Bezuvjetna radost

Razlikovnje vodstva srca unutar iluzije i realnog vodstva

Oko srca imamo elektromagnetske iluzorne velove, koji su nastali kroz prethodna iskustva, u iskustvu dualnosti.

To su tzv. prosudbe srca, koje su bazirane na želji i strahu. To su emocionalne preferencije ili odbijanja.

Dok smo sa sviješću na nivou dualnosti ili osobnog i kolektivnog matriksa, onda nam te prosudbe služe kao vodiči unutar matriksa, ali tada nismo povezani sa najdubljom božanskom voljom i to nije istinsko vodstvo srca.

Pravo vodstvo dolazi kao nenametljiva inspiracija, koju osjetimo kroz čisti osjećaj i on je poticaj za djelovanje, koje je usklađeno sa cjelinom. Ta inspiracija ne ide nikad kao neka određena direktiva ili nalog ili glas.
Izvor božanski ne koristi naše rečenice. One nastaju tek na nivou dualnosti.

Npr. jednom nas je netko prevario u trgovini i mi u sličnoj situaciji dobijemo osjećaj i poruku da bi nas sad ova osoba mogla isto prevariti. Mi ćemo reći: „To me moje vodstvo srca upozorava na povećani oprez „.
No to nije pravo vodstvo.
U našoj okolini u trgovini se pojavila osoba, koja odašilje sličnu vibraciju, kao nekad ona osoba, koja me je prevarila.
Mi prepoznajemo tu vibraciju, rezoniramo s njom.
Istina je da nam unutar dualne igre to zaista može biti korisno, jer radi povećanog opreza možda preveniramo ponovnu prevaru.
Tada konstatiramo kako nas je srce ispravno vodilo.

Je li to zaista bilo srce ili samo zapis vela preko srca ?

Tada kažemo kako smo naučili lekciju i da se nismo dali prevariti.

Da, to je zaista jedan nivo lekcije, no ne stvarna poruka, koju smo trebali prepoznati.
Iluzorna je priča da nas netko može prevariti ili učiniti boljim i cjelovitijim.

Ponovna pojava osobe sa vibracijom, čiji zapis nosimo u sebi iz prošlosti, treba biti prilika da prepoznamo, kako je to iluzija i da nam ta situacija bude iskorištena prilika za otpuštanje iluzornog uvjerenja, kako nas drugi mogu prevariti.
To bi bio dublji uvid i stvarna poruka te situacije.

Ako to nismo prepoznali doći će nam još mnogi sa istom frekvencijom i namjerom da nas prevare i možemo u nedogled igrati igru „ Kako da izbjegnem prevaru ili bolje prođem i kako da ja druge prevarim !“

Dakle, na nivou igre mi slušamo vodstvo starih zapisa, programa ili iskustava, u koje je umotano naše srce.
Ne čujemo stvarno vodstvo srca.
Vibriramo i rezoniramo površno i refleksno.
Mi reagiramo automatski kao strojevi, po starim programima.
Pažnja nam je apsorbrana u vanjskom i ne čujemo svoju dubinu.

Ili nađemo se u situaciji gdje u drugoj osobi prepoznamo vibraciju brige i zaštite, koju nam je majka odašiljala. Tada se s povjerenjem prepuštamo drugoj osobi.
Istina je da smo mi tu vibraciju prepoznali i vjerovatno će i naše iskustvo s tom osobom biti ugodno.
Uostalom, naša očekivanja su pozitivna i takvo će biti i iskustvo.

Tako se ljudi i zaljubljuju u partnere tj. u njihove velove, kada prepoznaju sličnu poznatu ugodnu vibraciju. No kako to obično biva, na red onda dolaze i sve one negativne i neželjene vibracije, koje naš partner takođe nosi u svom polju.

Dakle, tu imamo odnose velova, koji su omotani oko srca a ne odnos dubokih esencija, koje su uvjek jedno.
U braku smo sa velom svog partnera, a ne sa stvarnim živim partnerom.

Naravno da se to isprepliće i da u isto vrijeme imamo čisto vodstvo srca ali i glasove superponiranih velova.

Tako ipak osjećamo esenciju svog bračnog partnera, no radi pažnje na površnom, imamo uobičajene probleme i igre.

Iz toga razloga mi smo izgubili moć diskriminacije, što je stvarno vodstvo srca. Slojevi emocionalnih prosudbi su zamutili našu leću nevinog i čistog srca.

Prosudbe srca nam govore:“ Ovo mi se sviđa, ono bi moglo biti negativno, nemam dobar osjećaj za to, ovo me privlači, ovo me odbija, to je zastražujuće, to je dosadno i mrzim to, ovo me uznemiruje, osjećam pritisak u srcu, itd „

Tako ne izaberemo neki put, jer smo imali loš osjećaj, a to je u stvari bio naš stari zapis sa iskustvom straha.

Ako kažem da je bila božja volja da ne odem na taj put je li to istina?
Djelomično jeste i djelomično nije.

Nije istina, jer najviše božansko u nama je iznad dualnih prosudbi i etiketiranja značenja naših doživljaja. Božiji glas ne može reći :“ Ovo je loše za tebe „. To kaže naš ego ili neki niži entitet, kojeg smo privukli u svoje polje.
U stvari niti nema sobodne volje, jer je i ona iluzija. Sve naše odluke su dio savršenosti, promatramo kroz oči božanskog Izvora.

Jeste istina. Unutar sadržaja naše igre i identifikacije s ulogom, time što nismo izabrali put gdje je loš osjećaj, mi smo isprano postupili, jer smo izbjegli još jedno neugodno iskustvo.

No, ako stalno tako živimo i bježimo od minusa sa težnjom ka plusu, mi u stvari jačamo ono od čega bježimo i život nam mora ponovo donositi iste izazove sa još jačim osjećajem nelagode i jačim intenzitetom.

