Bezuvjetna radost

Kada malo ja govori o besmrtnosti ili bar dugovječnosti, onda to ono zamišlja kao svoju upornu trajnost, vječnost i nepromjenjivost u linearnom vremenu, uz želju za predvidljivošću i kontrolom.

Besmrtnost nije u održavanju stalno iste forme, istih programa i uvjerenja i u predvidljivom ponavljanju starih sjećanja, iskustava i formi.

Besmrtnost je kvaliteta beskonačne vanvremenske božanske esencije, koja nema formu i koja je poput posude ili prostora u kojem se zamišlja forma i igra života.

Unutar iluzorne igre života i smrti, smrt ima funkciju da prekine staru repetirajuću igru tendencije ponavljanja istih zamrznutih scenarija života i tendencije stagnacije te da omogući kreiranje nove priče i oblika, što zovemo nova inkarnacija.

Tu je pridružen i sam proces starenja, kako bi se usprkos tendencije za zadržavanjem stare, iste mlade forme, ipak forma mijenjala i time joj se odredio rok trajanja u igri zamišljenog linearnog vremena.
Tako kroz iluziju borbe suprotnosti ipak imamo dojam promjena oblika i stvaranja novoga, no to je surogat za živo i realno božansko iskustvo izržavanja.

Igra bi bila predosadna da se stalno ponavlja isti kazališni igrokaz sa istim glumcima u beskonačnost.
Koji bi to dosadni užas bio ! ?
To bi bio božanski promašaj u njegovom beskonačnom, raznolikom potencijalu kreiranja.

U realnom božanskom ne postoji niti greška, niti promašaj, niti stagnacija.
Kućice od pijeska se trebaju porušiti, kako bi se od pijeska kreirale nove kućice i razni interesantni oblici.

Naravno, to je sve iluzorna ili zamišljena igra.

Paralelno odvijanje raznih inkarnaciskih priča je poput eksperimentiranja sa raznim mogućnostima raznih izmišljenih scenarija, kroz koje se božanska vječna esencija zabavlja. Božansko stalno snima nove filmove, predstave i avanture.

Naša božanska esencija, koja je vječna i besmrtna, nema formu.
Ona u trenutku kreira neku formu i u sljedećem trenu kreira fluidno sasvim novu. Ona ne plače i ne čezne za starom formom.

Ako ta forma djeluje slično u zamišljenom linearnm vremenu, onda to možemo nazvati i kontinuiranom samoregeneracijom i stalnim pomlađivanjem.
No to je samo gledano iz stare perspektive želje za zadržavanjem iste mlade i funkcionalne forme.
Ona se ne samoregenerira, jer niti ne degenerira, pošto u živom božanskom trenutku nema iluzije smrti, starenja, bolesti i života, nego samo stalno fluidno kreiranje i mijenjanje oblika.
/ Kao što se i valovi u moru mijenjaju i kreću i pri tome ostaju kao oblici valova, ali i kao ista esencija mora.
Niti jedan val nije isti u trenutku sada. Mi možemo reći kako se valovi rađaju i umiru u trenutku, no to je samo stari riječnik ljudske percepcije, koja sve dijeli na rađanje i umiranje. Valovi su živi i nepredvidvi, kao što je i naša beskonačna, neznana stvarna priroda. /

Promatrano linearno osoba ne stari, nego je u svakom trenu nova i živa, pa onda za tu formu ili fizičko tijelo možemo reći kako je besmrtno.

To baš nije najispravnije, jer je stvarna priroda svake forme je da ne traje. Forma mora imati svoj početak i kraj. Ona mora nestati. Zamišljanje iste stare forme je iluzija.

No, pošto besmrtna esencija stalno kreira, novo stječe se dojam besmrtnosti i same forme ili tijela. Ali samo dojam !

Identifikacija sa starim oblikom i odbacivanje naše esencijlne prave besmrtne prirode, rađa strah od smrti oblika i dovodi do njega.

Promatrano linearno, prepuštanje spontanosti naše božanske esencije u svakom trenu se "rađamo i umiremo " i tu nema potrebe za dva odvojena ciklusa koja zovemo život i smrt.

Tada se naša besmrtna prava priroda stalno izražava kao živi izričaj, a ne više kao luzija ili refleksija.

Znači kada se više ne opremo promjeni, koja je prirodni način postojanja i ne zadržavamo stare identifikacije, počinjemo živjeti svoju besmrtnost i cjelovitost.
Nismo identificirani s tijelom, nego sa besmrtnom božanskom esencijom, koja je bez forme i koja sadrži potencijal za stalno kreiranje forme i tijela. Nema potrebe za starenjem i degeneracijom tijela, kada je ono izraz božanskog trenutka u jednoti, bez iluzije odvojenosti i dualnih zamišljenih, iluzornih zakonitosti.

Ako se ne borimo protiv smrti i ne čeznemo za dugim životom i zdravljem, znači kako smo nadišli tu iluziju i kako smo u svakom trenu zaista živi.

