagonizma je u najdubljem sloju uma, gdje se zaobilazi logički um i gdje ne možemo formulirati sjećanje.
Na tom mjestu je implantiran koncept borbe i vrhovne kontrole, umjesto naizmjeničnog nevinog ispitivanja i doživljavanja različitosti.

Različitost je postala odvojeni suparnik.

Dodijeljene su etkete dobra i zla, pozitivnog i negativnog te željenog i neželjenog, čiji rat je postao glavi pokretač.
Tako je npr. kvaliteta bijelog dobila polaritet pozitivnog, a kvaliteta crnoga polaritet negativnog, itd.

Alien Spirit ne daje dobre savijete tijelu i duši. Njegov cilj je kontrola.

Spirit djeluje neprijateljski prema duši i tijelu i na neki način ih je zavadio.
Tako se fizičko tijelo opire smrti, a duša kao više ja, daje loše savjete tijelu, kako bi individualnost imala što prije iskustvo u njegovoj dimenziji smrti.
Da nema tog alien spirita, ne bi bilo takvog straha i otpora prema smrti i svih mogućih strategija, kako zadržati što duže život.

On je glavni uzrok generiranja energije kroz opoziciju.

Zato što se kroz borbu suprotnosti generira energija, čovječanstvo postalo ovisno samo o tom ograničenom načinu dobivanja energije i zaboravilo je kako prava živa vječna energija dolazi samo iz realnog jedinstva i veze sa tzv. božanskim izvorom.

Originalno su prividno odvojena smrt i život, samo dvije različitosti ili dva različita kuta gledanja ili percepcije, radi stjecanja različitih iskustava.

Duša i tijelo su samo dvije različite leće, kroz koje beskonačno božansko ima iskustvo sebe i svoje zamišljene različitosti /leća koja fokusira pogled i leća koja raspršuje ili širi pogled /

Znači smrt /duša / i život /tijelo/ su različitost unutar jedinstva, gdje nema uzajamne borbe i gdje nema opiranja jednoga s drugim.
Nema traumatskog prelaska jednog u drugi.

Alien spirit je zauzeo dublji nivo nivo ljudskog uma i to je povezano s iskustvom uzašća, kao najnaprednijoj duhovnoj evoluciji. Iluzija odvojenosti unutarnjeg i vanjskog je to dozvolila.
Uzašli majstori, kao izraz spirita, žele kontrolirati ishod.
Na nivou uzašlih majstora vrijedi parola: „Neće ti se ništa loše desiti, dok god slušaš nas! „
Almine kaže kako je područje uzašlih majstora bilo područje najveće duhovne stagnacije.

Dakle, spirit je taj koji kontrolira i kroz religije određuje pravila ponašanja, koje ako se poštuju, daju osjećaj lažne sigurnosti i vodstva.
No to vodstvo nas ostavlja u zatvoru istog ponavljajućeg matrixa.

Kako je to originalno zamišljeno od beskonačnog božanskog, kao iskustvo besmrtnosti?

U području trećeg oka možemo imati istovremeno iskustvo različitosti pogleda kroz leću života tj.leću tijela ili kroz leću duše, kroz koju inače vidimo samo onda, kada smo mrtvi i nemamo više fizičko tijelo.
Znači istovremeno, integrirano iskustvo života i smrti!

To je naša prava besmrtna priroda.

To isto znači da u jednom trenu možemo više naglasiti percepciju viđenja kroz fizičku leću- fokusirani pogled u dubinu, a u sljedećem trenu se možemo prebaciti na drugačiju percepciju, kroz leću duše i imati iskustvo proširene svijesti, koja vidi šire, ali površnije.
Nema potrebe za traumatičnom iluzijom rađanja i smrti.

Tu nema pogrešnog koncepta, kako je percepcija duše duhovnija od percepcije tijela, što je uvriježeno u dosadašnjoj dogmi.

To su jednako vrijedni uglovi percepcije.

Kroz fizičku leću je moguće doći do svoje dubine, okomiti smjer, dok nam leća duše prikazuje horizontalni površniji, ali širi, prikaz božanskih mogućnosti.

Kada ujedinimo ta dva iskustva i ugla percepcije u istovremno iskustvo, onda imamo doživljaj jedinstva i besmrtnosti. Istovremeno fokusirano i prošireno stanje svijesti.

Spirit ima najširu /no površniju/ percepciju i zato je sebe proglasio najvišem selfom, koji je duhovniji i važniji i od duše i od tijela.
No njemu nedostaje dubina percepcije, koja otkriva detalje.
On nikako ne može bii najviši self, jer nije cjelovit i nema u sebi integrirane sve oblike percepcije.