Velovi oko srca su vodstvo za ego, koji za sebe želi izabrati samo pozitivno i zaštiti se od negativnog.
Tako se stalno vrtimo u istom krugu i nastavljamo gledati svijet kroz vrijednosne prosudbe, gdje sve mora biti ili dobro ili loše za mene.

A što je sa onom pričom o prepuštanju i prihvaćanju ? To su početni koraci, gdje se ego uči „dobrovoljno „ prepuštati svojoj cjelovitosti.

Dakle, sistem vodstva srca na način kako to radi naš ego je opravdan za kraće vrijeme i samo jedna stepenica u našem razvoju. Ego se tako štiti i uči kako kreirati što ljepši sadržaj svoje životne priče.

Koja je slijedeća faza?

Kada osjetimo nelagodu u srcu tj. u iluzornom velu oko srca, tada trebao prepoznati da je sve što ima negativni predznak iluzija.

Tada zastanemo i ne donosimo nikakvu automatsku odluku, koja bi inače bila samo refleks zaštičivanja.
Zastanemo i pogledamo dublje u taj naš osjećaj, što nam on poručuje.

Mi kao nepristran svjestan promatrač promatramo, što se nalazi u slojevima velova, koje smo naslagali oko srca.
Tako korak po korak i sloj po sloj i naša svjesnost raspršuje sve ono što nije realno.

Pozitivne i negativne prosudbe nisu realne i one su samo adaptacija u igri dualnosti, koja nam daje najbolje moguće strategije za pojedine tzv. probleme.

Strategije nam nisu potrebne na nivou našeg istinskog bića, jer ono spontano u trenutku i automatski donosi najviše izbore iz bezbroja mogućnosti našeg djelovanja.

Najteže je razlikovati pozitivne prosudbe, koje su samo zapis na velu, od stvarnog živog impulsa, koji dolazi iz dubine čistog srca.
Prepoznati ih možemo makar naknadno, kada vidimo kako smo ušli u neki svoj pozitivni program ili naviku unutar naše zone sigurnosti. Nismo otišli na stresni sastanak i dobro se osjećamo u svojoj kući, gdje u sigurnosti doma gledamo neki dobar film na TV.
To nije bilo vodstvo čistog srca, nego naša linija manjeg otpora i ponavljanje poznatog, u zoni lažne sigutnosti.

Naša etiketa kako je sastanak stresan, samo je naša /ili kolektivna ili od neke manje grupe ljudi / i ona je razlog zašto nam je uopće taj sastanak stresan i zašto ćemo stalno ponavljati isto stresno iskustvo.
Kada ne bi bilo te etikete, imali bi priliku doživjeti neko drugčije iskustvo i iste ljude vidjeti na drugi način.

Micanjem velova i etketa značenja koje pridajemo neutralnim događajma, pojavama i ljudima, otvaramo se za stvarnu božansku avanturu, koja je vođena našim čistim srcem ili živom božanskom inspiracijom.
Postajemo čisti, realni kokreatori.

Čisto realno, živo ili stvarno vodstvo srca je van naših starih programa, uvjerenja i navika. Ono je novo i svježe u svakom trenutku.


Zato idući put kada kažemo : „ Moje srce me vodi baš u ovom smjeru !“ , zastanimo i pogledajmo, je li to elektromagnetska naslaga i sjećanja koja zamućuju moju čistoću srca ili stvarni impuls i inspiracija moje najdublje božanske esencije ?
Je li to put koji je posut mojom potrebitosti, u čežnji za pozitivnim ostvarenjem i bijegom od negativnog ?

Oznake: vodstvo srca

Trebamo razlikovati ovisnost o kognitivnom razumijevanju, koje je sredstvo maloga ja s kojim on pokušava održati svoju kontrolu ii dominaciju, od stvarnih uvida koji dolaze od našeg najvišeg sebstva.



TOLTEČKI NAČIN JE DA ONI KORISTE BLOKADE ILI PREPREKE ILI GREŠKE, KAKO BI IZ NJIH DOBILI UVIDE.
TO JE KAO TAJNI BANKOVNI RAČUN I KADA MU NAĐEŠ ŠIFRU, ONDA MOŽEŠ OTKLJUČATI SEF I PODIĆI NOVAC .
ZNAČI DA SMO RAZUMJELI PORUKU BLOKADE ILI SIMPTOMA I S UVIDOM SE OSLOBAĐA DO TADA ZAROBLJENA ENERGIJA.
TAKO SU PREPREKE ILI BLOKADE, KOJE SE JAVLJAJU NPR. KAO BOL , UZLAZNE STEPENICE PREMA VIŠOJ SVJESNOSTI, JER SE SA SVAKIM UVIDOM OSLOBAĐA NOVA DODATNA KOLIČINA ENERGIJE I SVJESNOSTI, KOJA TAKO EKSPONENCIJALNO UBRZAVA ŠIRENJE SVJESNOSTI I DALJE UBRZANIJE RASTAPANJE BLOKADA.

ZNAČI DA SE KROZ UVIDE BRŽE VRAĆAMO U NESMETANI I NEBLOKIRANI TIJEK NAŠE ŽIVOTNE ENERGIJE.



To je jedan od razloga zašto pišem i bilježim svoje nove uvide. Razlog zašto ih dajem vama, je što nekima oni mogu biti dalja inspiracija za njihove dalje nove uvide.
Bilo bi mi drago da ih podijelite sa svima nama, u cilju još bržeg širenja i rasta.

Kada smo zarobljeni u linearnom načinu funkcioniranja, imamo vrlo malo dodatne energije, što znači svjesnosti, s kojom možemo obuhvatiti svoje obrasce ponašanja i vjerovanja. Nismo ih svjesni.
Tada smo u modu preživljavanja.

Nemamo energije da budemo nepristrani promatrači svog tekućeg iskustva.

Sva energija nam je apsorbirana i vezana na uvjetovane programe.