Umjesto opiranja životu, koji dolazi s božanskog izvora i ostajanja u liuziji odvojenosti, koja neminovno mora imati dva odvojena razdoblja, smrt i tzv. život, mi tečemo u jedinstvu s živom božanskom namjerom.

Ne trebamo čekati da nam smrt, bolest, nesreća ili disfunkcionalnost starosti otopi iluziju naših programa i scenarija življenja, kako bi zaigrali drugačiju igru.
U svakom trenu spontano igramo novu živu igru. Tako je glavna funkcija u vremenu odgođene i sigurne smrti ovdije nepotrebna.

Mi zaista realno živimo ! Kreator i kreacija su jedno !
Osluškujemo trenutak i slavimo njegovu svježinu i originalnost

Oznake: forma, besmrtnost

Kada više nikada ne bi ništa napisala, ovo bi bilo dovoljno, kao podsjetnik :


UMJESTO DOSADAŠNJE NAVIKE ISCJELJIVANJA, POPRAVLJANJA TIJELA ILI ISPRAVLJANJA OKOLNOSTI, TRAŽENJA RJEŠENJA PROBLEMA I SL.:

/Besmisleno je raditi promjene i intervencije u odrazu ogledala, jer jedina prava i moguća intervencija je na nivou žive osobe, koja je ispred ogledala /

Što činiti ? :

NE POPRAVLJATI ILI LIJEČITI VANJSKI ZAMIŠLJENI ILUZORNI HOLOGRAM I TIME NAGLAŠAVATI ILUZIJU ODVOJENOSTI I NEDOSTATNOSTI, NEGO SEBE PREBACITI U REALNO STANJE, GDJE SMO JEDNO JEDINO SVEUKUPNO BEZGRANIČNO BOŽANSKO BIĆE.

TADA AUTOMATSKI ILUZORNO ODVOJENA DRUGA OSOBA POSTAJE REALNA TJ. CJELOVITA I BEZ ILUZIJE BOLESTI ILI PROBLEMA.

AUTOMATSKI MIČEMO SVU ILUZIJU U KOJOJ SU “DRUGI “KADA ZNAMO KAKO NEMA DRUGIH I DA SMO JEDNO.

JEDNO SMO U ONOME ŠTO JE ISPOD POJAVNOSTI ILI FORME, NAZOVIMO TO ZAJEDNIČKIM BEZGRANIČNIM ŽIVIM POLJEM JEDINSTVA.
ILUZORNE FORME I ZAPLETI U MATRIXU SU SAMO POVRŠNI ZAMIŠLJENI OBLICI IGRE.

ZNAČI NEMA NIKAKVE INTERVENCIJE ILI BORBE U VANJSKOM, KOJE IMA FORMU, NEGO SAMO VRAĆANJE U ESENCIJU I REALNO JEDNO JEDINO BIĆE, KOJE JE BEZ OBLIKA I KOJE SVEMU DAJE ŽIVOT.

SJETIVŠI SE TKO SMO, AUTOMATSKI ISCJELJUJE TJ. UCJELOVLJUJE PRIVIDNO “ODVOJENE “ DRUGE OKO NAS.
PREBACIVANJE PAŽNJE SA ILUZORNE FORME I STRATEGIJA RJEŠAVANJA PROBLEMA, NA REALNU ESENCIJU KOJA JE VAN PROSTORA I VREMENA.

Oznake: iscjeljenje, iluzija, božanska esencija

Današnja namjera : „KROZ SAMO-ISPITIVANJE VIDIM KAKO MOJE AKCIJE PROIZLAZE OD AUTENTIČNOST MOG BIĆA „

Dragi moji dobri, pošteni i pouzdani prijatelji, gdje smo mi u tim ulogama dobrote, poštenja, moralnosti i dosljednosti? Jesmo li se mi ikada zaista sreli ?

Danas promatram svoje programe odgovornosti, pouzdanosti i točnosti, prilikom dogovaranja s nekim.

Odgojnim programiranjem sam dobila koristan attachment da sebi mogu dati dozvolu za pomicanje granica nekih opće prihvaćenih normi, ali pod uvjetom da budem dosljedna sebi i obećanju datom sebi.

Taj attachment sadrži i klauzulu da o tome trebam obavijestiti i drugu osobu kako bi bio postignut i vanjski dogovor.

Tako sam dobila nešto fleksibilnije granice, nego što možda neki drugi imaju. To izgleda povoljnije i slobodnije, no to je samo program i nije moja spontanost i stvarna sloboda.

Ako prekršim obećanje dato sebi, onda se odmah aktivira program krivice, poput alarma, nelagode, tenzije, straha od posljedica od osuđivanja, osramoćenja i gubitka ljubavi i podrške i slični paketi, koji me vraćaju da opet budem dobra, disciplinirana i pouzdana te da „ne talasam „ previše i zadržavam relativni mir.
Klasični scena kao u cirkuskom kavezu, gdje se discipliniraju i dresiraju životinje. Crkva dosta pomaže u ovom uvjetovanju i izmišljanju kriterija što je moralno, dobro i duhovno. Naravno u tome sistematski sudjeluje cijelo društvo i njegove institucije, a dobronamjerna dresura ili tzv. osposobljavanje za život počinje u kući od najranije dobi.

