Kada više nikada ne bi ništa napisala, ovo bi bilo dovoljno, kao podsjetnik :
UMJESTO DOSADAŠNJE NAVIKE ISCJELJIVANJA, POPRAVLJANJA TIJELA ILI ISPRAVLJANJA OKOLNOSTI, TRAŽENJA RJEŠENJA PROBLEMA I SL.:
/Besmisleno je raditi promjene i intervencije u odrazu ogledala, jer jedina prava i moguća intervencija je na nivou žive osobe, koja je ispred ogledala /
Što činiti ? :
NE POPRAVLJATI ILI LIJEČITI VANJSKI ZAMIŠLJENI ILUZORNI HOLOGRAM I TIME NAGLAŠAVATI ILUZIJU ODVOJENOSTI I NEDOSTATNOSTI, NEGO SEBE PREBACITI U REALNO STANJE, GDJE SMO JEDNO JEDINO SVEUKUPNO BEZGRANIČNO BOŽANSKO BIĆE.
TADA AUTOMATSKI ILUZORNO ODVOJENA DRUGA OSOBA POSTAJE REALNA TJ. CJELOVITA I BEZ ILUZIJE BOLESTI ILI PROBLEMA.
AUTOMATSKI MIČEMO SVU ILUZIJU U KOJOJ SU “DRUGI “KADA ZNAMO KAKO NEMA DRUGIH I DA SMO JEDNO.
JEDNO SMO U ONOME ŠTO JE ISPOD POJAVNOSTI ILI FORME, NAZOVIMO TO ZAJEDNIČKIM BEZGRANIČNIM ŽIVIM POLJEM JEDINSTVA.
ILUZORNE FORME I ZAPLETI U MATRIXU SU SAMO POVRŠNI ZAMIŠLJENI OBLICI IGRE.
ZNAČI NEMA NIKAKVE INTERVENCIJE ILI BORBE U VANJSKOM, KOJE IMA FORMU, NEGO SAMO VRAĆANJE U ESENCIJU I REALNO JEDNO JEDINO BIĆE, KOJE JE BEZ OBLIKA I KOJE SVEMU DAJE ŽIVOT.
SJETIVŠI SE TKO SMO, AUTOMATSKI ISCJELJUJE TJ. UCJELOVLJUJE PRIVIDNO “ODVOJENE “ DRUGE OKO NAS.
PREBACIVANJE PAŽNJE SA ILUZORNE FORME I STRATEGIJA RJEŠAVANJA PROBLEMA, NA REALNU ESENCIJU KOJA JE VAN PROSTORA I VREMENA.
Post je objavljen 19.11.2017. u 18:45 sati.