I kad imamo želju za osvještavanjem i promjenom, nemamo dosta energije.
Tako funkcionira najveći dio čovječanstva.

Nema dovoljno energije i svjesnosti, koja bi kroz proširenu svjesnost, kao polja, obuhvatila naše linearno iskustvo.

To polje proširene svjesnosti možemo ponovo zamisliti kao transparentnije baloniće ili oblačiće, koji obuhvaćaju koncepte i sadržaje naše gušće 3D stvarnosti.
Kada se npr. u polju jednog balončića nađe neko naše uvjerenje sa pridruženom emocijom, onda ga mi postanemo svjesni.

Npr .imamo blokadu u nekom akupunkturnom meridijanu i zastoj energije ispred blokade, koji se manifestira kao bol.
Kada je taj problem kroničan, onda možda više niti ne registriramo tu bol.
U stvari nemamo dovoljno slobodne svjesnosti s kojom bi to primjetili. Bol je u potisnutom stanju.

No, ako imamo dovoljno slobodne svjesnosti, koja poput polja ili balončića obuhvati to mjesto, gdje je zastoj tijeka energije, onda postajemo svjesni te boli.
Bol tada može postati naš prijatelj, jer je on ključar za otkrovenje šifre, koja čuva zarobljenu dodatnu novu energiju.
Ta šifra je novi uvid .

U tom momentu oslobodimo dodatnu količinu energije, koja automatski proširi naše polje svjesnosti i imamo veći balon u koga stane više gustih 3 D iskustava, koji mogu biti osviješteni i koji se rastapaju u višoj vibraciji polja božanske svjesnosti.
Kasnije imamo dovoljno slobodne svjesnosti u kojoj stalno držimo cijelo svoje tijelo. Taj balon naše sve proširenije svjesnosti možemo povećavati i on može postati velik kao naš cijeli kozmos. U tom stanju imamo istovremeno muldidimenzionalno razumijevanje ili znanje svega što jeste.



Tako proces nezaustavljivo eksponencijalno raste i ubrzava se naše budenje.
Mi imamo sve više energije i sve jasnije vidimo iluzornost naših starih uvjerenja, pa ih tako lakše i brže otpuštamo.


Znači greške i blokade su naše debitne kartice, s kojih možemo podići novac kada nam zatreba.
One su hrana za dalji rast, a ne naši neprijatelji.

Oznake: novi uvidi

Vječna perspektiva ! Što bi to moglo značiti ?

Naša najviša božanska priroda je bezvremena.
Linearno vrijeme je superponirano na eksponencijalno vrijeme, a ono na bezvremenost.

Kada božansko sanja svoj realni san stvara vrijeme tzv. eksponencijalno vrijeme. No u tom velikom božanskom snu ili kreaciji, malo ja sanja svoj odvojeni san i stvara zamišljeno linearno vrijeme.
Oba vremena su božanski izraz.



Poslije 2012. god se na planeti intenzivnije uključilo eksponencijalno vrijeme, koje možemo zamisliti kao proces bacanja kamenčića u vodu, gdje se nakon toga šire na van koncentrični krugovi.
Znači da jedna naša akcija ili misao ima multidimenzionalni, istovremeni utjecaj, kojeg linearni kognitivni um ne može biti trenutno svjestan. On može sekvencijalno i linearno naknadno interpretirati neke dijelove tog eksponencijalnog procesa. Naš nekognitivni um doživljava tu multidimenzionalnost kroz jezik osjećanja.

U svakodnevnom iskustvu preko tog eksponencijalnog vremena je iluzorni veo linearnog vremena, koji funkcionira još uvijek linearno .

Kakvo ćemo iskustvo imati ovisi gdje ćemo držati svoju pažnju !

1. Zadržavanje fokusirane pažnje u vanjskom i površnom.

Ako smo zarobljeni u površnoj percepciji programa i uvjetovanja, koje se fokusirano kreće od uzroka do posljedice linearno, onda je to naše iskustvo, kakvo ima većina ljudi na planeti. To smatramo za normalno i to nam je naša referentna točka iz koje imamo uobičajeno životno iskustvo, koje ide linearno od prošlosti prema budućnosti.

Kod eksponencijalnog vremena tzv. budućnost /koja je i ovdje samo instrument manifestacije ili igre sna / i dalje postoji, no nju više ne može kontrolirati malo ja, jer je njegova percepcija sužena.
Funkcija takve percepcije maloga ja je da imamo fokusirano iskustvo, gdje vidimo detalje i možemo uživati u njima. To je naš instrument za istraživanje raznih mogućnosti i promatranja kakve efekte imaju pojedini uzroci našeg djelovanja ili razmišljanja.
To je moguće samo na linearan način, kao kad u laboratoriju odvojimo pojedine elemente iz neke kemijske smjese i pojedinačno ih pratimo što će se s njima desiti u sljedećem trenu, pa dodamo neki reagens i opet promatramo, itd.

2. Održavanje raspršene pažnje na cjelovitost.

Možemo svoju svjesnost, energiju i pažnju usmjeriti na naš dublji nivo, gdje funkcioniramo eksponencijalno.
Svi imamo to iskustvo, no pošto nas vanjski scenario igre svakodnevice stalno vraća u linearnu percepciju, nismo potpuno svjesni toga našega drugoga dijela.

Znači pitanje doživljavanja vremena nije stvar neke buduće samorealizacije, nego nam je dostupno stalno.

Trebamo otići na posao u određeno vrijeme, imamo dogovore za sastanke u određeno vrijeme, sjećamo se što smo jučer ručali itd. Taj linearni dio vremena će ostati i dalje, no ako smo centrirani u dubljoj esenciji, ono dobiva sekundarni značaj.

Tako automatski smanjimo napetost i moć stresa, koji funkcionira na očekivanjima i automatskim ponavljanjima starih programa ili strategija od prošlosti prema budućnosti.