Koji automat, a zovemo ga dobra, pouzdana, odgovorna osoba !

Identifikacija sa pozitivnim programima nam daje osjećaj veće vrijednosti unutar iluzije kronične nedostatnosti i odvojenosti.
U toj cijeni paketa programa ili softwera su uključeni i negativni programi, no i njih ćemo radije pretrpjeti, nego odustati od identifikacije. Uostalom osjećaj napetosti i unutarnje borbe između identificiranih programa su nužne referentne točke, jer daju osjećaj da postojimo. I to je kao normalno i uobičajeno.

Uz te programe mi ne trebaju vanjski progonioci i strogi autoriteti, jer unutar svog prostora imam policijski sat, progonioca, suca, branitelja i tužioca. No naravno za svaki slučaj i njih povremeno manifestiram u vanjskom iskustvu, kao podsjetnik da je sklop ovih programa istinit i jedini izbor. Tako to rade dobre i poštene curice.

Postavlja se pitanje, pa kako bi se snašli i preživjeli da nema tih automatiziranih programa, koji određuju pravila društvenog ponašanja.
I nakon osvještenja, najvjerojatnije ipak zadržavamo te programe, koji nam daju lažni osjećaj sigurnosti temeljene na predvidivosti i zamišljenoj mogućnosti kontrole okolnosti .

Kako bi preživjeli bez tih referentnih točaka ? Tko bi bili bez identifikacije ?

Bolje i nelagoda nego prepuštanje u beskonačnu nepoznatost, zar ne, drage moje kolege hodajući kompjuteri i hologrami ! ?

Autentičnost ?
Kada se stigne ubaciti naša autentičnost ?
Imamo li pauze ili procjepe kroz koje božansko progovara kroz nas i izražava se potpuno ?

Je li za to potreban godišnji odmor ili slobodno vrijeme, kada je manje programa trigerirano ili to već doživljavamo kontinuirano ?

Autentičnost ne znači da nećemo više koristiti gotove stare programe ili najadekvatnije gotove obrasce za pojedine izričaje. To znači da ti obrasci više nisu autonomni, već su dio jedinstva sa božanskom cjelokupnosti. Dakle nema više automatskog nesvjesnog okidanja programa i kada se to i dalje povremeno dešava, sve smo svjesniji toga. Jesmo li ?

Većina smatra kako su vanjske okolnosti te koje uzrokuju njihovo ponašanje i osjećanje.
To samo znači da su oni uglavnom automatski reaktivni i da njihovi programi okidaju autonomno.

Na događaje koji su u srži neutralni reagiraju naši programi, a ne naša esencija ili naše stvarno ja i toga smo sve više svjesni………..blagoslov svima nama da tako jeste i da autentičnost teče iz nas !
Mi se ne referiramo nikad na same događaje, nego na naše uvjerenje o tim događajima.
Autentičnost i spontanost, znači božanski živi izričaj trenutka van vremena, bez obrasca prošlosti i očekivanja budućnosti.

I to je eto to , dragi moji!

Oznake: autentičnost programiranje

"Ono smo što jedemo "


Ako gledamo samo potrebe tijela onda je raznolikost u prehrani najjednostavniji put da tijelo dobje sve što mu treba.

Vegeterijanstvo tako može biti dobro za zdravlje, jer pogoduje lakšoj detoksifikaciji tijela.

Dok se krećemo unutar dualnog matrixa potrebe tijela se mijenjaju i tome treba prilagođavati razne stilove prehrane. Kada nam je važno samo zdravlje i fizički balans, nutrijente možemo uzimati iz raznih izvora.

Za boravak u jedinstvu ili za izlazak s karmičkog kotača i nadilaženje dualizma nužno je veganstvo u kombinaciji sa postovima.

Veganstvo uključuje hranu koja nema frekvenciju nasilja nad životinjama. Tada u sebi ne repetiramo obrasce smrti, nasilja lošeg tretiranja životinja i ne podržavamo takav način. To nije stvar morala, nego eliminiranje sudjelovanja u nižim frekvencijama, koje povećavaju nesvjesnost i drže zarobljenu ogromnu količinu energije.

I još šire, ako jedemo hranu i koristimo razne proizvode, koji su proizvedeni na način da se manipuliraju, grubo eksploatiraju oni koji sudjeluju u proizvodnji ili ako hrana sadrži toksine i supstance koje povećavaju ovisnsost o njoj /npr coca cola / i sl. mi tada podržavamo takve obrasce ponašanja društva i sami vibriramo tom vibracijom. Tada nam je teže osvijestiti te razne nivoe dualnog zatvora, jer vibracija u nama nam se čini uobičajenom i normalnom. Tako učvršćujemo svoju vezu sa matrixom.