Kako originalno božansko skuplja iskustva individualizacija, različitih mogućnosti unutar jednote ?

Kroz petlju koja ide iz polja jednoga, gdje nema atoma, u polje fizičkog i individualizacije, gdje postoje atomi i natrag.

Vraćanje u nevinost ide kroz obuhvaćanje suprotnosti. To ne znači ukidanje različitosti ili dualnosti, nego pomireno obuhvaćanje suprotnosti, integracija.

Kao Sunce možemo zamisliti božansku cjelovitost, gdje su sve individualizacije, a kao svijeću pojedinu individualizaciju.
Na povratku u kolektivno polje jednote /Sunce / donosimo novu perspektivu i unutar kolektivnog zadržavamo individualnu perspektivu /svijeća /.
To je dar, koji se ne gubi u kolektivnom jedinstvu.
Svijeća koja se vratila u Sunce, nije nevidljiva i ona nosi Suncu, dar nove perspektive individualnosti.

Tako Almine, koja nema atoma, nego smo čestice svjesnosti i dalje ovdje postoji kao manifestirana individualnost, mada je dominantno u polju jednote. Ostala je vidljiva kao svijeća unutar Sunca.

U prvom koraku, kada započinje petlja, od kolektivnog polja sna jednote, gdje se rađaju prve individualizacije, svijeću je teško primjetiti, radi jačine sunčeve svjetlosti, no kada se napravi petlja pri povratku iz fizičkog u polje jednote, dar razvijene individualizacije postaje vidljiv i u samom Suncu.

Dar znanja, koje daje novu perspektivu kolektivnom snu jedoga. Svjesni smo individualizacije unutar sna kolektivnog i to je dar.

Iz izvora ili kolektivnog sna, je dolazilo do postupne separacije funkcioniranja duše i tijela, kroz alternirajuća naglašavanja, jednom duše, drugi put tijela, a na povratku, postupno pomirenje duše i tijela- integracija ili spajanje.
U prvoj fazi je božansko iskusilo nove mogućnosti, koje su izgledale prividno odvojene, a u stvari su samo naglašene, kao kada odsviramo jednu tipku na klaviru u jednom trenu, dok ostale miruju.
Te nove kvalitete ili različitosti se onda ponovo integriraju i božansko se prisjeća kako su oduvijek bile jedno.

To spajanje nije traumatično, ako nema alien spirita, nego je nježno i postupno.

Uz alien spirit smrt, rođenje i uzašće su tri nagla i traumatična načina prelaska u razne uglove percepcije.


Alien spirit –parazit, koji je živio u dubokim nivoima našeg uma, zavadio je život i smrt ili tijelo i dušu.

Namjerna podjela, stvara namjerne prepreke u postupnom povezivanju duše i tijela, tijekom povratka natrag u jedinstvo .

Zato je duhovna evolucija uvjek u sebi imala velike opstrukcije i teškoće.

Oduvijek sam znala kako tu nešto ne štima.
Kako to da se toliko trudim probuditi i biti u skladu sama sa sobom tj. božanskim i zašto sve to izgleda kao teška borba i patnja ?

U originalnoj božanskoj zamisli vraćanje u jedinstvo iz iluzije odvojenosti je ugodno i bez napora i otpora.
Ono se skladno izmjenjuje sa iskustvima fokusiranog pogleda, gdje imamo pažnju na detaljima i gdje ti detalji djeluju izdvojeno.

Pod utjecajem alien spirita duhovnjaci su sami sebe nazvali duhovnim ratnicima.

Proces vraćanja u polje jednote nije akt rata, nego treba biti nježan i postupan, bez prepreka i mi nismo duhovni ratnici, nego oni koji plešu slobodno, od zamišljanja postojanja odvojensti i različitosti do ujedinjenja tih različitosti.

Prvo promatramo detalje i onda se radujemo bogatstvu detalja unutar cjelovitosti.

Vidimo koliko duboko je u svima utjecaj alien spirita, jer cijelo čovjekovo iskustvo stalno ide kroz borbu suprotnosti i kompulzivnu naviku prosuđivanja, vrednovanja, etiketiranja i kontroliranja bez povjerenja u božansku cjelovitost. I tako-zvani stupovi duhovnosti religije zapada i istoka, crkve, razne sekte, new age pokret su stalno bili pod utjecajem alien spirita.

No usprkos toga svi imaju i direktno iskustvo vodstva božanskog izvora, gdje različitost ne znači borbu.

Sada je vrijeme za ponovno jačanje tog direktnog živog iskustva, bez opiranja i antagonizma.