Dakle, linearno vrijeme je naš vrijedan instrument, no on nam nikada ne može otkriti našu pravu bezvremenu prirodu, a ako se identificiramo s njime onda on postaje naš najveći tiranin.

Psihološko vrijeme je subjektivno i različito za svakoga, mada se istovremeno oslanjamo na tzv. objektivno ili mehaničko mjerenje protoka vremena, koji mjerimo satom ili kalendarom.

Naša istinska božanska priroda je bezvremena i beskonačna, odnosno vječna.

Naša pažnja može biti fokusirana ili proširena.
Prošireno stanje svijesti znači kako smo svojom sviješću obuhvatili veliki prostor, što možemo zamisliti kao da smo u balonu, koji smo proširili i koji je toliko velik da obuhvaća cijeli kozmos ili neke njegove manje dijelove.
Tada smo automatski napustili našu suženu uobičajenu percepciju, koja funkcionira u linearnom vremenu.
Tada smo otvoreni za direktno iskustvo naše multidimenzionalnosti i drugačiju percepciju vremena.

Uz vježbu je moguće ostvariti trajniju integraciju tog fokusiranog i proširenog stanja svjesnosti. Znači da smo istovremeno svjesni detalja, ali i da vidimo širu sliku. Na taj način smo transcedirali svoju zarobljenost u linearnom vremenu i ono postaje samo naš instrument.

U našem velikom balonu svjesnosti vidimo cijelu liniju linearnog vremena, pa nije neobično da vidimo budućnost, koja je rezultat određenog predvidivog slijeda uzroka i posljedica.
No mi u tom stanju imamo dostupne i naše druge vremenske linije i druge mogućnosti scenarija svog života. Tako postajemo slobodniji u odabiru nekih drugih mogućnosti za našu svakodnevicu. To nas oslobađa od iluzije neminovnosti patnje.

Kada gledamo očima vječne perspektive na događaje svakodnevice, one dobivaju dublji i širi značaj, jer to činimo iz svoje cjelovitosti, a ne iz svijesti odvojenosti.

Možemo reći kako je vrijeme putovanje ili kretanje građevnih elementa stvarnosti /Npr. atoma, fotona, elektrona i sl. / ili informacije ili misli ili emocije od jedne do druge točke na zamišljenoj liniji ili kružno širenje valova u našu okolinu.

Kada smo u linearnom vremenu onda dolazi do stvaranja elektromagnetskog naboja ili napetosti između naše želje za ostvarenjem u budućnosti/plus / i straha da se to neće ostvariti /minus / Ta struja i napetost očekivanja može biti prepoznata kroz mišićnu tenziju.

Kada god osjetimo neku fizičku ili psihološku napetost to nam je znak da smo trenutno zarobljeni u linearnom vremenu.

Taj znak nam može biti triger da se svjesno vratimo u svoju vječnu perspektivu, kao centar percepcije.

Uz duboki izdah, proširimo vizualni fokus. Kada smo proširili prostor svoje percepcije, automatski smo proširili i vrijeme.
To se može shvatiti da kada je veći radijus našega balona svjesnosti da po tom linearnom radijusu naši atomi trebaju duže putovati od jednog do drugog kraja. Linija je duža. Vrijeme teče sporije, ima ga više.

Ako smo u fokusiranoj svjesnosti onda je balon jako mali. Linija je kratka. Atomi kratko putuju od jednog do drugog kraja malog radijusa. Vrijeme tada prolazi brže, ima ga manje.





/Ako zamislimo našu proširenu svjesnost kao veliki balon, onda vidimo da ima bezbroj radijusa ili linearnih vremenskih linija, koje se šire iz našeg božanskog centra ! /

Znači kada smo u uobičajenoj 3D svjesnosti, imamo osjećaj ubrzanja vremena o kome svi govore
To je zato što je pritisak multidimenzionalnosti veći /sve je veći broj ljudi s proširenom svjesnosti / i obilje informacija se želi ugurati u jedan mali kratki radijus našeg malog balona.
Tu nastaje gužva i malo ja nema vremena da obradi sve informacije na svoj uobičajeni linearni način. On ne zna funkcionirati multidimenzionalno i istovremeno.

Primjer: Dakle, prvo osjetim napetost mišića u pleksusu solarisu. To je znak da sam zapela u linearnom vremenu, ali i triger, koji me podsjeti da proširim svoje stanje svjesnosti ili perspektivu doživljavanja.
Duboko udahnem, izdahnem par puta i nastavljajući biti u fokusiranoj pažnji obratim pažnju na sve tenzije u tijelu. Disanjem opuštam svjesno te tenzije. Na taj način se oslobađam linearnog vremena iz tijela.
Mogu se zagledati u jednu točku i na taj način smiriti buran unutarnji dijalog, no odmah nakon toga proširim svoj vizualni fokus tako da s opuštenim očima vidim istovremeno cijeli prostor oko sebe.
Kinestetički to mogu osjetiti kao val širenja iz nutra na van.
Istovremeno osjećam dodir čujem sve zvukove i gledam , što znači da imam istovremeno multisenzorno iskustvo. Fokus mi je raspršen na sva osjetila istovremeno.
Tijelo i pogled su opušteni i imam proširenu percepciju, multidimenzionalnu percepciju.

Iz te percepcije i dalje u vanjskom istovremeno primjećujem detalje, ali nisam više zalijepljena za njih.

Prebacila sam svoj stresni mod na gledanje očima svoje vječne, bezvremene esencije.
To stanje je praćeno s osjećajem mira i jasnoće u kome onda donosim pravu odluku, koja je izraz najviše božanske namjere. Odluka nije rezultat mog moda za preživljavanje iz sužene percepcije, nego iz mog stvarnog bića.

Iz tog stanja donosimo mudre odluke, koje su za najviše dobro sviju, bez da to dodatno moramo provjeravati i kalkulirati s linearnim umom.
Naša multidimenzionalnost ima višu mudrost.
Vrijeme radi za nas, a ne protiv nas.