Laktovegeterijanci kažu da mlijeko nije zagađeno vibracijom nasilne smrti životinje. To je istina, no ono se dobiva od krava, koje se drže u lošim uvjetima, gdje čovjek eksploatira životinju. Taj obrazac ekspoatacije mu se kasnije ponavlja kao zaposleniku kod svog poslodavca. To je isti obrazac i to je društveno prihvatljiv način funkcioniranja. Želimo li zadržati taj obrazac radeći za veliku plaću, ugled, poziciju i veći životni standard i to možemo ostvariti, no nemojmo taj motiv zvati duhovnom aspiracijom za stvarno duhovno buđenje iz sna.

Onaj koji želi transcedirati dualnost mora napustiti kolektivno nesvjesno. To je ogroman korak u prazno i nepoznato. Vrlo, vrlo su rijetki, koji to zaista žele.

Većini tzv duhovnih aspiranata vegeterijanstvo ili veganstvo je samo dio njihove želje da popravljaju ono što je disharmonično unutar dualnosti ili iz moralnih uvjerenja ili žele samo izlječenje bolesti i ugodniji boravak u matrixu i to nazivaju duhovnim napredovanjem. Tada ego zadržava kontrolu nad životom i tu nikad nema potpune predaje.

Ne radi se o tome je li nešto pozitivno ili negativno. Pitanje je jesmo li usklađeni s jednom jedinom namjerom božanskog ili inspiracijom kreacije koja nije efekt i ponavljanje starih uvjerenja ili nismo.
Ako ne jedmo životinjsko iz uvjerenja kako to nije dobro, moralno, ni lijepo, to je samo uvjerenje, koje je jednako vrijedno kao uvjerenje mesoždera koji tvrde da je to naš prirodni normalni, zdravi način prehrane.

Nadilaženje uvjerenja je kvaliteta jednote. Prehrana je dio tog sklopa uvjerenja i navika.

Vibracija hrane je dio naše vibracije i možemo slobodno izabrati kakva će biti.
Slobodno ?

U fazi mijenjanja navika želja za starim i otpori su ogromni, jer stari programi u stanicama se automatski okidaju i mi ne čujemo glas svoje esencije.

Dakle, sve ono tzv. vanjsko s čim dolazimo u kontakt ima svoju vibraciju i mi možemo ili ne moramo rezonirati s tim.
Ako npr. nosimo ukradenu odjeću, mi pojačavamo vibraciju krađe a, nismo svjesni toga i začudimo se kako mi, koji smo inače pošteni i moralni možemo doći u situaciju danas netko potkrade ili nam ne da ono što nam pripada. Tada smo sve jače zarobljeni u kompliciranoj mreži uzročno posljedičnih uvjerenja i događanja, gdje borba ne pomaže, nego jača zapletenost.

Neka su nam svi odabiri što svjesniji, a prehrana je jedan od njih !

PS :
Osoba koja je u jednoti može jesti bilo što, jer se ne identificira s niti jednom frekvencijom. Ona samo prolazi kroz nju i ništa se tako ne naglašava, niti ne zadržava u njenom polju. Hrana ne utječe na zdravlje te osobe , jer ona više nije u svjesnosti žrtve. Ne postoji više ono : "ovo je dobro za moje zdravlje, a ovo je loše ".Svjesna osoba u jednoti ne treba hranu za preživljavanje, no za iskustvo uživanja birati će živu hranu koja je podržana vibracijom jednog jedinstvenog božanskog.
________________________________________

Oznake: veganstvo matrix

"Biblija upozorava: “Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi (...) zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike” (5. Mojsijeva 18:10-12, Stvarnost/Kršćanska sadašnjost). "
Tekst vezan uz noć vještica.

No, zar on ne važi za slijedeća dva dana kada se svi obraćaju pokojniima?
Ovo je za kontemplaciju!

Sjećanje na ljubavnu povezanost s esencijom preminulih je iscjeljujuće. To je vrijeme kada se mogu otpustiti potisnuta tuga i sve ono što nije razriješeno s pokojnima. To je prilika za oslobođenje vezanosti .Prava ljubav pušta.

No, mnogima ovo vrijeme služi upravo obrnuto za obnavljanje vezanosti i učvršćivanje starih obrazaca prošlosti. To kolektivno jača osobni i kolektivni matrix. Jača ideju odvojenosti smrti i života i patnje.

Noć vještica je povezana sa strahom od smrti i od demonskog. Kada ga kolektivno pojačamo danas to može biti prilika za oslobađanje te energije, što je dobro.

No to je i prilika da se ta energija koristi za hranjenje negativnih entiteta sto se i činilo uvjek kroz razne crne rituale na 31. 10..
Najveći dio populacije je nesvjestan i kroz bezazlene igre i običaje hallowen a daju energiju negativnom
dijelu matrixa , dobrovoljno ga hrane.

Ovo je vrijeme kada možemo doći u dublji kontakt sa svojom dušom a onda smo automatski povezani za svim dušama ma gdje bile.
Otvorenja su vrata između svjetova i između vanjskog i unutarnjeg i prilika za jednotu ali i za još jaču polarizaciju.

Budimo svjesni i ne slijedimo slijepo običaje!

Ne jačajmo kolektivne disfunkcionalne obrasce!