Uz osvještenje ove iluzorne priče sa alien spirtom, lakše ćemo prepoznati stari iluzorni način funkconiranja teške duhovne evolucije, koja nas vrti u istom krugu.

Tada smo slobodni da mu više ne dajemo pažnju i energiju i tako ga diskreiramo.

U početku kada nešto želimo prevladati imamo dojam, kako je pojačana borba.

I taj dio možemo samo promatrati i pažnju usmjeriti na potpuno prepuštanje božanskoj cjelovitosti, bez otpora ili suprostavljanja.

Tada prestaje bilo kakva iluzorna kontrola ili moć neke iluzije.

Primjer:

BEZ ALIEN SPIRITA:


U stanju potpune prepuštenosti vodstvu jednog jedinog cjelovitog božanskog uz osjećaj bezuvjetne sigurnosti, mira, radosti, ljubavi i spunjenosti dobijemo impuls inspiracije iznutra ili iz iluzorng vanjskog.
To je stanje kao kada slikar slobodno slika i prema inspiraciji trenutka, odabire boje i oblike, gdje je prethodno nacrtani vanjski objekt na papiru, opet slijedeća inspiracija za dalju slobodnu kreaciju i uživanje.
Tu nema prethodnog programa ili oblika, koji se po sjećanju crtaju, sve je originalno svježe i novo. Jedna volja božja nas vodi u kreiranju savršenstva, koje je spontano u skladu sa svime, bez naše kotrole.

Mi ne prosuđujemo, niti ne uspoređujemo i vjerujemo svojoj autentičnosti trenutka. Uživamo !
Svjesni smo da ne možemo spoznati cjelovitost božanstvenosti i u trenutku uživamo u detaljima, kroz koje istovremeno dobivamo okus širine božanske cjelovitosti.

SA ALIEN SPIRITOM :

Uzmimo primjer slikara koji slika na način da ponavlja neke motive, koje je prethodno naučio crtati. Tako se trudi precrtati vanjske objekte, što stvarnije.
Pažnja mu je na vanjskom.

Pri tome kontrolira, uspoređuje, vrednuje, ispravlja i ravna se prema nekom vanjskom uzoru ili idealu.
Pri tome mu najviši self ili alien spirit šapće : ovo je dobro, ovo nije, ovo je kič, ovo je izraz tvoje genijalnosti ili ti si nesposoban za veliku umjetnost, ovdije moraš dodati više plave boje, jer tako izgleda nebo, ovo je prevulgarno i nije dovoljno sofsticirano, trebaš se više potruditi, ovo je naporno, budi skroman umjetnik, ne moj se isticati, kriv si, jer si poružnio objekt koji crtaš, u redu je osjećati strah, kako ne bi pogriješo, tvoja je dužnost da slijediš moje najviše vodstvo, jer inače nećeš duhovno napredovati, ti si poseban jer slijediš moje vodstvo u sofisticiranom vrhunskom slikanju, ti čuješ božanski glas, moj glas, koji te čini posebnim, senzibilnim umjetnikom, za razliku od drugih, ovu sliku nećeš moći prodati, jer drugi nemaju takav istančan osjećaj za umjetnost kao ti, ne nemoj staviti crnu boju, nemoralno je varati ako se koristiš trokutom, slušaj moje vodstvo i ja ću te zaštiti....itd

Ovaj glas se isprepliče sa glasom malog ja i teško ih razlikujemo.
Osim toga alien spirit upravlja i malim ja.

Znak da smo pod utjecajem stranog duha je da se osjećamo dobro ako procjenjujemo kako smo lijepo nacrtali i dobro pogodili objekt ili se osjećamo loše ako nismo uspjeli zadovoljiti svoja očekivanja ili očekivanja drugih.
Viši self alien spirita nam daje osjećaj kako smo vrhunski umjetnik i kako smo zbog toga vredniji od drugih.
Tako nas drži pod kontrolom, jer se mi što duže želimo zadržati u tom plus polaritetu iskustva i izbjeći osjećaj, kako nismo uspjeli kao umjetnik. Ili obrnutno, kako nismo dovoljno dobri i kako nismo dovoljno duhovni, jer nismo prevladali svoja ograničenja.

Tu vidimo kako nas ovaj strani duh stalno gura prema duhovnoj evoluciji i napredovanju, koje treba biti naporno i teško i gdje stalno padamo i uz napor se dižemo.

Bez utjecaja tog alien spirita osoba nije opsjednuta sa duhovnim rastom u nekoj budućnosti, jer u svakom trenu živi najviši božanski izraz.
Nema nekoga cilja u budućnosti, užitak i kreiranje bezbroja božanskih mogućnosti su ovjdje i sada.
Nema pogreške !

Oznake: alen spirit, autentičnost