Gore opisani način postaje automatski te tako tijekom cijelog dana možemo svjesno koristiti darove napetosti linearnog vremena, da nas oni vraćaju unutra i podsjete tko smo.

Ponavljanjem smo u našem neurološkom sklopu stvorili novi refleksni luk, povezanosti napetosti mišića sa automatskim aktiviranjem naše proširene svjesnosti. To se ostvaruje kroz svjesno disanje i izdah koji opušta tijelo i opušta pogled u širinu.

U početku je potrebno vrijeme /linearno / dok uvježbavamo pojedine korake od osviještenja stresa do prepuštanja našoj široj božanskoj prirodi. Prošireni i relaksirani vizualni fokus je analogan našem stanju proširene svjesnosti.
Kasnije to stalno činimo automatski i trenutno tijekom cijelog dana.
Nije nam više potrebna neka vođena meditacija, koja nas korak po korak vodi.
Napetost ili nelagoda=relaksacija i proširenje.

Integrirano stanje fokusiranosti i proširenosti, je preduvjet za stvarno slušanje drugih ljudi, jer nam tada nije primarna pažnja na površnoj priči, nego na cjelovitosti. Prestajemo biti žrtve uzroka i posljedice i možemo se izdići iznad toga. Postajemo transparentni i kroz sebe propuštamo guste obrasce linearnog vremena.

Kada kažemo vječna perspektiva, onda pri tome mislimo da smo centrirani u svojoj vječnoj bezvremenoj prirodi i da iz nje promatramo svijet kroz naočale eksponencijalnog i linearnog vremena.

Kreator ima dva sloja vremenskih naočala i kroz njih gleda svoju kreaciju.

Unutarnje i vanjsko je postalo cjelina.

Naše vanjsko iskustvo je prodisalo svojom vječnom prirodom.

Bezvremeni Bog gleda svoj vremenski uradak.

Oznake: vjećna perspektiva

Draga moja realizirana velika srdašca,

Svi se ljudi vezuju za pozitivnost i potiskujući negativno, dolazi do veće razlike potencijala između minusa i plusa. Tako su ljudi u dualnosti u stvari baterije, ukusne i primamljive baterije.


Ako netko želi manipulirati čovječanstvom, onda on zna da treba održavati dualni polaritet u ekstremnim pozicijama.

Zato se u svijetu insistira na širenju straha kroz medije, nasilnu kinematografiju, pornografiju, terorizam i ostale negativnosti, da bi one bile kao suprotan polaritet našem nastojanju i težnji da budemo u pozitivnom. Zato ljudi nesvjesno radije traže senzacionalističke vijesti i tragedije. Mnogi pokreti pozitivnih novina su propali zbog toga.


To nas čini kao jače baterije, koje služe za vampirsko konzumiranje ili krađu energije, koja je pravilo u dualnosti.

Robovi imaju više energije na raspolaganju za svog gospodara.

Uzorni puritanci se pune kroz negativno prosuđivanje onih nečistih ili neispravnih.

Neki to zovu zaljubljenost, kada ih privuče ekstremni suprotni spolni polaritet.

Ako imam više energije i stres je veći to je veći izazov i pobjeda je veća.

Svi scenariji i igre se vrte oko toga kako doći do više energije i ostalih resursa, a bazen energije je ograničen.

Ako mi fali energije onda ću odglumiti jadnu žrtvu i naći svog spasioca, koji će me nahraniti svojom energijom ili ću biti arogantan tiranin, koji uzima od slabijih.


Kada baterija oslabi, onda se uvodi rat i nastaju ekstremnije katastrofe, ekonomske krize, kako bi se razlika dualnih potencijala održala.


To isto rade partneri, kada se periodički posvađaju, kako bi regenerirali svoje baterije . Oslobađajući višak negativnosti raste razlika u potencijalu i uz put se oslobode potisnute tenzije. Ta negativnost pojača izražavanje pozitivnog pola i onda često nakon svađe završe u zagrljaju ili.. ,jer imaju više energije koja je potekla, nakon vremena stagnacije i dosade.


Njih ne napaja bezuvjetna božanska ljubav, nego razlika između pozitivnog i negativnog potencijala.

Božansko pravo suosjećanje i bezuvjetna ljubav ne mogu postojati na nivou elektromagnetizma.

Rat jača, regenerira našu elektromagnetsku kolektivnu bateriju. Velika je razlika između pozitivnog i negativnog polariteta i struja jače teče. Kada jako čeznemo za mirom i skladom nesvjesno prizivamo suprotnost i to je prirodni zakoniti proces.

Naše greške ili slijepe točke su prema Toltecima darovi velike količine energije, koja je zarobljena. Greške su isto baterije i kada ih osvijestimo oslobodimo veliku količinu blokirane energije.
Energija jednako svjesnost i tada kroz osvještavanje tzv grešaka oslobađamo još veću količinu svjesnosti za šire razumijevanje i evoluciju.
Ako su nam baterije iscrpljene, znamo reći da ih idemo napuniti u prirodi ili u nečem pozitivnom. U prirodi se spajamo sa božanskom esencijom i izvorom beskonačne energije i tako nadiazimo površni elektomagnetizam, što je najispravniji način.
Ako svoju praznu bateriju i preopterećenost negativnostima dana punimo kroz tuđu pozitivnost, to je način gdje se energija horizontalno preljeva i to je u stvari nesvjesna krađa energije . Ako je osoba, davaoc priključena na božanski izvor onda ona neće biti oštećena za tu količinu uzete energije, no ukoliko nije, osjetiti će se iscrpljeno nakon susreta sa osobom na rezervi.

Zadatak tzv. duhovnih radnika je da smanje razliku u dualnom polaritetu, kako ne bi došlo do kataklizmičkih događaja i rata, kojeg obećavaju huškači straha. To se čini kroz nevezanost za dualne etikete pozitivno i negativno. Osoba više ne shvaća ozbiljno prosudbe pozitivno/negativno i nije zaljepljena za njih. One nemaju nad njom više apsolutnu moć.