Dušni dan
Prvo malo općeg bla.. bla.

U iluziji odvojenosti rascjepljeni smo na duh dušu i tijelo. Ciklički se ljudi rotiraju od tzv. života i smrti. Za vrijeme sna odlaze u svijet duše, na isto mjesto kao kada noću sanjaju, s jedinom razlikom što kad osoba umre ima pokidanu srebrnu nit.

Svijet duša je nivo gdje stvaramo i odrađujemo emocionalnu karmu.

Znači kada sanjamo i onda stvaramo karmu, kao i za vrijeme smrti. To je sve područje, gdje vrijede zakoni uzroka i posljedice.

Naknadno procesuiranje snova i lucidno sanjanje je stoga vrijedan instrument u osvještavanju i ucjelovljenju rascjepkane i bolesne duše. Svaka trauma, raskid, odvajanje i ostali emocionalni problemi stvaraju dodatnu iluziju rascjepkavanja duše, koja je i inače odvojena od tijela, u igri iluzije.

Šamanski način iscjeljenja je povezan sa vraćanjem dijelova duše natrag u osobu.
Ono što za života u fizičkom svijetu nije odrađeno, završava se s one strane ili se osoba stalno vrti u krugu rođenja i smrti.
Kršćanstvo to naziva čistilištem i danas je dan kada se umrle duše pročišćavaju.

Danas je pogodan dan kada možemo iscijeliti svoju dušu i ucjeloviti je kroz proces opraštanja i kontemplacije. Time automatski iscjeljujemo sve bliske, ma gdje oni bili.

Većina ljudi ostane na današnji dan samo na nivou sjećanja na pokojne i na žaljenje što nisu tu i ne idu dublje. Propuštaju vrijednu priliku i tme još više povećavaju težinu karmičkog tereta na leđima.
Tako kolektivni matrix postaje gušći i ne smanjuje se broj zarobljenih duša na nivou čistilišta.

Ljudi se ova zadnja dva dana fiksiraju na vanjski izgled grobova i ukrašavanje cvijećem i svijećama i mnogi ostaju samo na tome.

Taj kolektivi ritual u suštini ima za cilj potpuno oslobođenje duša s one strane.
Naravno, da za to nije potreban fizički odlazak na groblje, no većini je lakše ako i fizički potvrde taj čin.

No ako mi nismo slobodni, ne mogu to biti ni umrle duše koje su s nama povezane i obrnuto.

Danas je lijepa prilika za čudo i dar oslobođenja.

Transcediranje iluzije odvojenosti i ciklusa umiranja i rađanja, neće biti moguće ako smo vezani za određenu osobnost umrle osobe-moj muž, moja majka, moj otac itd..

Ako vjerujemo u inkarnaciju, onda znamo da jedna individuacija, ima razne uloge i osobnosti i zašto se onda vezujemo samo za onu s kojom smo imali u ovom tijelu iskustvo i igrokaz ?

Dakle, nakon oslobođenja od karmičkog tereta, slijedi otpuštanje uloga.

Svako naše sjećanje na osobu kakva je bila tu osobu zadržava u tom identitetu.
Pravo oslobođenje i izlazak iz čistilišta je kada se rastoče sve identifikacije, pa tako identifikacija sa osobnosti, rodbinskim ulogama i drugim ulogama.

Pada mi na pamet Dražen Petrović koga njegova majka nikako ne pušta i s njegovom smrću strukturira svoj sadašnji život. Svi oni koji zamišljaju Dražena, kao uspješnog košarkaša ga time zadržavaju u tom identitetu i tako mu otežavaju oslobođenje i proćišćenje.

Dakle, pronađimo dodatnu snagu i širinu da svoje bliske pokojne ne promatramo više kroz uloge koje su igrali s nama i tako im najviše možemo pomoći, jer je to najviši izraz ljubavi.
Ljubav otpušta i gleda široko i cjelovito!

I na kraju nadodajem komentar prijateljice Maje :
Isus je rekao - Ostavite neka mrtvi, pokapaju mrtve !


Sjetimo sa na današnji dan svoje besmrtne prirode, koja je i u onima koji su "umrli " i oljuštimo sve slojeve iluzije ili uloga koje zaklanjaju tu živu besmrtnost !

Kidanje identifikacije s rodbinskim ulogama s bliskim pokojnicimane, ne znači da ćemo sve zaboraviti i nećemo znati koju ulogu su igrali u našem životu. To samo znači da smo prekinuli ovisnost ii vezanost za te odnose.

Grob sa natpisom, imenom i zanimanjem i dalje ostaje, ostaje i lijepo sjećanje na njih, ali sa bitnom razlikom što nismo više vezani za to.

Možemo nevezano odvrtiti neku staru video projekciju no onda nema ni boli , ni čežnje, niti želje da sačuvamo taj video pod svaku cijenu.
Ako je neko staro sjećanje adekvantni inspirator za sadašnji trenutak , ono će izroniti u pravom trenutku.