Tako realiziran čovjek ne stvara energiju kroz borbu suprotnosti, nego je priključen direkno na beskonačni izvor božanskog obilja i energije. Ne hrani se kroz vanjske polarne odnose ,nego energiju i inspiraciju crpi iz svoje božanske esencije.
On više nije baterija, nego perpetum mobile ili izvor energije i ljubavi ili samostojeća elektrana.

Oznake: baterija, rat

Vrijeme je da osvijestimo u kojim još područjima svog života igramo ulogu spasioca, na suptilan ili očit način.

Je li to dio naše profesije, duhovnog ili psihološkog opredjeljenja ili odnosa prema obitelji i prijateljima ?



U Transakcionoj Analizi postoji model trokuta, na čijim kutevima se nalaze uloga spasioca, žrtve i progonitelja.
To znači da ćemo u životu neminovno morati mijenjati te tri uloge. Ako počnemo iz pozicije spasioca, kad tad ćemo se osjetiti kao žrtve, jer nam npr. drugi nisu bili dovoljno zahvalni za naše spašavanje i trud i na kraju ćemo prijeći u progonioce, koji se osvećuju zato što se osjećaju kao žrtve ili zato što drugi glume žrtve.

Vrijeme je da odustanemo od uloge spasioca, pa se onda odmah i ove dvije preostale uloge urušavaju.

Razlog zašto sada pišem o ovome je moja ista odluka donijeta u vrijeme eklipse.

Možemo zamisliti sebe kako se penjemo po planini i sa konopcem s kojim su povezani planinari, vučemo za sobom druge planinare.
Sama ideja kako trebamo prekinuti konopac nas može uplašiti i učiniti se okrutnom.

No, sada je vrijeme da prerežemo konopac !

Konopac predstavlja našu želju da spasimo i da se vezujemo uz druge.

Prekinuti konopac znači osloboditi se od ovisnosti, od nesvjesnog poriva za spašavanjem, popravljanjem i preuzimanjem odgovornosti za druge.

Kroz popravljanje, trud oko rješenja tuđih problema, mi osobu stavljamo u nižu ovisničku poziciju žrtve.
To znači da smo i sami zarobljeni na nivou prosudbe uma koji dijeli i ne priznaje cjelovitost.

PRIZNANJEM CJELOVITOSTI PROMOVIRAM NAJVIŠU ISTINU DRUGIH !

Ako odrasle ljude nastavimo tretirati kao malu djecu, uskraćujemo im preuzimanje odgovornosti za njihov život, naglašavamo njihovu nemoćnost i držimo ih duže u dualnosti.

Čovječanstvo je sada u adolescentnoj fazi, što znači da može početi preuzimati odgovornost za sebe i biti samostalnije.

Druge ljude trebamo promatrati kao odrasle i samostalne, bez sentimentalne vezanosti za stare vrijedne uspomene i darove koje smo dobivali u vezujućem odnosu.
Tako i majka mora otpustiti svog adolescenta i odvojiti se od svih užitaka dotadašnjeg načina roditeljstva.

Bliske ljude počinjemo voljeti na drugačiji način, kroz naglašenije božansko suosjećanje i razumijevanje.

Prilikom spašavanja mi često žrtvujemo sebe, trudimo se prihvaćati neprihvatljivo, postavljamo sebe u drugi plan, negiramo svoju autentičnost i tako ne poštujemo svoju svetost.

Ako se trudimo pomoći ludosti i disfunkcionalnosti, to je samo oduzimanje energije i nije ni mudro, ni sveto, nego disfunkcionalno i sa naše strane.

Ovo je jako važno za zapamtiti :
Ako započnemo spašavanje to znači da smo mi sami povjerovali kako je problem stvaran.
Znači mi čovjeka vidimo nepotpunim, oštećenim i vjerujemo u njegova i kolektivna negativna očekivanja.

Kroz spašavanje i negativna očekivanja usmjerena na ljude u okolini, mi kočimo njihov razvoj !

Zacementiramo ih dodatno u njihovom uvjerenju, očekivanjima ili tuđim očekivanjima.
Ideja spašavanja nosi u sebi etiketu, kako su oni inferiorni i bespomoćni i našim trudom, mi ih samo još više držimo u ulozi žrtve.
Naravno, ako smo povjerovali u neku njihovu identifikaciju ili etiketu koju oni nose, onda smo i sami ulovljeni u iluzornu igru.
Nakon što to osvijestimo, što znači da smo u vezi sa njihovom esencijom, ako ih dodatno vidimo kao cjelovita i ispunjena bića, time pomažemo da oni lakše rezoniraju sa svojom izvornom pravom, realnom prirodom.

Kako najviše možemo pomoći drugima ?

1.Tako da živimo najvišu verziju sebe, bez vezanosti za druge. Tada je dovoljna sama naša prisutnost.

2. Tako da u drugima vidimo njihovu najvišu verziju njih samih.

AKO NE ŽIVIM SVETU REALOST, NE MOGU DONIJETI ISTO U OKOLINU I ZAISTA POMOĆI LJUDIMA !

Oblici spašavanja koje treba nadići ili transcedirati!

Kada ih nadiđemo onda i njih možemo upotrebljavati, ali samo kao instrumente.

Dakle, jedina je razlika odakle nešto radimo ili tko to radi.
Kada pomažemo iz pozicije cjelovitosti i iz esencije, onda teoretski možemo koristiti sve dolje navedene oblike tzv. spašavanja.
No kada smo zaista u svom stvarnom beskrajnom božanskom identitetu, onda vjerojatno nećemo posezati za nekim dolje navedenim oblicima spašavanja.
Ili ako to već činimo znati ćemo da je to igra i naša privremena prolazna uloga.

Ako to radimo iz malog ja i iz identifikacije sa tzv. problemima, onda smo u slijepoj ulici ili u začaranom krugu :

1. Oblici spašavanja uz zarobljenost u matrixu, ili na karmičkom dualnom kotaču i stalna vrtnja na istom nivou, koja ne dovode do konačnog razrješenja ili izlaska s tog nivoa gdje je problem.

Vrtnja ili osciliranje između privremenih poboljšanja, izlječenja i ponovnih pogoršanja.
To je kao da radimo intervencije u odrazu ogledala, /u hologramu / a ne obraćamo pažnju na osobu ispred ogledala, gdje su jedino moguće promjene.

Fiksiramo se na površni vanjski sadržaj ili oblik životnog problema ili bolesti, a ne dotičemo esenciju.

-Psihološko savjetovanje ili duhovno savjetovanje, koje se vrti na nivou dualne petlje. /davanje savjeta, gotovih rješenja, predlaganje raznih strategija, klasična psihoanaliza i bavljenje varijacijama sadržaja životne priče /

-Savjetovanje prijateljice ili prijatelja, koji daje savjete iz svoje mape realnosti /projecira svoje viđenje, bez da zaista čuje i osjeti drugu osobu /

- Činjenje umjesto drugih, financijsko pomaganje, žrtvovanje za druge i pretjerano zaštićivanje drugih

-Medicinske intervencije, koje rade na principu borbe s bolesti i zamjene pojedinih programa ponašanja i navika. Jedno uvjetovanje se zamjeni sa drugim.

-Lijekovi koji djeluju samo na biokemijskom nivou i nivou holografske projekcije

2. Borba protiv nepravde, zla i tame :

Svaka borba je unaprijed izgubljena bitka, jer jača ono protiv čega se borimo.

-Duhovno spašavanje od strane svjetlosnih radnika, koji se bore protiv tame

- Duhovno iscjeljivanje i bioenergetski rad, koji polazi iz pozicije spasioca i time automatski potvrđuje i jača poziciju osobe kao nekompetentne i nemoćne žrtve /duhovni ego zamišlja kako je božanska cjelovitost /

-Društveni aktivizam i razne dobrotvorne udruge, ekološki pokreti i sl.

- Politička populistička aktivnost

- Štrajkovi, pobune i ratovi

3. Širenje znanja koje samo ostaje na nivou informacija, kognitivnog razumijevanja, a ne dotiče dublju esenciju.

-Predavanja, radionice, knjige i ostali pisani i elektronski oblici prenošenja informacija i znanja

-Medijska manipulacija s lažnim spasilačkim obećanjima

-Medicinska preventivna aktivnost i zdravstveni odgoj, koji ostaju na površnom deklarativnom nivou

4. Mit o preuzimanju tuđe karme

Ako smo jedno sa svime, onda ne postoji moje i tvoje i na tom nivou niti nema posljedica djelovanja ili karme.

Ako se povežemo sa tzv. Kristovom svjesnošću u svojoj esenciji, onda smo povezani sa istom u svim ljudima, pa tako i u osobi Isusu Kristu.

Na nivou Kristove svjesnosti sva iluzija se rastapa, pa onda možemo iscjeljenje krivo povezati sa osobnosti Isusa ili onoga kome smo se predali za iscjeljenje.

Isus je govorio „Tvoja vjera te iscijelila „ i zato čudotvorno djeluje predaja Isusu Kristu.

Ako Isusa promatramo kao osobnost i zamišljamo da on kao osoba preuzima naše grijehe to nije točno. No mnogi vjernici upravo tako doživljavaju otkup grijeha.
On to može, jer je svet, a ja nisam i nemam namjeru niti postati, jer je to teško ili nemoguće.

Taj isti program prebacivanja brige i otkupa grijeha na drugog, projecira se onda i na druge ljude. Uvaliti ću drugome, da ja ne moram i da ja budem slobodan. Oni to moraju učiniti umjesto mene. Država se mora brinuti za mene. Žena mi treba kuhati i brinuti za mene. Muž me mora uzdržavati. Prijatelji mi trebaju biti na raspolaganju itd.
Ili drugi me trebaju spašavati, jer sam jadan, slab, malen, nemoćan, povrijeđen, zanemaren, oštećen, bolestan, siromašan itd.
Te uloge žrtve se mogu igrati arogantno ili jadno, nemoćno i prividno ponizno.

Crkvena izjava kako Isus otkupljuje naše grijehe je samo djelomično točna.
Isto se odnosi i na gurue, koji preuzimaju bolesti svojih učenika.

Tu u suštini, nitko ništa ne preuzima, nego eventualno samo olakšava vraćanje druge osobe u njegovu božansku esenciju, uz rezonantno poticanje. I tada se u samoj osobi rastapaju iluzorni nefunkcionalni obrasci.
Guru može jedno kratko vrijeme imati manifestirane simptome, ako je kompleksniji uzrok bolesti, no on ih može kroz svoju svjesnost i esenciju rastočiti potpuno.

Osoba/spasilac, koja je centrirana u esenciji, samo propušta kroz sebe razne tuđe, gušće karmičke obrasce i oni se ne zadržavaju u njoj. Na našu visoku frekvenciju se ne može ništa zalijepiti.

Ako se to desi i ako "pokupimo " tuđu bolest ili negativnu energiju, onda to znači kako nismo u potpunosti transparentni i nismo potpuno centrirani u esenciji. Tada nismo nikome od koristi, jer sami emitiramo tzv. tuđu disharmoničnu frekvenciju.
Tada možemo svjesno otpustiti tu trenutno blokiranu energiju.
Možemo zamisliti kao da vadimo čep iz kade i tako postajemo ponovno protočni, a sve gušće energije jednostavno odu u slivnik.

Ako smo s nekim u odnosu, gdje imamo ulogu duhovog pomagača, jer možda trenutno imamo širu viziju od te druge osobe, ne smijemo ići suviše brzo, jer ih povlačimo u strah, kaos i oni ne znaju zašto im je život van kontrole.
Oni nam neće biti zahvalni za to, jer im je neugodno.