Naši pokojnici žive puno paralelnih scenarija raznih života u moru raznih mogućnosti. Tzv inkarnacije su eksperimentiranja sa raznim mogućnostima kreacije i oni su samo razni filmovi, koje tako trebamo i tretirati.

Vjećna besmrtna božanska esencija je bez uloga i njihova svrha nije da postanu naša identifikacija.


Vratimo se u svoju jedinu pravu identifikaciju kao beskonačno, besmrtno božansko cjelovito biće, koje samo sekundarno igra razne uloge !

Oznake: smrt duše svi sveti noć vještica dušni dan

Dragi moji,

Na današnji dan kada svi pojačano razmišljaju o smrti i pokojnima, poklanjam vam prijevod Almininih 144 tonova radosnih, dobrih očekivanja, koji kada su u osobi aktivirani i življeni, otapaju automatski sve programe smrti.


Vidovite osobe ovu aktivaciju vide kao isijavanje zlatne svjetlosti iz svake stanice tj. kao jedinstveno zlatno polje.


Čitajući te tonove možda nam se učini kako su to samo lijepe rečenice.
Možda jesu, ako nisu dio našeg iskustva i ako imamo uvjerenje, kako ih je teško živjeti i da treba puno vremena za postizanje toga.
To je način linearnog razmišljanja, uz analizu postojećeg stanja.
Usvajanje tonova radosnih očekivanja ide puno brže i van je naše logičke prosudbe i analize, koliko smo ih usvojili ili nismo.


Ako posvetimo dio svog vremena na konteplaciju i osjećanje svakog pojedinog tona, otvoriti ćemo se za neslućene dimenzije u sebi. Na nelinearan način promjena počinje ulaziti u naše živote i mijenjaju se naša iskustva.


Sam izraz očekivanje može isto biti krivo shvaćen. To nije uobičajeno linearno očekivanje pozitivnog ishoda, uz strah da on neće biti ostvaren. To je sigurno znanje i osjećanje, kako je sve savršeno i kako smo prepušteni u sigurnosti i obilju beskonačnog božanskog.


Oslobađanje od programa smrti ne ide kroz bijeg ili borbu protiv smrti, jer je tako samo jačamo !


Pozadinska motivacija za rad s tonovima ne treba biti bijeg od smrti, nelagode i bolesti. To je dodatni prirodni dar procesa.


Svaka individualizacija ima svoju jedinstvenu božansku pjesmu, koju pjevaju sve njene stanice.

Ako neki tonovi nisu izraženi, ispoljeni, onda na njihovo mjesto stavljamo neko uvjerenje. Tako uvjerenja dolaze na ona mjesta, gdje bi trebali biti pjevani božanski tonovi cjelovite pjesme. Ta uvjerenja stvaraju blokade i ona su brana, koja se suprostavlja slobodnom tijeku života.


Smrt je rezultat opiranja životu ili slobodnom tijeku božanske energije s izvora.
Znači svako uvjerenje, makar je i pozitivno je opiranje fluidnom tijeku životne energije.

Programi smrti i bolesti su dio iluzije naše odvojenosti i oni su poput ožiljka na rani, koju pokušavaju zakrpati, premostiti iluziju odojenosti ili rezne rane. Nema autentičnog izričaja nekog božanskog tona i na tom mjestu je ožiljak ili krasta, koja se pojavljuje kao uvjerenje.


Kako ovo djeluje ?


KADA AUTENTIČNO IZAZIMO JEDAN TON SVOJE ORIGINALNE BOŽANSKE PJESME, NA TOM ISTOM MJESTU NE MOŽE VIŠE STAJATI NIKAKVO UVJERENJE ILI PROGRAM.

NESTAJE ILUZIJA RANE ILI ODVOJENOSTI I PJEVAMO BOŽANSKU FREKVENCIJU, KOJA JE IZRAZ CJELOVITOSTI.


Znači mi se ne borimo protiv uvjerenja, nego se samo autentično izražavamo.

Na istom mjestu ne može biti realno i iluzorno. Iluzorno se otopi samo po sebi, kada izrazimo realno.

Živeći ove dolje tonove onemogućavamo manifestaciju programa smrti !



NEMA VIŠE MJESTA ZA ILUZORNO, KADA JE NA TOM MJESTU IZRAŽENO OVO :