Ako ih guramo u prosvjetljenje ili zdravlje to nije usluga za njih. Oni imaju svoj ritam i svoj put.

TEBAMO POŠTIVATI NJIHOV RITAM I ODABIRE, MA KAKO SE IZ NAŠE PERSPEKTIVE ONI ČINILI POGREŠNIM ILI NEFUNKCIONALNIM.

To je vježba za naše strpljenje i toleranciju u kojoj puštamo druge da žive svoj život na njihov način.
Možemo im biti inspiratori i potaknuti ih, no samo ako traže, odnosno kada osjetimo da nam to naše vodstvo nalaže.

Ako se prebrzo penjemo po planini evolucije vukući na konopcu druge, to nije dobro niti za nas, niti za njih.
S druge strane moramo zaustavljati sebe radi njih na tom putu i često se zna desiti da nas oni povuku dolje u svoju viziju.
To jeste izazov za nas, no jednostavni način je da se ne vezujemo i da druge promatramo kao zdrave, sposobne, samostalne, moćne i cjelovite osobe, bez obzira na trenutnu manifestaciju nekog problema ili bolesti.

DRAGI MOJI DUHOVNJACI VRIJEME JE DA POČNEMO SLOBODNO, NEVEZANO ŽIVJETI NAŠU NAJVIŠU REALNOST -GODINE PRIPREME SU PROŠLE,

OKREĆEMO NOVI ČISTI LIST NAŠE ŽIVOTNE KNJIGE !

A NAŠI PRIJATELJI PLANINARI SE ZNAJU I SAMI PENJATI !

Oznake: spasioc, iluzija

Globalna vladavina bankara kontrolira sadašnju populaciju. Davno prije su to bili tiranske vođe i osvajači uz pomoć nekih spiritualnih pomagača, pa onda je bilo razdoblje kada je glavnu kontrolu imala crkva i sada smo u razdoblju kada nas kontrolira šačica nemilostivih bankara, koji to uspješno čine kroz sve nivoe društvenog sustava.

Zašto nam je bitno što oni kažu ili rade i kako to da imaju moć nad nama. Zašto smo im je dali ?

Razlog za to je što imamo selektive specijalne odnose s drugima i što pridajemo veliki značaj pojedinim odnosima.

Oni su nam važniji od drugih.
Vjerujemo da je to dio lojalnosti prema drugima, da je to izraz naših najviših vrlina ljubavi poštovanja, odanosti i predanosti. To je naša najviša svetost i svrha života.

Moj dragi i dijete su mi posebni, vrijede mi više nego drugi ljudi.
Moji specijalni bliski prijatelji i obitelj !

Automatski drugi imaju šansu postati nevažne osobe ili neprijateli, jer živimo u dualnosti. Prema nepoznatima ili nebitnima možemo biti hladni i ne moramo se otvarati, biti previše dobri itd. itd.

To nas sve otvara utjecaju vanjske okoline, koja onda ima moć da nas učini sretnim, nesretnim, bogatim ili egzistencijalno ugroženim.

Vjerovanje da trebamo davati posebnu važnost nekim odnosima je korjen što pristajemo na vanjsku kontrolu drugih ljudi i društvenog sistema.


Postajemo ovisni o vanjskom i ono nas određuje.
Naša moć nije više u našem dubokom božanskom centru, nego u vanjskim promjenjivim projekcijama.
Lako nas se uzdrma i nemamo više svoje zdrave korjene.

Na fizičkom nivou to je uzrok bolova, a u društvenom sistemu to je uzrok naše nesigurnosti i ovisnosti o drugima ili vanjskoj kontroli.

„Ne budimo milostivi prema svojoj reaktivnim odgovorima prema tuđoj disfunkciji.“ Alimine

Trebamo osvještavati trenutke kada ljudi oko nas pritišću naše gumbe, gdje automatski odreagiramo.
To nisu samo negativni, nego i pozitivni automatski odgovori ili programi.
Osobito smo osjetljivi na bliske i posebne odnose i oni imaju najveću moć da nas kontroliraju.

Kada smo dopustili takvu vrstu odnosa, onda se ona projecira i na globalnijem planu.

Šef ima moć nad nama, dok radimo za plaću, koja je osnovni izvor našeg egzistencijalnog preživljavanja itd. Šef možda ima svoje posebno drage ljude, a možda vi niste među njima ? Tako nastaje bezbroj raznih varijacija društvenih igara u gladi za dobivanjem što više važnosti, ljubavi, pažnje, novca ili statusa.

Postali ste lutka na koncu, koji na globalnom planu povlaći grupica bankara.

Zar samo zato što volim svoju obitelji brinem za nju ? To ne može biti !

Odgovor leži u pozadini ovog pitanja : „Možete li osjetiti jednaku ljubav prema svoj djeci i jednako se ponašati prema svima. ?“

Slijedeće pitanje : „ Je li vaš izvor zadovoljstva životom izvire iz vaše dubine ili se realizirate kroz uspjehe svoje djece, kroz status vašeg partnera i odnos sa njim i prijateljima ili kroz svoju profesiju ?

Ono što tu može pomoći je da osvjestimo koje programe smo zalijepili za vibraciju stvarne ljubavi i kako smo pobrkali posesivnu ovisnost sa ljubavi.

Tako ćemo moći nadići svoju selektivnost i ovisnost o vanjskoj kontroli tj. pohvali, pokudi, izvoru resursa i projekciju smisla života na van.

Možda se probudimo drugo jutro sa jasnim viđenjem, kako smo svoj život i moć prepustili vanjskom i Bogu Banci. Rješenje toga nije u borbi i pobuni.

I možda tada odlučimo promjeniti perspektivu svog života, koji ide iz našeg stvarnog božanskog izvora na van, a ne više obrnuto.