01. Postati, biti jedno s Prirodom

02. Uživanje u prirodi, aktiviranjem njenih aspekata unutar sebe.

03. Jačanje željenih kvaliteta, apsorbirajući ih od čistoće prirode

04. Viđenje čarolije ili magije svijeta kroz čuđenje unutarnjeg djeteta

05. Uživanje u Vječnom lovu na blago mističnih objava postojanja

06. Stvaranje dubokih veza s nevidljivim

07. Zadovoljno povjerenje u samo-vodstvo

08. Osnaživanje svakodnevnih malih akcija uz povjerenje u čaroliju

09. Uživanje u radosnom tijeku velikodušnosti i receptivnosti

10. Zahvalno dočekivanje malih sretnih iznenađenja života

11. Suradnja s ciklusima godišnjih doba

12. Uvažavajući, zahvalni ulazak u tajnu sna

13. Osjećanje drevne prisutnosti tla, zemlje

14. Slušanje bezvremene pjesme kamenja

15. Pronalaženje humora u igri čovjeka

16. Prožimanje svakodnevnih rituala dužnosti s kreativnošću

17. Njušenje obećanja stvari, koje dolaze u zraku

18. Dijeljenje avantura i priča o putovanju sa vjetrom

19. Osjećati se kod kuće u svom tijelu

20. Pjevanje iscjeliteljske pjesme jedinstva sa svojim stanicama

21. Strastveno prihvaćanje novih mogućnosti

22. Samouvjereno majstorstvo vječnog vremena

23. Optimistično istraživanje fluidnog razvijanja mogućnosti

24. Pouzdano življenje izvan postojećih paradigmi

25. Poznavanje samopomoći ili rada na sebi, kao najsvetijeg podhvata na Zemlji

26. Živjeti iz mirnog oka oluje, iz centralne mirne točke, oko koje divlja oluja ili tornado

27. Trenutno obuhvaćanje neposrednog tijeka obilja

28. Uživanje u avanturi besmrtnog, bezvremenskog dijela sebe

29. Blagoslivljanje drugih, kroz svoje suosjećajno razumijevanje

30. Slobodno kretanje ili izmjenjivanje između uloga, za koje sam privilegirana, što ih mogu igrati

31. Postajanjem sjajno bijelim svjetlom sveznanja, zamjenjuje tiraniju tijela

32. Postati aktivirano bijelo svjetlo

33. Pouzdana vjera ili povjerenje u vodstvo iluminacije

34. Uklanjanje starih programa tiranije iz tijela

35. Pročišćavanje kroz pulsiranje svjetlosti

36. Nadilaženje ciklusa evolucije

37. Uklanjanje fokusa iz zastarjelih metoda izražavanja individuacije

38. Oslobađanje, otpuštanje naših fizičkih tijela i njihove neraspadljive materije s milošću

39. Zamjenjivanje ludila čovjeka, kao rezultat integracije suprotnosti, s milošću svetog bijelog svjetla

40. Naći radost življenja vječnog života

41. Tiho povjerenje zrelosti

42. Postizanje ravnoteže zrele perspektive

43. Zrelost kroz preuzimanje potpune samoodgovornost za naše postupke, riječi i djela

44. Stjecanje samopoštovanja i samo-vijednosti kroz samo- osnažujući život

45. Stabilnost i pouzdanost kroz jasne i sigurne odluke

46. Uklanjanje samo-važnosti i samosažaljenja kroz snagu zrelosti

47. Samosvjesna svetost kroz život s radosnim očekivanjima

48. Poznavajući sebe, kao primarne motivacijske sile svog okoliša

49. Djelovanje sa mirom, kao i mir i snaga u našim djelima

50. Priznavanje darova naših pogrešaka, bez osjećaja krivice

51. Očekujući nagrađenost ili punu naknadu bogatog života

52. Stvaranje obilnog tijeka kroz velikodušnost

53. Živjeti iz sigurnog, samo-pouzdanog izražavanja savršenog zdravlja

54. Vjerovanje u sposobnost tijela da transcendira norme

55. Strpljivo prihvaćanje evolucijskih prilagodbi

56. Potpuno povjerenje u bezvremenu samo-regeneraciju

57. Razvijanje, evoluiranje izvan granica materijalnog života, bez straha

58. Prihvaćanje čuda majstorstva

59. Održavanje živosti strasti kroz svjesnost

60. Opuštanje u neograničenom izvoru bezvremenosti

61. Predviđanje ili očekivanje uspjeha od nastojanja srca

62. Prevladavanje nelagode razdvajanja kroz empatičke i telepatinske veze

63. Pretvaranje dužnosti u umjetnost, kroz kreativnost

64. Redovito uživanje u utjehi ili ohrabljenju prirode

65. Strpljivo prihvaćanje tuđih samo-nametnutih ograničenja

66. Svježe, stalno ponavljano čuđenje, što sam cijelog života svjesna prisutnosti Beskonačnog božanskog

67. Postati svjesna tihih pjesama, koje stvara alkemija interakcije s drugima

68. Pronalaženje otkrića s čuđenjem, odabirom područja proučavanja postojanja

69. Svjesno uvažavanje čuda različitih životnih oblika

70. Velikodušno prihvaćanje razvijanja života, kroz potvrđivanje bogatog savršenstva života

71. Trijumfalna, oduševljena postignuća kroz višestruka dostignuća

72. Ostavljanje tragova stopala umjetnosti kroz vječnost

73. Uspostavljanje hrama božanstva u kući ili domu

74. Jačanje majstorstva kroz samodisciplinu

75. Dozvoljavanje svojim strastima da otkriju našu radost

76. Živjeti štedljivo, poštujući svoje energetske resurse

77. Motivirajuća marljivost u ispunjavanju dužnosti s izvrsnošću

78. Zahvalno sudjelovanje u kreiranju reda iz kaosa

79. Živjeti u tišini pronalaženja jednostavnosti u složenosti

80. Uvažavajući svoju veličanstvenost

81. Strpljenje s akcijama ili djelovanjima onih manje razvijenih

82. Prihvaćanje darova aktivnosti i neaktivnosti

83. Posvećena predanost točnom ili preciznom govoru

84. Radost opuštanja nakon marljivog truda

85. Primanje iznenađenja s entuzijazmom djeteta

86. Pauziranje za proučavanje savršenstva pojedinosti

87. Kreativno donošenje lakoće i veselosti u dužnosti

88. Duboka snaga suradnje s ciklusima života

89. Doživljavanje čuđenja u prolazu dana i noći

90. Radosni umjetnički izraz osobnog ukrašavanja

91. Avanturističko sudjelovanje u onome što donosi život

92. Bujno i veselo uživanje u darovima godišnjih doba

93. Pronalaženje entuzijazma za življenje života uz slijeđenje nadahnuća ili inspiracije srca

94. Svježa, nova perspektiva gledajući svijet kroz tuđe oči

95. Proširiti horizonte, razmatrajući nevjerojatne mogućnosti

96. Razvijanje izvrsnosti, kroz trezveno ispitivanje područja za poboljšanje

97. Različita prilagodba uloga za igranje, u razvijajućem okviru života

98. Inovativna svakodnevna otkrića o načinima dodavanja ili povećavanja umjetnosti života

99. Vrednovanje inspiracije društva i kreativnosti samoće

100. Bogati izraz jedinstvene pjesme individuacije

101. Vidjeti svijet kroz umjetničke oči

102. Pouzdanje u samo-održivost tijela, u sposobnosti samoizliječenja

103. Stvaranje razvijajućeg puta, samo-podržane cjelovitosti

104. Strpljiva ljubaznost pri komunikaciji s drugima

105. Vrednovanje prolaznosti jednako kao i trajnosti

106. Živjeti samo-motivirajući život, kroz primanje inspiracije

107. Majstorsko bivanje kroz samo-upućivanje na vlastito samo-odobravanje

108. Voljeti čovječanstvo kroz duboko, suosjećajno razumijevanje

109. Hrabro odbijanje smirivanja drugih, povlađivanja drugima, kako bi zadržali mir

110. Oslobađanje od starog, kroz povlačenje pozornosti ili pažnje iz zastarjelih snova

111. Pjevanje pjesme nade sa našim stanicama, s nadobudnim, obećavajućim očekivanjem ili predviđanjem

112. Oslobađanje od zaštičivanja, kroz apsolutno uvjerenje, kako je ovo podržavajući svemir

113. Osjećanje kod kuće, u svetosti našeg tjelesnog hrama

114. Živjenje u svetištu besprijekornog bijelog svjetla

115. Prepoznavanje kako svaka akcija ima snažnu sposobnosti da utječe na cijeli život

116. Osjećanje živosti svih stvari, s poštovanjem

117. Slavimo profinjen osjećaj okusa, tako što jedenje postaje sveti obred

118. Osjećati zahvalnost za ugodna iznenađenja, koja donosi svaki dan

119. Prepoznavanje blagoslova, kroz senzitivnu svjesnost

120. Život podržava sam sebe, stvaranjem onoga što treba procvjetati

- Svako dijete je stoga odgovor na molitvu

121. Prepoznavanje darova novih početaka u svakom trenutku

122. Živjeti u apsolutnoj slobodi od obvezujućih, vezujućih niti očekivanja u odnosima

123. Prepoznavanje prisutnosti svetosti u srži svakog ljudskog bića

124. Odbijanje upuštanja u ludost ljudskih igara manipulacije

125. Fluidna rješenja, od kojih svi imaju koristi

126. Dječja spontanost, kao poticaj za sretne trenutke

127. Prevladavanje sretnih uspomena iz prošlih snova

128. Postizanje dostojanstva i vrijednosti kroz milost

129. Postati izvor svetosti

130. Uzvišena svjetlost kao spremište viđenja fluidnih informacija

131. Majstorstvo ili upravljanje fleksibilnošću vremena

132. Povlačenje iz razgradnje ili destrukcije svijeta

133. Posvećeni život svetosti

134. Velikodušna priznanja jedinstvenih darova drugih osoba

135. Postajanje živom fontanom nade i ohrabrenja

136. Elegantan i graciozan govor

137. Rastvarnje želje za krađom energije od drugih, kroz traženje njihove pozornosti

138. Jasna svrha i čiste namjere

139. Dražesni nasumični, neplanirani, spontani činovi slavljenja života

140. Ostvareni mir samo-zadovoljne i samo-ispunjujuće samoće

141. Svakodnevno iznenađenje samog sebe s neočekivanima izborima

142. Viđenje sveprisutne čarolije kroz oči djeteta

143. Vladajuća moć, sa velikim obzirom i razumijevanjem

144. Uravnoteženost kulminacije života, koji smo dobro živjeli

=

Rođenje kompletirane Svete Zlatne Svjetlosti

Oznake: smrt, radosna očekvanja